Nestalnost/promjenjivost

[petty_crime]

BIspricavam se ako tema vec postoji, ja nisam nasao.
Necu duljiti.
Muci me moja promjenjivost. Upisao sam faks i sada sam treca godina.. prosjek ne moze bolji, ali sad mi se to odjednom ne studira isao bih nesto drugo. Pa mi jedan dan na pamet padne jedan fakultet, drugi dan drugi itd.
Ali ne radi se samo o faksu, dode mi na pamet da zelim ici u drugi grad zivjeti i raditi jer me ovo ne ispunjava sto trenutno radim. Moguce je i kad sam birao da nisam dovoljno razmislio. Ali kako mogu pretpostaviti da ce mi se to svidjeti za 5-6 godina?

Nekak sam umoran od toga. Nisam sada nikako sretan, ali strah me nesto i pokusati, vrijeme tece, a na kraju nece biti nista meni se cini.

Molim savijet, ostati na ovome gdje sam sada i nekako neispunjen a dobro mi ide sve)? Ili traziti dalje, ustajati padati ali pobjeci iz sigurnosti koju imam ali pokusat biti sretan?

[Leteća]

petty_crime kaže:

BIspricavam se ako tema vec postoji, ja nisam nasao.
Necu duljiti.
Muci me moja promjenjivost. Upisao sam faks i sada sam treca godina.. prosjek ne moze bolji, ali sad mi se to odjednom ne studira isao bih nesto drugo. Pa mi jedan dan na pamet padne jedan fakultet, drugi dan drugi itd.
Ali ne radi se samo o faksu, dode mi na pamet da zelim ici u drugi grad zivjeti i raditi jer me ovo ne ispunjava sto trenutno radim. Moguce je i kad sam birao da nisam dovoljno razmislio. Ali kako mogu pretpostaviti da ce mi se to svidjeti za 5-6 godina?

Nekak sam umoran od toga. Nisam sada nikako sretan, ali strah me nesto i pokusati, vrijeme tece, a na kraju nece biti nista meni se cini.

Molim savijet, ostati na ovome gdje sam sada i nekako neispunjen a dobro mi ide sve)? Ili traziti dalje, ustajati padati ali pobjeci iz sigurnosti koju imam ali pokusat biti sretan?

Nerealno je očekivati da ćeš se u svim fazama nekog životnog projekta osjećati sretno, ispunjeno i svrhovito. To su emocije koje dolaze i prolaze, takva im je priroda.

Nažalost, vrline upornosti i strpljenja izašle su iz mode i sada svi hoće čarobni štapić koji će im riješiti sve probleme i teleportirati ih u dvorac iz bajke. A baš je to recept za kronično nezadovoljstvo.

[petty_crime]

Ali bas suprotno. Trudim se ja. Dajem maksimum imam jako dobar prosjek i to me ne zadovoljava. I tako je vec duze vrijeme jer sam i ja mislio treba se strpiti proci ce. Ali isplati li se od nule krenuti?

[Leteća]

petty_crime kaže:

Ali bas suprotno. Trudim se ja. Dajem maksimum imam jako dobar prosjek i to me ne zadovoljava. I tako je vec duze vrijeme jer sam i ja mislio treba se strpiti proci ce. Ali isplati li se od nule krenuti?

U pravu si - treba se strpiti i proći će. Ni jedan fakultet, ni jedna karijera neće te ispunjavati sto posto, u svim fazama. Ali dobar je osjećaj kad imaš diplomu u džepu, svoj posao i svoju lovu. Odnosno, kad nikome nisi na grbači nego slobodno upravljaš svojim životom.

Ako nakon par godina rada zaključiš da se nikako ne pronalaziš u trenutačnom poslu, e onda možeš krenuti 'od nule', odnosno prekvalificirati se za nešto drugo, ovog puta bogatiji za neka praktična znanja koja će ti i u sljedećoj karijeri dobro doći. Ja sam godinama radila ono za što sam se školovala (počela sam uz faks), zatim sam iz financijskih razloga prešla na srodni posao (za koji i nije potrebna moja diploma), zatim se hobi razvio u nešto treće, a sad si baš razmišljam kako se prekvalificirati za nekakvog šrinkoterapeuta. Da sam išla po špagici i odmah upisala psihologiju, bila bih kurac od terapeuta jer ne bih znala ništa o životu. Danas bih pak bila super (barem si tako umišljam), no kvaka je u tome što ni jedan od mojih poslova nije bio dovoljno plaćen da bih si sad mogla uplaćivati neke dodatne edukacije. Tako da zaista treba uzeti u obzir i financijsku konstrukciju, bez obzira na to što nam razni duhovnjaci i lajfkauči stalno tupe da je lova sporedna i da će ona doći sama po sebi ako slijediš svoje snove i blablabla.

[petty_crime]

Leteća, puno hvala!

[Yuna]

Moj ti je savjet, nemoj stalno kretati iz početka. Radije završi sad ovo i daj tom zanimanju šansu. Rad i studiranje često nemaju previše veze jedno s drugim. Možda ti se svidi s vremenom, a ako ne, onda gledaj nešto drugo.

Ja sam godinama žalila za ovim kaj sam upisala i maštala o drugom zanimanju, al sam na sreću lijena i nije mi se dalo startat iz početka pa sam se na kraju našla i u ovome kaj radim. Sad mi je malo dosadilo pa sa strane radim i druge stvari koje možda jednog dana prerastu u neki treći business. Tko zna di će te život odvesti, a svaka diploma znači više od nikakve.

Lijepo je maštati o novim počecima, ali često zaboravimo koliko je život, a pogotovo mladost kratka.
Nemoj doć u situciju da se nakon par desetljeća pitaš: Di sam bio? - nigdje. Što sam postigao? - ništa. Što želim? - nemam pojma (nitko od nas nema ).

[petty_crime]

No ovaj studij od mene zahtjeva posebnu predanost ili nemam sto tu trazit (pilot). Pa se bojim.. progubit cu zivot tu, i na kraju nista...

[Yuna]

Dobro, pilot je malo specifično zanimanje. Zašto misliš da ti se neće svidjet?

Mogu ti samo reć da imam prijatelja pilota koji radi u Lufthansi u Njemačkoj i super mu je!
Obišo cijelu Europu (mlad je pa još vozi samo teretne avione), ima para ko blata i boli ga k

[arctica]

petty_crime kaže:

No ovaj studij od mene zahtjeva posebnu predanost ili nemam sto tu trazit (pilot). Pa se bojim.. progubit cu zivot tu, i na kraju nista...

Tako ti je više manje sa svakim poslom koji zahtjeva konstantno ulaganje, ali moj savjet bi ti zasigurno bio da odguraš to do kraja. Bolje ćeš se osjećati s diplomom, nego bez nje. Kasnije uvijek možeš se prekvalificirati i to iskustvo pa i znanje ćeš moći efikasnije iskoristiti. U konačnici, sve se to zbraja.

Naravno, meni padne da i svoje oteram znaš i sam di već .... ali neću. Kao programer mogu puno toga uraditi i treba izgurati do kraja, bez obzira koliko puta se osjećam kao da ću eksplodirati i baš kao ti, promijeniti okolinu, grad,državu ma sve...
Mada vjeruj mi, nisi jedini koji misli da će ovdje progubiti život. To je osjećaj koji će te samo dodatno gurati da postigneš ono što želiš. E sad, kako to podnosiš, to je drugi par čarapa. Nađi si neku zanimaciju koja će ti upotpuniti vrijeme umjesto razmišljanja o životu, što si postigao i gdje si pogrešio. To zna baciti osobu u depru i ožalošćeno stanje, a nije uvijek tako crno...

[Pjegavi poriluk]

Imala sam isti problem. jedan faks, drugi faks, jedan instrument, drugi instument, škola glume, škola plesa, 54 svjetska jezika. Nema tu sreće.
Fokusiraj se na jedno i budi dobar u tome. Nije sreća tamo negdje, sreća je u tvojoj glavi, u fokusu i koncentriranosti.
Moderan život nam je omogućio paradoks velikog izbora i samim time nas stavio u poziciju "sreća je tamo negdje". Nije, sreća je u tome da ono što radiš radiš kvalitetno, a ne u isprobavanju svega i svačega jer ti za to ne bi bila dosta ni 52 života.

Sjećam se jednog trenutka kad sam bila na Tajlandu. Vozili smo se noćnim vlakom i došao je gospodin koji je izgledao ko oficir, mislili smo da je neki visoki dužnosnik. Imao je takvo ponosno držanje, značku i uniformu.
A taj čovjek je zapravo samo slagao krevete i plahte u tom noćnom vlaku, ali radio je to s takvim ponosom i s takvom predanošću da sam se posramila sebe i svog majmunskog uma.
Što god da izabereš, radi čestito i s fokusom, bit ćeš sretan.

[petty_crime]

Hvala puno! Pomogli ste mi.