Duhovni ratnik

[Da Kang]

Nemam ti više što reći, a nemaš ni ti meni. I ono najvažnije: neda mi te se slušati. Dosadna si, uvijek pričaš iste glupe priče. Ne treba mi u životu da mi netko non-stop sere i puni jaja. Bio sam solo 2,5 god kad smo se sreli, malo sam se bio zaljubio u tvoj fizički izgled, ali to je sve. Prošlo me onog dana kada smo napokon porazgovarali kako treba. Da smo to mogli ranije, davno bih te već bio otpilio. Ne odgovaraš mi kao osoba i to je sva mudrost. Danas nebih spavao sa tobom čak i da sam u mogućnosti. Daj više shvati pa me prekini nazivati i slati poruke.

[Da Kang]

Da Kang kaže:

Ponekad ljudi ne razumiju, ne možeš im objasniti, riječi ne dopiru do njih. Koliko god oštri bili dojmovi, kod nekih se ljudi jednostavno ne primaju. Kao da njihovi prijemnici ne rade ili su atrofirali.

Da balls

[Da Kang]

Išao sam u posjet frendu kojega nisam dugo vidio a nisam još bio kod njega otkako je preselio. Prvi put idem čovjeku u goste u novi stan pa je pristojno nešto odnijeti na poklon. Razmišljao sam što mu pokloniti pa se odlučio na načetu čokoladu. Veliku Milku od 300 g sam raspakirao pazeći da ne pokidam ambalažu, pojeo sam dva i pol reda čokolade a onda vratio ambalažu i zalijepio je kao da je netaknuta. Načetu sam čokicu poklonio frendu. Nije ništa rekao, vjerojatno nije primijetio, bar ne u trenutku dok sam mu je davao. Idući put sam otišao još korak dalje: pojeo sam cijelu čokoladu pa umjesto nje u originalnu ambalažu zapakirao komad drva istih dimenzija

[Da Kang]

Nisam dugo vidio frendicu pa sam joj poslao poruku:
- Ful bi te jebo - poruka je bila kratka.
Nije odgovarala dugo vremena a onda se to nije promijenilo. Trebao sam je pozvati na šah, poslužiti slane srdele i vino pa je iskoristiti kad se opije.  Možda sam samo trebao biti pristojniji, žene to vole u početku, prije nego postanu kuje. Jednom mi je jedna cura zamjerala da sam seljačina. Tvrdila je da slinim po svemu ženskome što se miče.
- Ja slinim ? Hm...rekao bih da je to privid. Svakako ništa ne radim. Prije tebe sam dugo bio solo.
- Nema veze što si bio solo. Sliniš po curama kao zadnja seljačina. Di samo nalaziš te glupače ?
- Same dođu. Baš kao i ti...
- Da, ja jesam tebi prva pristupila, ali ti si me dozvao k sebi.
- Aha, ja sam te dozvao...
U jednom je trenutku odustala od veze. Shvatio sam to pa promatrao kako će se pokušati izvući. Optužila me da sam njezinoj kolegici gledao dupe dok smo bili na kavi. A nisam gledao jer kolegica ima loše dupe. Odlučila je da će me posmatrati neko vrijeme jer sam sumnjiv. Tjedan dana kasnije utvrdila je da sam nepodnošljiv u gledanju drugih žena.
- Ali čekaj, pa to je nemoguće ! Izrazito pazim da budem pristojan i uljudan, da se ne zagledavam, da ne buljim pre dugo...
Prešao bih preko toga da me optužila da to radim u pijanom stanju. Međutim, tvrdila je da to radim uvijek.
- Dakle, kad idem po mortadelu , tada slinim po babama iz dućana ?
- Da ! Promatrala sam te...nepopravljiv si. Znaš, meni to jako smeta i iritira me.  Ne mogu preći preko toga.
- Što hoćeš reći ? Da je gotovo ?
- Pa....ako se ne promijeniš – da.
- Znači, ili ću se promijeniti ili je gotovo sa nama ?
Nedavno je bio frend kod mene, tuži mi se da ga je cura ostavila. Mislila je da će se promijeniti a on ništa. Frend pati za bivšom curom. Stalno razmišlja o njoj jer se trudi zaboraviti, u biti samo privremeno pohranjuje dok ne prođe dovoljno vremena. Kada prođe, onda će moći razmišljati o tome i analizirati stvari.

[Da Kang]

Imao sam curu koja je tvrdila da nema ego. Odmah sam je trebao otkantati jer sam kroz iskustvo naučio da su takvi najgori. Tvrdila je da me voli a u stvari joj je bilo dosadno. Njezin je ego htio pobijediti moj pa sam joj dozvolio da me zavitlava neko vrijeme. Mi muški se lako zaljubimo a kada smo zaljubljeni, kadri smo ženama jesti iz ruke, ako one to žele . Žene su drugačije, one to rade proračunato, one odluče kada i u koga će se zaljubiti. Curu bez ega morao sam šutnuti prije negoli me izmrcvari. Otkako sam je šutnuo, ova je pomahnitala; ne može podnijeti da je pobijeđena, da je netko ne želi i da nekome ne odgovara. Njezin je ego uvrijeđen pa traži osvetu: želi ponovo biti sa mnom samo kako bi me mogla ostaviti.

[Da Kang]

Frend dolazi doma sa posla u 4 ipo. Prije pozdrava, žena ga pita:
- Jesi li kupio vlažne maramice ?
- A u k.... Zaboravio sam ! Šit !
Frend se ljuti na sama sebe. A još sinoć mu je žena lijepo rekla. On se neko vrijeme pravda ali žena mu drži filipike. Na kraju mu puca film pa uzvraća paljbu:
- Pa što nisi sama išla po usrane maramice ? Dućan je 500 m odavde. Ionako ne radiš pa imaš vremena.
- Aha, pa da trošim svoju lovu na maramice.
Ne pada joj na pamet trošiti svoju lovu na maramice kojima će djeci brisati dupe. Ona već 6 godina ne radi, nema nikakvih primanja. Inače je iz bogate obitelji pa je razmažena, navikla je živjeti na visokoj nozi. Periodički joj baka kapne neku kintu od prodane zemlje ili zlata, čisto dovoljno da je ne pila da nađe posao. Ona radije doma truli, vrtoglavi po kući u začaranom krugu prljanja, čišćenja i farmvillea. Smisao života joj je lickanje: kupuje besramno skupe torbice i modne dodatke. Nedavno je napumpala usne hijaluronskom kiselinom. Inače, žena je pod utjecajem svoje majke koja je i sama loš primjer: tri puta se ženila i opet je sama. Naravno, obrazac roditeljstva se ponavlja pa rade početničke greške: djeca su do nedavno još imala pelene, spavaju sa roditeljima u istom krevetu itd. Što reći? Zdrava, mlada, zgodna cura, ima dvoje predivne djece, muža koji je voli, ne radi a ima love, živi u ogromnoj kućerini 100 m od mora, imaju dva auta, skuter...jedini je problem to što joj je dosadno, to što je kokoš koja ne kuži koliko je sretna. Umjesto sreće, ona forsira ego kojim će razjebati brak i dvoje djece.

[Da Kang]

- Ponekad žena namjerno izazove svađu da bi ustanovila koliko ti je stalo do nje. Ništa novo, testiraju nas da vide kako dišemo…
- Hoćeš reći da sam je trebao nazvati drugi dan ?
- Naravno , kad si zvao ?
- Za tjedan dana...
Nasmijao se grohotom, držeći se pritom za trbuh. Kada je završio, neko me vrijeme gledao sa nevjericom, kao da ne vjeruje što je čuo, ali moj ga je osmijeh uvjerio.
- Stvarno se nisi javio tjedan dana ?
- Pa što bih se javljao ? Žena se htjela posvađati, što je htjela, to je i dobila.
- Pa što si je onda zvao nakon tjedan dana ?
- Htio sam da ostanemo koliko-toliko prijatelji, da nema zle krvi u prekidu. Nije htjela ni čuti. Čak mi je rekla da je više ne pozdravljam na cesti.
- A tjedan dana prije bili ste u sretnoj vezi ?
- Tako je. Bilo nam je super zajedno, barem je meni bilo: opušteno, bezbrižno, uz puno, puno smijeha…
- I sve je palo u vodu…
- …zbog njenog testiranja, kako ti kažeš. Javila se dva tjedna nakon mog poziva, kaže da možemo biti prijatelji ako želim. Nisam ništa odgovorio…
- Više ne želiš prijateljstvo ?
- Imam već pregršt takvih, to su osobe koje nisu iskrene same prema sebi.
- Kako to misliš ?
- Ako ti osoba u trenutku ne može odgovoriti na pitanje što želi od tebe, znači da je neiskrena i ne zna što želi. U stvari, kod žena je situacija takva da kažu jedno a žele drugo. Misle da će se vremenom stvari posložiti i sve će biti kako ona želi. To je za mene neiskrenost i ne želim imati posla sa time. Sit sam ženskih pokušaja manipulacije bilo kakvog oblika a ponajviše onog sranja da me žele promijeniti.

Sugar

[Da Kang]

- Kakva odvratna babuskara !
- Nije ni čudo da sere o ljubavi, tako gadna, vjerovatno nije u životu imala nikoga. Pola stoljeća star đanf !
- Ali takvi najbolje znaju. Uvijek najbolje znaju oni koji nisu probali, koji nemaju iskustva.
- U njoj gori davno zatomljeno, nikad u potpunosti ugašeno razočarenje. Druge su curice zanimale dečke ali ona nikada. Uvijek je stajala po strani, ostajala sama kada su dečki birali partnerice za ples. Njezino je srce prepuno ožiljaka i uvreda neobazrive djece što su je izrugivala i ismijavala. Njezino je srce otvrdnulo poput kamena, više nije kadra osjećati. Svoju je krutost prozvala religijom a uštogljenost disciplinom. Neispunjene emotivne maštarije iz tinejdžerske dobi zauvijek će biti prepreka, ostati nešto neispunjeno, klupko gorčine što raste, hrani se sobom.
- U šarenoj noći ona tiho jeca...
- Ne sviraj...nego ti meni reci što je tvoja ljubimica rekla ?
- Sjećaš se da sam ti bio rekao da mogu biti tri stvari ?
- Da se zaljubila...
- ... ili joj je dosadilo ili je neki njezin neriješeni strah.
- I što je bilo ?
- Strah ! U kombinaciji sa zaljubljenošću. Makar ona tvrdi da nije zaljubljena, ja to znam. Osjećam to, a čak i da ne, vidim kroz stotine sitnih detalja, kroz zagrljaj boje trešnje i tihi šapat namirisan muselinom.
- Više joj, dakle, ne smeta što gledaš druge žene ?
- Nije joj nikad zaista ni smetalo. Samo se uplašila ljubavi.
- Kako si joj objasnio ?
- Obrnutim primjerom: upitao sam je što bi bilo kada bi mene smetalo to što radi kao konobarica. Znam da muškarci sline po njoj, znam da ima takvih koji dolaze u njezin kafić samo da bi je gledali, maštali o njoj. Projekcija ljubavi na emotivnom platnu uma, zaogrnuta u plašt erotskih tekstura i trenutaka.

[Da Kang]

Sjedila je u separeu, tražeći nešto po torbici. Kosa joj je raspušteno padala preko ramena, otkrivajući jantarno crvene obraze a nebesko plava cicana majica skrivala je nježnu put njezinih breskvastih dojki. Ugledavši me, ustala je iz separea, okrenula se prema meni i raširila ruke dovoljno da može ponijeti odojka. Prišao sam te je zagrlio nakon kraće travestije francuskog naklona. Nisam osjećao njezin zagrljaj, njezina je ljubav odavno pripadala drugome. Bijaše u njoj nešto drveno i onanističko, kao da je otputovala na mjesto gdje ništa više nije važno. Pričao sam joj o svom životu a ona je šutjela, tupo proučavajući prazninu. Pričao sam joj o ljubavima, o milovanjima, o skrivenim mjestima gdje pronalazim utočište, o žuboru potoka u rujansko povečerje. Gledala me kao što gleda svakog drugog čovjeka, sklonog svim strahovima, kukavičlucima i jadima. Odjednom je progovorila, bujica njezinih riječi ispunila je prostor mirisom mošusa. Pričala mi je o čovjeku kojeg voli. Nisam upamtio ime koje je zvučalo poput nadomjestka za maslac ili benzin, ali upamtio sam njezinu ljepotu, gotovo zaigranu drskost prirode u tijelu proračunatom na milimetar da djeluje kao pupoljak a jamči cvijet. Nije niti jednom ponudila lažni zametak radosti, nesmiljeno je govorila o velikoj ljubavi kojom je prožeta. U njezinim mišje sivim očima naša je nekadašnja ljubav bila odbačena kao dosadna večer u gostima, kao izlet na kišni dan, kao kora osušenog blata prilijepljena na njezinu mladost. Pričala je mašući rukama, pokazujući nevidljivim teniskim reketom prema istoku. Osjećao sam katarzičan grč duševnog podriga, i nešto poput slobode. Prestao sam biti progonjeni i progonitelj, prestao sam biti užurban i umoran. Sa ruba teoretskog ponora napokon sam doveden na liticu saznanja. Sve projekcije mračne komore mog uma raspršile su se. Uzaludno sam tražio savršenstvo izvan sebe.

[Da Kang]

Primijetio sam da je kolega tužan i da često zamišljeno gleda u mobitel. Nije me to previše iznenadilo, dva tjedna izbivamo od kuće kao volonteri na poplavljenim područjima:
- Što je, Vedrane, što si tužan ? Fali ti žena ?
- Ma koja žena...fali mi pas. Jedva čekam da dođem doma da ga izgrlim i izljubim.
Nije me to iznenadilo, žena mu svako jutro čita poruke i gleda popis poziva. Nije lako živjeti sa takvom osobom. Vjerujem da to ima veze sa time što Vedran pije i koristi svaku priliku da izbiva od kuće.


Wild motherfucker

[Da Kang]

"Nađi muža, udaj se, rodi dijete" - unutarnji glas u njoj bio je neumoljiv. Cijeli ga život osluškuje, glas koji govori o neispunjenim snovima. A njezini snovi, baš poput vode na dlanu, klize iz ruku dok ih ona bespomoćno promatra. Odgajana u strogo tradicionalnom duhu, njezini su roditelji imali namjeru zaštititi je od svijeta pa su joj nametnuli okvire iz kojih ona nikada neće iskoračiti: ideologiju, vjeru, socijalno okruženje... Smještena u tamnicu koje nije svjesna, ona je, poput psa, vezana na lanac na kojem može vrludati amo-tamo kako bi imala privid slobode. Ali ona nikada neće smoći snage prekinuti lanac, iskoračiti iz zadanih okvira, nikada neće biti potpuno slobodna i neovisna, nikada neće popiti gutljaj životne rakije, njezin je život poput blijede kamilice koja taži žeđ ali ne ostavlja mjesta životnoj strasti.

[Da Kang]

Vodio sam dijete iz doma na more. Htjelo je sladoled a ubrzo smo morali na večeru. Nisam htio da pokvari večeru pa mu nisam kupio sladoled. Dijete se stalo bacakati po podu i ridati od bijesa. Da je to moje dijete, stavio bih ga u kaznu ili klepio po guzici. No, kako tome nije slučaj, manevarske mogućnosti su mi ograničene. Zato sam pustio da radi što ga volja, neka ispuca svoj djetinji bijes. Dijete je ridalo još neko vrijeme, a kad je shvatilo da uzalud plače i da se ne obazirem na njega, pomirilo se sa sudbinom i prihvatilo situaciju. Djeca mogu shvatiti da se neke stvari ne mogu promijeniti i da ih moraju prihvatiti. Žalosno je kad to odrasli nisu u stanju.

[Da Kang]

Utopljenik ne bira ljepotu špage kojom će biti spašen pa isprobavam razne alternativne terapije. Zadnja koju sam pohodio bazirana je na sadomazohizmu, ali, naravno, to nisam mogao znati ponaprijed. Sama koncepcija mi je zvučala zanimljivo pa sam, ponukan time što su neki ljudi ozdravili, odlučio isprobati. Terapija se sastoji od primanja i trpljenja boli za koju su sljedbenici uvjereni da je katarzična. Ima u tome nešto: kada te netko maltretira tjedan dana, koliko traje terapija, kada tjedan dana trpiš nesnosnu bol, nakon toga se moraš osjećati bolje, jednom kada si opet na miru. Već prvoga dana mi nije sjelo, počam od samog voditelja za kojeg bih očekivao da je produhovljen i osviješten. Ništa od toga. Čovjek je izmislio nešto što ljudi puše i na tome diže masnu lovu. Tjedan dana terapije košta 4 soma kn a bilo nas je 30 u centru. Voditelj centra je, u stvari, šarlatan zatvorena uma zaglavljen na materijalnom nivou. Od prvog pogleda mi se nisu svidjele njegove oči, a drugoga dana je potvrdio moje slutnje. Ugledao me kako čitam na terasi:
- Od toga ćeš se još više razboljeti !
I tu je njegov autoritet bespovratno pao u mojim očima. Nije mu bilo važno što čitam ( Flauberta ), svrbjelo ga je čitanje samo po sebi. Ljudi koji čitaju, razmišljaju, a takvi su često trn u oku. Posebice u izoliranoj sredini u kojoj vrijede ustaljena pravila. Znao je da je samo pitanje vremena kada ću početi postavljati neugodna pitanja. Dva sam dana racionalizirao, nagovarao se da isprobam, čekao da se nešto desi ali onda trećega dana shvatio uzaludnost svojih nastojanja. Odluka u meni je sazrijela: odlazim. Rekao sam mu to ujutro, dok je odlazio na kavu u susjedno mjesto. Kako sam i očekivao, svu je krivnju svalio na mene. Ako se nisi izliječio, ako ti terapija ne pomaže, to znači da nisi spreman. To znači da ne želiš ozdraviti. Čovjek je krajnje isključiv pa tako banalizira sve druge oblike liječenja do te mjere da službenu medicinu proziva šarlatanstvom. Došlo mi je da ga upitam gdje mu se žena porodila i gdje popravlja zube ali sam odustao. Šutio sam i slušao, braneći se samo koliko je dovoljno da ostanem pristojan. Čovjek me htio izmanipulirati pod pritiskom grupe, ali, odluka u meni, jednom donešena, nije se mogla promijeniti. Osim toga, svjestan pokušaja manipulacije, sa zanimanjem sam promatrao njegova nastojanja da me diskreditira pred grupom. Radio je to na svakodnevnoj bazi, od samog početka; propitkivao me, ismijavao moja uvjerenja i odbacivao ih sa prijezirom. Ne želeći se spustiti na njegov nivo, ignorirao sam podbadanja, prvenstveno zato što nisam htio poljuljati povjerenje bilo koga u terapijskoj grupi. Mnogima terapija pomaže pa bi bilo ružno od mene da to uništim. Pomagala terapija ili ne, kada čovjek provede tjedan dana u boli i patnji i kada za to plati 4 tisuće kuna, mora se osjećati bolje, makar da sam sebi opravda savjest. Tko je toliko iskren da prizna da je bacio tolike novce i tjedan dana života uzalud ? Shvaćam da terapija nekome zaista pomaže, jer upravo je čudesna moć ljudskog uma. Najviše me ganula tridesetogodišnja majka koja redovito dolazi sa svojim trogodišnjakom rođenim sa cerebralnom paralizom. Dijete fantastično napreduje, majka sve zasluge pripisuje terapiji, nesvjesna da bi dijete napredovalo i bez terapije samo uz njezinu pomoć. Djetetu do 4 godine starosti može se napraviti hemisferektomija ( kirurško odstranjivanje jedne polovice mozga ), a da to nema gotovo nikakvih posljedica u kasnijoj dobi. Plastičnost mozga u ranoj dobi toliko je jaka da jedna polovica mozga uspije nadoknaditi funkcije odstranjene polovice. Druga stavka uspješnosti terapije je placebo: mozak može sve ono u što vjeruje. Evo jednog interesantnog primjera djelotvornosti placeba: čovjeku je stradalo koljeno do te mjere da nije mogao hodati bez pomoći štaka, koljeno je moralo biti operirano. Kirurg je bio smion čovjek, učinio je nešto nesvakidanšnje: pacijent je lažno operiran tj. napravljen mu je rez na koljenu koji je zatim zašiven, tako da djeluje kao da je operiran. Čovjek je najnormalnije podvrgnut postoperativnom liječenju a nakon tjedan dana je igrao košarku sa svojim sinom. Toliko o moći uma.

[Da Kang]

Mi smo gospodari svog duhovnog stanja a ne bog, dana nam je moć da proširimo vlastitu svijest, na nama je da odlučimo hoćemo li je iskoristiti ili ćemo pasivno čekati smrt i spasenje. Žalosno je kad ljudi u izvanjskome traže ispunjenje samoga sebe. To je kao da tražimo da netko drugi diše umjesto nas. Tako se često ljudi ograničavaju pa robuju jednoj ideologiji ili vjeri, to je kao da se nalaziš u knjižnici u kojoj postoji samo jedna jedina knjiga. Koliko smisla ima čitati zauvijek jednu te istu knjigu ?

[Da Kang]

Koja je tvoja sljedeća misao ? Trčiš li uvijek za zadovoljstvima ? Za zadovoljenjem svojih želja ? Imaš li opsesivnu potrebu za hranom, sexom, za spavanjem ? Možda si hedonistički nastrojen pa posižeš za bocom ili drogom ? Možda želiš pobijediti u verbalnom natjecanju kako bi dokazao da si u pravu ? Želiš svijetu pokazati kako si pametan ? Možda si bijesan jer te drugi ne razumiju, možda si bijesan jer su svi drugi u krivu a ti im to ne možeš objasniti ? Možda si ogorčen zato što nisi savršen ? U tvom su se životu desile neke loše stvari preko kojih ne možeš prijeći pa u svemu oko sebe nalaziš razloge da budeš bijesan. Možda živiš u strahu ? Slijediš besmislena pravila da ne budeš kažnjen ? Ako je tome tako, moraš očistiti svoj um, izbaciti iz njega opsesivne misli i potrebe za bilo čime. Jednom kada počneš čistiti svoj um, desiti će se promjena, desiti će se buđenje, tvoj um će se razbistriti, početi ćeš sagledavati svijet onakvime kakav on uistinu jest. Nakon puno malih buđenja tvoj će se um promijeniti zauvijek. Shvatit ćeš da si zraka sunčeva svjetla, dio svjetlosti. Ovaj svijet i sve na njemu pokreće ljubav, jedno veliko, toplo sunce koje nas grije a ti si jedna njegova zraka. Skini naočale i dozvoli da tvoja svjetlost zasja punim sjajem. Budi dobar i voli sve oko sebe.

[Da Kang]

- Kako to misliš da smo zauvijek povezani ?
Moj je sin radoznao. Volim odgovarati na njegova pitanja jer tako iznova učim. Einstein je to jako dobro rekao: ako nešto ne znaš objasniti 6 godišnjaku, onda to ni sam ne razumiješ.
- Uzmi deset debelih konaca i isprepleti ih. Dobit ćeš špagu. Jedan kraj špage je početak vremena a drugi kraj.
- Ma kojeg vremena ? Misliš na sate u danu ?
- Ne, mislim na godine. Dobro, ajmo ovako, recimo da od početka do kraja špage ima tisuću godina.
- Dobro, i ?
- Svaki konac u špagi je jedna duša. Ja, ti, Dino, mama, nona, ljudi koje voliš, svi su oni jedan konac u špagi, jedna duša.
- Hmmm...
- Ponekad neka duša prestane biti bliska sa drugima pa ode, kao da se jedan konac iz špage izvuče, ta duša nakon ovog života nestane, ali one duše koje se uistinu vole, one duše koje su jako bliske, one su povezane u ovom i u narednim životima. Njihovi su konci isprepleteni zauvijek.
- Znači, uvijek ćemo biti skupa ?
- Uvijek smo bili, sine, i biti ćemo zauvijek. Zajedno se krećemo kroz vrijeme, kroz onih tisuću godina koje sam ti rekao.

[Da Kang]

Možda je to karmičko nazadovanje ali volio bih biti stablo u sljedećem životu, i to neko veliko poput libanonskog cedra. Fascinira me činjenica da je drveće kadro osjećati, komunicirati, razmišljati, ima sjećanje i zna predvidjeti budućnost. Stabla rastu dokle god su živa a jedina energija koja im treba je ona sunčeva. Na stablima žive čitave kolonije organizama pa je tako stablo praktički mali eko sustav. Volio bih biti stablo koje raste u dvorištu osnovne škole, slušao bih djecu i njihovo veselje, njihove dogodovštine, igru i prve ljubavi. Neki bi par zasigurno urezao inicijale u moju koru, zapisao bi svoju ljubav u njihovo poimanje vječnosti.

[Da Kang]

Volim sjediti na pulskome forumu, u omiljenom kafiću ispijam čaj, sunčam se i hranim golubove. Poznanica koja radi u kafiću mi kaže:
- Ti si kao ovi čudaci što hrane golubove po gradu.
- Nisam kao...Ja jesam pulski čudak.
Moj se prijatelj Mladen nije složio, kaže da sam jedan od rijetkih normalnih ljudi, a oko nas su većinom čudaci. Čovjek je stručnjak pa sam se nasmijao. Ne trebaju mi tuđe oči da bih se sagledao. Znam da ispadam iz društvenog kolosijeka ali me to ne opterećuje. Mi čudaci se međusobno prepoznajemo, na neki čudan način smo povezani. Bilo je to prije 5-6-7 godina, ne sjećam se više, kada sam prvi put ugledao zen starog. Sjedio je u kafiću u Kauflandu, na samome ulazu, na uho je prislonio tranzistor iz kojeg su dopirali čudni zvukovi.
- Djeco, pogledajte ovog čovjeka – rekao sam djeci – to je zen stari.
Od prvog sam pogleda na tog čovjeka bio svjestan njegove energije. Raspitavši se, saznao sam da živi u kućici na stablu koju je sam sagradio i da ne posjeduje ništa. Hrani se kao ptica nebeska, djelatnici Kauflanda ga puštaju da sjedi u kafiću i koji put mu poklone štogod za jelo.
- Ali tata, zašto je on zen stari ?
- Sine moj, taj je čovjek nadišao i materijalno i psihičko. Taj je čovjek čista energija.
Stariji je sin prošle godine pred društvom iz škole pričao o zen starome, potaknuta pričom, jedna je djevojka pokrenula akciju preko interneta kojom su skupljena sredstva. Napravljena je TV reportaža, zen stari je bio na otvorenom/provjerenom, kako li se već zove emisija. Društvo se senzibiliziralo pa je zen stari zbrinut, kupljena mu je lijepa drvena kućica i još neke stvari. Mlađi sin još uvijek ne razumije:
- Ma ja ne kužim zašto je on zen stari ?
- Jel ga vidiš da hrani golubove ?
- Vidim.
- Vidiš da je oko njega stotine golubova, jedu mu iz ruke, stoje na njemu, golubovi ga vole. Ako mu se netko približi, golubovi pobjegnu.
- Pa što ?
- Pa kako to objašnjavaš ? Zašto meni, kada hranim golubove, dođe možda 15-20 golubova i rijetko mi prilaze blizu.
- Ne znam...
- Zato što životinje osjete njegovu energiju, to ti je sva mudrost. On nema grijanje u svojoj kućici, njega griju mačke svojim tijelom.
Peg je jučer bila u Lidlu i ugledala je zen starog. Falilo mu je par kuna za limenku hrane za njegove mace pa mu je Peg kupila više limenki. Zen stari je bio presretan; zagrlio je Peg i poljubio je.
- Gogi, imao si pravo. On je stvarno zen stari. Osjetila sam njegovu energiju.
Peg nije mogla prestati pričati o njemu dugo, dugo. Uljepšao joj je život čovjek koji nema ništa. Samo osmijehom i ljubavlju. Onim jedinim uistinu vrijednim.

[Da Kang]

Kad si u unajmljenom stanu, onda te baš briga pa možeš obrisati kurac u zavjese. Da čovjek ne povjeruje ! Ona čak i to zna ! Ima ta neka riba u mojoj firmi, dosadna je ko proljev. Uvijek ima materijala za srati: o čemu god da se priča, ona se ubaci i počne nezaustavljivo mljeti. Čak ne radi pauze za disanje, sve blebeće u jednom dahu. A još je i tišatuto, kako to kažu Istrijani, ilitiga sveznalica. Nema toga što ne zna. Jedno sam namjerno načeo temu o nuklearnoj fizici, ubacila se i počela srati neke nebuloze, sva sreća pa sam je odavno prozreo pa glumim da mi zvoni mobitel i bježim iz njenog ureda. Čini mi se da počnem pričati o tome da sam bio na mjesecu, i ona bi znala kako je gore. Btw – koliko god bile glupave, moje priče idu na mjesec Prijatelj mi je veliko mudo u Synergy teamu pa odlučuje koji će materijali biti poslani na mjesec. Između sve sile kulturnih điđa-miđa, naći će se i moje priče. Beat that motherfuckerZ !

[Da Kang]

Peg je ujutro otišla na ribarnicu po ribone a zatim ih je cijelo popodne čistila. To je sitna riba od koje ispadne odlična pašteta ali muka ju je čistiti. Bilo je skoro tri kile ribe, trebalo joj je više od 3 sata da sve očisti. Kad je napokon završila, već na rubu živaca, dodali smo maslinovo ulje, češnjak, peršin, kurkumu, sol, papar, masline i limunov sok. Sve smo to ubacili u blender ali ovaj nikako da mrdne. Riba je vlaknasta pa se blender mučio, grijao, ispuštao čudne zvukove i smrdio. Dodali smo još ulja ali nije pomoglo. Peg je otišla po svoj blender ali ni taj nije bio ništa bolji. Peg ga je ostavila dugo upaljenog, u blenderu je nešto par puta bljesnulo a onda je iz njega izašla duša tj. sivi dim koji je smrdio po izgorenom. Na kraju sam sve usitnio štapnim mikserom koji se također opasno grijao pa sam ga morao puštati da se ohladi. Završili smo posao oko 11 navečer, izmoreni psihički i fizički. Paštete sam stavio u teglice i čvrsto zatvorio. Pošto idem na tri tjedna u toplice gdje neću moći jesti ribu, bio sam zadovoljan da ću imati paštete za tjedan-dva, možda i tri, kako sam se potajno nadao. Došavši u toplice, ustanovio sam da nema frižidera u koji bih mogao pohraniti paštetu. Pokušao sam podmititi kuharicu ali ova je tvrdokorna, strah ju je inspekcije, kaže. Ništa, pašteta će izdržati na sobnoj temperaturi barem tjedan dana, nadao sam se. Još tog popodneva, prvog dana mog dolaska, osjetio sam miris češnjaka ali sam ga ignorirao. Drugoga dana miris je bio intenzivniji ali pustio sam da se situacija riješi sama od sebe, ignorirajući sad već oštar smrad. Trećega dana, kada sam se nakon marende vratio u sobu, zacrnilo mi se pred očima pa sam zateturao, pridržavajući se za zidove. Nije bilo drugo nego provjeriti što se događa. Kada sam otvorio torbu gdje su bile teglice, shvatio sam da je pašteta iz nekog razloga oživila i nabubrila, prodrijevši kroz poklopac po rubovima te se polako cijedila po mojoj torbi u koju sam naslagao donje rublje. Torba u kojoj su bile teglice bila je iznad veće torbe u kojoj sam imao ostalu robu. Torba sa teglicama je propustila tekućinu pa se sve razlilo po većoj torbi i robi, ostavljajući masne, smrdljive fleke. Svu paštetu morao sam baciti a robu i torbe oprati. Nije pomoglo. Smrad je i dalje nesnosan a fleke neoperive. Ali barem je pašteta ispala dobra, barem je bila ono prvo večer dok sam je lizao sa žlice prilikom stavljanja u teglice.