Umjetnost - unplugged :)

[Vještac]

Umjetnik - Djelo - Promatrač.
Promatrač - Djelo - umjetnik.

Vrijednost umjetničkog djela. Što god bi to značilo...

Običnim riječima. Što god imamo kazati...

Uz čašu dobrog aromatičnog vina ...



V.

[kisha]

Odlična ideja V....moj naklon

Hm...uz aromantično vino- Rose možda?
Iako meni nekako trenutno ide uz pivu...


Hm...umjetnik, umjetnost, i osoba (ja trenutno) kao promatrač istoga...

Umjetnost sama po sebi ima svoju definicju , kategorije , pa i negiranje svih onih elemenata koje osobno smatramo umjetničkim, ali zapravo "nisu"...

Umjetnost življenja, kao i umjetnost da se stvara nešto kreativno putem tog bivanja....

Hm...nabacane misli, nabacanih riječi...
......umjetnost mi je često subjektivna pojava i bitno mi je nutarnje proživljavanje u susretu s djelom- to je ono što vrednujem (trenutno!!)....- naravno čisto subjektivna orjentacija (trenutno!!!)

[Essenca]

Kad vidim sliku;djelo,
vidim onoga koji je to djelo stvarao...
Vidim dio onoga kroz što je stvaralac prolaziodok je stvarao.
Ali to ne vidim uvijek.

~*~*~

I onda odreagiram na svoj način, promatrajući sebe, unutar sebe

To je moja umjetnost tada.

Što je umjetnikova umjetnost, to pitajte njega ili nju.
Za njih bi po meni, trebalo biti važno, samo ono što je za njih važno.

Ali, umjetnost JEST I kad je nekome važno, ono što je drugima, važno.

Zato ja ne znam, što je umjetnost za svakog.
Znam ju samo za sebe.
Ponekad.

~*~*~

Ponekad je drvo, samo drvo.
A ponekad nije.

Do koga je onda to što ja vidim?
Da li je drvo samo drvo, zbog onoga koji ga je naslikao,
ili je drvo samo drvo, zbog toga što ja ne vidim drugačije značenje?

~*~*~

Da li je do nas dvoje?
Do onoga iza platna i onoga ispred?
Mora li postojati podudaranje ljudskosti između slikara i mene, one koje gleda sliku, da bi slika meni bila živopisna, da bi imala "ono nešto"?

Ili je slika ta koja sama poručuje nešto?

~*~*~

Vratimo se početku.

Sklonija sam vjerovati, da slikarova djelatnost, pretočena kroz njegovo djelo~budi u meni nešto.

I sklonija sam vjerovati da se slikar i ja i ja i slikar, trebamo na neki naš način, podudarati.

~*~*~

Jer kako inače znati za poruku, ako ti ju neznanac šalje?

Zar mi onda ne bi trebala, u tom slučaju biti, ta ista poruka~neznana i kao takva, neshvatljiva?


~*~*~

Vratimo se sada meni.

~*~*~

Slika zaustavlja moment u sebi.
A ide još i dalje.
Ona taj moment razvija.
Jer gledajući istu sliku, nakon dosta godina unaprijed,
nečeš je gledati na isti način.

Tko je sada kriv?
Slika?
Slikar u međuvremenu nije nanosio novi motiv, pa nije ni on.
Ja?

Možda ipak, slika i ja.

~*~*~

I konačno,

ništa toga ne bi bilo bez,

slikara.

[manwe]

umjetnost je komunikacija.
i sve tri karike su bitne. ja sam tu. knjiga je tu. gdje je pisac?
a oopet, čini mi se da je prava umjetnost ona koja nas vuče za nos. i to je jedino čemu puštam da me vuče za nos. sa užitkom.
kad homer priča ilijadu, i borbu oko helene... a zapravo kritizira grčki panteon... ili kad štulić pjeva graciju, a ja ne znam što mu je ona bila? prva? posljednja? jedina s velikim j? samo ševulja?
ili kad gledam munchov krik, a ne znam zbog čega ona spodoba kriči...
da, da... ja sam tu, i knjiga je tu. pisca nema, pa ja moram i njegovo mjesto zauzeti

[Essenca]

I za kraj,

moram priznati da ja ipak,
volim više promatrati umjetnost "u živo", nasuprot one, koja je na platnu ili na papiru..bilo gdje.


Umjetnost za mene jest, umjetnost komunikacije,
između dva vrlo životnabića.


I sve ono što tijekom njihova razgovora, bude ubačeno u tijek misli i procesuiranja istog~za mene je umjetnost veća od bilo čega,


jer je slikar(moj sugovornik)

i razgovor(slikanje)

i ja, sve na jednom mjestu

i sve je podložno promjenama

istog trena.

I sve pršti od mogućnosti u istom trenu.


To je umjetnost koju volim.

[Essenca]

manwe kaže:
a oopet, čini mi se da je prava umjetnost ona koja nas vuče za nos

da, tako je



a još je veća umjetnost, uspit postić da nas prestane vući za nos))))

[manwe]

Essenca kaže:
da, tako je



a još je veća umjetnost, uspit postić da nas prestane vući za nos))))

dobra promjena rakursa

jap, o tome govorim. kod prave umjetnosti ne znaš tko je veći umjetnik: prva ili zadnja karika u lancu?

[kisha]

Essenca

...odlična promišljanja i pitanja, Manwe također

Po onome što svi izražavamo čini mi se da se svi slažemo u tome kako je umjetnost sve ono u čemu nalazimo odraz nas samih, bar malo....

Znači li to da je društveno shvaćen pojam : UMJETNOSTI i onoga što se smatra umjetnošću i umjetničkim djelom zapravo zrcaljenje nutarnjeg nečeg određene skupine ljudi u određenom trenutku koji imaju tu snagu da odrede prevlast u donošenju odluke, u "nametanje "odluke nekog djela kao umjetničkog ???

Meni se čini da da...

[OzzY]

Essenca kazˇe:
I za kraj,

moram priznati da ja ipak,
volim visˇe promatrati umjetnost "u zˇivo", nasuprot one, koja je na platnu ili na papiru..bilo gdje.


Umjetnost za mene jest, umjetnost komunikacije,
izme?u dva vrlo zˇivotnabic´a.


I sve ono sˇto tijekom njihova razgovora, bude ubacˇeno u tijek misli i procesuiranja istog~za mene je umjetnost vec´a od bilo cˇega,


jer je slikar(moj sugovornik)

i razgovor(slikanje)

i ja, sve na jednom mjestu

i sve je podlozˇno promjenama

istog trena.

I sve prsˇti od moguc´nosti u istom trenu.


To je umjetnost koju volim.

Ako se jednog dana i pocnem baviti Bodypainting-om obavezno zovem tebe ... naprosto ti si idealna

CMOzzYK

Ps.Uff ...kad se sjetim kak smo plesali svojevremeno

[dada79]

***


Ako je umjetnik iskren u procesu stvaranja,vodjen potrebom vlastite duse, i ako ga njegov sugovornik mentalno i dusevno osjeca, tada njegovo djelo nije samo sredstvo, vec on sam, i komunikacija promatraca s umjetnikom nije posredna, vec direktna.

***

Na kraju krajeva, procesi u dusi i jednoga i drugoga su zapravo jednaki, ali obrnuti. Dok umjetnik prozivljavanje pocinje s odredjenim procesom u dusi, koji se potom ostvaruje kroz jedan drugi proces, njegov sugovornik prvo prozivljava onaj "opipljiviji" proces, a potom onaj u dusi. Mislim da su isto tako umjetnik i promatrac u stalnoj izmjeni uloga. I jedan i drugi prozive i jedan i drugi proces. Jer je i umjetnik strastveni promatrac, a i PROMATRAC(ne mislim na obicne povrsne promatrace, vec na prave promatrace) umjetnik.

***

Za povezivanje je bitna ona energija u djelu, koja proizlazi iz energije unutar nas. Pri tome nije bitno tumacenje, definicija, ukus, znanje itd. Ona ce se izraziti ako postoji. Nije potrebno da promatrac prepozna stablo, na nacin na koji je sam stvaraoc stvarao, njih dva mogu vidjeti i fizicki razlicite stvari, ali je bitno da prepoznaju istu - energiju . Ona moze biti sakrivena u stablu, u obicnoj nepravilnoj crnoj liniji, u jednoj mrlji boje, ili u samoj atmosferi slike, ili ako se radi o drugom djelu, u nekom liku, nekom opisu prizora, prikaza osjecaja, pokretu tijela, tonu glazbe i sl. Ako energija postoji u djelu, netko je moze prepoznati u jednom obliku, drugi u drugome.

***

Dogadja mi se da odjednom zastanem pred nekim detaljem, na ulici, u sumi, u obicnom ducanu, pokretu...
"mjesto" nije bitno.
ni "predmet" nije bitan.
al ja osjecam jaki impuls.
ne znam ga definirati. ne znam mu ishodiste.
al ga snazno osjecam.
osjecam upravo tu energiju .

***

[OzzY]

dada79 kazˇe:
***

al ja osjecam jaki impuls.
ne znam ga definirati. ne znam mu ishodiste.
al ga snazno osjecam.
osjecam upravo tu energiju .

***

Okupavsi se na IZVORU 2
sretoh se s TAJNOM
kroz PRIZMU Ljubavi na
NOCNA PUTOVANJA krenuh
u...
DUBINI VRTA POGLEDOM
trazim sebe u tebi
skriven iza STABLA kao
PRIJATELJ SVJETLOSTI
sto dolazi iz slije bez naziva
ISKON je nazvah
i odande ti saljem
CMOzzYK njezni

[Essenca]

V. kisha, manwe, ozzo i draga dado,

sve je to tako, po nama, po nekom drugom ili po nekom trećem,

ali zašto ipak(što stvarnost to nemilosrdno dokazuje)

je ono što djelo čini traženim djelom=backround umjetnikova života?

Zašto umjetnik svojim načinom života zapravo (TEK ONDA) prodaje svoju sliku?

Mora umrijeti da bi mu kupili sliku

Mora se skidati gola da bi joj kupili njene slike

Mora praviti skandal da bi netko kupio njegove slike..

Koliko je naposlijetku onda važno djelo na platnu?

Da li bih onda prodala i prazno platno ako ga nazovem-

hodajuća tišina moga uma-

pod uvjetom da ja sama napravim neku izražajnu scenu u društvu-

prođem pored Mesića gola?

[manwe]

ma, rješenje je tako jednostavno!
pitanje koje odgovara na pitanje: zašto bi bilo koji umjetnik htio prodati svoje djelo? pa radi egzistencije, kažem ja. i mislim da sam u pravu. e sad, kad dalje krenem razmišljati o tome, zaključim da se najbolje prodaje reklamirani proizvod.
kad neki slikar napravi budalu od sebe kako bi mu na sljedećoj izložbi kupili desetak slika, on to radi vrlo promišljeno, prezentirajući sebe, a time i svoju sliku, u određenom svjetlu.
ma dosta je da se o nekome puno priča, uvijek će se naći pušioničara koji će nasjesti na spiku.
dobro si primijetila da smrt nekog umjetnika doprinosi njegovom značaju. zašto je to tako? pojma nemam. samo sam odavno primijetio da se o mrtvom umjetniku priča ljepše nego o živome...
moje protupitanje tebi, essenca: zar se slika mora prodavati da bi bila umjetnost?

[Dragonfly]

Umjetnik je poluznanstvenik i polumistik- jer on razumije geometriju svijeta.
Mnogi su ovdje rekli puno lijepih i pametnih riječi pa ja neću razglabat od nemila do netraga, samo par ludih riječi. Nije vrijeme, fjaka je, a i vino udara u glavu.

Umjetnik

Ima umjetnika i umjetnika, slika i slika, tehnika i tehnika, izričaja i izričaja. Umjetnik ne izražava samo sebe, nego sebe smješta u svijet. Zato je umjetnost vrsta kontemplacije i duhovne tehnike. Ali umjetnik je i znanstvenik jer on barata vrlo istančanom logikom promatranja i klasificiranja pojavnosti oko sebe unutar kojih se smješta da bi onda izveo alkemičarski postupak iznošenja iz sebe. Prvo sebe unutra, promotriti situaciju, izbućkati i promućkati, a onda sve to usmjeriti prema van. Cilj umjetnikov nije stvoriti djelo koje će se prodavati i kojemu će se drugi ljudi diviti. Umjetnik ne stvara za druge, nego za sebe. (tako bi to trebalo biti). Ljudi su ti koji su od umjetnosti napravili trgovinu, a od umjetničkih djela robu.

Ludina opaska:
I neka se sada ne naljute diplomirani akademici i slični, ali (ovo je strogo moje razmatranje) zarađivanje kruha slikanjem, za mene je prostitucija umjetnosti- u sebi uvijek nosi opasnost da se stvara za druge i zbog drugih, a ne poradi sebe. Povukla bih ovdje paralelu sa (nemojte da vam se kosa na glavi sad digne) duhovnim tehnikama i uslugama- svaki praktikant prvenstveno to radi zbog sebe i poradi svog rasta. Ako pak neko zaište pomoć od njega, on/ona to pružaju u skladu sa svojim mogućnostima i ne traže naknadu. Onak tko prima uslugu, slobodan je na temelju vlastite procijene i osjećaja ostaviti naknadu za uslugu. Tako bi trebalo biti i sa umjetnošću.

Promatrač

Kao i samo djelo i promatrač je neminovni nusprodukt umjetničkog stvaranja, ali definitivno nije uzrok nastanka umjetničkog djela(no dobro, u naše doba je, jer kupuje slike). O "stanju" u kojem se nalazi promatrač, ovisit će i djelo koje će izabrati za promatranje. Osobno, nekada su me oduševljavale Van Goghove boje i bogatstvo koje je izlazilo iz njegovih slika. Nakon toga mi je Klimt postao drag; njegova mogućnost da uhvati intimni trenutak.
Danas obožavam japansku umjetnost. Trešnja u tri poteza.

Iz toga se da zaključiti da o unutrašnjem stanju promatrača, njegovom pogledu na svijet i fazi života u kojoj se nalazi, ovisi da li će moći percipirati i uhvatiti djelić umjetničkog djela.
Meni je jako žao kada ću na ovom mjestu reći da me neke slike ostavljaju mrtvom ladnom- što ne znači da su one loše. I dobro je da je tako i tako treba biti; otuda proizlazi mnoštvo ukusa i bespredmetne su rasprave o tome čija djela su bolja, vrednija, a čija lošije. Svako djelo na svjetu na kugli zemaljskoj ima svog promatrača koji će prepoznati "igru". I opet, sva djela govore isto, ali različitim jezikom. O promatračevom poznavanju riječi i gramatike, ovisit će hoće li znati "čitati". Naravno, jezik se može i naučiti, ali interpretacija ne. Isto kao i sa svetim tekstovima; bezbroj ih je, a govore o istom.

Djelo

Djelo je mit, inicijacijski "tekst", ključ za ulazak u alkemičarski proces. Ono je most između ti i ja. Ono je rečenica koja nije završena, kojoj nedostaje zadnja riječ koja će joj podarit smisao, a nju mora pronaći promatrač. Umjetnik je sakrio ključ, a o promatraču ovisi je li ga u mogućnosti pronaći i otisnuti se unutarnje putovanje u kojemu se gube granice između umjetnika, djela i promatrača.

Toliko ludosti od mene za danas; nisu baš bile dve tri kako obećah na početku, ali šta sad; ponijelo me.

I na kraju, sve je umjetnost u slučaju kada je čin razgovor mene sa sobom koji je razgovor tebe sa tobom, a zapravo je komunikacija između tebe i mene. Umjetnost je komunikacija specifičnog jezika; o tome poznaješ li jezik kojim govorim, razumijet ćeš što ti želim reći.

[dada79]

Essenca kaže:
V. kisha, manwe, ozzo i draga dado,

je ono što djelo čini traženim djelom=backround umjetnikova života?

zato dijelimo istinsku umjetnost, samo prozivljavanje, unutrasnji proces, od tzv. trzisne, ili "vanjske" umjetnosti. (samo s tom svrhom)

A puno ovisi tko odredjuje, gleda, vaze, kakvi ljudi na drustvenoj ljestvici. Npr. ljudi u pravilu imaju slicne stavove/nacine gledanja u razlicitim podrucjima. Tako ce npr. politicki se izrazavati kao republikanci, ekonomski socijalisti, znanstveno pozitivisti, pa je onda npr. logicno da u umjetnosti samoj priznaju samo ono sto mogu odvagnuti, izmjeriti, dovoljno da je njima nesto dokazano. I sto je najgore, te odredjene granice nisu povukli oni, vec drugi i oni vjeruju u njih, za njih je dovoljno da je "nesto dokazano, iskusano" i oni ce to automatski cijeniti, priznavati. Tako nije rijedak slucaj da takvi ako se nadju u poziciji za prosudjuju u umjetnosti, isticu i hvale onog umjetnika koji je vec "dokazan". Bitno ce mu biti samo broj njegovih djela, napismeno potvrda njegovog rada, al ne i samo djelo. Anonimusi tu onda nemaju sanse.

Neka druga vrsta ljudi ce reagirati drugacije, al zanimljivo je pratiti tu neku pravilnost u razlicitim podrucjima drustvenog(i privatnog) zivota.

[dada79]

Dragonfly kaže:
Umjetnik

Ludina opaska:
zarađivanje kruha slikanjem, za mene je prostitucija umjetnosti- u sebi uvijek nosi opasnost da se stvara za druge i zbog drugih, a ne poradi sebe.
[

A sto ako se odijeli strogo unutrasnja od vanjske nuznosti? Ovo mi je zanimljivo,jer sam ranije dosta razmisljala o tome. I sama sam imala tocno takvo misljenje koje ti ovdje iznosis. No, doslo je s vremenom do nekih promjena u mom razmisljanju, i evo kako sada gledam na to : Ako si istinski umjetnik u dusi, tada te pokrece unutrasnja nuznost i stvarati ces "samozatajnicki", jednako kao sto "samozatajnicki" udises i izdises zrak. Pravo umjetnicko djelo nastaje tajanstveno!A ako te pokrecu izvanjske potrebe(koje mogu biti razlicite prirode), tada "gubis" taj unutarnji aspekt, al utoliko sto ga stavljas pod odredjenu kontrolu(sto onda ne moze biti istinsko, slobodno stvaralastvo). Ako izgubis sve aspekte i umjetnost ti iskljucivo preraste u sredstvo, svako samo ne duhovno, tada zapravo samo saznajes da nikada nisi niti bio istinski umjetnik. Jer se taj, ako stvarno postoji, ne moze nikada izgubiti. Pravo umjetnicko djelo nastaje iz umjetnika, ali odrijeseno od njega, ono dobiva svoj samostalan zivot kao jedinstven objekt-bice. Ako se klonimo larpurlartistickih shvacanja, dolazimo do toga da djelo vodi i jedan materijalan, realan zivot. On posjeduje aktivne snage, nije besciljni predmet, on sluzi razvoju ljudske duse. Smatram da je prava prostitucija umjetnosti ona kad umjetnik `stvara` djelo bez neogranicene slobode. Jer tu izdajes samu dusu. To se moze dogoditi ako slika s ciljem prodaje(nesto ciljano, bilo cime ograniceno, sto ometa onu unutrasnju nuznost) , ali isto tako ako slika i samo zbog sebe, a nema potrebnu slobodu. A jednako moze djelo prodati, ali da je ono stvoreno s potpunom slobodom i iz unutrasnje nuznosti.(npr. kod neplanirane, naknadne prodaje).

[dada79]

OzzY kaže:
Okupavsi se na IZVORU 2
sretoh se s TAJNOM
kroz PRIZMU Ljubavi na
NOCNA PUTOVANJA krenuh
u...
DUBINI VRTA POGLEDOM
trazim sebe u tebi
skriven iza STABLA kao
PRIJATELJ SVJETLOSTI
sto dolazi iz slije bez naziva
ISKON je nazvah
i odande ti saljem
CMOzzYK njezni

znam, znam Ozzy

[Dragonfly]

s tobom u potpunosti. I nije to ono što mene muči.

Mene muči nešto drugo i toga sam se htjela malo dotaknuti ovdje; naime u jednoj raspravi oko Berbera i još nekih umjetnika na ovom forumu provlačila se jedna misao, koju ću sada slobodno interpretirati, a to je da mnogi umjetnici kada dostignu određeni stupanj slave, jednostavno prestanu slikati. Drugim riječima, kada se probiju, unajme svoje "šegerte" koji stvaraju njihova djela i onda se oni samo potpišu i šalju u prodaju.

E pa sad se ja pitam; da li je smisleno zanimanje akademskog slikara? Naime, da li uopće ima smisla umjetnik kao profesija koja zarađuje kruh jedino na taj način? Kako je to bilo tijekom povijesti? Jer, ako je tako, ako umjetnik profesija koja zarađuje kruh naš svagdašnji, ona ovisi o tržištu. O ponudi i potražnji. O promatraču. Jer promatrač je taj koji će na kraju kupiti djelo. Izdvojiti novac.
Koliko tržište diktira slobodu tog i istog umjetnika? Kako se određuje vrijednost slike? Zašto i po čemu Van Goghovi suncokreti dostižu milijunske vrijednosti zelenih papirića i pohranjuju se tamo u stanu nekog prebogatog Japanca koji suncokrete ionako u životu nije vidio?
O toj prostituciji ja govorim. Jer ni kurbi ne bi bilo da nije tržišta.

Da li je uopće profesiju umjetnika moguće održavati slobodarskom i slobodnom u situaciji kada ti je to jedini način prihoda i kada se nađeš u situaciji trbuhom za kruhom, jer to je jedino što znaš i u čemu si dobar? A tržište ima svoje zakone. I znamo kakvo je. I koliko je teško u moru talentiranih umjetnika ostvarit svoje mjesto pod suncem. Je li moguće živjeti samo od umjetnosti i da li je takav način života onda uistinu slobodan? Posvema slobodan?
Ovo pitam ne zato jer nešto osuđujem ili imam predrasude. Ovo pitam na temelju iskustava i kontakata sa umjetnicima. U većini slučajeva radilo se o ljudima koji su si slobodu mogli priuštiti jer su materijalno već bili situirani; ili preko roditelja ili preko nečeg drugog.
Šta je s onima kojima je to jedina mogućnost zarade? Koji ne znaju ništa osim toga? Koliko je velik taj pritisak tržišnih zakona na polju umjetnosti?

Eto to mene zanima.

Kako u takvoj situaciji pulsira korelacija djelo- umjetnik - promatrač? Ili je to malo preprizemno pitanje za ovaj krasan topic..

[OzzY]

Kako prezivljeti od umjetnosti ? Uocivsi cinjenicu da je i umjetnost " prostituirana " ostali umjetnici koji nisu takvi jednostavno se opuste u toj cinjenici da na ono sto ne mogu direktno utjecati odmaknu od sebe na nacin da si dozvole slobodu duha u datim okolnostima . A inspiraciju nalaze i dalje i ne prestaju stvarati . I to ih ispunjava . Opusteni u svjesnosti da je sve uredeno mogu si dozvoliti i svastarenje . Kao prat cu i tanjure ak treba da namirim esecijalne potrebe al svoja djela cu i dalje stvarati .
Kada dodje vrijeme za promociju djela naci ce se i istomisljenici koji ce se prepoznati u u igri . U igri energije koja pulsira kroz djelo . Ako netko tad i pozeli kupiti to djelo umjetniku je to ajmo reci nagrada za izneseno .
O motivima kupnje djela od strane bogatuna ne bi trebalo kriviti umjetnika ,
jer umjetnik se okrece novom djelu , novim horizontima . A trziste ima neke svoje zakonitosti koje izlaze iz okvira umjetnosti . Zato bih rekao da dok se stvara i biva sretnim unutar sebe umjetnik nije prostituiran .

Senzibitet promatraca djela je po meni faktor koji odlucuje da li sliku kupiti ili ne . Isto tako znat ce prepoznat u svojim okvirima da je nesto prostitucija ili ne .

A kad je vec spomenut Berber misljenja sam da slike i djela koje je napravio on osobno se jako razlikuju od onih koje je neki njegov segrt napravio . Iako na prvi pogled nije tako kada uklonimo mayu osjetimo energiju autora . U ovom slucaju segrta

[Dragonfly]

kako se opraštate od umjetničkih djela? svojih mislim..
npr. meni je to bilo teško dugo vremena, ali sada ide bez problema. kada završim sliku, poklanjam ju i ona ima svoj zaseban život kod onoga kome je dana. jednostavno zaboravljam na nju. uhvatim trenutak, dam sve od sebe i nakon toga više ne mislim na nju.