Kako djeci objaviti da se rastajete - konkretni primjeri i savjeti

[-honey-]

Blobfish kaže:

Evo, i ja sam stručnjak iz područja dječjeg odgoja
Dječji motivi mogu biti raznoliki - od toga da jedan roditelj ima veći/opremljeniji stan, da uz jednog roditelja (ne) ostaje živjeti u kvartu s prijateljima, da je jedan roditelj manje/više zahtjevan, da je šire ruke na džeparcu, da bolje kuha, da je nježniji, topliji, brižniji...

Ja nisam stručnjak po tom pitanju, al kao laik ne vidim nikakav problem u tome da se dijete opredijeli za život s npr. brižnijim roditeljem
Mislim da se mnogo toga već i a priori može znati jer kad ljudi dođu do razvoda, odnosi su većinom toliko poremećeni da su se sigurno odrazili i na djecu i mnoga proživljavaju isto što i strana koja želi razvod.
Uostalom, niti jedna takva sudska odluka nije sveto pismo i podložna je promjenama, tj ako se ustanovi da taj odabir nije bio u djetetovom interesu, ona se uvijek može promijeniti.

[Blobfish]

-honey- kaže:

Ja nisam stručnjak po tom pitanju, al kao laik ne vidim nikakav problem u tome da se dijete opredijeli za život s npr. brižnijim roditeljem

Apsolutno. Naime, to je od svih navedenih (a ima ih još i more koje nisam ni spomenula) mogućih razloga, jedini pravi razlog za biti odabran.
Ja bih, ako moja djeca budu u situaciji da biraju - da odaberu bilo koga od nas dvoje, upravo zbog toga. Sve ostalo bi mi, čak i da odaberu mene jer ostajem u kvartu/većoj gajbi/radim bolju paštušutu... bilo totalni roditeljski poraz.

Uostalom, niti jedna takva sudska odluka nije sveto pismo i podložna je promjenama, tj ako se ustanovi da taj odabir nije bio u djetetovom interesu, ona se uvijek može promijeniti.

S tom si me rečenicom, među ostalima, spasila i prije pola godine. Fakat je bila ljekovita

[Retra]

Najljepše objašnjenje na koje sam naišla je bilo u smislu da su mama i tata odlučili odvojeno živjeti. I dalje prijatelji, a prijatelji ionako ne žive baš uvijek skupa.

[harpy]

Retra kaže:

Najljepše objašnjenje na koje sam naišla je bilo u smislu da su mama i tata odlučili odvojeno živjeti. I dalje prijatelji, a prijatelji ionako ne žive baš uvijek skupa.

A, tako nešto sam i ja svom djetetu rekla.
Nije previše dramio.
Doduše, razvod još nije gotov i on još nije odselio, ali prema dosad viđenom, mali će i to prihvatit.

[Retra]

harpy kaže:

A, tako nešto sam i ja svom djetetu rekla.
Nije previše dramio.
Doduše, razvod još nije gotov i on još nije odselio, ali prema dosad viđenom, mali će i to prihvatit.

To je ona moja frendica koju ti spominjem rekla maloj i dobro i mirno je prošlo (a ima već par godina od toga).

[mybabyborn]

Malo dizem temu jer me zanimaju konkretna iskustva i savjeti.. muz i ja smo se razdvojili (nije bilo rastave jer formalno nismo bili u braku) prije 2,5 godine kada je dijete imalo 1,5 god. Mali i ja smo odselili. Na pocetku smo nastojali amortizirati promjenu provodeci dosta vremena zajedno vikendima, setnjama, parkovima i sl. U principu je sin bio premalen da se sjeca vremena kad smo svi zajedno zivjeli. Bez obzira na nase svadje tijekom ovog proteklog vremena, zamjerke i prebacivanja krivice (oko razloga rastave oko cega se valjda nikad necemo sloziti), uspjeli smo zastititi malog od svadja pred njim, od rasprava i ruznih rijeci. On doslovno nikada ni s moje ni s tatine strane nije cuo ruzne rijeci o ovome drugome i zahvalna sam na tome sto znam da se o mami prica uvijek na lijep nacin, sto i ja radim.
Buduci da je bio mali, navikao je na to da zivi samnom, svaki drugi vikend je kod tate s tim da jos i dva puta tjedno idu skupa na svoje "muske" aktivnosti...nekad su to bila druzenja, sad su treninzi. drzimo se rasporeda i mogu reci da nisam imala nikad problem s bivsim oko vidjanja, alimentacije i sl. Svaki njegov rodjendan se slavi zajednickim slavljem, trudimo se.
Mali ide u vrtic...mi smo vec ranije s njim razgovarali o tome kako postoje mame i tate koji zive zajedno i oni koji se nakon nekog vremena razdvoje jer se ne slazu vise kao muz i zena vec odluce da je bolje da su prijatelji i kao sto to i prijatelji rade, svatko zivi u svojoj kuci, ali da to ne mjenja nasu ogromnu ljubav prema njemu, da je on nase zlato, najbolje sto nam se dogodilo itd itd. Sad ima 4,5 godine i u novoj grupi u vrticu je jedino dijete rastavljenih roditelja. Neki dan ga je drugo dijete pitalo gdje zivi pa je on objasnio gdje on zivi s mamom, a gdje mu tata zivi. Taj drugi malac ga je optuzio da laze jer da to ne postoji...Dosao je kuci sav tuzan i pricali smo iskreno...objasnila sam mu da ima obitelji u kojima djeca zive samo s mamama, ili samo s tatama ili s bakom i djedom...i da ce i to dijete nauciti da postoje razlicite obitelji, ali da je ljubav ista i da to sto njegovi mama i tata ne zive u istoj kuci i prijatelji su, a ne muz i zena, nije rijetkost ...i na kraju krajeva (pa malo smijeha uz sve) kako on ima dvije diiivne sobe i djed mraz dolazi dvaput i sve to tako...razgovor smo zavrsili smijehom.
ostaje tuga jer sam uopce priustila to svom djetetu da se osjeca drugacijim i znam da bez obzira na sve on bi zelio da mama i tata zive skupa...i takvih situacija ce biti jos...

imate li jos kakav savjet - kako o razvodu pricati s djetetom od cetiri godine, kako mu razvijati osjecaj sigurnosti bez obzira na to sto zivi drugacije...?

[mia]

I mi u istoj situaciji..dijete ima 4,5 godine..razdvojeni smo oko pola godine...do rastave jos nismo dosli...
Nevjerojatno,,kako to djeca ponekad prihvate lakše nego mi odrasli....
Rekli smo mu zajedno ..da mamma i tat više neće živjeti zajedno...rekao je dobro..ionako je mama stalno bila ljuta na tatu...( žao mi je sto se dijete tako osjećalo, ali tako je bilo)...Ja puno pricam sa psiholozima i psihijatrima...i ono sto je važno uvijek reci...istinu..onako kako je..ali ne opterećivati dijete puno svojim osjećajima u toj dobi...ako ti je i ponekad tesko sasvim je u reedu reći..mama je danas malo tuzna, ali to će proci..i bit sve ok..ti ne trebaš brinuti o tome...
I mi smo jedini u grupi rastavljeni..ali evo za sada nema nikakvih promjena i sve je relativno dobro...
Ono sto psiholozi kazu je da ce vjerojatno jako dugo ..pokusavati spojiti roditelje...ali da u tako maloj dobi je rastava najbezbolnija koliko to ona može biti..jer djeca te dobi..nemaju predožbu ..kako bi nesto ttrebalo biti ..a nije...
ja se isto sluzim pricom...kako je super sto ima dvije kuce...da ko to jos ima..ne samo dvije..ima maminu, tatinu, bakinu...drugu bakinu.. i zapravo to ide..i za sada je još uvijek to jedno veselo..i sretno dijete....
Što nosi sutra ne znam..ali eto..ako smo iskreni prema djeci..i ne glumimo...mislim da će biti sve uredu..
Meni su psiholozi rekli..da bi najgore bilo praviti se da je sve u redu...i kao da se nista nije desilo..dijete mora spoznati kako sreću tako i tugu..i sve druge osjećaje...
O sigurnosti je najbitnije..da i dalje ima isti raspored...da nema puno bitnijih promjena..u toj dobi njima je ta sigurnost zapravo najbitnija..da svaki dan..ima sto slicniji raspored..da koliko je to moguće ista pravila vrijede i kod mame i kod tate..kod nas to bas nije slucaj..ali i to oni vrlo brzo skuze i shvate gdje i sto mogu, a gdje ne...
Ne znam koliko sam pomogla...ali evo..strucnjaci kazu bolje i rastava u tako ranoj dobi...nego los brak..i rastava kasnije..

[Nausikaja]

Dragi ljudi, iskoristite ovo. Bar vi koji ste u Zagrebu

https://www.facebook.com/ModusDpp

[majica_2008]

...jučer sam gledala 4 min.nekog filmića u kojem histerični otac vozeći auto i ženu na suvozačkom,pokušavaju klincu koji sjedi iza u autu,na kao,oprezan način objasniti da se rastaju

ON:...''čuj,sine.....''
(sin nosi slušalice)
on: ''hej....skini slušalice...mama i ja ti moramo nešto reći....''
pokušali smo sve riješiti razgovorom, ali....nije išlo''
TVOJA MAMA I JA SE RASTAJEMO!
mali:''....NAPOKON!!'' (vraća slušalice natrag uz osmijeh)
mama: ''hej....ali....''
mali:'' c'mon,jučer ste se sat vremena svađali oko pripreme piletine.....''

odličan primjer kako neka djeca i sama kuže da stvari ne štimaju i da ponekad te stvari olakšaju i njihovu egzistenciju i roditeljsku....hehe,zgodno,iako je film....i poučno)

[Blue fairy]

To je teško uz većinu okolnosti. Meni je bilo grozno reći to djetetu koje je tako divno, drago i voliš ga najviše na svijetu, i moraš mu reći nešto što će mu svijet srušiti. Ali moraš. Pa smo iskreno pričali, plakali, ja zbog njegovih suza i tako... Iskrenost je bitna. Ali ta tema rastave, uvijek je tužna. I moji su se rastali, mama mi je to rekla kad su počeli ljetni praznici, i sada mi je teško kada se toga sjetim. Ne mogu joj zamjerati, ne zamjeram. Ali sjećam se isto da sam tada osjećala da ništa više neće biti isto, da je djetinjstvo završilo. I tako je nekako i bilo. Iako imam divne roditelje, ali na mene je to ostavilo traga. Neku tugu koja se uvuče u tebe i tu je nekad.

[-honey-]

Blobfish kaže:

S tom si me rečenicom, među ostalima, spasila i prije pola godine. Fakat je bila ljekovita

Sad je već godinu i pol dok ja vidim komentar, ali uvijek je aktualna. Drago mi je da sam pomogla
Ljudi često prefatalno shvaćaju neke odluke i nikad nije zgoreg naglasiti da se sve može promijeniti