Razvod braka

[Lu´]

Eto, i mi se rastajemo..

Kao sporazumno, mirno, bez djece, podijelili imovinu uredno sami, neživimo već 2 mjeseca skupa.

Znamo da više neide i da nemožemo. Već smo probavali.

I opet boli, i kad znaš da nema više ljubavi, kad ostaneš sam, misliš da je bilo ljubavi, pucaju te oni lijepi trenuci....jebena navika, osijećaj sigurnosti, da nisi sam....

Kako preživjeti taj razvod...grrrr...s vremenom? valjda, al nekako sporo teče....

[Zelda]

kak vele vrijeme lijeci sve...pa tako i razvod...da je stresno, je...
ali jos je teze kad je tu dijete ili djeca...tako da..mozda ce grubo zvucati...ipak puno lakse kad ona nisu upetljana u sve to...
ne znam...ja sam frisko razvedena...ali sam prestala voljeti bivseg puno prije...nestalo je ljubavi...tako da kad sam i saznala neke stvari...i kad je doslo do kraja...do razvoda...mislim bilo je stresno...pogotovo na sudu...zbog djeteta i sve....ali ne znam...ja sam takav tip da kad nesto za mene ne postoji...onda ne postoji..ostali smo frendovi...zbog djeteta...da se mozemo ko ljudi dogovarati oko vidanja i ostalog...inace, da nema djeteta sumnjam da bih ga ikad zvala ili vidjela...a mislim da je najteze je zbog samog osjecaja navike...

okupiraj se s necim...izlazi...nadi si neku aktivnost...vjezbaj...kaj ja znam...da ne razmisljas prevec o tome...

[oona]

Glavu gore i prespavaj...Je, stresno je suvise, vrijeme ti nedostaje za sve u sebi namiriti.
Sacekaj, kroz tjedan dana ce manje boljeti, i tako svaki naredni i dan i tjedan i godinu.
Onda ces se pitati sto to jos prije nisi realizirana da si ustedis vrijeme koje ti je zabunom oduzeto.
Zelim ti da taj trenutak spoznaje pokuca na tvoja vrata sto prije...

[LoveMeTender]

Zao mi je Lu

Citala sam onaj tvoji topic, davno, i znam da ti nije bilo lako. Ali sigurno je ovako najbolje.

Doci ce sve na svome, onda kada ne gledas na sat

[Kent]

tužno jest i neugodno...
ali, vjeruj mi, dugoročno 'isplativo' ako niste našli zajednički jezik

a što bi inače? napravili djecu i bili jadni svi zajedno?
bolje ovako

hrabro

[NoWa]

Lu´ kaže:
Kao sporazumno, mirno, bez djece, podijelili imovinu uredno sami, neživimo već 2 mjeseca skupa.
:

barem nemate djecu i oboje ste normalni, u smislu da se ne koljete oko imovine.

mogu misliti kako je

[samo_svoja]

oona kaže:
Onda ces se pitati sto to jos prije nisi realizirana da si ustedis vrijeme koje ti je zabunom oduzeto.
Zelim ti da taj trenutak spoznaje pokuca na tvoja vrata sto prije...

Toćno tako, samo što sam ja tu spoznaju dobila tijekom razvoda. Pitala sam se što sam tako dugo čekala.

Sretna sam jer sada imam svoj mir.

..dodatno pitanje...koliko godina ste imale ili imate kad ste se odlucile razvesti...

[Zelda]

32

Da li se vas zivot poslje razvoda okrenuo na bolje ili gore?


Srela sam neku prijateljicu i ona mi prica kak se razvela i kak se ponovo udala..kak je mislila bit ce sve bolje jer kak ti naucila je lekciju... u pocetku je sve izgledalo divno i bajno ali nakon opet par godina braka ista prica...
znam to je njen slucaj kakva su vasa iskustva...

[Lu´]

Kada sam odlazila i prvih mjesec dana bilo mi je o.k., neznam zašto me sada pukla neka osamljenost, kao da sam sama na svijetu, izadjem van s frendicama, al se opet osijećam tako sama grrrrr.....koji osijećaj. Inače, imam 26 godina.
Moji roditelji su se isto rastali prije 10 godina i kad se sjetim svega i kako je bilo mojoj mami sa dvoje dijece, bez ičega, pa je danas sretna, al opet, nadam se da će biti bolje.
Da mi je nekako premotati svoj život godinu dana unaprijed i da zaboravim sve...
Znam da je ovako najbolje za nas..al nemogu se pokrenuti nikako, nekako nemam volje, ništa mi neide od ruke, imam taj posao jedino što me ono drži, fax sam zapostavila.
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

[walter]

Lu´ kaže:
Kada sam odlazila i prvih mjesec dana bilo mi je o.k., neznam zašto me sada pukla neka osamljenost, kao da sam sama na svijetu, izadjem van s frendicama, al se opet osijećam tako sama grrrrr.....koji osijećaj. Inače, imam 26 godina.
Moji roditelji su se isto rastali prije 10 godina i kad se sjetim svega i kako je bilo mojoj mami sa dvoje dijece, bez ičega, pa je danas sretna, al opet, nadam se da će biti bolje.
Da mi je nekako premotati svoj život godinu dana unaprijed i da zaboravim sve...
Znam da je ovako najbolje za nas..al nemogu se pokrenuti nikako, nekako nemam volje, ništa mi neide od ruke, imam taj posao jedino što me ono drži, fax sam zapostavila.
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

Mačko, ako tebe netko žali, to si ti. Ali to je normalno. Trebaš se više jebat. Imaš pišljivih 26 godina i život prolazi pored tebe.

[samo_svoja]

Lu´ kaže:
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

Po meni bijeg iz grada i od poznatih ljudi nije neko rješenje. Moraš se suočiti s problemima i riješavat ih u hodu. Teže je to od odlaska, ali kada sve prebrodiš daje jako dobar osjećaj.

Rastala sam se, sa 2 djece, u ranim tridesetima, i bilo mi je strašno teško. Izdržala sam i osjećam se zato super. Nemam se zašto skrivat od drugih, dapače, osjećam se jako snažno jer sam izborila svoju najvecu bitku.

[Anastasia]

Lu´ kaže:
Kada sam odlazila i prvih mjesec dana bilo mi je o.k., neznam zašto me sada pukla neka osamljenost, kao da sam sama na svijetu, izadjem van s frendicama, al se opet osijećam tako sama grrrrr.....koji osijećaj. Inače, imam 26 godina.
Moji roditelji su se isto rastali prije 10 godina i kad se sjetim svega i kako je bilo mojoj mami sa dvoje dijece, bez ičega, pa je danas sretna, al opet, nadam se da će biti bolje.
Da mi je nekako premotati svoj život godinu dana unaprijed i da zaboravim sve...
Znam da je ovako najbolje za nas..al nemogu se pokrenuti nikako, nekako nemam volje, ništa mi neide od ruke, imam taj posao jedino što me ono drži, fax sam zapostavila.
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

sve je to normalno, što sada osjećaš, ali vjeruj mi - bolje otići, nego ostati u odnosu u kojem više nema ljubavi i koji te više ne usrećuje.
U trenucima samoće, znaj da si bila sama i uz njega - što je daleko gore. Prema tome, sada ti je svakako bolje. Bol će proći, a osoba za tebe tek će doći... On to nije bio. A ti si krenula dalje.
I dobro je da jesi.

[glamour]

Lu´ kaže:
Kada sam odlazila i prvih mjesec dana bilo mi je o.k., neznam zašto me sada pukla neka osamljenost, kao da sam sama na svijetu, izadjem van s frendicama, al se opet osijećam tako sama grrrrr.....koji osijećaj. Inače, imam 26 godina.
Moji roditelji su se isto rastali prije 10 godina i kad se sjetim svega i kako je bilo mojoj mami sa dvoje dijece, bez ičega, pa je danas sretna, al opet, nadam se da će biti bolje.
Da mi je nekako premotati svoj život godinu dana unaprijed i da zaboravim sve...
Znam da je ovako najbolje za nas..al nemogu se pokrenuti nikako, nekako nemam volje, ništa mi neide od ruke, imam taj posao jedino što me ono drži, fax sam zapostavila.
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

proce i ta faza, nemoj se sjecat lijepih trenutaka,nego se sjetih onih trenutaka zbog kojih si odlucila podvuci crtu i krenuti novim zivotom. ne vracaj se unazad kreni korakom naprijed, treba vremena dok covjek to svari, nekad je bolja samoca da se sama smiris nadjes duhovni mir u sebi i sama da razmislis kako dalje, bez partnera, mi zene previse razmisljamo tipa : sta bi bilo da smo ovako ili da smo onako mozda ne bih doslo do ovoga,,,ali sta je tu je promjenit se nista ne moze, nit si prva nit si zadnja kojoj se to dogodilo.

uzmi si dvdova, knjiga , renoviraj si nesto po stanu zabavi se sama sa sobom i dani ce ti proletit i nakon nekog vremena sjest ces i reci,,,pa zar ima vec toliko kako smo se razisli....

da ne duljim,,,ni jedna rastava nije jednostavna,,,al' znaj sama si sebi najpreca i moras se sama za sebe borit to ti niko ne moze preuzet, gledaj da je tebi sad lijepo i da sto prije na sve zaboravis.

drzim ti fige

[India]

Hrabro moje nije ti lako no dobro dosla nasem malom svijetu "single mothers" we can still kick some ass

[spy]

Lu´ kaže:
Kada sam odlazila i prvih mjesec dana bilo mi je o.k., neznam zašto me sada pukla neka osamljenost, kao da sam sama na svijetu, izadjem van s frendicama, al se opet osijećam tako sama grrrrr.....koji osijećaj. Inače, imam 26 godina.
Moji roditelji su se isto rastali prije 10 godina i kad se sjetim svega i kako je bilo mojoj mami sa dvoje dijece, bez ičega, pa je danas sretna, al opet, nadam se da će biti bolje.
Da mi je nekako premotati svoj život godinu dana unaprijed i da zaboravim sve...
Znam da je ovako najbolje za nas..al nemogu se pokrenuti nikako, nekako nemam volje, ništa mi neide od ruke, imam taj posao jedino što me ono drži, fax sam zapostavila.
Najradije bi odselila iz ovoga grada i krenula od nule, da neviđam ni njega i poznate ljude sa stopedesetpitanja i podpitanja kad te vide, pa zašto, zbog čega, kako...
Ili ono sažalijevanje, mrzim to, šta me ima tko žalit, i onda se osijećam još gore, kao da sam najjadnija na svijetu.

Ajd ne pizdi... imaš 26 godina, posao,fax.... kreni dalje... a za 10 godina će ti ovo sve izgledat ko mali zajeb

[maglica0624]

spy kaže:
Ajd ne pizdi... imaš 26 godina, posao,fax.... kreni dalje... a za 10 godina će ti ovo sve izgledat ko mali zajeb

Suglasna!

Ja se mučim s odlukom za ili protiv, a 50 mi je. Od prije nekoliko sam potvrdila da se viđa s jednom u drugom gradu. Kaže - prijatelji samo. Kad sam ga uhvatila na tankom ledu, saznala sam i ono što nisam htjela, za neke druge.
Što sad? Godine za vratom, kredit, bez djece, stari roditelj?

[bigmamma]

Lu´ kaže:
Eto, i mi se rastajemo..

Kao sporazumno, mirno, bez djece, podijelili imovinu uredno sami, neživimo već 2 mjeseca skupa.

Znamo da više neide i da nemožemo. Već smo probavali.

I opet boli, i kad znaš da nema više ljubavi, kad ostaneš sam, misliš da je bilo ljubavi, pucaju te oni lijepi trenuci....jebena navika, osijećaj sigurnosti, da nisi sam....

Kako preživjeti taj razvod...grrrr...s vremenom? valjda, al nekako sporo teče....

majko mila....vas dvoje ste ko nedojebana djeca....a sve mi se čini da je tu nedostajalo ljubavi..sjećam se tvojih postova...to je bilo ono s nekom ženskom nekaj i starcima njegovim...komplikacije...bla

e pa draga moja,sad lijepo nać dobar posao ,poradit na sebi,učit,družit se sa ljudima,čitat...uživat u trenutku kada si konačno jedna odrasla osoba sa svojim vlastitim životom.

[splicanka]

Lu´ kaže:
Eto, i mi se rastajemo...Kao sporazumno, mirno, bez djece, podijelili imovinu uredno sami, neživimo već 2 mjeseca skupa.

Ajde barem nemate djecu. Evo ja sam ti dijete roditelja koji su nakon 30 godina braka shvatili da ipak nemaju nista zajednicko i onda otisli svako svojim putem. Nadam se da vas dvoje niste toliko dugo cekali.