Maglina Orla snimljena Hablovim teleskopom( opis ).
Zvezde formiraju stubove u Maglini Orla, onako kako ih vidi Hablov teleskop stacioniran u orbiti oko Zemlje.
Ovi jezivi, tamni stubovi su u stvarnosti oblaci hladnog, interstelarnog gasa vodonika i prasine koji imaju ulogu inkubatora za nove zvezde. Stubovi se probijaju kroz unutrasnji zid tamnog molekularnog oblaka kao stalagmiti sa poda pecine.
[QUOTE=southern;183936]Svemirski leptir rasirio je krila u fascinantnoj fotografiji snimljenom putem NAS-inog teleskopa Hubble
Ovaj neobicni insekt ustvari je golemi oblak plina koji je smjesten u neposrednoj blizini jedne umiruce zvijezde.
Slika leptira i ostale tri fotografije prve su snimke koje je snimio Hubble nakon sto je popravljen te je i poboljsan nekim posebnih tehnickim dodacima.Na jednoj fotografiji vidimo kozmickog leptira s roza, zelenim i zlatnim "krilima", koji je zapravo kazan gasa rasprsenog u svemiru i koji se krece brzinom vecom od 965 hiljada kilometara na sat.
Hubble, najveci i najmoderniji teleskop koji kruzi na visini od 575 kilometara vec se skoro 19 godina nalazi u Zemljinoj orbiti . Od svog lansiranja 1990. godine Hubble je snimio vise od 200.000 nevjerojatnih fotografija. U nekim je aspektima istrazivanja svemira taj izuzetni instrument i danas nenadmasan.Svijetu darovao najspektakularnije fotografije ranog, tek rodjenog svemira.
Svojim je zrcalnim objektivom promjera 2,40 metara napravio izuzetne snimke najrazlicitijih svemirskih objekata. Uz uzbudljive snimke u nasoj galaktici, snimio je i daleke galaktike udaljene milijarde svjetlosnih godina. Prosle je godine svemirska agencija obavila posljednji servis tog 11 tona teskoga opservatorija uz ugradnju jos savrsenijih znanstvenih instrumenata. To ce novo dragocjeno orudje suvremene astronomije obavljati svoju velicanstvenu znanstvenu misiju i u iducem desetljecu, najavljuju strucnjaci.
Najnovije Hubbleove snimke pokazuju dosad najmladje slike svemira, samo 600 milijuna godina nakon Velikog praska, kada je svemir jos uvijek bio u najranijem djetinjstvu. Rijec je o najkompletnijoj slici svemira iz njegova ranog razdoblja koja pokazuje galaktike sa zvijezdama koje su stare nekoliko stotina milijuna godina s prakticki prvim nakupinama zvijezda. Te mlade galaktike jos uvijek nisu stvorile svoj prepoznatljiv spiralni ili eliptični oblik, znatno su manje i poprilicno plave.
Slike pokazuju deformiranu nakupinu vise galaktika, od kojih se neke cine da su u procesu spajanja jedna s drugom, dok je jos uvijek sporna jedna ogromna spiralna galaktika. Gornji dio nakupine galaktika Nasini su znanstvenici nazvali »fontanom zivota« i objasnili zasto u toj ranoj fazi svemir ne sadrzi mnogo teskih metala, jer je rijec o malim i mladim galaktikama koje su zapravo zaceci danasnjih velikih galaktika.
Nasa je dugo zaokupljena upravo snimcima pocetka stvaranja galaktika, jer ih se dosad nije moglo snimiti, pa se u buducnosti Nasa oslanja na novi teleskop
James Webb, vrijedan 4,5 milijardi dolara koji bi trebao proraditi za cetiri godine.
Hubble je najveci svemirski telelskop i ima najbolje performanse za snimanje dubokog svemira. Dosad je uspijevao uhvatiti najcudesnije prizore svemirskog »zivota«, pa je tako zapanjio znanstveni svijet snimkama sudara dviju galaktika udaljenih od Zemlje oko 250 milijuna svjetlosnih godina. Kako su se galaktike priblizavale, njihova je zajednicka gravitacija izbacivala velike kolicine plinova prema sredini, stvarajuci jedno veliko galakticko srediste. Milijuni zvijezda su se sudarale bjezeci iz toga sredista, pa su nastala dva velika repa mladih zvijezda. To je dokaz kako su nekada davno postojale samo dvije galaktike, a snazna razmjena plinova i energije je zapocela formiranje zvijezda.
Taj je sudar galaktika stvorio i »aktivno galakticko srediste« gdje ogromna crna rupa izbacuje materiju. Hubble je snimio i veliku kolicinu materije koja se oko nje okreće velikom brzinom te stvara veliku temperaturu, a izbacuje i ogromnu kolicinu radijacije. Takva se radijacija moce uhvatiti samo nekim teleskopima koji znanstvenicima omogucuju proucavanje sudara galaktika, a snimke su cak i bolje nego da su radjene na danjem svjetlu.
Hubble moze otkriti i razne kemijske elemente vazne za neki svemirski dogadjaj. Tako je prošle godine otkrio ugljikov dioksid i monoksid u atmosferi udaljenog planeta, sto bi mogao biti prvi korak k otkricu zivota izvan Zemlje.
Hubble je projekt nastao suradnjom Nase i Europske svemirske agencije (ESE). Slanje teleskopa u orbitu bilo je zamisljeno puno prije samog njegova lansiranja a gradnja mu je poceta jos 1977. godine. Teleskop je dobio ime po americkom fizicaru i astronomu Edwinu Hubbleu. Teleskop je zavrsen jos 1985., ali nakon odgode njegova lansiranja zbog katastrofe orbitera Challengera 1986., lansiran je tek 1990. godine.
Hubble moze pomocu cetiri instrumenta snimati u rasponu od infracrvenog pa sve do ultraljubicastog dijela spektra. Lako se moze popraviti u svemiru, bez potrebe vracanja na Zemlju. Sastoji se od puno odvojenih modula koji se mogu lako zamijeniti i odvojiti. Teleskop snima pet puta kvalitetnije slike svemirskih tijela i pojava, kao i mnostvo znanstvenih informacija, od bilo kojeg drugog teleskopa u svijetu.
Hubble je na mnoge nacine izmijenio našu predodzbu o svemiru - donio je revoluciju u modernu astronomiju i to ne samo kao vrlo dobar instrument, vec i kao stalan poticaj novim istrazivanjima.
Nakon Hubblea - James Webb
Predvidja se da će Hubble u uporabi biti barem do 2013./14. kada će ga zamijeniti teleskop James Webb Space koji se vec gradi. Prema rijecima znanstvenika koji ga grade, nedavno zabiljezena najudaljenija svemirska eksplozija trebala bi biti sjajna meta upravo tog novog svemirskog teleskopa. Planira se lansirati 2013. godine, a kako bi bio sto ucinkovitiji, James Webb će biti najveca i tehnički najizazovnija teleskopska misija svemirske agencije dosad. Primarno zrcalo teleskopa promjera je 6,5 metara - gotovo triput vece od Hubbleova. Golemi reflektor nalazit ce se iza jos prostranijeg Sunceva stita velicine teniskog igralista. Ta ce konstrukcija stititi teleskop od radijacije i odrzavat ce ga na temperaturi od minus 250 stupnjeva Celzijevih u dubokoj svemirskoj orbiti udaljenoj 1,5 milijuna kilometara od Zemlje. Takva je temperatura nuzna jer ce se tako povećati osjetljivost Jamesa Webba na infracrveno zracenje. Velicina Jamesa Webba zahtijeva najslozenije zahvate koje je Nasa sa svojim partnerima - Europskom i Kanadskom svemirskom agencijom - ikad poduzimala.
Vjesnik - on -line
Negdje u avgustu 2007 godine( ne mogu se sad tacno sjetiti datuma), Mjesec je prosao pored sredista sjene planete Zemlje.Potpuno njegovo pomracenje se tad najbolje moglo pratiti negdje na zapadu Sjeverne Amerike, cini mi se (ispravite me ako grijesim, i trajala je oko sat i pol.
Na ovoj fotografiji se vidi krater
Tycho na vrhu sjene povrsine Mjeseca.
Moze se vidjeti da i tokom najveceg pomracenja, on nije totalno mracan, nego ostaje vidljiv, reflektirajuci crvenu svjetlost u zemljinu sjenu.A za to crvenilo kazu d adolazi iz svih zalazaka i izlazaka Sunca u tom trenutku na Zemlji, vidjenih sa Mjeseca( meni zvucalo romanticno tada, zato mi prica ostala urezana u sjecanje)
Autor slike: Martin Pugh
Jedna od najkompletnijih slika svemira u ranom razdoblju koja pokazuje galaksije sa zvijezdama koje su stare vec nekoliko stotina miliona godina, s praiskonskim znacima prvih nakupina zvijezda
Snimio Hubble, naravno
=
Quote:
Hubble snimio zvijezdu kako guta planet 300 puta veći od Zemlje
Svemirski teleskop Hubble uspio je snimiti planet u našoj galaksiji koju upravo guta zvijezda oko koje kruži.
Planet WASP-12b, otkriven još 2008. godine na udaljenosti od oko 600 svjetlosnih godina od Zemlje, najvrući je planet u Mliječnoj stazi. Na površini vlada temperatura od oko 1500 stupnjeva Celzijusevih, 300 puta je veći od Zemlje, a masa mu je 40 posto veća od mase Jupitera, najveće planete u Sunčevom sustavu.
Kako se stalno približava zvijezdi koja će ga na kraju progutati, planet sve brži kruži. Trenutačno puni krug oko zvijezde, koji Zemlja oko Sunca napravi za godinu dana, na smrt osuđeni WASP-12b napravi za nešto malo više od 24 sata.
|
Autor: Portal Jutarnji.hr
Srecom pa je popravljen, inace bismo ostali uskraceni za mnoge lijepe snimke
Linearni mod
