Od Savla do Pavla

[inverter]

onisifor kaže:

Evo kolega inverter, postavio sam novu temu: ''Verodostojnost novozavetnih spisa'', tekst govori o tome dali se novozavetnim piscima može veroati, pa ako imaš volje i vremena, pročitaj.
Pozdrav!

Dapaće, bit će mi drago. Sad ću je potražiti.
Čujemo se.

[onisifor]

inverter kaže:

Evo što se tiće Pavle i Luke iz nekih drugih izvora koje smatram malo realnijim od crkvenih dogmi :

Djela apostolska se umnogome razlikuju od evanđelja, iako im se, naravno, ne može pridati apsolutna povijesna vrijednost. Ona su, kao prvo, vrlo pristrana. Luka, autor Djela apostolskih, očigledno se pozivao na brojne i različite izvore, uređujući i prerađujući materijal kako bi ga prilagodio svojim ciljevima. Bilo je malo pokušaja unificiranja, bilo doktrinarnih izjava, bilo književnoga stila. [B]Čak i crkveni povjesničari priznaju kako je kronologija prilično zbrkana, te da autor nije imao izravnoga iskustva o mnogim opisanim događajima, zbog čega im je nametnuo vlastiti slijed. Time su određena odvojena zbivanja pretopljena [B]u jedan jedinstveni događaj, dok se pojedinačni događaji čine [/B]odvojenim zbivanjima.
Djela, za razliku od evanđelja, nastoje biti oblikom kronike koja slijedi neprekidno i dugo vremensko razdoblje, predstavljajući tako, pokušaj očuvanja povijesnoga zapisa i, barem u određenim dijelovima, doimlju se napisanima od strane nekoga tko je imao neposredno, ili posredno, iskustvo o opisanim događajima. Iako postoje pristranosti, one su krajnje osobne prirode; i ovo, u nekom smislu, omogućava suvremenim komentatorima da čitaju između redova.

Autor Djela apostolskih je dobro obrazovani Grk koji sebe naziva Lukom. Da li je to onaj isti »Luka, ljubljeni liječnik«, koji se, kao Pavlov bliski prijatelj, spominje u poslanici Kološanima (Kol, 4:14), ne može se sa sigurnošću ustvrditi, iako su mnogi egzegete Novoga zavjeta spremni prihvatiti da jest. Moderni su znanstvenici također suglasni da bi Luka mogao biti i onaj koji je sastavio Lukino evanđelje. Doista, na Djela se ponekad gleda kao na »drugu polovicu« Evanđelja po Luki. Djela započinju kratko nakon što je Isus - tekst o njemu govori kao o »Nazarenu« (na grčkom, »Nazoraion«) - nestao s pozornice. Priča se zatim nastavlja opisom organizacije i razvoja zajednice »rane Crkve« u Jeruzalemu, i njezinih pojačanih sukoba s vlastima.

Prema Djelima, Pavao, tada zvani Savao iz Tarza, debitirat će upravo prilikom Stjepanove smrti (da ne širim priču, znaš tko je bio Stjepan). Rečeno je kako je Pavao tada čuvao odjeću koju su sa sebe svukli Stjepanovi ubojice, iako je sasvim moguće da je on imao i aktivniju ulogu. Djela kazuju (Djela, 8:1) kako je Savao u potpunosti odobravao Stjepanovo ubojstvo. A kasnije, u Djelima 9:21, Savao je optužen za organiziranje upravo onakve vrste napada na »ranu Crkvu«, koji je kulminirao Stjepa-novom smrću. Svakako, Savao je, u toj fazi svoga života, vrlo vatren, čak i fanatičan u svome neprijateljstvu spram »rane Crkve«. Prema Djelima 8:3, on je pak »pustošio Crkvu; idući iz kuće u kuću izvlačio je iz njih ljude i žene te ih predavao u tamnicu«. U to vrijeme, naravno, on obnaša funkciju miniona pro-rimski orijentiranoga svećenstva.
Pavao je, zapravo, umjesto obožavanja Boga, po prvi put ustanovio obožavanje Isusa - Isusa kao neke vrste ekvivalenta Adonisa, Tamuza, Atisa ili bilo kojega od drugih umirućih ili ponovno oživljenih bogova kojih je u to vrijeme Srednji Istok bio pun.
Valja naglasiti kako su Pavla, nakon njegove podugačke evanđeoske misije u inozemstvu, Jakov (i za ovog si čuo da ne objašnjavam) i hijerarhija ponovno pozvali u Jeruzalem. Sastavši se s Jakovom i ostalim članovima vodstva jeruzalemske zajednice, bio je još jednom optužen za nemar u izvršavanju Zakona. Djela ne navode Pavlov odgovor na ove optužbe, no, iz onoga što je uslijedilo, čini se da se zakleo, poričući sve što je protiv njega bilo izrečeno. Njegove će poslanice, međutim, pokazati kako su optužbe doista bile opravdane. Drugim riječima, on priznaje ozbiljnost svoga prijestupa; i ma koliko je smjelo on branio svoju čast, i ma koliko se fanatičnom pokazala Pavlova odanost »njegovoj« verziji Isusa, on je priznao kako je, ovaj put, bilo potrebno postići neku vrstu kompromisa. Tako je Pavao spremno pristao podvrgnuti se sedmodnevnom obredu očišćenja, kako bi dokazao nepravednost optužbi kojima ga je teretila jeruzalemska zajednica.

U svakom slučaju, i unatoč samoočišćenju koje ga je oslobodilo krivnje, Pavao je i dalje budio neprijateljstvo među »vršiteljima Zakona« - koji su ga, nekoliko dana kasnije, napali u Hramu. »Izraelci, u pomoć!«, objavili su, »Evo onoga koji posvuda svakome propovijeda nauku koja je uperena protiv (židovskog) naroda, protiv Zakona i protiv ovog mjesta! Povrh toga je i Grke uveo u hram i tako oskvrnuo ovo sveto mjesto!« (Djela 21:28). Ono sto je uslijedilo nije bio tek beznačajno komešanje:

Uskomeša se sav grad i nastade strka naroda, te uhvatiše Pavla, izvukoše ga izvan hrama pa odmah zatvoriše vrata. Dok su ga nastojali ubiti, dođe glas zapovjedniku čete daje sav Jeruzalem u vrenju.(Djela 21:30-31)

U pomoć je stigla kohorta - ništa manje negoli šest stotina ljudi - i za tren, Pavao je bio spašen, vjerojatno kako bi se spriječio nered još većih razmjera. Zbog kojeg bi se drugoga razloga kohorta uplitala u spašavanje života jednoga heterodoksnog Židova koji je bio uzrokom bijesa svoje braće po vjeri? Žestina napada i razmjeri nereda koji su mu uslijedili, samo svjedoče o ugledu, utjecaju i moći koje je među židovima(l) onoga vremena uživala takozvana »rana Crkva« u Jeruzalemu. Jasno, ovdje se radi o pokretu unutar samoga judaizma, kojemu su mnogi stanovnici grada iskazali odanost.
Spasivši ga od podivljale rulje, Rimljani su uhitili Pavla - koji je, prije nego što su ga odveli u zatvor, zatražio dopuštenje da se obrati mnoštvu i tako se oslobodi krivnje. Iz neobjašnjivih razloga, Rimljani su udovoljili njegovu zahtjevu, iako je njegov govor samo dolio ulje na vatru. Pavao je zatim odveden u zatvor gdje je trebao biti podvrgnut mukama i ispitivanju. Ispitivanju? O čemu? Zašto mučiti i ispitivati čovjeka koji je svoju braću po vjeri uvrijedio odstupanjem od nekih suptilnih točaka pravovjerja i obreda? Postoji samo jedno objašnjenje za takav interes Rimljana - sumnja da je Pavao bio u posjedu informacija političke i/ili vojne prirode.
Jedini ozbiljni politički i/ili vojni protivnici s kojima su se Rimljani mogli sučeliti bili su pristalice nacionalističkoga pokreta -»zeloti« iz popularne predaje. Pavlu, evanđelistu »rane Crkve«, prijetili su upravo ti »vršitelji Zakona« - više od četrdesetorice njih - koji su se urotili da ga ubiju, zavjetovavši se kako neće uzimati ni hrane ni pića sve dok to i ne izvrše. Od takve ga je sudbine spasio njegov dotada nespominjani rođak, koji je, osiguravši mu pratnju, otpremio Pavla iz Jeruzalema u Cezareju, gdje se ovaj pozvao na svoje pravo kao rimskoga građanina da svoj slučaj izloži caru. U Cezareji je Pavao uživao u ugodnom i prisnom druženju s rimskim prokurato-rom, Antonijem Feliksom. Pavao je bio u bliskim odnosima i s prokuratorovim šogorom, Herodom Agripom II, kao i s kraljevom sestrom, kasnije ljubavnicom Tita, rimskoga zapovjednika koji će uništiti Jeruzalem i, naposlijetku, postati carem.
Ovo nisu jedini sumnjivi elementi u pozadini Pavlove biografije. [B]Od samoga početka, njegova očita imućnost, rimsko državljanstvo i veze s vladajućim slojevima, razlikovale su ga od ostalih članova »rane Crkve«. On je, očito, imao utjecajne prijatelje među vladajućom »elitom«. Kako je inače tako mladi čovjek mogao postati egzekutorom visokoga svećenika? Štoviše, u svojoj poslanici Rimljanima (16:11), Pavao govori o prijatelju imena »Herodion« - imena koje prije možemo povezati s vladajućom dinastijom negoli s nekim od [/B]bliskih mu evanđelista. Djela 13:1 odnose se na Manaena, jednoga od Pavlovih prijatelja iz Antiohije, koji je odrastao s Herodom tetrar-hom. Ovo je još jedan dokaz Pavlovih aristokratskih veza na visokoj razini.

Evo toliko o Pavlovom mučeništvu i njegovom siromaštvu.
A o tome o rigidnosti i zločinima crkve slažem se u potpunosti i mislim da ću otvoriti stvarno na forumu topik.
Pozdrav.

U Delima ne vidimo da je Pavle uživao u prisnom druženju sa Feliksom, ovaj se čak nadao da će mu Pavle platiti da ga oslobodi.

Što se tiče Rim.16:11, nema nekog čvrstog osnova da se to ime odmah poveže sa kraljevskom dinastijom, ali čak iako može (uostalom za Manaena se eksplicitno i kaže da je odgajen sa Irodom), meni to ne predstavlja problem. Neka je i imao neke uticajne prijatelje. Pavle na jednom mestu i kaže otprilike: ''Umem i izobilovati, a umem biti i u oskudici''.

A, da su Rimljani u prvi mah i svrstali Pavla u političke/vojne zločince to se jasno i kaže u Dela 21:38.

Pozdrav!

[inverter]

onisifor kaže:

U Delima ne vidimo da je Pavle uživao u prisnom druženju sa Feliksom, ovaj se čak nadao da će mu Pavle platiti da ga oslobodi.

Što se tiče Rim.16:11, nema nekog čvrstog osnova da se to ime odmah poveže sa kraljevskom dinastijom, ali čak iako može (uostalom za Manaena se eksplicitno i kaže da je odgajen sa Irodom), meni to ne predstavlja problem. Neka je i imao neke uticajne prijatelje. Pavle na jednom mestu i kaže otprilike: ''Umem i izobilovati, a umem biti i u oskudici''.

A, da su Rimljani u prvi mah i svrstali Pavla u političke/vojne zločince to se jasno i kaže u Dela 21:38.

Pozdrav!

Vidiš kolega ovo su izvadci iz nekih drugih tekstova, a ne iz Novozavjetnih tekstova. Šteta su ti skinuli temu, jer sam ti tamo naveo i druge stvari.
Citirati samo jedan izvor (Novi Zavjet) i pozvati se na osobe i događaje iz tog izvora ne daje pravu sliku stvari i događaja, pogotovu kad se radi o opisima o osobama iz tih izvora. Pa ne mogu se doživljaji Sv Pavla (na pr.) citirati iz njegovih poslanica (ili Novog Z.) i tvrditi da su istiniti, jer on to piše (ili njegovi sljedbenici) u tim istim poslanicama.
Pretpostavljam da i ti želiš kritički sagledati "istinu Novog Z." ali mislim da bi trebao tu istinu usporediti s nekim drugim dokumentima (treba ih malo potražiti po knjižnicama) pa vidjeti što se slaže a što ne.

[onisifor]

inverter kaže:

Vidiš kolega ovo su izvadci iz nekih drugih tekstova, a ne iz Novozavjetnih tekstova. Šteta su ti skinuli temu, jer sam ti tamo naveo i druge stvari.
Citirati samo jedan izvor (Novi Zavjet) i pozvati se na osobe i događaje iz tog izvora ne daje pravu sliku stvari i događaja, pogotovu kad se radi o opisima o osobama iz tih izvora. Pa ne mogu se doživljaji Sv Pavla (na pr.) citirati iz njegovih poslanica (ili Novog Z.) i tvrditi da su istiniti, jer on to piše (ili njegovi sljedbenici) u tim istim poslanicama.
Pretpostavljam da i ti želiš kritički sagledati "istinu Novog Z." ali mislim da bi trebao tu istinu usporediti s nekim drugim dokumentima (treba ih malo potražiti po knjižnicama) pa vidjeti što se slaže a što ne.

U neku ruku se i mogu koristiti citati iz Novog Zaveta, jer zašto verujemo biografijama i autobiografijama drugih ljudi, a u ovom slučaju ne. Opet postavljam pitanje: Zašto je Biblija kriva dok se ne dokaže da je nevina, a za druge istorijske spise važi suprotan princip, pogotovo zato što su pisci Novog Zaveta mahom dali živote za svoje svedočanstvo?

Između tvog i mog pogleda na Sv. Pismo (a, samim tim i na život uopšte) postoje velike razlike. Postoje čak velike razlike između vernika. Jedni veri pristupaju više racionalno, a drugi, među kojima sam i ja, doživljajno. Vera nije nešto što se može dokazati u epruveti (tada to i ne bi bila vera), njoj ja pristupam kao nečem metafizičkom (naravno, neke stvari se moraju razumski prihvatiti). Ja sam doživeo prisustvo Boga u mom životu i On mi je promenio život (jednom sam postavio i temu ''Promenjen život'', ako te ne mrzi možda je još ima u starijim temama) i meni više niko ne može ''dokazati'' da Boga nema, ida Hrist i danas ljudima može promeniti život. Kad se jednom doživi Prisustvo Svetog Duha u životu niko te više ne može razuveriti da je ono što piše u Novom Zavetu istina. Ovo možda tebi zvuči smešno, mnogi to pokušavaju da protumače sa aspekte psihologije, ali ja ti jednostavno pišem ono što sam doživeo, u šta verujem, a i ono što me je i racionalno osvedočilo u verodostojnost novozavetnih spisa. Voleo bih da pročitaš to moje lično iskustvo sa Bogom, verovatno je još u starijim temama. Voleo bih takođe da ti pošaljem knjigu ''Isusov zločin'', samo ne znam kako to da izvedemo, na koju adresu.

Svako dobro!

[inverter]

onisifor kaže:

U neku ruku se i mogu koristiti citati iz Novog Zaveta, jer zašto verujemo biografijama i autobiografijama drugih ljudi, a u ovom slučaju ne. Opet postavljam pitanje: Zašto je Biblija kriva dok se ne dokaže da je nevina, a za druge istorijske spise važi suprotan princip, pogotovo zato što su pisci Novog Zaveta mahom dali živote za svoje svedočanstvo?

Između tvog i mog pogleda na Sv. Pismo (a, samim tim i na život uopšte) postoje velike razlike. Postoje čak velike razlike između vernika. Jedni veri pristupaju više racionalno, a drugi, među kojima sam i ja, doživljajno. Vera nije nešto što se može dokazati u epruveti (tada to i ne bi bila vera), njoj ja pristupam kao nečem metafizičkom (naravno, neke stvari se moraju razumski prihvatiti). Ja sam doživeo prisustvo Boga u mom životu i On mi je promenio život (jednom sam postavio i temu ''Promenjen život'', ako te ne mrzi možda je još ima u starijim temama) i meni više niko ne može ''dokazati'' da Boga nema, ida Hrist i danas ljudima može promeniti život. Kad se jednom doživi Prisustvo Svetog Duha u životu niko te više ne može razuveriti da je ono što piše u Novom Zavetu istina. Ovo možda tebi zvuči smešno, mnogi to pokušavaju da protumače sa aspekte psihologije, ali ja ti jednostavno pišem ono što sam doživeo, u šta verujem, a i ono što me je i racionalno osvedočilo u verodostojnost novozavetnih spisa. Voleo bih da pročitaš to moje lično iskustvo sa Bogom, verovatno je još u starijim temama. Voleo bih takođe da ti pošaljem knjigu ''Isusov zločin'', samo ne znam kako to da izvedemo, na koju adresu.

Svako dobro!

Poštovanje kolega Onisifor. Vidim iz tvog posta da se nismo uopče razumjeli. Ako ćeš potražiti moje postove u odjeljku "religija" vidjet ćeš o čemu govorim.
Uopće ne želim nikoga uvjeravati u svoje mišljenje ni nametati ga nekome drugom pa tako ni tebi. Svaki čovjek ima pravo na svoju slobodnu vjeroispovijed i da slobodno razmišlja kako hoće o čemu hoće, pa ne vidim razlog da i ti to ne činiš.
Ja sam samo pokušao reći da postoje i drugi spisi i dokumenti koji se bave istom problematikom kao i Novi Z. i da je tumačenje o nepogrešivosti Biblije apsurdno, ili da ona sama daje istinski pogled na postanak svijeta.
Na to nas upućuju i razne mnogobrojne glose (dodaci i prepravci na marginama starih tekstova) koje su notirali razni prepravljaći i crkveni oci, prepravljajući Bibliju (mnoge spise koji su ušli u sastav Biblije) i prilagođavajući ih svojoj istini i doktrini podobnim za dato vrijeme.
Zapravo, smatram da je dokazano da su biblijski tekstovi prepisivani iz drugih izvora, daleko starijih, kao što su : Hinduizam, Budizam, Misterijske religije, Zaratrustizam i dr.

Evo i nekih zanimljivih rečenica koje se "čudom" poklapaju:

1.Tebi, Gospodine, nije nitko jednak (Bibl)
2.Nitko ti nije jednak na svijetu (Hindu)
3. Ti ostaješ isti, i tvojim godinama nema kraja (Bibl)
3. O, Ahura Mazda, koji si vječno isti.. (Zarat)
4. Blagoslovljena si među ženama (Bibl)
4. Uzvišena si nad svim zemaljskim ženama.. (Bud)
5. Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj (Bibl)
5. Uzmi moj duh, molim te, gore k zvijezdama (Mist)
6. Blaženi su milosrdni.. (Bibl)
6. Tko se bori milosrdnošću, pobjeđuje.. (Tao)
7. Svršeno je (Bibl)
7. Svršeno je. (Mist)

Dalje zaista nema smisla nabrajati, a ima toga koliko hoćeš.
Ja uopče ne sumnjam da si ti nešto doživio i da je to ostavilo traga na tebe i učvrstilo te u tvom vjerovanju.
I završit ću ovaj odgovor, za sada , poznatim riječima iz Budizma:" Tko ima uši, čuje riječ i vjeruje"
Pozdrav.

[onisifor]

inverter kaže:

Poštovanje kolega Onisifor. Vidim iz tvog posta da se nismo uopče razumjeli. Ako ćeš potražiti moje postove u odjeljku "religija" vidjet ćeš o čemu govorim.
Uopće ne želim nikoga uvjeravati u svoje mišljenje ni nametati ga nekome drugom pa tako ni tebi. Svaki čovjek ima pravo na svoju slobodnu vjeroispovijed i da slobodno razmišlja kako hoće o čemu hoće, pa ne vidim razlog da i ti to ne činiš.
Ja sam samo pokušao reći da postoje i drugi spisi i dokumenti koji se bave istom problematikom kao i Novi Z. i da je tumačenje o nepogrešivosti Biblije apsurdno, ili da ona sama daje istinski pogled na postanak svijeta.
Na to nas upućuju i razne mnogobrojne glose (dodaci i prepravci na marginama starih tekstova) koje su notirali razni prepravljaći i crkveni oci, prepravljajući Bibliju (mnoge spise koji su ušli u sastav Biblije) i prilagođavajući ih svojoj istini i doktrini podobnim za dato vrijeme.
Zapravo, smatram da je dokazano da su biblijski tekstovi prepisivani iz drugih izvora, daleko starijih, kao što su : Hinduizam, Budizam, Misterijske religije, Zaratrustizam i dr.

Evo i nekih zanimljivih rečenica koje se "čudom" poklapaju:

1.Tebi, Gospodine, nije nitko jednak (Bibl)
2.Nitko ti nije jednak na svijetu (Hindu)
3. Ti ostaješ isti, i tvojim godinama nema kraja (Bibl)
3. O, Ahura Mazda, koji si vječno isti.. (Zarat)
4. Blagoslovljena si među ženama (Bibl)
4. Uzvišena si nad svim zemaljskim ženama.. (Bud)
5. Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj (Bibl)
5. Uzmi moj duh, molim te, gore k zvijezdama (Mist)
6. Blaženi su milosrdni.. (Bibl)
6. Tko se bori milosrdnošću, pobjeđuje.. (Tao)
7. Svršeno je (Bibl)
7. Svršeno je. (Mist)

Dalje zaista nema smisla nabrajati, a ima toga koliko hoćeš.
Ja uopče ne sumnjam da si ti nešto doživio i da je to ostavilo traga na tebe i učvrstilo te u tvom vjerovanju.
I završit ću ovaj odgovor, za sada , poznatim riječima iz Budizma:" Tko ima uši, čuje riječ i vjeruje"
Pozdrav.

Ne, nisam ni mislio da pokukušavaš da mi namećeš svoja uverenja, vidim da nisi od takvih. Hteo sam samo da kažem da mi možemo da izvlačimo do besvesti argumente koji vuku i na jednu i na drugu stranu. I mišljenja raznih naučnika su dijametralno različita. Hteo sam samo da kažem da ja imam jedan doživljajan pristup veri, a ne racionalistički. Ni ne mislim da je svaka reč u Bibliji nepogrešiva. Bibilija je po meni Knjiga pomoću koje Bog pokušava da osvešta naš život, da nam pomogne da živimo jednim vrlinskim životom.

Što se tiče stihova koje si naveo, po meni to samo znači da u svakoj religiji postoji zrno istine (verovatno si već i čuo ovakav odgovor).

Pozdrav.

[inverter]

Dobro kolega, zaključujem ovaj dijalog i idemo dalje...
Pozdrav.

[EliEliLama]

Za rasvijetliti priču trebamo znati što znači Saul a to je pomazanik kralj koji je ujedinio 12 plemena Izraela u starom zavjetu i takav se čekao i Mesija koji će ujediniti razjedinjeni Israel i osloboditi Israel od Rimske okupacije u to doba.
Transformacije Saula u Paul je slijedeća etapa tu je konvertiranje na Paul religiju koja propovjeda neopiranje Rimu...
Agende su različite s više svrha u novom zavjetu..

[Pravi Život]

Za rasvijetliti priču potrebno je znati što se desilo Savlu onog jednog dana i zašto više nije bio Savao nego je postao Pavao, i zašto mu je revolucione postala nedobrodošlom pomišlju, njemu znanom prije kao progonitelju sveg što je Rimsko carstvo naredilo da se progoniti treba.
Nacionalizam u Savlu pokoren je Pavlom prezirateljem sveg nacionalnog.

To se zbilo i pouka je svim nacijama, ne tek jednoj.

[EliEliLama]

Strpljenje je mudrost a stvari od početka se razumijevaju ili kuća se gradi od temelja,jako malo ljudi uopće zna što simbolizira Saul a Saul je pomazanik božiji Israelski Mesija u starom zavjetu koji okuplja u jedno sva razjedinjena plemena u ratu protiv agresora.Ukoliko strpljivi ljudi uzmu tekstove u ruke vezano za rat protiv Rima koji je pokrenut u 1st na Israelskom teritoriju možda uvide i razlog neuspjeha Israela ili razbijanja Saula u Paul što znači i u čemu je zapravo ležao razlog neuspjeha oslobođenje zemlje od okupatora iz Rima.

[Pravi Život]

Eh, kad bi se istog Pavla moglo pronaći u kvazi-zapisima, bila bi to radost kvazi-zapisivačima. Al eto, kojim slučajem povijest nije zapisala dalje od 'bio jednom jedan Savao, srcem postao Pavao, završio je smrću grleći svoju subraću u vjeri, čovjek tako čvrsta srca, tko bi rekao da se Pavlu zbilo što se zbilo, odreko se komada samog sebe, požalio nije, svijet mu se dandanas smije'.

[EliEliLama]

Zašto Isus pokušava što Saul je uspio u starom zavjetu?Saul okuplja 12 plemena da se ujedine protiv neprijatelja i pobjeđuje a Isus okuplja 12 aspostola diljem Izraela i na kraju ĆORAK...

[Nepoznati]

EliEliLama kaže:

Zašto Isus pokušava što Saul je uspio u starom zavjetu?Saul okuplja 12 plemena da se ujedine protiv neprijatelja i pobjeđuje a Isus okuplja 12 aspostola diljem Izraela i na kraju ĆORAK...

Isusa rađa Hagara, ropkinja Tore, a Krista rađa Sara, slobodna od Tore.
Isus umire, a Krist uskrsava.
Adamov čin neposluha je poništen.
Opet smo na početku.

Zen majstor bi rekao: -1+1= 0

[EliEliLama]

Nepoznati kaže:

Isusa rađa Hagara, ropkinja Tore, a Krista rađa Sara, slobodna od Tore.
Isus umire, a Krist uskrsava.
Adamov čin neposluha je poništen.
Opet smo na početku.

Zen majstor bi rekao: -1+1= 0

Tjelo umire a duh se oslobađa tjela,no ovdje je riječ o politici ovaj put iz Saula u Paul ne ezoteriji ...Iz ujedinjenja 12 plemena do razbijanja jedinstva ..
Mnogo je tu slojeva u novom zavjetu i svrhe.Politikanstva i ezoterije i egzoterije svega tu ima..


Obrana vlastita doma od agresora nikako ne može biti tretirana kao neposluh zato što neki teološki tekst iz Rima tako kaže no sada Rim radi što Izrael kaže...Možda je slučajno..

[Leteća]

Nemruth Dagi kaže:

Bila bi i zanimljivija da čovjek nije imao simptome "morbus sacer" ilti svete bolesti kako su je nazivali nekad a danas se prepoznaje u medicini kao epilepsija. Nekom jučer epilepsija i evo ti svetosti, danas epilepsija i dobiješ tabletice..o tempora o mores

Neki su mu našli i malo jaču dijagnozu:

Dutton says on pages 189-192 that there is even a patron saint of psychopaths, St. Paul, AKA Saul of Tarsus, a tough Jew who — in the view of many scholars more than any other biblical figure was responsible for the survival and success of Christianity.

https://davidkinchen.wordpress.com/2...psychopaths-4/

[EliEliLama]

onisifor kaže:

Još jedan argument koji ide u prilog verodostojnosti novozavetnih spisa

Apostol Pavle, najveći apologeta hrišćanstva, iako ne neposredni Hristov učenik i očevidac njegove smrti, zaslužuje da se spomene kao veoma važan svedok. Nemilosrdni progonitelj hrišćana doživeo je, po sopstvenoj tvrdnji, čudesno obraćenje u susretu sa Hristom i to je odredilo čitav dalji tok njegovog života (Poslanica Galatima 1:13-15). Taj čovek je svoje svedočenje platio mukotrpnim životom i mučeničkom smrću – odsečena mu je glava. Evo šta sam o tome kaže: „Više sam se trudio, više sam boja podneo, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; od Jevreja primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac; triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se lađa sa mnom razbijala, noć i dan proveo sam u dubini morskoj. Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu među lažnom braćom; u trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom pošćenju, u zimi i golotinji...” (Druga poslanica Korinćanima 11:23-27). Ko bi ovako živeo i umro za zabludu ili laž? Šta je od Savla – farisejskog „inkvizitora” - netrpeljivog, ogorčenog, oholog verskog fanatika žestoke ćudi, kakvim ga Enciklopedija Britanika prikazuje pre njegovog obraćenja, načinilo najvećeg hrišćanskog misionara i osnivača crkava širom Rimskog carstva? (Naučnici, inače, ne dovode u pitanje njegovo autorstvo poslanica koje sam spomenuo u ovom tekstu).

.

[EliEliLama]

onisifor kaže:

Još jedan argument koji ide u prilog verodostojnosti novozavetnih spisa

Apostol Pavle, najveći apologeta hrišćanstva, iako ne neposredni Hristov učenik i očevidac njegove smrti, zaslužuje da se spomene kao veoma važan svedok. Nemilosrdni progonitelj hrišćana doživeo je, po sopstvenoj tvrdnji, čudesno obraćenje u susretu sa Hristom i to je odredilo čitav dalji tok njegovog života (Poslanica Galatima 1:13-15). Taj čovek je svoje svedočenje platio mukotrpnim životom i mučeničkom smrću – odsečena mu je glava. Evo šta sam o tome kaže: „Više sam se trudio, više sam boja podneo, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; od Jevreja primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac; triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se lađa sa mnom razbijala, noć i dan proveo sam u dubini morskoj. Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu među lažnom braćom; u trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom pošćenju, u zimi i golotinji...” (Druga poslanica Korinćanima 11:23-27). Ko bi ovako živeo i umro za zabludu ili laž? Šta je od Savla – farisejskog „inkvizitora” - netrpeljivog, ogorčenog, oholog verskog fanatika žestoke ćudi, kakvim ga Enciklopedija Britanika prikazuje pre njegovog obraćenja, načinilo najvećeg hrišćanskog misionara i osnivača crkava širom Rimskog carstva? (Naučnici, inače, ne dovode u pitanje njegovo autorstvo poslanica koje sam spomenuo u ovom tekstu).

Malo sumnjam da osoba koja je lider Nazarena a tako su ga nazvali u djelima apostolskim da je proganjao Nazarene.
Prije bi to bio model konvertiranja da se Židove okrene novoj religiji.

[Pravi Život]

EliEliLama kaže:

Malo sumnjam da osoba koja je lider Nazarena a tako su ga nazvali u djelima apostolskim da je proganjao Nazarene.
Prije bi to bio model konvertiranja da se Židove okrene novoj religiji.

Jel to neki najnoviji prijevod Svetog pisma? Vidimo barataš podacima nama nepoznatima. Možeš li navesti autora knjige?

Ea, štorija o Savlu-Pavlu bila bi izvrsna čak i za struku psihologije koja se trudi nevaljalce izvesti na pravi put i nejasno što zašto nevaljalcima ne polazi za rukom poslušati savjete psihologa, jer kad pogledaš kako je moguće da si Savao promijeni osobnost u samo jednom jedinom danu time onda od lošeg na dobro kanda u djeliću sekunde, prosto nevjerojatno.

[Leteća]

onisifor kaže:

„Više sam se trudio, više sam boja podneo, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga; od Jevreja primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac; triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se lađa sa mnom razbijala, noć i dan proveo sam u dubini morskoj. Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu među lažnom braćom; u trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom pošćenju, u zimi i golotinji...”

Ajme koji spin!

Aktualan i nakon dvije iljade godina.

[EliEliLama]

Pravi Život kaže:

Jel to neki najnoviji prijevod Svetog pisma? Vidimo barataš podacima nama nepoznatima. Možeš li navesti autora knjige?

Ea, štorija o Savlu-Pavlu bila bi izvrsna čak i za struku psihologije koja se trudi nevaljalce izvesti na pravi put i nejasno što zašto nevaljalcima ne polazi za rukom poslušati savjete psihologa, jer kad pogledaš kako je moguće da si Savao promijeni osobnost u samo jednom jedinom danu time onda od lošeg na dobro kanda u djeliću sekunde, prosto nevjerojatno.

Ne znam možda ste čuli knjiga se naziva novi zavjet,uzmite pa čitajte pažljivo pa se javite s komentarima.