Martinus

[staro gunđalo]

Bagi9 kaže:

Ako postoji dan i noć...da li i tu nešto smrdi...
Ako postoje godišnja doba...da li i tu smrdi...
Naravno da ne jer je to svima očigledno.

Isto tako postoji reinkarnacija u kojoj biće prolazi kroz mnoga utjelovljenja, stiče razna iskustva uvijek doživljavajući nešto novo..., a isto tako postoje i vječni spiralni kozmički ciklusi involucije i evolucije koji omogućuju bićima vječno doživljavanje života.

Kojim bićima? Valjda bićima koja se nisu "zasitila" svakakvih prolaznih i neprolaznih nebuloznih sranja (ponavljajućih). Ili jesu? Onda se radi i o nečem drugom, ne nužno o "zasićenju", da se "jednom" prekine "vječna" (samo)obmana tih bića koja su se vezala za ljepotu i užitak. Logično mi je objašnjenje, bila intuitivna ili racionalna dogodovština, dosta je, nije zanimljivo, ili se spontano nešto dogodi kao povod da se krene preispitivati stvari. Što je obmana (veo), a što nije.

Martinus kaže da ako netko ne bi vjerovao u reinkarnaciju, to bi bilo isto kao da ne vjeruje da će sutra svanuti novi dan. Isto vrijedii za velike kozmičke cikluse. Jednostavno je logično da oni postoje.

U vedama su ti ciklusi također opisani gdje se govori da nakon pralaye bivaju uništeni svi materijalni svijetovi, dok duhovni ostaju. Za vrijeme mahapralaye (velikog razaranja) sve biva uništeno (i duhovni svjetovi) i ostaje samo Bog u svom nemanifestiranom stanju (i sve duše se tamo povlače).
Martinus je ovaj koncept bolje objasnio i kaže da nema totalnog razaranja, osim na lokalnom nivou.

Ne ulazi mi to u koncept (koji je naravno zamisao, odnosno iluzija) da će se te duše načinjene od nekakvih suptilnih energija održati u iluzijama kad ih zadesi opća kozmička kataklizma. Bog ili nemanifestirano stanje je stanje bez iluzija i bez ikakvih oblika.

Ako je to, recimo, neko razgraničenje (gdje su navodno duše), odnosno potencijal budućeg stvaranja (prapočetak), onda je to, rekao bih, kozmička juha gdje ni sam Bog više ne zna tko je tko i što je što, i što će iz toga proizaći tamo na (novom) dosadnom početku stvaranja.

Znam da je teško prihvatiti ideju mnogima da neće uživati u vječnom blaženstvu nakon oslobođenja (iako to stanje traje milijarde godina) i da će se jednom ponovno vratiti u materijalni svijet( jer je to uglavnom prihvaćena ideja od strane svih: uživati u nekoj nirvani i vječnom blaženstvu), no Martinus kaže da, kao što biće želi zbog zasićenja napustiti materijalni svijet, isto tako zbog zasićenja želi napustiti i duhovni svijet.
Na ovome se temelje involucija i evolucija. To su jednostavno prirodni procesi i sve je apsolutno logično.

Ok. To može biti tako, recimo. Ali gospon Martinus nije razmišljao da bi se ciklus "vječnog" klatarenja ipak mogao prekinuti kad se prozre velove iluzije, i one koji su njemu "promicali". To je negdje u nutrini bića. Vjerovanje da je sve tako ili da tako mora biti.

[Dragan]

Bagi9 kaže:

Martinus je za mene najveći učitelj koji se do sada pojavio na Zemlji.

Ovo me podsetilo na onu pricu kada je neki sledbenik dosao Budi i rekao mu "ti si najveci Buda koji je ikada hodao Zemljom", na sta ga je ovaj upitao "koliko Buda si upoznao do sada ?". Odgovor je bio naravno "ni jednog", na sta je sledilo pitanja"kako onda znas da sam ja najveci ?"

Dakle "koliko si ucitelja upoznao do sada ?"

S obzirom da mu je ucenje uglavnom ponovljena teozofija i s obzirom da je izjavio par teskih gluposti (u ovo malo teksta koje ste citirali) glede seksualne devijacije i znanosti, nemoguce je da je i medju prvih 100 ucitelja (na stranu sto osim sljedbenicke zagrizenosti tesko da mozemo naci objektivne kriterije za rangiranje).
Evo ti dve Rating Guru stranice, pa mi objasni po cemu je Martinus veci od tamo navedenih - Guru Ratings
i Sarlo's Guru Rating Service

Isus je rekao da će doći 'duh sveti tješitelj' koji će ljudima donijeti utjehu.
Martinus kaže da je njegovo znanje taj 'sveti duh' koji on iznosi kroz svoje kozmičke analize.

Martinus je ono što se u vedskom znanju zove Riši (Vidjelac) budući da je do spoznaje došao vlastitim uvidom i kozmičkom intuicijom.

Pozivati se na Isusa, ili na neku super mega giga intuiciju ne zanci da je sve to bas tako kao sto zamisljas.

Puno vaznije od pitanja "ciji je ucitelj veci ?" je pitanje "sta je sa nama ?" i posebno u ovom kontekstu "zasto mi je bitno da je moj najveci... guru ?".

[Bagi9]

staro gunđalo kaže:

Kojim bićima? Valjda bićima koja se nisu "zasitila" svakakvih prolaznih i neprolaznih nebuloznih sranja (ponavljajućih). Ili jesu? Onda se radi i o nečem drugom, ne nužno o "zasićenju", da se "jednom" prekine "vječna" (samo)obmana tih bića koja su se vezala za ljepotu i užitak. Logično mi je objašnjenje, bila intuitivna ili racionalna dogodovština, dosta je, nije zanimljivo, ili se spontano nešto dogodi kao povod da se krene preispitivati stvari. Što je obmana (veo), a što nije.

To nisu nikakva nebulozna stanja budući da biće uvijek doživljava nešto novo.
Kad se zasiti određenog nivoa postojanja jednostavno se uzdiže na slijedeći.
Čak je i 'pad' tj.silazak u slijedeću spiralu 'uspon' jer biće opet doživljava nešto novo.
Tako, gledano iz perspektive Božije svijesti, sve što se događa je 'vrlo dobro' i sve je onako kako treba biti, no onaj tko je u neznanju to ne vidi i smatra da su to iluzije, da je život patnja...tuga, žalost, bol, očaj i jadikovka, kako bi rekao Buda..., no život je u suštini blaženstvo kad se promatra iz Božije perspektive, život je svjetlost Božija, vječna mudrost i vječno postojanje.

staro gunđalo kaže:

Ne ulazi mi to u koncept (koji je naravno zamisao, odnosno iluzija) da će se te duše načinjene od nekakvih suptilnih energija održati u iluzijama kad ih zadesi opća kozmička kataklizma. Bog ili nemanifestirano stanje je stanje bez iluzija i bez ikakvih oblika.

Zašto bi koncept bio iluzija ako objašnjava stvarnost onakvu kakva je.
Iluzija je stanje neznanja onoga tko nije spoznao svoju istinsku prirodu kao vječnu svijest blaženstva (sat-chit-ananda).
Stvari i pojave su iluzorne samo izvan postojanja. U RELATIVNOJ egzistenciji one uistinu postoje, iako u suštini postoji samo Apsolut (Brahman).

staro gunđalo kaže:

Ako je to, recimo, neko razgraničenje (gdje su navodno duše), odnosno potencijal budućeg stvaranja (prapočetak), onda je to, rekao bih, kozmička juha gdje ni sam Bog više ne zna tko je tko i što je što, i što će iz toga proizaći tamo na (novom) dosadnom početku stvaranja.

Prema Martinusu nikad ne dolazi do potpunog razaranja, već samo na lokalnom nivou.
Konkretno, ako je jedan čovjek napustio relativnu egzistenciju, to ne znači da je cijelo čovječanstvo nestalo. Isto tako, ako jedan univerzum nestane, ne znači da će nestati cijeli svemir.
Svemir postoji vječno, u vječnoj je promjeni, kroz njega Bog doživljava život, raste i razvija se kroz vječnost. Iskustva svih bića su Njegova iskustva.
Shvatiti ovo je velika radost: da su sva bića vječna, da su sva bića kozmička i da je sve stvoreno za radost svih.

staro gunđalo kaže:

Ok. To može biti tako, recimo. Ali gospon Martinus nije razmišljao da bi se ciklus "vječnog" klatarenja ipak mogao prekinuti kad se prozre velove iluzije, i one koji su njemu "promicali". To je negdje u nutrini bića. Vjerovanje da je sve tako ili da tako mora biti.

Kad bi se mogao prekinuti, tada nikada ne bi bio niti stvoren.
To jednostavno nema smisla.
Kad čovjek živi u satwi (čistoći. istini) tek tada može vidjeti istinu. Satvičan čovjek je entuzijastičan, pun elana i životne energije. Bez života u čistoći čovjekov intelekt ne može dokučiti istinu.
Postoji priča o jednom yogiju koji je ostvario velike sidhije (moći) i nije bio zadovoljan kako izgleda kreacija. Počeo je sam stvarati svoj novi univerzum i kad je završio vidio je da je sve uradio isto onako kako je i Bog stvorio prvobitnu kreaciju.
Dakle, ne može bolje nego što jest. Sve je vrlo dobro i onako kako treba biti.

Ništa Martinusu nije promicalo. On je sve vidio i sve objasnio. Njegova objašnjenja potpuno su u skladu sa filozofijom vedskih rišija jedino što on u svojim tumačenjima ide još dublje i iznosi znanje koje je bezvremeno pa ga zato i naziva 'vječna slika svijeta'.

[Bagi9]

Dragan kaže:

Ovo me podsetilo na onu pricu kada je neki sledbenik dosao Budi i rekao mu "ti si najveci Buda koji je ikada hodao Zemljom", na sta ga je ovaj upitao "koliko Buda si upoznao do sada ?". Odgovor je bio naravno "ni jednog", na sta je sledilo pitanja"kako onda znas da sam ja najveci ?"

Dakle "koliko si ucitelja upoznao do sada ?"

S obzirom da mu je ucenje uglavnom ponovljena teozofija i s obzirom da je izjavio par teskih gluposti (u ovo malo teksta koje ste citirali) glede seksualne devijacije i znanosti, nemoguce je da je i medju prvih 100 ucitelja (na stranu sto osim sljedbenicke zagrizenosti tesko da mozemo naci objektivne kriterije za rangiranje).
Evo ti dve Rating Guru stranice, pa mi objasni po cemu je Martinus veci od tamo navedenih - Guru Ratings
i Sarlo's Guru Rating Service


Pozivati se na Isusa, ili na neku super mega giga intuiciju ne zanci da je sve to bas tako kao sto zamisljas.

Puno vaznije od pitanja "ciji je ucitelj veci ?" je pitanje "sta je sa nama ?" i posebno u ovom kontekstu "zasto mi je bitno da je moj najveci... guru ?".

Ja uopće ne postavljam pitanje čiji je učitelj veći.
Mene to uopće niti ne zanima.
Ja zapravo imam drugog učitelja, no u Martinusovim djelima sam pronašao najviše znanje. Što je za nekoga najviše, to ovisi o njegovom stanju svijesti. Ako tebi neke stvari nebuloze to ne znači da je to stvarno tako. To je samo tvoja istina.

Evo što Martinus govori o seksu:
"Svi oplođuju sve i svi bivaju oplođeni od svih. Doživljavanje života je u apsolutnom smislu seksualni orgazam. Zašto onda životne funkcije nisu uvek uživanje. Neprijatnosti su isto tako neophodne kao i prijatni doživljaji
“Postajemo svedoci da proces koji inače poznajemo samo kao običan seksualni čin između »muškog« i »ženskog« bića i koji mnogi smatraju profanim, primitivnim i ponižavajućim, a u velikoj meri čak i »grešnim« pa samim tim i nedostojnim, u stvari je, u principu, večna sveobuhvatna spoljna i unutarnja priroda života. Ovaj princip je rasprostranjeniji od talasa na okeanu, on je sam okean. Veliki je kao vodene mase svetskih mora. »Oplodnja«, »bremenitost« i »rađanje« su stadijumi kroz koje bezuslovno mora da prođe svaka »vrsta kretanja« u svom kontaktu sa egom. To su, dakle, stubovi sa oznakama kilometara na putu »kretanja« kroz domene ega. Uvek kad biće prima neki utisak, kad doživljava neko opažanje, neku misao, ideju ili predstavu ono biva »oplođeno«. A sa svim stečenim iskustvima koja čine njegovu svest, biće je »bremenito«. Ego pretvara iskustva ove »bremenitosti« u »embrione« novog života koji takođe žure ka svom »rođenju« da bi sa svoje strane mogli izlučiti »seme«, »oploditi« ili »razmnožavati« novi život za druga ega itd. U stvari, svaki doživljaj, tj. svi novi utisci »oplođuju« nas, a svakim oblikom svoje manifestacije ili ispoljavanjem svojih misli, izrazima svoje volje i stvaralačkih snaga mi »oplođujemo« svoju okolinu, odnosno sva bića na koja naša pojava ostavlja utisak. Utisci koje ostavljamo na svoju okolinu su, u stvari, naše »seme«. Svi oplođuju sve, i svako biva oplođen od svih. U stvari mi se stalno nalazimo u intimnim seksualnim odnosima sa celim svetom. Doživljavanje života je u apsolutnom značenju stalna seksualna ekstaza.
Prema tome nije čudo što je svaka normalna životna funkcija uživanje. Uživanje je jesti, uživanje je osloboditi se izmeta, uživanje je raditi, kao što je i odmor uživanje. Uživanje je moći slušati, gledati, mirisati, kušati i osećati. Uživanje je roditi se, kao što je uživanje i umreti. Sve što je u skladu sa zakonima života jeste i uvek će ostati uživanje. Tamo gde se tako ne oseća, biće je samo indirektno u kontaktu sa zakonima života. Kao što je poznato, neophodno je da ovakvi indirektni kontakti na izvesnom fizičkom području budu bolni, inače direktni kontakti, tj. oplodnja i bremenitost ne bi nikad imali tu slast. Tada bi kulminacija opažanja i doživljavanja života, tj. telesna i mentalna iskustva da je »sve veoma dobro« bila time isključena za sva bića. Jer, kako bi se moglo to doživeti ako ne bi postojala mogućnost stvaranja i doživljavanja kontrasta? Taj se kontrast, u momentu doživljavanja, na osnovu svoje prirode koja stvara bol i patnje, opaža ne kao nešto dobro i nikada ne bi mogao da bude dobro da nije obogatio jedinku iskustvima, tj. sposobnošću da razlikuje »prijatno« od »neprijatnog«. S obzirom da ova sposobnost predstavlja princip života, to je dakle sama svest, mora se sve što je neprijatno tretirati podjednako neophodnim kao i prijatno, a samim tim tretirati se isto tako dobrim kao i ono što je prijatno.”
Martinus “Knjiga života” 826

[Dragan]

Ok, vidim da si smirenija osoba od kolegice Nee, koja se veoma uzrujala na moju primedbu da je ova Martinusova izjava prilicno glupa, pa se nadam da ces moci malo opsirnije i temeljnije da mi objasnis boldano:

Tzv prirodna seksualnost ljudi koji su prihvatili "novi impuls" prolazi kroz velike kozmičke promjene, te se trenutno nalazi u nagloj degeneraciji. Stoga je ovo „zona nesretnih brakova“, koja je početak jedne mnogo veće – „zone neplodnosti“. Ova zona predstavlja pravu granicu između životinjske i ljudske seksualnosti, s obzirom da zemaljski čovjek još uvijek nije dovršeni tj kozmički čovjek. Ova prijelazna faza je uzrok najvećeg dijela čovjekovih patnji, i seksualna degeneracija je u stvari propast životinjskog carstva u čovjekovoj svijesti („očuvanje vrste“ itd). Primjeri seksualne degeneracije: bračna nevjera, prevelika sklonost zaljubljivanju, vanbračna djeca, razvodi, odbojnost prema rađanju djece, pobačaji, homoseksualnost, itd.

[Bagi9]

Dragan kaže:

Ok, vidim da si smirenija osoba od kolegice Nee, koja se veoma uzrujala na moju primedbu da je ova Martinusova izjava prilicno glupa, pa se nadam da ces moci malo opsirnije i temeljnije da mi objasnis boldano:

Pročitaj najprije ovo ako želiš. Trenutno nemam vremena da duže nešto napišem.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=105566

Pogledaj točku 7....iako je potrebno sve pročitati jer Martinus ovdje govori o principu promjene spolova i kako oni utječu na kozmičke procese.

...na dnu teksta ima i 'nastavak'.

[Dragan]

Necu da citam.
Hocu da mi ti svojim recima objasnis kako si shvatio ovu poruku "najveceg ucitelja koji se do sada pojavio na Zemlji".
Sto rece Beljki, previse se bavite citiranjem, kao da ste neki biblijasi, a ovo je ipak forum.
Koga interesuje vise valjda ce procitati Martinusove knjige.
Mene interesuje kako se (tvojim recima) kroz ovo napisano prenosi sto bi rekao Isus "`duh sveti tjesitelj` koji ce ljudima donijeti utjehu" i o kakvom se tu "znanju" i "spoznaji" radi ?
Dakle, tvoj komentar (i argumenti) na ovo ?

Martinius kaže:

...Primjeri seksualne degeneracije: bračna nevjera, prevelika sklonost zaljubljivanju, vanbračna djeca, razvodi, odbojnost prema rađanju djece, pobačaji, homoseksualnost, itd.

[Bagi9]

Dragan kaže:

Necu da citam.
Hocu da mi ti svojim recima objasnis kako si shvatio ovu poruku "najveceg ucitelja koji se do sada pojavio na Zemlji".
Sto rece Beljki, previse se bavite citiranjem, kao da ste neki biblijasi, a ovo je ipak forum.
Koga interesuje vise valjda ce procitati Martinusove knjige.
Mene interesuje kako se (tvojim recima) kroz ovo napisano prenosi sto bi rekao Isus "`duh sveti tjesitelj` koji ce ljudima donijeti utjehu" i o kakvom se tu "znanju" i "spoznaji" radi ?
Dakle, tvoj komentar (i argumenti) na ovo ?

>Sto rece Beljki, previse se bavite citiranjem, kao da ste neki biblijasi, a ovo je ipak forum.

Citati i link za mene su odgovori.

Kad bi pročitao tekst, puno toga bilo bi ti jasnije.
Ako nemaš uvid u cijelu sliku, donosiš krive zaključke jer ne znaš što je Martinus htio reći.

Koja je razlika između linka ili citata ili da ja to ispričam svojim riječima? Za mene nikakva.

Danas imam slobodan dan, idem svirati gitaru, nemam vremena ovdje pisati.
Kad budem imao vremena napisat ću odgovor.

[Dragan]

Onda da ja tebi dam spisak literature koju sam ja procitao u zivotu, pa mozemo da se gadjamo citatima do Sudnjeg Dana.
To u vezi cele slike i konteksa je u stvari samo teoloska isprika za bilo sta. Jos malo pa ces poceti da pricas o simbolici i alegorijama.

Recenica glasi: "Primjeri seksualne degeneracije: bračna nevjera, prevelika sklonost zaljubljivanju, vanbračna djeca, razvodi, odbojnost prema rađanju djece, pobačaji, homoseksualnost, itd."

Stvar je veoma jednostavna. Po vama radi se o vrhunskom ucitelju, sa vrhunskim ucenjem, a ja kazem ako tvrdi ovo gore, onda prica BS i u istom rangu je sa kardinalom Puljićem koji se nedavno proslavio sa izjavom o stracama.

Inace ne moras zuriti sa odgovorom, RL je bitniji, a osim toga na neke odgovore sam cekao i po 10 godina, tako da imam strpljenja -
Zadnja faza Maitrejinog izlaska u javnost .

[Beljki]

Bagi9 kaže:

Citati i link za mene su odgovori.

Ali za forumske kriterije nisu bas tako pozeljni, iako se mogu davati kao referenca. Recimo slicno znanstvenm radu, nest napises, a kao referencu das izvor. Koristiti samo glomazne vanjske izvore kao odgovore, ako bi se redovito radilo, moglo bi se vrlo lako tretirati kao trolanje protivno duhu, a cesto i pravilima foruma. Zamisli da se nalazis u debatnom klubu koji je organiziran da bi se rasravljalo o nekoj temi sa razlicitih strana. Debata znaci iznosenje argumenata od strane sudionika debate u mjeri u kojoj su to u stanju, potpuno je besmisleno i neprihvatljivo kao argument tj odgovor na neki argument samo uputiti na neki vanjski izvor i time u osnovi izbjeci raspravu jer nitko nece stisnuti pauzu da bi isao procitati 10 knjiga i to je samo vremensko zavlacenje jer se za svaku stvar moze navsti more literature koju se moze dozivotno citati.

Duznost je diskutatata da usvojeno gradivo filtriraju, prezentiraju i argumentiraju, na to se debata i svodi.

A forum je najblizi debatnom klubu u RL pa je takva usporedba dobar orjentir.

Oni koji zele jednosmjernu komunikaciju, postanje citata i tome slicno bez rasprava i argumentiranja bi trebali otvoriti blog, forum tome ne sluzi.

Kako ranije rekoh takav nacin komunikacije vodi zatvaranju teme. Doduse vidim da su se citati u odnosu na pocetak smanjili i komunikacija dovela u neke forumske okvire i sada jest u nekim gabaritima, no u velikoj mjeri upravo zahvaljujuci onima koji propituju, kada bi se tema svela na linkove i citate zatvorili bi ju.

[Nea--]

Dragan kaže:

Recenica glasi: "Primjeri seksualne degeneracije: bračna nevjera, prevelika sklonost zaljubljivanju, vanbračna djeca, razvodi, odbojnost prema rađanju djece, pobačaji, homoseksualnost, itd."

Stvar je veoma jednostavna. Po vama radi se o vrhunskom ucitelju, sa vrhunskim ucenjem, a ja kazem ako tvrdi ovo gore, onda prica BS i u istom rangu je sa kardinalom Puljićem koji se nedavno proslavio sa izjavom o stracama.

Usporedba Martinusovog opisa "seksualne degeneracije" (odnosno propasti institucije braka) s onim na što pozivaju svećenici i kardinal Puljić, samo pokazuje da si čak i ovu jednu rečeničicu pročitao s predrasudom, odnosno podrazumijevajući da Martinus osuđuje ljude zbog ove degeneracije i prešutno ih poziva da se "prizovu pameti" i vrate tradiciji.
Ništa ne može biti dalje od istine.

[Bagi9]

Dragan kaže:

Onda da ja tebi dam spisak literature koju sam ja procitao u zivotu, pa mozemo da se gadjamo citatima do Sudnjeg Dana.
To u vezi cele slike i konteksa je u stvari samo teoloska isprika za bilo sta. Jos malo pa ces poceti da pricas o simbolici i alegorijama.

Recenica glasi: "Primjeri seksualne degeneracije: bračna nevjera, prevelika sklonost zaljubljivanju, vanbračna djeca, razvodi, odbojnost prema rađanju djece, pobačaji, homoseksualnost, itd."

Stvar je veoma jednostavna. Po vama radi se o vrhunskom ucitelju, sa vrhunskim ucenjem, a ja kazem ako tvrdi ovo gore, onda prica BS i u istom rangu je sa kardinalom Puljićem koji se nedavno proslavio sa izjavom o stracama.

Inace ne moras zuriti sa odgovorom, RL je bitniji, a osim toga na neke odgovore sam cekao i po 10 godina, tako da imam strpljenja -
Zadnja faza Maitrejinog izlaska u javnost .

Martinus govori da je brak idealno stanje za bića samo u jednom kratkom periodu kozmičke spirale. Taj dio predstavlja životinjski svijet gdje su bića potpuno predana braku jer su 100% muška i 100% ženska tako da ih suprotni pol potpuno privlači i mogu živjeti u idealnom braku.
To su, dakle, jednopolna bića koja mogu živjeti u idealnom braku.
Evolucijom se bića postupno preobražavaju u dvopolna bića što dovodi do 'degeneracije' te 'idealne seksualnosti' i dolazi do svih tih devijacija koje su tamo navedene. Stvar je vrlo jednostavna i ne vidim što je tu glupo.

Kako se biće razvija, u njemu sve više raste suprotni pol sve dok ne dođe do ravnoteže. Razvojem dvopolnosti biće se više ne vraća u materijalne svjetove i živi u duhovnim svjetovima. Isus je isto tako rekao da u Kraljevstvu Nebeskom nema ženidbe.

Martinus kaže da se on nikad nije mogao zaljubiti i da je to karakteristika dvopolnog stanja.

Stanje braka je najmračniji dio kozmičke spirale jer je u tom stanju 'zaljubljivanja' biće sebično, dok ostvarenjem dvopolnosti i univerzalne ljubavi postaje biće na sliku i priliku božiju...,no taj najmračniji dio kozmičke spirale je potreban kako bi biće kroz patnju razvilo ljubav i svijest i uživalo u nebeskim svjetovima.

Sad možeš pročitati i onaj članak jer je tamo Martinus objasnio sve ovo u detalje.

[Dragan]

Sto vas vise citam tip mi je sve nesimpaticniji.
Mozda je i bio dobrica, ali definitivno ne vidim neko vrhunsko ucenje u ovome sto pise,vec samo teozofsku metafiziku -
jedan od mnogih pokusaja da skockamo pricu kako nam odgovara.
A s obzirom da teozofe gotivim moguce je da se radi i o "greskama u prevodu" i da bi on sam uzviknuo kao u onom vicu "molim vas, ne branite me vise !".

Evo nekoliko razloga zasto mi se ne svidja:
1.

Martinus kaže da se on nikad nije mogao zaljubiti i da je to karakteristika dvopolnog stanja.

Vise mi zvuci kao pubertetski problem u razvoju, nego kao vrhunsko ucenje.
2.

Stanje braka je najmračniji dio kozmičke spirale jer je u tom stanju 'zaljubljivanja' biće sebično, dok ostvarenjem dvopolnosti i univerzalne ljubavi postaje biće na sliku i priliku božiju...

Ocigledno nema pojma o cemu prica, kao sto to ne znaju svecenici koji su u celibatu, a sve znaju o braku i seksu.
Verovatno neki konflikt u porodici, koji je mozda ostavio traumu.
3.

Primjeri seksualne degeneracije: bračna nevjera, prevelika sklonost zaljubljivanju, vanbračna djeca, razvodi, odbojnost prema rađanju djece, pobačaji, homoseksualnost, itd.

Dakle dragi forumasi, setite se svoje prve zaljubljenosti, nevinog stanja blazenstva i uzvisenosti, upitajte se koliko od vas je u zivotu pozeljelo nekog drugog, iako ste u braku i budite svesni, ako ste vanbracno dete, ili ako imate vanbracno dete, ako ste razvedeni, nemate bas preveliku zelju da imate dete, ako ste kojim slucajem napravili pobacaj, ili ste ne daj boze homoseksualni, onda ste visestruko "seksualno degenerirani", direktno potvrdjeno od Boga i overeno od "najveceg ucitelja koji se do sada pojavio na Zemlji".
Na zdravlje.
4.

Kako Martinus svoju kozmologiju naziva duhovnom znanošću ("znanošću ljubavi") on smatra da će doći dan kad će pravi znanstvenici morati biti u prvom redu "moralni geniji" - to će im biti glavni i osnovni preduvjet da mogu razviti "tijelo intuicije" koje će odigrati ključnu ulogu u napretku znanosti, pošto je materijalistička redukcionistička znanost stala nakon što je istražila više manje sve " s ove strane" materijalnog svijeta, i sada se samo vrti ukrug ...

Kao i svi redukcionisticki duhovnjaci, sveti Martinus, ocigledno ne shvata znanost te shodno tome pise bedastoce o njoj.

5. Preveliko konzumiranje njegovih spisa moze dovesti do opake bolesti "biblititisa", koja se ocitava u neodoljivom nagonu za prekomereno citiranje citavih pasusa, idealizacije i racionalizacije lika i dela, kao i u nekim slucajevima do velike ego uzrujanosti, kao i ad hominema prema kritickim primedbama, sto moze dovesti do dizanja tlaka i zamagljivanja ruzicastih naocala, ali samo veoma retko i do gubljenja vjere.

Na srecu, Martinius nije toliko poznat siroj javnosti, tako da se opasnost za populaciju svodi na relativno malu meru.

[Bagi9]

Dragan kaže:

Sto vas vise citam tip mi je sve nesimpaticniji.
Mozda je i bio dobrica, ali definitivno ne vidim neko vrhunsko ucenje u ovome sto pise,vec samo teozofsku metafiziku -
jedan od mnogih pokusaja da skockamo pricu kako nam odgovara.
A s obzirom da teozofe gotivim moguce je da se radi i o "greskama u prevodu" i da bi on sam uzviknuo kao u onom vicu "molim vas, ne branite me vise !".

Ne bi vjerojatno nista uzviknuo.
Ja uopce ne branim Martinusa, vec samo ovdje iznosim njegovo ucenje za one koji su u mogucnosti shvatiti. Oni koji ne mogu, citat ce nesto drugo.
Inace, Martinus nema nikakve veze ni sa kakvim ucenjem niti teozofijom. Svo znanje dolazi iz njegovih vlastitih uvida.
Kad citam teozofske radove ne vidim u njima nikakvu dubinu. Kod Martinusa se vidi da je iskustvo autenticno i teozofija nije niti blizu onome sto Martinus tumaci.

Dragan kaže:

Evo nekoliko razloga zasto mi se ne svidja:
1.
Vise mi zvuci kao pubertetski problem u razvoju, nego kao vrhunsko ucenje.

Ovo je vrhunsko ucenje ma sto god ti mislio o tome.
Procitaj Patanjalijeve yoga sutre II.40 gdje Patanjali govori da tijela drugih bica postaju odbojna yoginu koji je ostvario stanje unutarnje cistoce.
Onaj tko to stanje nije ostvario ne moze niti znati o cemu se tu radi.
Inace, zaljublivanje je normalna stvar na odredjenom stupnju evolucije.
Kad se Siva i Sakti sjedine covjek ulazi u neopisivo stanje blazenstva i ostvario je unutarnje jedinstvo tako da mu nikakvo vanjsko sjedinjenje s osobom suprotnog spola nije potrebno.

Dragan kaže:

2.
Ocigledno nema pojma o cemu prica, kao sto to ne znaju svecenici koji su u celibatu, a sve znaju o braku i seksu.
Verovatno neki konflikt u porodici, koji je mozda ostavio traumu.

Mogu i ja tebi reci da nemas pojma sto pricas i da pricas gluposti ako ti je to nekakav argument.
Martinus nije bio ni u kakvom celibatu, vec je to za njega bilo prirodno stanje zivota.
On nije bio niti protiv braka, niti protiv zaljubljivanja.
Svako bice treba zivjeti ono sto je za njega prirodno ovisno o tome na kojem stupnju evolucije se nalazi.

Dragan kaže:

3.
Dakle dragi forumasi, setite se svoje prve zaljubljenosti, nevinog stanja blazenstva i uzvisenosti, upitajte se koliko od vas je u zivotu pozeljelo nekog drugog, iako ste u braku i budite svesni, ako ste vanbracno dete, ili ako imate vanbracno dete, ako ste razvedeni, nemate bas preveliku zelju da imate dete, ako ste kojim slucajem napravili pobacaj, ili ste ne daj boze homoseksualni, onda ste visestruko "seksualno degenerirani", direktno potvrdjeno od Boga i overeno od "najveceg ucitelja koji se do sada pojavio na Zemlji".
Na zdravlje.

Vec sam gore objasnio da se sva ta stanja degeneracije odnose na stanje idealnog braka koje je karakteristicno za zivotinjski svijet.
Covjek pripada zivotinjskom carstvu i tek se uzdize prema carstvu pravoga covjeka. Brak je idealan samo u zivotinjskom carstvu gdje su bica potpuno jednopolna. S udjela suprotnog pola u bice postaje sve vise i vise dvopolno.
Tako dolazi i do svih tih degenerativnih procesa buduci da je bice sve manje zainteresirano za suprotni pol i sve blize je stanju samodostatnosti.
U yogi je to opisano kao sjedinjenje Sive i Sakti.

Dragan kaže:

4.
Kao i svi redukcionisticki duhovnjaci, sveti Martinus, ocigledno ne shvata znanost te shodno tome pise bedastoce o njoj.

Gdje ti je ovdje bilo kakav argument. Ja ga ne vidim.

Martinus govori da inteligencija nije dovoljna da bi se doslo do krajnje spoznaje.
Do spoznaje se dolazi intuicijom.
Postoje moderni znanstvenici, kojih je sve vise, i koji su imali vrlo razvijenu intuiciju.
On uopce ne kritizira znanost, vec govori da ce se u buducnosti pojavljivati sve vise takvih znanstvenika koji ce kroz razvijenu kozmicku intuiciju donijeti covjecanstvu ogromni napredak na svim poljima.

Dragan kaže:

5. Preveliko konzumiranje njegovih spisa moze dovesti do opake bolesti "biblititisa", koja se ocitava u neodoljivom nagonu za prekomereno citiranje citavih pasusa, idealizacije i racionalizacije lika i dela, kao i u nekim slucajevima do velike ego uzrujanosti, kao i ad hominema prema kritickim primedbama, sto moze dovesti do dizanja tlaka i zamagljivanja ruzicastih naocala, ali samo veoma retko i do gubljenja vjere.

Na srecu, Martinius nije toliko poznat siroj javnosti, tako da se opasnost za populaciju svodi na relativno malu meru.

Ja citiram Martinusa jer nemam puno vremena da boravim na forumu.
Radim, puno meditiram i sviram gitaru tako da mi je boravak na forumu gubitak vremena.
Ovdje pisem jer sam u Martinusovim djelima pronasao ogrmno znanje koje zelim podijeliti s onima koji to mogu razumijeti.
Oni koji ne mogu ce otici tamo gdje ih njihova karma odvede.

Dragan kaže:

Na srecu, Martinius nije toliko poznat siroj javnosti, tako da se opasnost za populaciju svodi na relativno malu meru.

To, koliko je netko poznat ili nepoznat i koji je na nekoj listi gurua koju je napravio tko zna tko, ne znaci nista.

I J.S.Bach je bio nepoznat nakon svoje smrti i potpuno zaboravljen dok ga Mendelssohn nije ponovno otkrio.
Sad je za mnoge najveci kompozitor i za sve jedan od najvecih.

[nan]

Bagi9 kaže:

I J.S.Bach je bio nepoznat nakon svoje smrti i potpuno zaboravljen dok ga Mendelssohn nije ponovno otkrio.
Sad je za mnoge najveci kompozitor i za sve jedan od najvecih.

To su Židovi napravili famu, Mendelssohn ga nije ništa "ponovno otkrio", nego nanovo počeo izvoditi u javnosti, počevši sa Matthäus-Passion-om.

Od Mendelssohnove prabake sestru, Sarah Itzig Levy , je podučavao najstariji Bachov sin, tako da je preuzela ostavštinu J.S.Bacha, koju je kasnije Abraham Mendelssohn predao svom sinu, Felixu M. Tu se priča nastavlja sa izvođenjem i ponovnim predstavljanjem publici Bachova djela.

[Bagi9]

nan kaže:

To su Židovi napravili famu, Mendelssohn ga nije ništa "ponovno otkrio", nego nanovo počeo izvoditi u javnosti, počevši sa Matthäus-Passion-om.

Od Mendelssohnove prabake sestru, Sarah Itzig Levy , je podučavao najstariji Bachov sin, tako da je preuzela ostavštinu J.S.Bacha, koju je kasnije Abraham Mendelssohn predao svom sinu, Felixu M. Tu se priča nastavlja sa izvođenjem i ponovnim predstavljanjem publici Bachova djela.

Hvala na informacijama!
Ja sviram klasičnu gitaru i Bach mi je na prvom mjestu tako da uvijek volim čuti nešto novo o njemu.

...iako sam ovdje želio reći nešto drugo: da se nečija vrijednost ne može ocijeniti po 'javnom mnijenju'.

Činjenica je da se Bach nije dugo nakon smrti izvodio i da je sve ponovno počelo sa Meddelssohnom.
Tek danas Bach je postavljen na mjesto koje mu pripada.

To sam želio reći i za Martinusa: da će tek nove generacije shvatiti poruku koju je on donio.

[nan]

Bagi9 kaže:

Hvala na informacijama!
Ja sviram klasičnu gitaru i Bach mi je na prvom mjestu tako da uvijek volim čuti nešto novo o njemu.

...iako sam ovdje želio reći nešto drugo: da se nečija vrijednost ne može ocijeniti po 'javnom mnijenju'.

Činjenica je da se Bach nije dugo nakon smrti izvodio i da je sve ponovno počelo sa Meddelssohnom.
Tek danas Bach je postavljen na mjesto koje mu pripada.

To sam želio reći i za Martinusa: da će tek nove generacije shvatiti poruku koju je on donio.

Ne znam, recimo da je Bach u muzici adekvatano Budi u duhovnosti, možda i Martinus dobije svojih "pet minuta" .

[Nea--]

Do "seksualne degeneracije" dolazi zbog transformacije jednospolnog (100tni "mužjak" i "ženka") u dvospolno biće, odnosno ta "degeneracija" je na neki način "nuspojava" evolucije. Colateral damage

"(Izgubljeni) raj" je stanje neprekidnog medenog mjeseca: tipičan mužjak se zaljubi u tipičnu ženku i oni provode život u seksu i stvaranju potomstva, u međusobnoj očaranosti i strasti koja se ne gasi - jedina briga im je nahraniti potomstvo i održati svoju malu ekskluzivnu zajednicu, držati sve suparnike na distanci itd itd.
Današnja je situacija takva da svaka "zaljubljenost" ne traje duže od 2 godine, ako se dobro sjećam znanstvenih istraživanja o tome, dakle - nema više tipičnih "mužjaka" i "ženki", svaki muškarac u sebi nosi i svoj ženski dio (Jungova Anima) i svaka žena muški (Animus). O ovome također govori i Bert Hellinger u svojoj knjizi "Priznati ono što jest" (obiteljske konstelacije) ali i mnogi drugi.
Dakle, što više u sebi imamo od drugog spola, i što smo svjesniji toga, što više "upotrebljavamo" kvalitete tog drugog koje obično tražimo u vanjskom biću, to se više približavamo potpunosti u kojoj nam vanjski muškarac ili žena sve manje i manje trebaju.
Zbog čega se takvo odumiranje zaljubljenosti smatra napretkom, i nije li tužno i žalosno da "libido odumire" ... ?
Napredak je u tome što je upravo stanje zaljubljenosti i ekskluzivne ljubavi uzrok svake sebičnosti i zla koje danas imamo na Zemlji. Kada smo zaljubljeni, vrlo brzo čarolija tog izvanrednog stanja biva pomućena osjećajima poput sumnjičavosti, ljubomore i posesivnosti; zbog ljubavi su ljudi (bili) spremni na sve i svašta: prevare, laganja, izdaje, ubojstva, čak su se i neki ratovi započinjali zbog strasti.
Ova ekskluzivna ljubav dakle direktno onemogućuje "ljubav prema bližnjem" i stvara od ljudi koji bi trebali biti braća, suparnike i neprijatelje.
Naravno, takva je situacija (bila) neizbježna, odnosno sve je to neophodni dio evolucije; bez te "faze razvoja" ne bi bilo moguće doći do sljedeće, i tako redom. Razvoj se odvija polako i nijedna se stepenica ne može preskočiti. Martinus to simpatično kaže da se "ne može dijete od 5g sutradan probuditi sa 13".
Kada se ta sebična ljubav transformira tako da se biće unutar sebe osjeti potpuno i sve manje mu je potrebna vanjska fatalna strast, biti će moguća bratska ljubav o kojoj pričaju svi stari spisi i govore sve religije (mada one većinom to govore u prazno, tj ni same ne razumiju o čemu govore s obzirom da ne prakticiraju takvu ljubav, ali značajno je da se "ljubav prema bližnjem" posvuda ističe kao vrhunska vrijednost)
Tužna strana je što je zaljubljenost, odnosno jedinstvo s drugim bićem, dugo vremena za ljude bila jedina "veza s nebom" (koje je pravi dom svakog bića) i mnogi od nas još uvijek na tom području očajnički tragaju za izgubljenim rajem, smatrajući sve promjene ("degeneracije") koje se dešavaju "znakom propasti" - i jest to propast, ali ne propast čovjeka, nego jedne civilizacije, načina života, stupnja razvoja koji se bliži svome kraju.

Ne znam jesam li to već spomenila, ali Martinusova kozmologija mi se čini kao idealni "novi mit" koji nam je potreban a o kom je pisao Campbell u svojoj Moći mita: "Jedini mit o kojem će u neposrednoj budućnosti biti vrijedno promišljati je onaj koji govori o planeti, ne o gradu, niti o ljudima, nego o planeti i svakome na njoj. To je glavna misao koja će se nalaziti u budućem mitu. Društvo o kome će morati govoriti jest planetarno društvo. I sve dok to ne krene, nemate ničega.
Kada gledate Zemlju s Mjeseca, na njoj ne vidite nikakve podjele na nacije ili države. To bi mogao biti simbol, stvarno, za novu mitologiju koja bi trebala doći. To je zemlja koju ćemo slaviti. I to će biti ljudi s kojima ćemo mi biti jedno. Kao što je poglavica Seattle napisao oko 1852god: „Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek pripada zemlji. Sve su stvari povezane poput krvi koja nas sve sjedinjuje. Čovjek nije ispleo mrežu života, on je samo vlakno u njoj. Štogod on činio mreži, on to čini sebi“
(Martinus govori o ljudima kao o mikrobićima koja su sastavni dio makrobića Zemlje, također živog bića; ljudsko biće je sa svoje strane makrobiće svim onim mikrobićima od kojih se sastoji njegovo tijelo, i tako unedogled - prava pravcata babuška ... )

[staro gunđalo]

Bagi9 kaže:

To nisu nikakva nebulozna stanja budući da biće uvijek doživljava nešto novo.
Kad se zasiti određenog nivoa postojanja jednostavno se uzdiže na slijedeći.
Čak je i 'pad' tj.silazak u slijedeću spiralu 'uspon' jer biće opet doživljava nešto novo.

Jesu nebulozna. Nebulozna jer svijest tih bića je zmućena/zamagljena sadržajem, za koji se misli da je ispravan i istinit.

Zašto bi koncept bio iluzija ako objašnjava stvarnost onakvu kakva je.

Zato što je to samo ideja, zamisao, konstrukcija uma, teorija, predodžba nečega. Priča bez iskustava i konkretne podloge jest iluzija.

Iluzija je stanje neznanja onoga tko nije spoznao svoju istinsku prirodu kao vječnu svijest blaženstva (sat-chit-ananda).

Tlapnja i zabluda je iluzija. Nadomjestak znanju je iluzija, u koju se bespogovorno, nekritički vjeruje. Neznanje, samo po sebi, i nije toliko opasno koliko je iluzija koje se njezin tvorac i vjernik čvrsto drži.

Stvari i pojave su iluzorne samo izvan postojanja. U RELATIVNOJ egzistenciji one uistinu postoje, iako u suštini postoji samo Apsolut (Brahman).

Iluzorne su stvorene predodžbe nečega, o čem se malo, ili ništa ne, zna.

Prema Martinusu nikad ne dolazi do potpunog razaranja, već samo na lokalnom nivou.
Konkretno, ako je jedan čovjek napustio relativnu egzistenciju, to ne znači da je cijelo čovječanstvo nestalo. Isto tako, ako jedan univerzum nestane, ne znači da će nestati cijeli svemir.
Svemir postoji vječno, u vječnoj je promjeni, kroz njega Bog doživljava život, raste i razvija se kroz vječnost. Iskustva svih bića su Njegova iskustva.

Koji Bog doživljava nešto? Čime on može doživjeti nešto bez živčanog sustava. Prirodni zakon ili djelatno načelo možda nešto doživljava, ali nedjelatno načelo (neočitovani neosobni Bog) ništa. Jer s "aspekta" neočitovanog ništa ne postoji, ničega nema. Kako će onda pobogu nešto čega "nema" osjećati ili doživljavati nešto? Čime?

Shvatiti ovo je velika radost: da su sva bića vječna, da su sva bića kozmička i da je sve stvoreno za radost svih.

Velika radost i veselje.

Kad bi se mogao prekinuti, tada nikada ne bi bio niti stvoren.
To jednostavno nema smisla.

Smisla ima vječno po lojtrici gor pa po lojtrici dol, jel? Čovjek je svjesno biće i kao takvo ima slobodu odlučivanja hoće li vrludati u začaranom krugu raznih iluzija ili će krenuti u potragu za rješenjem problema kad mu se smući...

Ništa Martinusu nije promicalo. On je sve vidio i sve objasnio. Njegova objašnjenja potpuno su u skladu sa filozofijom vedskih rišija jedino što on u svojim tumačenjima ide još dublje i iznosi znanje koje je bezvremeno pa ga zato i naziva 'vječna slika svijeta'.

Ide dublje do korijena doktrine.
Neko konzervirano "kozmičko" znanje.

[Nea--]

O kakvim iluzijama ti ovdje pričaš... ?
Ako "iluzijom" nazivaš Martinusovu kozmologiju, to znači da je za tebe iluzija da se sve "odvija u ciklusima", da čovjek uvijek ima točno ono što želi odnosno da doživljava posljedice uzroka koje je sam pokrenuo, da se stvari pojavljuju u paru suprotnosti (ili, hegelovski, da je svaki pojam antonimičan) i tome slične postavke.

I dalje promatraš stvar iz pogrešne (geocentrične) perspektive, odnosno uzimaš za početak i kraj svega čovjeka, kao da je on u centru svega i kao da se sve vrti oko njega... Martinus kad priča o "biću" ne misli nužno na ljudsko biće, bića mogu biti i biljke i životinje i planete itd - sve je to uvijek tzv božji sin koji doživljava život na različitim stupnjevima razvoja, skupljajući iskustva odnosno uspomene (čini se da je to jedini pravi "cilj" svakog doživljavanja... ) Promatrati čovjeka kao centar svega, i još gore kao jedino "inteligentno živo biće u svemiru" uska je perspektiva koja je tipična za sebičnu životinjsku svijest i uzrok je svih pogrešnih zaključaka o svijetu, a time i "pogrešnih" djela koja čovjek čini (to su sva djela koja nisu usklađena sa Cjelinom nego samo s uskim interesima tobože odvojenog i zasebnog pojedinca), čime na sebe navlači neželjene posljedice i patnju..

Naravno da netko tko je zaglavio u takvoj perspektivi ne može podnijeti pomisao na "vječno doživljavanje života" o kom govori Martinus - uglavnom zato što ne može zamisliti da život nije samo i isključivo ono što on poznaje iz svog dosadašnjeg više ili manje bolnog iskustva.
Ali onda barem budi logičan pa priznaj (sebi) da tvoje "iluzije" i tvoja "stvarna iskustva" nisu nikakvo mjerilo ni za koga osim za tebe samoga, odnosno da se radi o "iluzijama vs stvarnosti" samo onakvima kakve ih ti sebi subjektivno interpretiraš, u skladu s tvojim dosadašnjim iskustvima i shvaćanjima.
(Jer to što je za tebe još uvijek "iluzija" za nekoga je već odavno stvarno iskustvo, itd)