Biste li žrtvovali vlastiti identitet za "ljubav"?

[FishFace]

Pozdrav svima je sve što ću reći u uvodu, jer ovo će biti jedna dugačka priča. Unaprijed hvala onima koji će imati strpljenja i vremena pročitati je, a još veće hvala onima koji će mi biti spremni dati savjet i konstruktivnu kritiku. Koliko god ona bolna i oštra bila – cijenit ću je i razmotriti.
Prije osam godina upoznala sam stranca koji je od mene 13 godina stariji i smrtno smo se zaljubili. Otišao je u svoju zemlju, nastavio svoju dugogodišnju vezu, a ja sam nastavila svoj solo život, posvećen karijeri. Viđali smo se par puta godišnje, tvrdio je da nastavlja vezu samo iz praktičnih razloga, jer je život u dvoje lakši, ali da je ta veza davno izgubila sva obilježja prave veze. Nisam mu vjerovala, duboko sam patila i živjela za tih par dana godišnje koje smo provodili zajedno u tajnosti. Tajni život, razdvojenost i iščekivanje sljedećeg susreta samo su dodatno rasplamsavali vatru iako sam vjerovala da će biti suprotno, u skladu s onom starom „daleko od očiju, daleko od srca“.

Međutim, on je tada prekinuo svoju vezu i ona se iselila iz njegove kuće. Koliko god sam o tome godinama sanjala, toliko sam bila u situaciji gdje sam morala donijeti tešku odluku – nastaviti svoj samotni život u svemu poznatom što me okružuje ili napustiti sve i započeti novi život s njim. Izabrala sam drugu opciju. Ostavila sam uspješan posao, roditelje, prijatelje, lijepi stan u kojem sam živjela. Doselila sam se u njegovu kuću koja je, malo je reći, vrlo zapuštena, neuredna i neodržavana. Iako je proteklo više od šest mjeseci od prekida njegove veze, u kući sam zatekla sve njezine stvari. Pobacane i odložene gdje god sam se okrenula. Nije se potrudio niti dočekati me u relativno pristojnim uvjetima, što me duboko povrijedilo. Nije pokazao inicijativu niti da to sad, kad sam se doselila, namjerava napraviti. Zasukala sam rukave i sate provela čisteći i skupljajući njezine stvari koje joj je vratio.

S njom održava poprilično blizak odnos koji znači gotovo svakodnevno komuniciranje, povremene zajedničke večere i susrete u teretani. Razumijem da je to dugogodišnja veza koja se pretvorila u trajno prijateljstvo, a osim toga oboje osjećamo i krivnju jer je tu ženu godinama varao sa mnom. Reći ćete, sve se vraća, sve se plaća… i ako je tako, prihvaćam to, jer i sama tako često razmišljam. Ona se također snašla, ima uspješan posao, novu vezu i novu kuću, no on mi je sam rekao da još gaji prema njemu osjećaje koji su više od prijateljskih. Ponekad osjećam da me uspoređuje s njom i u pojedinim stvarima kritizira jer nisam poput nje. Ponekad osjećam da je pomalo ljubomoran na njezinog novog partnera. Pripisujem te osjećaje i vlastitoj nesigurnosti, grižnji savjesti i strahovima. Često pomislim kako bih voljela znati žali li duboko u sebi što nije i dalje u toj praktičnoj vezi, s ženom koja ima dobra primanja, govori istim jezikom i potječe iz iste sredine.

Pored svega, nisam se najbolje snašla u novoj sredini. Pokazalo se da on nema nikakav društveni život, jer mu svi prijatelji žive poprilično daleko te imaju obitelj ili djecu iz prijašnjih brakova i veza, što znači da su vikendima zauzeti. Kuća je u takvom stanju da u nju nitko ne dolazi; niti njegova obitelj, niti prijatelji, niti poznanici. Drugim riječima, prva mogućnost integracije u novo društvo, posredstvom njegove obitelji i prijatelja, je propala, budući da su ti odnosi vrlo površni i rijetki. Drugo, očekivala sam podršku u pronalaženju posla. Ne podršku kakva se podrazumijeva u Hrvatskoj, kroz obiteljske i rodbinske veze. Podršku u smislu da mi pomogne razumijeti kako funkcionira tržište rada, kakva je regulativa i na kojim lokacijama mogu tražiti posao, budući da je ovo velika sredina s velikim udaljenostima. Samo ću reći da sam još bez posla, bez ideje kako do njega doći i bez poznavanja moje nove životne sredine. Uobičajeno je da mi kaže da sama trebam preuzeti inicijativu što po njemu znači izaći na cestu i razgovarati s ljudima, stavljati oglase po cesti … meni je to nepojmljivo, jer se osjećam nesigurno u novoj sredini iako ponekad mislim da se ponašam kao dijete i da zaista trebam preuzeti stvari u svoje ruke. No, koga pitati, gdje ići? Sve oko mene mi je nepoznato. Shvatila sam da on niti sam ne zna kako usmjeravati vlastitu karijeru, pa kako bi onda mogao pomoći i meni.

Kad zaplačem jer osjećam krivnju i brigu za roditelje koje sam ostavila, kaže mi da ćemo ih ići jednom posjetiti. Meni to nije dovoljno... Kad se požalim na izgled kuće u kojoj živimo, prozore koji propuštaju hladnoću (zima je bila neizdrživa), vlagu na zidovima i poludovršenu kupaonicu, kaže da neće uvijek biti tako i da sam razmažena. Živimo jednim ispraznim životom – ja sam se pretvorila u očajnu kućanicu, on radi posao koji bi i i za hrvatske prilike bio bizaran i potplaćen te je zbog toga vrlo zabrinut i nezadovoljan, nikud ne izlazimo ili je to vrlo rijetko, ako ja pokrenem inicijativu. Razlike među našim karakterima sve su uočljivije – ja sam sklona brizi, planiranju i redu; on je spontan i neorganiziran, neuredan tip koji odgađa rješavanje svih problema, pa i onih trivijalnih poput sitnih popravaka u kući.

U osnovi je dobar čovjek velikog srca i osjetljive duše, zato sam ga zavoljela. Trudim se biti mu podrška i poticati ga no problem je što i meni treba to isto. Ima dana kad mi je preteško… nedostaje mi obitelj i prijatelji, situiran i uredan život koji sam živjela, osjećaj korisnosti nakon dobro obavljenog radnog dana na poslu. Zapravo, stvorila sam obrambeni mehanizam koji me čini tupom i začahurenom, bezvoljnom i letargičnom, ali duboko u sebi osjećam veliku krivnju, sebičnost i bezvrijednost. Razmišljam o povratku u domovinu i to će vjerojatno i biti konačni ishod moje ljubavne priče – ili iluzije kojoj sam dopustila da mi ukrade identitet.

[lee anabell]

Zaljubila si se u š**** nogiraj to.
Nije nikad bio zaljubljen dovoljno u tebe. Navikao na sigurnost, kad je bivša otišla ti si došla jer nije bilo druge.

Dali imaš mogućnost povratka?

[baja]

FishFace kaže:

...... Ostavila sam uspješan posao, roditelje, prijatelje, lijepi stan u kojem sam živjela. Doselila sam se u njegovu kuću koja je, malo je reći, vrlo zapuštena, neuredna i neodržavana. Iako je proteklo više od šest mjeseci od prekida njegove veze, u kući sam zatekla sve njezine stvari. ....

nikad ga nisi posjetila prije nego si uselila u tu kuću?

[FishFace]

@lee anabell, Srećom, mogla bih se vratiti u Hrvatsku, no moram priznati da se bojim. Bojim se vlastitog osjećaja poraza, nesigurnosti oko novog početka, osude i pitanja okoline. Osjećam se krhko poput najtanje porculanske vaze! Izgubljeno, bez cilja i svrhe ... Prijatelji grade svoje živote, a ja ću biti bez posla i primanja, ovisna o pomoći roditelja. Jako mi je teško nositi se s time, jer nikad nisam živjela na taj način. Bila sam neovisna i samostalna, no nisam to znala cijeniti i uvijek sam osjećala neko nezadovoljstvo i potrebu za nečim višim i boljim. Pa sam "skočila s konja na magarca" i dobila "bolje" ...

@baja, što je najgore od svega i čega se sramim - jednom sam provela vikend u toj kući. U međuvremenu je on naslijedio nekakav obiteljski novac te je kuća trebala biti dovedena bar u prosječno i pristojno stanje za život. No, kao što napisah ranije, ništa se nije promijenilo ...

[Lord Byron]

Hrpa kontradikcija.

Kakve veze ima priča s nekakvim "žrtvovanjem identiteta"? Kako je to navodni uspješan posao i sve ostalo bajkovito, najprije prešao u nesposobnost pronalaženja bilo kakvog posla u inozemstvu, a u slučaju povratka nisi u stanju naći ni posao ni primanja?

[baja]

FishFace kaže:

.... Bila sam neovisna i samostalna, no nisam to znala cijeniti i uvijek sam osjećala neko nezadovoljstvo i potrebu za nečim višim i boljim. Pa sam "skočila s konja na magarca" i dobila "bolje" ...
...

nema razloga da to ne budeš opet
boli te ego, ishitreno si uletjela u vezu bez ikakvih priprema i osiguravanja odstupnice, ali zaboravi na ponos sad
razgovaraj iskreno s roditeljima i prijateljima, vjerojatno ti mogu pomoći da opet staneš na svoje noge

[lee anabell]

FishFace kaže:

@lee anabell, Srećom, mogla bih se vratiti u Hrvatsku, no moram priznati da se bojim. Bojim se vlastitog osjećaja poraza, nesigurnosti oko novog početka, osude i pitanja okoline. Osjećam se krhko poput najtanje porculanske vaze! Izgubljeno, bez cilja i svrhe ... Prijatelji grade svoje živote, a ja ću biti bez posla i primanja, ovisna o pomoći roditelja. Jako mi je teško nositi se s time, jer nikad nisam živjela na taj način. Bila sam neovisna i samostalna, no nisam to znala cijeniti i uvijek sam osjećala neko nezadovoljstvo i potrebu za nečim višim i boljim. Pa sam "skočila s konja na magarca" i dobila "bolje" ...

@baja, što je najgore od svega i čega se sramim - jednom sam provela vikend u toj kući. U međuvremenu je on naslijedio nekakav obiteljski novac te je kuća trebala biti dovedena bar u prosječno i pristojno stanje za život. No, kao što napisah ranije, ništa se nije promijenilo ...

Uvjek možeš bolje.
Mislim da ti je za tebe, povratak u RH najbolja opcija, priznat poraz, progutati govno, i krenut ka boljem. Iskreno meni se čini da takva situacija neće ići na bolje. A ti očito nisi sretna.

[pozitivax]

Moram ti sada otkriti jednu jako čuvanu tajnu modernog doba. Spremna ?
Nikoga osim tvojih roditelja, znači nikoga drugoga ne zanima tvoj život i kako ga živiš. Briga ljude jesi li rastavljena, ostavljena, udata, otišla ili se vratila. Zanima ih Lidl i roštilj nedjeljom, zanima ih serija i kaj bu sutra kuhali.
Malo si se previše uživjela u svoj značaj.

Hoćeš ostati sa čovjekom koji ti otvoreno govori da je zaljubljen u drugu, koji te skupa sa svojim zvjerinjakom uništava? Ostani i uveni. Do penzije i dulje. Robuj svome strahu. Kaj drugo reći!

Neka on slini za tom nekom, govori ti ko idiot kako ima osjećaje za nju (paz' vamo idiota koji to kaže svojoj ženi u lice) a tebe neka pokopaju sa njim uz govor" tako su se silno voljeli da su bili u sretnom braku preko 40 godina"
Onda familija ide doma i zaborave na tebe u roku 15 minuta.
Dok si ti život potrošila na glupu seljačinu i jad.
Misliš kako si nekome važna osim svojim roditeljima koji pate jer znaju da nisi sretna? Ne. Ne. Ne. Ljudi se bave sobom a ne tobom ili nekim trećim.

Joooj kaj će reći Mirko, joooj kaj će reći Slavko, joooj a kaj kuma a kaj sestrična jer oni svi mene gledaju, ja sam im uzor, Bog, smisao života. Od kada?
Daj se saberi.
Duguješ nekome, osim sebi, sreću?
Koliko je dao love za tebe taj tupan pa mu sad moraš plaćati u kamatama?
Koliko ti je dobra dao? Baš ne djelčuješ happy i voljeno. Sorry ali ne.
Susjedima i familiji ni u đep ni iz đepa kaj radiš i kako se mučiš. Oni imaju svoje male živote, brige, veselja, štaš kuvat, štaš jest', idemo na vikend kod kumova itd. Nitko od njih o tebi ne razmišlja po cijele dane niti ih zanimaš.
Daj se saberi.
Osim 2 minutnog tračanja tebe eventualno i onda prelaska na trač o Vlatki Pokos ili Severini, Plenkoviću, cijeni goriva njih ne zanima zakaj si se vratila.

Ne zanima ih što živiš u jadnom braku sa budalom grande ili imaš trojke ili nemaš posla ili nisi ispunila očekivanja Hajli Selasijasa i Paška Patka. Kužiš?
Napraviš li sutra npr. logičnu stvar, pokupiš li stvari i vratiš se u svoj normalan život ili ostaneš u tom zvjerinjaku slijedećih 50 godina, baš familiju boli glava kako je tebi. Ma bilo koga. Jedini koji su nesretni uz tebe su tvoji roditelji jer roditelji žele vidjeti sretnu djecu. Sretnu, voljenu a ti to nisi.
Sebi duguješ sve. Samo sebi.

Budi razumna i vrati se normalnom životu. Ne moraš čak ni u svoj grad.Evo u orekrasnim mjestima na moru traže radnike. Uz pristojnu plaću, plaćen stan i hranu u velikim hotelima. Gdje buš anonimka.
Radi 3 mjseca, nešto zaradi, vrati se roditeljima, nađi neki posao samo zbog love, ojačaj i onda opet polako stani na noge. Ne bu super lako ali je svakako lakše od ove gluposti kaj sad trpiš. Bar sada ima posla razne vrste jer u Hrvatskoj fali radnika.
Nisimala curica i ne buš izašla u novinama ako nešto krivo napraviš.

Vrati se doma. Ne razmišljaj puno o tome, samo se tajno spakiraj, naruči taksi i odi doma. Busom, tramvajem, avionom. O sumnjama i grižnji savjesti buš razmišljala doma. Nikome ništa ne objašnjavaj, samo se smješkaj i promijeni temu.


Vrati se dok ne postaneš jedna od onih koja voli samo kukati i cviliti a ne mijenjati ništa. To ti se bude vrlo brzo dogodilo ako se ne trgneš već danas.

[vhrkac]

Ima se za teretanu a nema za kupaonu?
U sta si gledala kad si se zaljubljivala
Jel piton u pitanju
Jel druga vjera... Jer oni su slatkorjecivi dok ne dobiju sta zele
Jel Europa?
A sad... Ni prva ni zadnja sto se zeznula zbog ljubavi... Pokupi prnje i gas nazad...
To ti govorim za tvohe dovro
A ti ces tek kad u svojoj glavi odlucis ces tako i napraviti

[FishFace]

Lord Byron kaže:

Hrpa kontradikcija.

Kakve veze ima priča s nekakvim "žrtvovanjem identiteta"? Kako je to navodni uspješan posao i sve ostalo bajkovito, najprije prešao u nesposobnost pronalaženja bilo kakvog posla u inozemstvu, a u slučaju povratka nisi u stanju naći ni posao ni primanja?

Stvari nisu tako jednostavne. Radila sam posao usko vezan za HR procedure i zakonodavstvo, a osim toga ne radi se o deficitarnom zanimanju. Drugo, tema i naslov mog posta su isključivo subjektivne prirode i iskazuju moj doživljaj moje osobne situacije. Gubitak identiteta znači za mene takvu promjenu životnih okolnosti u kojima potpuno gubiš svoj društveni status (privatno i poslovno); dolaziš iz vrijednosno i kulturološki potpuno drugačije sredine, a jezična barijera ti otežava komunikaciju koliko god dobro poznavao jezik (lokalni akcenti, sleng, žargon). To ne znači da za tebe ili nekog drugog gubitak identiteta mora imati tako dramatičnu definiciju poput moje. Također je i subjektivan stav vezan za ponovni pronalazak posla u HR - samo sam izrazila svoju zabrinutost oko toga budući da neko vrijeme nisam radila u struci i malo sam "ispala iz štosa". No, hoće li objektivno biti toliko teško ne znam dok se ne vratim. Nadam se da sam uspjela pojasniti bez (previše) kontradikcija.

[Coeli]

Autorice, dramiš bez veze. Probala si, nije išlo i kaj sad? Nikom niš. Pukla veza, čudna li mi čuda, kao da se to nikome ne događa.
Bilo bi ti žao da nisi probala, ovako bar znaš da nije išlo.
Uopće ne vidim problem. Posao se nađe, starci će ti pomoći, s prijateljima ćeš nastavit gdje ste stali. Sve se to sredi. Nije smak svijeta.

[pozitivax]

Ono ženo, daj prestani filozofirati i pisati bedastoće veličine Jupitera. Kaj je tebi? Ko ti bu ovo progutao?

Molimo te prestati biflati ove jadne izgovore zakaj si ko bula zatvorena sa tom budalom i njegovim majmunima. Sorry ali je tako.
Danas je mlada žena od 23 otišla sama u Finsku, druga je hrvatica otišla u Tirol raditi u hotel a treća na more. Kakve to smiješne izgovore pišeš?
Kaj imaš 15?
Kažu mudri: tko hoće nađe način a tko neće nađe izgovor.
Tržište rada, osim ako baš nisi u Afganistanima raznim, jednako funkcionira. Naučiš jezik i zaposliš se. Radiš i ne mlatiš praznu slamu. Šlus.
Kakav crni blablčah: nemrem zbog tržišta rada, druge kulture, slenga, monsuna, vremenske prognoze itd. Tak' ljenčuge razmišljaju. Radiš za lovu a ne za druženje sa strancima. Kaj to laprdaš?
Tko veli kako moraš raditi u struci? Kaj misliš da svi kaj idu van počnu raditi baš u svojoj struci striktno? Ne.

Jesi se ti preselila njemu samo zato da ne moraš raditi i biti samostalna? Vegetirati? Onak luftbrenzati pred televizorom sa tipom koji očito voli neku drugu?
Pa ako je tako onda ostani sa njim. Peri , kuhaj i prati Sultanu i Ulmeza na televiziji te njiohove izmišljene život.
U čemu je problem? Samo nemoj pisati ove lejm izgovore. Ne nama u Hrvatskoj gdje su ljudi radili za 3000 kuna po 50 sati tjedno i gdje mladi bez znanja jezika, hrabro odlaze diljem svijeta kako bi radili.
Samo prestani filozofirati i mlatiti praznu slamu. To ti je pola puta do sreće.

[lee anabell]

FishFace kaže:

Stvari nisu tako jednostavne. Radila sam posao usko vezan za HR procedure i zakonodavstvo, a osim toga ne radi se o deficitarnom zanimanju. Drugo, tema i naslov mog posta su isključivo subjektivne prirode i iskazuju moj doživljaj moje osobne situacije. Gubitak identiteta znači za mene takvu promjenu životnih okolnosti u kojima potpuno gubiš svoj društveni status (privatno i poslovno); dolaziš iz vrijednosno i kulturološki potpuno drugačije sredine, a jezična barijera ti otežava komunikaciju koliko god dobro poznavao jezik (lokalni akcenti, sleng, žargon). To ne znači da za tebe ili nekog drugog gubitak identiteta mora imati tako dramatičnu definiciju poput moje. Nadam se da sam uspjela pojasniti bez (previše) kontradikcija.

Jesi to u neku muslimansku otišla? Neku istočnu?

Koliko imate godina?

[FishFace]

baja kaže:

nema razloga da to ne budeš opet
boli te ego, ishitreno si uletjela u vezu bez ikakvih priprema i osiguravanja odstupnice, ali zaboravi na ponos sad
razgovaraj iskreno s roditeljima i prijateljima, vjerojatno ti mogu pomoći da opet staneš na svoje noge

Hvala Ti!

[FishFace]

pozitivax kaže:

Moram ti sada otkriti jednu jako čuvanu tajnu modernog doba. Spremna ?
Nikoga osim tvojih roditelja, znači nikoga drugoga ne zanima tvoj život i kako ga živiš. Briga ljude jesi li rastavljena, ostavljena, udata, otišla ili se vratila. Zanima ih Lidl i roštilj nedjeljom, zanima ih serija i kaj bu sutra kuhali.
Malo si se previše uživjela u svoj značaj.

Hoćeš ostati sa čovjekom koji ti otvoreno govori da je zaljubljen u drugu, koji te skupa sa svojim zvjerinjakom uništava? Ostani i uveni. Do penzije i dulje. Robuj svome strahu. Kaj drugo reći!

Neka on slini za tom nekom, govori ti ko idiot kako ima osjećaje za nju (paz' vamo idiota koji to kaže svojoj ženi u lice) a tebe neka pokopaju sa njim uz govor" tako su se silno voljeli da su bili u sretnom braku preko 40 godina"
Onda familija ide doma i zaborave na tebe u roku 15 minuta.
Dok si ti život potrošila na glupu seljačinu i jad.
Misliš kako si nekome važna osim svojim roditeljima koji pate jer znaju da nisi sretna? Ne. Ne. Ne. Ljudi se bave sobom a ne tobom ili nekim trećim.

Joooj kaj će reći Mirko, joooj kaj će reći Slavko, joooj a kaj kuma a kaj sestrična jer oni svi mene gledaju, ja sam im uzor, Bog, smisao života. Od kada?
Daj se saberi.
Duguješ nekome, osim sebi, sreću?
Koliko je dao love za tebe taj tupan pa mu sad moraš plaćati u kamatama?
Koliko ti je dobra dao? Baš ne djelčuješ happy i voljeno. Sorry ali ne.
Susjedima i familiji ni u đep ni iz đepa kaj radiš i kako se mučiš. Oni imaju svoje male živote, brige, veselja, štaš kuvat, štaš jest', idemo na vikend kod kumova itd. Nitko od njih o tebi ne razmišlja po cijele dane niti ih zanimaš.
Daj se saberi.
Osim 2 minutnog tračanja tebe eventualno i onda prelaska na trač o Vlatki Pokos ili Severini, Plenkoviću, cijeni goriva njih ne zanima zakaj si se vratila.

Ne zanima ih što živiš u jadnom braku sa budalom grande ili imaš trojke ili nemaš posla ili nisi ispunila očekivanja Hajli Selasijasa i Paška Patka. Kužiš?
Napraviš li sutra npr. logičnu stvar, pokupiš li stvari i vratiš se u svoj normalan život ili ostaneš u tom zvjerinjaku slijedećih 50 godina, baš familiju boli glava kako je tebi. Ma bilo koga. Jedini koji su nesretni uz tebe su tvoji roditelji jer roditelji žele vidjeti sretnu djecu. Sretnu, voljenu a ti to nisi.
Sebi duguješ sve. Samo sebi.

Budi razumna i vrati se normalnom životu. Ne moraš čak ni u svoj grad.Evo u orekrasnim mjestima na moru traže radnike. Uz pristojnu plaću, plaćen stan i hranu u velikim hotelima. Gdje buš anonimka.
Radi 3 mjseca, nešto zaradi, vrati se roditeljima, nađi neki posao samo zbog love, ojačaj i onda opet polako stani na noge. Ne bu super lako ali je svakako lakše od ove gluposti kaj sad trpiš. Bar sada ima posla razne vrste jer u Hrvatskoj fali radnika.
Nisimala curica i ne buš izašla u novinama ako nešto krivo napraviš.

Vrati se doma. Ne razmišljaj puno o tome, samo se tajno spakiraj, naruči taksi i odi doma. Busom, tramvajem, avionom. O sumnjama i grižnji savjesti buš razmišljala doma. Nikome ništa ne objašnjavaj, samo se smješkaj i promijeni temu.


Vrati se dok ne postaneš jedna od onih koja voli samo kukati i cviliti a ne mijenjati ništa. To ti se bude vrlo brzo dogodilo ako se ne trgneš već danas.

Hvala, baš sam se nasmijala! Vrlo inspirativan post, pun pozitive - svakako me tjera da sagledam stvari s vedrije, humoristične strane, i one malo manje narcisoidne

[FishFace]

Coeli kaže:

Autorice, dramiš bez veze. Probala si, nije išlo i kaj sad? Nikom niš. Pukla veza, čudna li mi čuda, kao da se to nikome ne događa.
Bilo bi ti žao da nisi probala, ovako bar znaš da nije išlo.
Uopće ne vidim problem. Posao se nađe, starci će ti pomoći, s prijateljima ćeš nastavit gdje ste stali. Sve se to sredi. Nije smak svijeta.

Hvala, puno mi znači drugačiji pogled na situaciju. Inače sam sklona drami i panici.

[FishFace]

vhrkac kaže:

Ima se za teretanu a nema za kupaonu?
U sta si gledala kad si se zaljubljivala
Jel piton u pitanju
Jel druga vjera... Jer oni su slatkorjecivi dok ne dobiju sta zele
Jel Europa?
A sad... Ni prva ni zadnja sto se zeznula zbog ljubavi... Pokupi prnje i gas nazad...
To ti govorim za tvohe dovro
A ti ces tek kad u svojoj glavi odlucis ces tako i napraviti

LOL! Hvala ti, nasmijala sam se već na prvo pitanje. Kupim prnje i palim gas

[FishFace]

lee anabell kaže:

Uvjek možeš bolje.
Mislim da ti je za tebe, povratak u RH najbolja opcija, priznat poraz, progutati govno, i krenut ka boljem. Iskreno meni se čini da takva situacija neće ići na bolje. A ti očito nisi sretna.

Hvala Ti, svaka ti je na mjestu. U pravu si.

[Éowyn]

Ja sam bila u vrlo sličnim situacijama, samo što sam imala sreće pa nisam imala prilike isprobati život sa svojim turbonukeleranim ljubavima. Nisam ni morala. Ne treba mi kristalna kugla da bih to vidjela.

A ne treba ni tebi da bi znala da taj život nije za tebe i da je osoba koja godinama zavlači dvije osobe običan kreten.

Spakiraj kofere, odi doma roditeljima i prijateljima i shvati ovo kao dobru školu.

Za život ti treba partner, a ne kamen oko vrata.

[FishFace]

Éowyn kaže:

Ja sam bila u vrlo sličnim situacijama, samo što sam imala sreće pa nisam imala prilike isprobati život sa svojim turbonukeleranim ljubavima. Nisam ni morala. Ne treba mi kristalna kugla da bih to vidjela.

A ne treba ni tebi da bi znala da taj život nije za tebe i da je osoba koja godinama zavlači dvije osobe običan kreten.

Spakiraj kofere, odi doma roditeljima i prijateljima i shvati ovo kao dobru školu.

Za život ti treba partner, a ne kamen oko vrata.

Hvala Ti, cijenim Tvoje mišljenje. Dobro je znati da su i drugi katkad donijeli pogrešne odluke. Drago mi je da nisi otišla tako daleko s tim odlukama kao što sam ja. A zadnja rečenica je pravo otriježnjenje. Hvala!