Zaštićeni najmoprimac

[Kunta Sphincte]

S obzirom na da na forumu nisam našao definiciju nego samo poneko pitanje u vezi specifičnih slučajeva, može li mi netko objasniti što znači izraz "zaštićeni najmoprimac", po čemu se oni razlikuju od ostalih najmoprimaca i zašto u RH takav status uopće postoji?

Molim bez ironije i sipanja žuči, zanima me što je to točno s formalne strane.

[papastrumf55]

Kunta Sphincte kaže:

S obzirom na da na forumu nisam našao definiciju nego samo poneko pitanje u vezi specifičnih slučajeva, može li mi netko objasniti što znači izraz "zaštićeni najmoprimac", po čemu se oni razlikuju od ostalih najmoprimaca i zašto u RH takav status uopće postoji?

Molim bez ironije i sipanja žuči, zanima me što je to točno s formalne strane.

TO ti je jugoslavenska ostavština...I dan danas imaš ljude koji su zaštićeni najmoprimci, koji plaćaju za neke malce novce mjesečnu stanarinu, tako imaš slučajeve da ljudi žive na moru u stanu od 80ak kvadrata, a plaćaju ga 300injak kn i ne može ga vlasnik izbaciti van, već se nada da nema "nasljednika" i djece koja će generacijama nastaviti živjeti u tom objektu.

[Kunta Sphincte]

papastrumf55 kaže:

TO ti je jugoslavenska ostavština...I dan danas imaš ljude koji su zaštićeni najmoprimci, koji...

Molio bi bez sipanja žuči i ironije, pitam za formalnopravnu definiciju kao i za uzroke, što je to, kakva je razlika u odnosu na običnog najmoprimca, zašto to postoji (zar nije devedesetih bila situacija da su građani povoljno mogli od države otkupljivati državne stanove?) itd.

[Kunta Sphincte]

Itko?

[jones85]

nekada su postojali zasticeni stanari,međutim 1996g taj izraz je ukinut i uveden je zasticeni najmoprimac. to su osobe koje su od drzave dobile pravo na najam drzavnih ili privatnih stanova i temeljem toge imaju neka prava koji drugi nezasticeni najmoprimci nemaju.
jedno od bitnijih prava je da imaju mogucnost placanja zasticene najamnine (ona je vrlo malog iznosta obicno u visini racuna za pricuvu jer ne smije biti manja). no nemaju svi zasticeni najmoprimci na to pravo, samo neki
drugo bitno pravo je da mogu biti u tom najmu dozivotno bez obzira ako vlasnik zeli drugacije
ta dva prava su najbitnija i kamen spoticanja u toboz slobodnoj drzavi.

cesto se desava da je juga nekom vlasniku ili otela ili nasilno uselila najmoprimca u njegovu privatnu nekretninu i dala mu "stanarsko pravo" koje se danas zove "zasticena najamnina". i danas ti ljudi zive u tudjem stanu i placaju "najam" koji je manji od troskova koje ima pravi vlasnik stana. zato ces nailaziti na posprdne postove jer ti drzava kaze da je stan tvoj ali ne mozes s njime raspolagati a moras brinuti o njemu. a najmodavcu kaze ti smijes biti u stanu i placati neku sicu od najma dozivotno (ponekad cak i njegova djeca).

zna se desiti da je netko vlasnik takvog stana i nema gdje zivjeti pa je podstanar u "normalnom najmu" za cca 350-500 eura/mj a zasticeni najmoprimac je u njegovom stanu sa zasticenom najamninom od cca 7-100eur/mj


zakon kaze da je rjesenje tog problema smrt zasticenog najmoprimca (ako nema obitelj koja ima pravo na nasljedjivanje tog statusa)

[Kunta Sphincte]

jones85 kaže:

nekada su postojali zasticeni stanari,međutim 1996g taj izraz je ukinut i uveden je zasticeni najmoprimac. to su osobe koje su od drzave dobile pravo na najam drzavnih ili privatnih stanova i temeljem toge imaju neka prava koji drugi nezasticeni najmoprimci nemaju.
jedno od bitnijih prava je da imaju mogucnost placanja zasticene najamnine (ona je vrlo malog iznosta obicno u visini racuna za pricuvu jer ne smije biti manja). no nemaju svi zasticeni najmoprimci na to pravo, samo neki
drugo bitno pravo je da mogu biti u tom najmu dozivotno bez obzira ako vlasnik zeli drugacije
ta dva prava su najbitnija i kamen spoticanja u toboz slobodnoj drzavi.

cesto se desava da je juga nekom vlasniku ili otela ili nasilno uselila najmoprimca u njegovu privatnu nekretninu i dala mu "stanarsko pravo" koje se danas zove "zasticena najamnina". i danas ti ljudi zive u tudjem stanu i placaju "najam" koji je manji od troskova koje ima pravi vlasnik stana. zato ces nailaziti na posprdne postove jer ti drzava kaze da je stan tvoj ali ne mozes s njime raspolagati a moras brinuti o njemu. a najmodavcu kaze ti smijes biti u stanu i placati neku sicu od najma dozivotno (ponekad cak i njegova djeca).

zna se desiti da je netko vlasnik takvog stana i nema gdje zivjeti pa je podstanar u "normalnom najmu" za cca 350-500 eura/mj a zasticeni najmoprimac je u njegovom stanu sa zasticenom najamninom od cca 7-100eur/mj


zakon kaze da je rjesenje tog problema smrt zasticenog najmoprimca (ako nema obitelj koja ima pravo na nasljedjivanje tog statusa)

jones85, hvala na objašnjenju.

1) koje je bilo formalno objašnjenje države na temelju kojeg je netko dobio pravo biti zaštićeni najmoprimac (veteranski status, socijalni slučaj, partijska linija, preseljenje radi posla, napušten stan pa da to ne propadne.. - nešto takvo, nešto osim toga)?

2) Zašto država devedesetih godina kada se vršio povoljni otkup državnih stanova nije prisilila zaštićene najmoprimce koji žive u državnim stanovima da ih otkupe? Je li pokušala?

3) koji su argumenti da se staus zaštićenog najmoprimca može prenositi na potomstvo, tj. zašto država nakon smrti osobe koja je neposredni zaštićeni najmoprimac ne izbaci potomstvo (ako je punoljetno) iz takvog privatnog stana i ponudi im otkup POS-ovih stanova po povoljnijim uvjetima (kao kompenzaciju i pokušaj da se problem riješi)? Je li bilo takvih inicijativa neke od vlada od raspada juge pa do danas?

4) što je s izvornim vlasnicima (ako im je nekretnina oduzeta za vrijeme juge) bilo do 1991.?

Molim vas da imate razumijevanja za moja pitanja, koliko god neka zvučala glupo, jer pišem seminar na tu temu pa pokušavam doznati što više iz raznih izvora, a pravne je literature i izvora iz medija jako malo.

[jones85]

1) Neznam tocno detalje jer se tada nisam jos rodio ali u principu juga je imala politiku da su svi stambeno zbrinuti. a to je znacilo da
-onaj tko je imao nekretninu nije imao pravo na nekretninu od drzave
-onaj tko je imao vise nekretnina ili je zivio u "prevelikom stanu" to mu je bilo nacionalizirano(znaci doslovno oduzeto jer je izvlasten) ili mu je dodjeljen stanar sa stanarskim pravom
-tko nije imao nekreninu drzava mu je dala u vlasnistvo ili cesce u posjed preko "stanarskog prava" gore navedenu privatnu nekretninu ili neku nekretninu koju je drzava izgradila ili poduzece u kojem je radnik radio (za sve to su se izdvajali novci radnika u svrhu izgradnje tzv drustvenih stanova)
-sredinom 90ih drzava daje u otkup po mizernim cjenama stanarima sa stanarskim pravom drzavne stanove i stanove od drzavnih poduzeca ali stanove koji su privatni (ne nacionalizirani) sa stanarom po ustavu nemoze dati u otkup jer nisu drzavni pa tim ljudima daje umjesto stanarskog prava status "zasticenih najmoprimaca" uz neke uvjete
-problem je taj da se stanari u privatnim nekretninama osjecaju prevareno jer nisu mogli birati koji ce stan dobiti (drzavni ili privatni u jugi) a sada oni koji su dobili drzavni imaju pravo otkupa po nekoj smjesnoj cijeni a oni u privatnima nemaju
-u jugi si dobivao stan po listama. neki su dosli na red po listi i dobili a brojni nisu dobili nista a svejedno su izdvajali iz place za drustvene stanove. onda je bilo isto ko i danas, ako si u partiji ili imas vezu proguraju te na listi za neki dobar stan.ako nisi i nemas vezu mozda dobis srecu pa te zapadne nesto ali vjerojatno nebus nis dobio

2)nemozes nikoga prisiliti da kupi nesto ako ne zeli, ali cijene su bile takve da bi bio budala da ne kupis nekretninu po tim cjenama. zamisli kredit na 20 godina koji je cca 200kn/mj za stan od 70-80 kvadrata a s vremenom inflacija pojede taj iznos

3)ok mozda sam se krivo izrazio.nemozes prenositi taj status na potomstvo nego svi koji su 1996 zivjeli u tom stanu imaju status clana domacinstva. a kada najmoprimac umre, status najmoprimca nasljedjuje netko tko je 1996 imao status clana domacinstva. znaci rodjeni iza 96 nemogu imati to pravo, kao i oni koji su se u nekom trenutku odselili


4)pravim vlasnicima ili njihovim nasljednicima kojima je imovina nacionalizirana (znaci oduzeto im je vlasnistvo-drzava se upisala u vlasnicki list) njima drzava vraca kroz novac i drzavne obveznice i to kroz vise godina.
iznosi su presmjesni. iz iskustva ti mogu reci da to iznosi oko 20000kn za 15kvadrata stana u centru zagreba ali kao vlasnik nemas izbora. mozes prihvatiti to ili nista.

oni kojima nije nacionalizirana vec im je dan prisilno netko sa stanarskim pravom odnosno zasticeni najmoprimac primaju zasticenu najamninu od najmoprimca koja je u pravilu najniza a to znaci u visini pricuve.
e sad vlasnik dobije cca 200kn za najam (toliko u prosjeku iznosi pricuva u zg), sa time plati pricuvu (jer je stvarni vlasnik obveznik placanja pricuve) i jos mora plati porez na tih 200kn najma kao porez na dobit. znaci ne samo da ne raspolaze sa svojom nekretninom nego je jos na gubitku.
prodati stan ne moze jer tko je lud kupiti nesto sto nemoze koristiti.

to je ukratko. jadno i zalosno ali eto imamo "slobodnu i demokratsku" drzavu gdje je pravo vlasnistva "nepovredivo"

[njek]

Kunta Sphincte kaže:

jones85, hvala na objašnjenju.

1) koje je bilo formalno objašnjenje države na temelju kojeg je netko dobio pravo biti zaštićeni najmoprimac (veteranski status, socijalni slučaj, partijska linija, preseljenje radi posla, napušten stan pa da to ne propadne.. - nešto takvo, nešto osim toga)?

2) Zašto država devedesetih godina kada se vršio povoljni otkup državnih stanova nije prisilila zaštićene najmoprimce koji žive u državnim stanovima da ih otkupe? Je li pokušala?

3) koji su argumenti da se staus zaštićenog najmoprimca može prenositi na potomstvo, tj. zašto država nakon smrti osobe koja je neposredni zaštićeni najmoprimac ne izbaci potomstvo (ako je punoljetno) iz takvog privatnog stana i ponudi im otkup POS-ovih stanova po povoljnijim uvjetima (kao kompenzaciju i pokušaj da se problem riješi)? Je li bilo takvih inicijativa neke od vlada od raspada juge pa do danas?

4) što je s izvornim vlasnicima (ako im je nekretnina oduzeta za vrijeme juge) bilo do 1991.?

Molim vas da imate razumijevanja za moja pitanja, koliko god neka zvučala glupo, jer pišem seminar na tu temu pa pokušavam doznati što više iz raznih izvora, a pravne je literature i izvora iz medija jako malo.

1. socijalni status i zaslužni građanin (npr zaposlen na nekoj poziciji i sl.). konkretno imam najmoprimca koji je kao "zaslužni građanin" dobio moj stan na korištenje. moj, ne državni.
2. je. za državne nema problema, no onda se tu javila nacionalizacija i konfiskacija, zahtjev za povrat imovine pa se događalo da ljudi otkupe stan, a nad istim se vodi postupak za povrati imovine. takvih je relativno malo.
stanovi u privatnom vlasništvu se nikada nisu mogli otkupiti, samo što se nekoć nije pitalo kakav je status stana u kojem stanuješ.
3. nikakvi. to je pravo koje se ne može prenijeti, neprenosivo je. zakonom, a i logikom. pokušavaju ih izbaciti privatni vlasnici, no tu je razlika posjeda i vlasništva. možeš biti u tuđem stanu i nitko te ne smije izbaciti iz njega bez odluke suda pa se bespravno useljeni vole suditi. onda ti je u interesu da postupak potraje 20ak godina ili više... najmoprimcima (nekim) ne pada napamet izlaziti iz stana kojeg plaćaju (konkretno moj od 55m2) oko 140 kn pa sam bio prisiljen kupiti pos stan. apsurd? ne, samo ti se čini...
4, dobar dio poumirao, neki prodali... njihovo vlasništvo (obveze, ali ne i prava) nikada nihsu bili upitni.

[3fogdealer]

Da li netko zna tko je obveznik placanja novog poreza na nekretnine, vlasnik ili zasticeni najmoprimac?

[dsvbo]

Zaštićeni najmoprimci nisu nikakva socijalistička izmišljotins, to je i dan- danas vrlo čest slučaj npr. i u Njemačkoj.
Oni zive u najnormalnijim privatnim stanovima i najmodavac (vlasnik) nema pravo dati im otkaz zbog vlastite potrebe iako vlasnik zaista nema gdje drugdje i to mu je jedina nekretnina.
Usprkos tome, ti se stanovi kupuju i prodaju na trzistu, oglasi su već naslovljeni s "Kapitalanlage" ili "fest vermietet" i u principu su jedna vrsta ulaganja za profit ( stanarinu).
Vlasnik se moze u taj stan useliti tek ako najmoprimac dobrovoljno ode ( čitaj: na ruke "na crno" mu isplatiš 20-30-40-50 tisuća € ( npr. u Münchenu) ili recimo ne plaća stanarinu.
To više uopće ne moraju biti osobe slabijeg imovinskog stanja.

[Kmiček]

Dižem temu jer mi s čini da je najbliža pitanju koje me zanima.

Ispričavam se unaprijed na malo duljem postu, pitanje glasi što napraviti u ovoj situaciji, ali da bi mogli odgovoriti moram opisati malo pozadine.

Dakle, imam prijateljicu koja, sticajem okolnosti, živi kao zaštićeni najmoprimac u stanu koji je mogao biti otkupljen u vrijeme otkupa, ali nije. Razlog neotkupa je vrhunski glup, živjeli su sa njenim svekrom koji je imao pravo otkupa (dobio stan od poduzeća gdje je radio) a tip je bio zlobna sitna duša i pravi kreten (odgovorno tvrdim) i nije htio otkupiti stan "da ne bi njima nešto ostalo", niti je htio sinu i snahi dati priliku da ga otkupe (da mu daju novce za otkup). Uglavnom, svi pokušaji nagovaranja, dogovaranja su propali i oni nisu imali šansu to riješiti dok je bilo vrijeme, pa ostali kao zaštićeni stanari. Vlasnik je sada, koliko znam, Grad Zagreb. Zgrada je stara, iz 1960., stan na zadnjem katu bez lifta, balkona, špajze, sve staro i u originalnom stanju od gradnje, za zgulit do žbuke i adaptirati potpuno.

Stari je umro prije 11 godina, pravo stanovanja je naslijedio sin (njen muž) koji je isto umro prije dvije godine i sad su zaštićeni stanari ona i sin. I prije su bili siromašni svi skupa, sad pak žive još jadnije, krpaju od njene penzijice i toga kaj sin uspije povremeno zaraditi, nema stalni posao.

Njoj je nedavno umrla mama i mamin stan su naslijedile ona i sestra popola. Problem je u tome što se ostavinska ne može završiti jer se do sestre ne može doći, ostavila je svoju familiju i navodno živi s nekim tipom u Danskoj, ali nitko ne zna gdje je niti može do nje. Sad plaća režije i za taj stan i ne može niti iznajmiti niti prodati niti bilo što raditi dok se ne riješi vlasništvo. Kad se i podijeli, pa da se i proda, može u najboljem slučaju dobiti 40.000 eura bruto, nedovoljno za ikakvo suvislo rješenje.

Pitanje glasi - kako se to u ovom slučaju reflektira na njen status zaštićenog najmoprimca? Da li mora izaći iz stana? Da li možda nekako postoji način da ipak (ot)kupi ovaj stan u kojem živi? To bi se s novcem od prodaje i nešto sitno dodatka možda i moglo. U taj mamin stan ne može jer bi morala isplatiti sestru a to nema čime, sve da ova i pristane. Obiteljski su odnosi poremećeni i lako se može dogoditi da sestra neće dozvoliti prodaju (iz čistog inata), onda je tek sve blokirano, jer ni sestra nema čime isplatiti nju. A prijateljica sve da i može odseliti u mamin stan, ne bi mogla podnijeti režije (tamo je toplana, plus ogromna, starija zgrada i velika pričuva). I stan je veći od ovog u kojem je, ali isto stan iz kasnih '60-ih u originalnom stanju i zreo za potpunu adaptaciju.

Unaprijed hvala!

[bobonja]

Kmiček kaže:

Dižem temu jer mi s čini da je najbliža pitanju koje me zanima.



Unaprijed hvala!

Ispitati na koga glasi stan/tko je vlasnik, prokopati arhive jer su neki stanovi izgrađeni nevraćenim kreditima.

Ako je vlasnik stana država/grad/općina s njima se da pregovarati o uvjetima otkupa.

[Komrads]

@Kmiček

Pišeš u njihovo ime a možda i u svoje pa se obraćam Vama.

PA DOBRO BAGRO DOKLE VIŠE!!! DOKLE!!!
Ja sam se 30 godina naplaćao odvjetnika da bi se riješio takvih poput vas. Te fore nemaju za kruh su još jedna vrhunska prevara zaštićenih najmoprimaca koji glume žrtve.

Deda je živio tko zna koliko dugo,vidim kurca nije napravio da se stan sredi, pa je nasljedio sin koji kurca nije napravio da sebi i svom djetetu osigura bolje a isto je napravila i mater a na kraju sin ne može naći posla. Pa ček, 3 generacije i niti jedna se nije snašla? Pa nemojte me s oprostenjem ****
Na fejsu svaki dan vidim 10 oglasa za posao od 4.000 kn nadalje a ti tu meljes kako nema posla...

S 40.000 tisuca eura se nemre bogzna kaj? Dobro jeste li vi ljudi normalni. Odgovor na oba tvoja pitanja je NE.

Imate pravo na pola stana stoga i biti u njemu, sestru mozete sudskim putem ganjati za odredjene troskove, mali neka se zaposli i biti ce ta rezije i aposlutno ce se moci s tim primanjima zivjeti kao i od penzije.

I molim Vas, prestanite više s ovim empatijama, 30,40 godina su uživali za 100 kn najma, i 4 osobe si nisu bile u stanju poboljsati standard, nitko mi ne moze reci da nisu mogli. Zasticeni najmoprimci su posebna vrsta ljudi.

Zao mi je samo onih koji zbilja nemaju i koji su samci i jako stari, a ostali su samo neradnici i gotovani i to su cinjenice.

Krece sezona, mali nek krene delati a ne čačkati jajca.

[svjpromatrac]

kad stupa na snagu ovi novi zakon o zaštićenim najmoprimcima, ili je već stupio?

[Kmiček]

Komrads kaže:

@Kmiček

Pišeš u njihovo ime a možda i u svoje pa se obraćam Vama.

PA DOBRO BAGRO DOKLE VIŠE!!! DOKLE!!!
Ja sam se 30 godina naplaćao odvjetnika da bi se riješio takvih poput vas. Te fore nemaju za kruh su još jedna vrhunska prevara zaštićenih najmoprimaca koji glume žrtve.

Deda je živio tko zna koliko dugo,vidim kurca nije napravio da se stan sredi, pa je nasljedio sin koji kurca nije napravio da sebi i svom djetetu osigura bolje a isto je napravila i mater a na kraju sin ne može naći posla. Pa ček, 3 generacije i niti jedna se nije snašla? Pa nemojte me s oprostenjem ****
Na fejsu svaki dan vidim 10 oglasa za posao od 4.000 kn nadalje a ti tu meljes kako nema posla...

S 40.000 tisuca eura se nemre bogzna kaj? Dobro jeste li vi ljudi normalni. Odgovor na oba tvoja pitanja je NE.

Imate pravo na pola stana stoga i biti u njemu, sestru mozete sudskim putem ganjati za odredjene troskove, mali neka se zaposli i biti ce ta rezije i aposlutno ce se moci s tim primanjima zivjeti kao i od penzije.

I molim Vas, prestanite više s ovim empatijama, 30,40 godina su uživali za 100 kn najma, i 4 osobe si nisu bile u stanju poboljsati standard, nitko mi ne moze reci da nisu mogli. Zasticeni najmoprimci su posebna vrsta ljudi.

Zao mi je samo onih koji zbilja nemaju i koji su samci i jako stari, a ostali su samo neradnici i gotovani i to su cinjenice.

Krece sezona, mali nek krene delati a ne čačkati jajca.

Komrads, post je stari ali nisam ga prije vidjela pa ću bez obzira na to odgovoriti jer stvarno moram.

NEMOJ pretpostavljati, ako nekog već javno nazivaš bagrom onda bi bilo pristojno da za to imaš i argumente. Hvala na pitanju - ne radi se o meni, ja sam svoj stan kupila stambenim kreditom i otplatila.

A i ovi o kojima je bilo riječi NISU zaštićeni najmoprimci u tuđem PRIVATNOM STANU, najmanje nekom tvom, već u stanu koji je sad u vlasništvu Grada Zagreba. I nikad, od dana gradnje, nije bio privatni stan niti je kome oduzet.

A čiji je bio društveni stan? Prvo stanarsko pravo je dobila baka (dedina žena), ratna udovica s dvoje djece i dugogodišnja radnica u tvornici/poduzeću koje je gradilo te stanove za svoje radnike. Iz čijih se plaća izdvajalo solidarno za gradnju i poslije dijelilo.

Baka je pak napravila kardinalnu životnu grešku kad se preudala za ovog konja, s kojim ima tog trećeg sina i dozvolila da joj se prikrpi. Radili su u istom poduzeću. Taj čovjek je bio esencijalno zlo koje je teroriziralo i nju i djecu i sve oko sebe i kraj njega takvog se, vjeruj, ništa živo nije moglo.

Ne da mi se dalje razvlačiti njihove obiteljske odnose ovdje i zašto je netko ovakav ili onakav - jbg, činjenica jest da sin i snaha nisu niti snalažljivi niti poduzetni, da se cijela familija međusobno glođe i ne trpi, i da su i od tog klinca napravili mulca koji nije završio više od osnovne škole. Ali ne žive na tuđi račun i nisu ni od koga ništa ni uzeli ni ukrali.

Nisam nigdje napisala da nisu nimalo krivi što im nije bolje, ali ne kradu od drugih. Nemoj vrijeđati bez argumenata.