Glupi problemi

[CheburashkaLove]

Bok svima, imam 16 pitanja i evo moram vam se povjeriti kako bi to izbacila iz sebe...
Znači, mene su od 1.razreda pa do 8.r OŠ jako zezali jer sam bila tiha, ljubazna i željna znanja (voljela sam školu u akademskom smislu), al sam bila i zatvorena i sramežljiva. Nisam išla u nikakve vrtice ni u male skole pa je i to vjerojatno razlog zasto su me zezali. To me maltretiranje i dan danas muci. I nisu me samo bullali u skoli vec i u susjedstvu te cak i u crkvi kad sam pjevala u zboru mladih (inace sam religiozna ali vecina iz tog zbora nije bila jer su bili prisiljeni ici). Sto je najgore, od 5.r sam imala teske akne ali sad sam ih uspjesno izljecila Roacuttan tabletama (makar se oziljci i dalje vide ( ). Imala sam ja fake priljatelje ali sam se barem ponekad zabavljala. U tim godinama sam pocela pisati ali sam vremenom izgubila volju. Cak sam se i platonski zaljubila u jednog decka koji ss druzio sa mnom u razredu.
Sa 14 godina sam usla u gimnaziju te mi je zivot postao laksi
Sad vise ne prozivljavam bullying, ali me to tolko pogodilo da sam se pocela bojati uspostavljati prave kontakte. Mislim, imam ja frendicu iz razreda, ali ona vec ima svoju ekipu te je odlicna u skoli (moj uspjeh je vrlo dobar :/ ). Jako me muci i to kj me niko ne zove van ( to je moja krivica anyways). Tuzna sam i jer nemam decka, premda pametujem sebi i svojima da sam jos prenlada bla bla
Bojim se i svoje buducnosti. Nemam neke posebne hobije (osim prigovaranja i plakanja) i nikad nisam sama zaradila neke pare. Nisam sigurna ni na koji cu faks ici. Zeljela bih imati i obitelj i vlastitu kucu al ak sad neznam izaci van i actually stvarat veze e onda sam i sad u grobu..
Sama sebe smatram PTSPkom, mozda shizofrenicarkom ili depresicarkom ...
Kako si mogu pomoci?

[princeskrafnica]

dete, primi se knjige da popraviš prosjek.

[Tox]

U redu je što si odlučila neke stvari izbaciti iz sebe, to je sasvim svojstveno ljudskim bićima, da potraže pomoć, mišljenje i savjet.

CheburashkaLove kaže:

Bojim se i svoje buducnosti. Nemam neke posebne hobije (osim prigovaranja i plakanja) i nikad nisam sama zaradila neke pare. Nisam sigurna ni na koji cu faks ici. Zeljela bih imati i obitelj i vlastitu kucu al ak sad neznam izaci van i actually stvarat veze e onda sam i sad u grobu..
Sama sebe smatram PTSPkom, mozda shizofrenicarkom ili depresicarkom...
Kako si mogu pomoci?

Polako ... ne daj da ti se raspiruju misli o budućnosti na takav način i nabijaju i nepotreban pritisak. Zaista je nepotreban.
Problemi koje navodiš nisu glupi, svjesna si da ti nešto predstavlja problem a to nimalo ne može biti glupo. ... Promijeni im naziv u trenutni. I oni se riješavaju ... zato se i zovu problemi.

Prije svega, malo tko u tvojim godinama zna na koji će (i ako će) fakultet ići.
Što se tiče vještina uspostavljanja kontakata i socijalizacije općenito, to se stjeće praksom, pitanje je samo na koji naćin ćeš doći do nje.

Ove navedene dijagnoze nemaju nikakve veze sa trenutnim stanjem stvari, naravno - ne umanjujem tvoje osjećaje koje trenutno imaš. Prije svega, kao osoba si u navedenom periodu života bila više povućenija i introvertnija (što BTW nije nekakvo doživotno obilježje i prokletstvo koje će te onemogućavati u življenju), no nažalost problem je ostale djece što to koriste kao podlogu za zezanje (a nije grijeh biti tiši u društvu), što vjerujem da ti nije bilo ugodno i nije neobično da trenutno pušeš na hladno što se tiče zbližavanja sa drugim ljudima. No prije svega, budi svjesna da svo to zezanje zapravo nema veze sa tobom koliko potrebom druge djece da izruguju njima nešto nepoznato ... Neka samo jedna osoba krene upirat prstom, a ostali su lako povodljivi i eto ti lančane reakcije. A i sada u srednjoj ljudi su ipak nešto zreliji i nisu na razini djeteta od 12 godina.

Za početak, ono što ti mogu preporučati je razgovor sa osobom od povjerenja iz tvoje okoline pred kojom možeš bez osude iznijeti stvari koje te muče. No, pretpostavljam da u tom slučaju vjerovatno nebi postojala ova tema.
Slijedeći korak je, ako se ne varam, u srednjim školama postoji pedagog ili neka vrsta psihološke savjetodavne službe koja je tu upravo za diskusiju o takvim problemima i nedoumicama koja ti može dati jednu novu perspektivu, saslušati te bez osude jer će dobro razumijeti stvari koje te trenutno muče i zajedno sa tobom pokušati doći do riješenja tvog problema.

Sretno!!!!

[JayJayOkocha]

Budući da sam učitelj u osnovnoj, te imam iskustva sa vršnjačkim zlostavljanjem, sve se da riješit ako imaš ljude od povjerenja oko sebe. Počevši od roditelja, učitelja/učiteljice, pedagoga, psihologa, itd. Samo trebaš procjenit kome se možeš povjerit.

Inaće, sve s vremenom sjedne na mjesto. I ja pjevam u crkvenom zboru, i introvertirana sam osoba, iako se ne čini tak kad se upoznajem s ljudima, pa sam završio srednju, faks i eto me na najljepšem poslu na svijetu. Kad-tad ti se život posloži, znam iz iskustva.

[Lord Byron]

CheburashkaLove kaže:

Sama sebe smatram PTSPkom, mozda shizofrenicarkom ili depresicarkom ...
Kako si mogu pomoci?

Tako da pogledaš oko gimnazijske sebe onako neopterećeno i bez unaprijed cementiranih klišeja, i vidiš jako, jako puno posve istih priča, jednako nesigurnih i u sadašnje sebe i u buduće sebe, jednako zbunjenih i jednako sklonih svoje stanje proglasiti nekim teškim poremećajem .

Pubertet je sladak i romantičan samo u američkim filmovima o pubertetu - u stvarnosti, to je najčešće komplicirano doba nesigurnosti, nedoumica i strahova, što se tijekom trajanja istoga kamuflira naslagama euforičnoga radovanja životu (nerijetko uz dodatak, hm, tekućina i supstanci ), a kasnije se, u nekim drugim životnim fazama, pubertet temeljito parfimira, ušećeri i preoblikuje u kič-slikovnicu sjećanja, prepunu e, jel' se sjećaš kad smo ono... e, baš smo bili super, e, baš nam je bilo super... falsificiranih epizoda.

[Nečovjek]

Znam cure koje su u doba osnovne i srednje bile totalno sjebane i nelijepe, a 20 godina kasnije vidi čuda, dobri komadi i uspješne.

A možeš si pomoći razgovorom sa psihologom recimo.

[CheburashkaLove]

Nečovjek kaže:

Znam cure koje su u doba osnovne i srednje bile totalno sjebane i nelijepe, a 20 godina kasnije vidi čuda, dobri komadi i uspješne.

A možeš si pomoći razgovorom sa psihologom recimo.

Meni nije cilj biti komad al dobro, kuzim kj zelis reci.

[Wayfaring S]

Fora si. OK, ja sam stara za tvoju generaciju, i iskreno pojma nemam kakvi su ti vrsnjaci, ali meni si fora. U stanju si sloziti recenicu, sto nije mala stvar. Meni djelujes kao pametno bicence koje samo jos nije shvatilo da su i drugi jednako u kurcu kao i ti. Necu ti govorit da nisi u kurcu. Jesi. Samo malo smanji dozivljaj s samodijagnozama i odlazenjem u ekstreme. Nisi bas tako special

[AnyOtherName]

Nisu ti problemi glupi. Tinejdžerski su ti (ma kako ti možda taj opis išao na živce), ali bilo kome tko se tih godina ne sjeća, kako Byron piše, kroz ružičastu izmaglicu, nisu glupi. Realni su, i tvoji su, i imaš, nažalost, tinejdžerski mozak (ne mislim ovo kao uvredu, jednostavno je fiziološki tako) koji ne vidi dalje od nosa i koji ne vjeruje - zna, ali ne vjeruje - da će ti problemi djelomično proći.

Jesi kome rekla za bullying u školi i na zboru? Imaš li uopće s kim razgovarati, neku stariju osobu od povjerenja?

Kamo zbrišeš kad postane preteško? Što radiš, o čemu misliš, kako se ispušeš? Kako izgleda tvoj svijet, onaj tvoj balončić u kojem te nitko ne može ni pipnuti?

[proksi]

CheburashkaLove kaže:

Bok svima, imam 16 pitanja i evo moram vam se povjeriti kako bi to izbacila iz sebe...
Znači, mene su od 1.razreda pa do 8.r OŠ jako zezali jer sam bila tiha, ljubazna i željna znanja (voljela sam školu u akademskom smislu), al sam bila i zatvorena i sramežljiva. Nisam išla u nikakve vrtice ni u male skole pa je i to vjerojatno razlog zasto su me zezali. To me maltretiranje i dan danas muci. I nisu me samo bullali u skoli vec i u susjedstvu te cak i u crkvi kad sam pjevala u zboru mladih (inace sam religiozna ali vecina iz tog zbora nije bila jer su bili prisiljeni ici). Sto je najgore, od 5.r sam imala teske akne ali sad sam ih uspjesno izljecila Roacuttan tabletama (makar se oziljci i dalje vide ( ). Imala sam ja fake priljatelje ali sam se barem ponekad zabavljala. U tim godinama sam pocela pisati ali sam vremenom izgubila volju. Cak sam se i platonski zaljubila u jednog decka koji ss druzio sa mnom u razredu.
Sa 14 godina sam usla u gimnaziju te mi je zivot postao laksi
Sad vise ne prozivljavam bullying, ali me to tolko pogodilo da sam se pocela bojati uspostavljati prave kontakte. Mislim, imam ja frendicu iz razreda, ali ona vec ima svoju ekipu te je odlicna u skoli (moj uspjeh je vrlo dobar :/ ). Jako me muci i to kj me niko ne zove van ( to je moja krivica anyways). Tuzna sam i jer nemam decka, premda pametujem sebi i svojima da sam jos prenlada bla bla
Bojim se i svoje buducnosti. Nemam neke posebne hobije (osim prigovaranja i plakanja) i nikad nisam sama zaradila neke pare. Nisam sigurna ni na koji cu faks ici. Zeljela bih imati i obitelj i vlastitu kucu al ak sad neznam izaci van i actually stvarat veze e onda sam i sad u grobu..
Sama sebe smatram PTSPkom, mozda shizofrenicarkom ili depresicarkom ...
Kako si mogu pomoci?

probaj obratiti pozornost na sljedeće:

- ništa se ne može ostvariti preko noći, svaki razvoj zahtijeva određeno vrijeme, sve je proces koji treba proći

- u svakom životnom periodu ima puno pluseva i minuseva. u nekim razdobljima (recimo u tvojim godinama) nemaš još mogućnosti za neke stvari. u kasnijim razdobljima doći će vrijeme (recimo za ljubav i neku vezu), ali tada će doći i drugi problemi, stoga izvlačiti samo pluseve, ili samo minuseve nije dobro, ne prikazuje cjelokupnu situaciju.

- ne treba žuriti. nemoj forsirati proces svog razvoja, ne bacaj se u nove odnose, hobije, situacije koje ti ne pašu a misliš da moraš, da "se tako radi" ili da svi oko tebe tako rade. svi smo različiti, i dok cure tvojih godina možda izlaze i ljubakaju se, ti si u drugom filmu i razvijaš neke druge vještine i karakteristike koje će ti pomoći.

- previše razmišljanja i analiziranja škodi. to te dovede do točke gdje je sve relativno, i čini se da ništa nema smisla. previše vraćanja u prošlost ne može biti dobro, jer onda iznutra "živiš" u tome, a u novim okolnostima.

- ako si svjesna nekih svojih mana i nedostataka, radi na njima pomalo (super je da si svjesna), bez žurbe. ima jedna dobra misao: the key to success is playing the cards you were dealt with, as if they were the cards YOU WANTED. apsolutno svaka karakteristika, pozitivna ili negativna, može se iskoristiti. maltretiranje koje si prošla učinilo te snažnijom i mudrijom, osvjesti si to..

- vidim po tvom postu, da si svjesna neke dubine, mehanizama koji te pokreću i štekaju, uzroka i posljedica. vidim i da jako zdravo, normalno pričaš o svemu tome. stoga, sve je super. nema nikakve panike dapače sve je super, samo pomalo.

- što se tiče nesigurnosti, svi ih imamo. nema (zdrave) osobe koja nema neke strahove, nesigurnosti, poteškoće (bez obzira na godine!). biti najglasniji ne znači imati samopouzdanje. takvih se ne treba bojati, a bome niti uzdizati u nebesa jer (ni)su kul.

- ono što ti je trenutno najbitnije od svega, je otkriti koji faks upisati (ako uopće). vidi što te zanima, gdje su ti jake strane, ali uračunaj i profitabilnost te neke struke. ako te zanima umjetnost ili nešto gdje se teško nađe posao, ne stavljaj sve karte na to. nađi plan B koji će ti osiguravati egzistenciju, da onda mirna možeš raditi na tom planu A.


sretno, i zapamti: super si već sad, a sve što se mora razviti - bude, samo polako i lagano

[ban zaga]

Kao prvo, stvarno svaka cast na postu, evo ja sam cetvrti gimnazije i sigurno ga ne bi tako smisleno i lijepo napisao...Moj savjet ti je da ucis, ja jedva prelazim sa 3 i sta cu sad, nez kaj upisat. Kazes da prelazis s 4, prestani se mucit s time sto nisi popularna i sto te ne zovu van i sigurno ces prelazit s 5. Prije kad sam bio mladji isao sam svaku subotu van i pazi sad-DOSADNO, nemas sta radit, svi na mobitelima, sute, stoje, ako i ko plese svi ga cudno gledaju, uglavnom nista ne propustas

[Yuna]

S tobom je sve u redu. Jedini lijek koji ti treba je ekipa, tj. prijatelji.
Skompaj se s ljudima iz razreda. Prisluškuj njihove razgovore i nauči što više o temama koje se redovito provlače da se imaš s čim ubaciti u razgovore, makar bile glupe. Važno je biti dio grupe jer ljudi su društvena bića i sami ne možemo opstati na duže staze. Kad vide da te zanimaju iste stvari kao i njih pričat će sve više s tobom i pozivat te na druženja i u izlaske i odmah će ti bit bolje.

[Tortoises]

Ti si super. Ostani takva kakva jesi. Naići će ti i pravi prijatelji s vremenom i dečko. Neki hobi bi si trebala naći. Mlada si i tek krećeš sa upoznavanjem sebe. Skužit ćeš i što te zanima, ne brini.

[CheburashkaLove]

princeskrafnica kaže:

dete, primi se knjige da popraviš prosjek.

Trenutni mi je 4.2, sto je super za gimnaziju al mislim podici na 4.3 barem.
Hvala ti na savjetu, ali ja se svejedno puno ucim i s tim prosjekom

Evo da te ohrabrim, mene su zlostavljali u osnovnoj školi od 4. razreda sve do kraja. Kad sam došla u srednju nisam se nešto najbolje uklopila, a dokaz tome je bila situacija na maturalcu kad je jedan dečko iz razreda dok smo planirali izlazak, mi u lice pred drugih 20 ljudi rekao "glupa si, iritanta, ružna i svima ideš na kurac i nitko ne želi da ideš s nama van večeras". Na faks kad sam došla sam se prvi put u životu uklopila i imala sam ekipu i frendove/frendice, sve je bilo savršeno osim što sam pomalo zeznula faks, kao i pola moje ekipe. Otišla sam na drugi faks (kao i većina ekipe), di sam neutralna i iako sam si dobra s nekim ljudima ne bih to nazvala prijateljstvima. ALI imam nekoliko prijatelja/prijateljica koje sam upoznala u zadnjih 10 godina i koji su pravo značenje prijatelja. Iza sebe imam 2 propale veze, a trenutno sam u jako sretnoj vezi već duže vrijeme, i čak kako stvari stoje that's it. I to sa dečkom kakvog sam samo mogla sanjati. E sad to sve zvuči savršeno i kao meni su se kockice posložile i koliko god se slažem sa time da veliki dio u životu je do sreće, isto tako neki put moraš sreću uzet u svoje ruke i sam stvoriti neke stvari.

1. primjer, nikad ne bih imala te prijateljice, da nisam nasumično dodala lika na facebooku kojeg sam viđala po srednjoj i oko srednje, pitala sam ga hoće li se družiti i pozvao me na druženje sa njegovom ekipom i tako sam slučajno svoje ženske prijateljice upoznala. Bilo mi je užasno teško i apsolutno van komfort zone ali jbg stisneš zube i ideš.

2. često moraš shvatiti da ćeš ti morati napraviti prvi korak sa prijateljima i pozivati ih van, organizirati stvari itd.

3. isto što vrijedi pod 2. za prijatelje vrijedi i za dečke, nemoj misliti da uvijek moraju dečki prvi povlačit korake i slično, ako ti se netko sviđa probaj ti nešto ako on ne trza. Najgore što ti se može dogoditi je da failaš, ali bar ćeš znati na čemu si. Doslovno imaš milijarde muškaraca na svijetu, uvijek zapamti ovo: "Jedan se smako drugi se natako." to mi je moja baka rekla kad sam plakala zbog jednog dečka i od tada uvijek kad je ta tema u pitanju se sjetim bakinog savjeta.

4. nemoj se uzrujavati oko toga da li imaš dečka ili nemaš, pretpostavljam da nemaš više od 16-17 godina, i vjeruj mi to što nisi do sada imala dečka ti ništa ne znači u životu, jer ne bi vjerovala većina ljudi do čak ranih 20-ih nije bila u vezi, a i realno sve te veze koje imaš sa 16, 17 su totalna glupost i prije ili kasnije propadnu. Ionako su prve prave veze koje imaš na faksu/kasnije u životu, ne dok si klinac, jer kad imaš 17 nemaš pojma ništa o životu i što od njega želiš

5. da se nadovežem na kraj 4. - nemoj se uzrujavati oko faksa i budućnosti, mlada si imaš vremena, gdje piše da moraš ići na faks ili znati već sad što želiš studirati, tko ti kaže da ne možeš promjeniti faks/odluke ili da ne možeš napraviti greške. POGRIJEŠI, tako ćeš naučiti i steći iskustvo. I pobogu ako imaš prosjek 4,2 nemoj se uzrujavati to je super prosjek! Ne moraš savršena bit, ako misliš da s tim prosjekom nećeš upisati faks, vjeruj mi griješiš, ionako kad dođeš na faks iz srednje, prvo što će ti reći i što ćeš naučiti je da nemaš pojma o ničemu, i da si glup ko ona stvar i da sve što si mislio da znaš i da jesi-nisi.

6. ono najvažnije je da se trebaš fokusirati na sebe, radi ono što tebe veseli i u čemu uživaš. Štreber si i voliš pisati i crtati i to te veseli? Radi onda to. Ako imaš hobij neki posveti mu se i pusti druge da brinu o sebi a ti živi svoj život, nemoj razmišljati što će drugi ljudi mislit o tebi. Vjeruj mi da kad se posvetiš sebi i počneš uživati u svom životu ćeš zračiti pozitivnošću i ljudi će uživati više u tvom društvu jer ćeš biti svoja a ne pokušavati bit netko drugi. Kada počneš raditi na sebi i donekle se izgradiš kao osoba, onda ćeš i lakše i dečka pronaći. Ja sam bila štreber i u školi i privatno, uvijek za knjigom istraživala po google-u, gledala dokumentarce itd. I bila sam užasno ufurana u igranje pc igri. Svi su mi govorili da to samo dečki vole da zašto ne bi radila nešto što više cure rade - guess what, zato jer sam radila što ja želim i što mene veseli sam i pronašla svog dečka. Slučajno smo se upoznali preko jedne igre, i ispalo je da si pašemo ko nutella i kruh. A osoba kao on nikad čovjek ne bi pomislio da igra igre. Isto ljudi kažu i za mene. Iako sam bila ružno pače kroz pubertet sam se promjenila i prestala bit to ružno pače. Smršavila sam, tijelo mi je postalo ženstvenije, naučila sam se i šminkati i srediti i obuči, ali sam se i u licu promjenila. Tako da ako misliš da ti nešto fizički na tebi ne valja, na puno toga možeš sama utjecati. Ako imaš viška kilograma- možeš smršaviti. Ako imaš problema sa kožom i slično, možeš to tretirati, ili koristiti šminku ako te to čini sigurnijom. I pobogu uzmi u obzir da ti još rasteš i razvijaš se i da ćeš za 15 godina možda bit prava bomba i milfara. God damn ja do 18-19 godina skoro uopće nisam imala nikakve cice.

Nemoj se bedirati i brinuti, život je prekratak za to.

[random101]

previse teksta kojeg sam prelijen citat, ugl. treba delat samo ono kaj ti zelis delat i to je to, ak te netko sili na neki vrag kaj ti ne pase odjebes to i ides dalje, bolje imat 0 osoba u zivotu nego bit okruzen sa 100 kretena koji ti nebi ni pomogli da se nes desi
ono u svoje 24 godine na ovoj planeti sam naucil da ljude boli generalno kurac za tebe i tak se i ti trebas postavit, ak imas hobije koji su pomalo autisticni briga te brijes svoju briju i sve pet, uklapanje u kalupe dovodi do frustracija

[CheburashkaLove]

cd-doll kaže:

Evo da te ohrabrim, mene su zlostavljali u osnovnoj školi od 4. razreda sve do kraja. Kad sam došla u srednju nisam se nešto najbolje uklopila, a dokaz tome je bila situacija na maturalcu kad je jedan dečko iz razreda dok smo planirali izlazak, mi u lice pred drugih 20 ljudi rekao "glupa si, iritanta, ružna i svima ideš na kurac i nitko ne želi da ideš s nama van večeras". Na faks kad sam došla sam se prvi put u životu uklopila i imala sam ekipu i frendove/frendice, sve je bilo savršeno osim što sam pomalo zeznula faks, kao i pola moje ekipe. Otišla sam na drugi faks (kao i većina ekipe), di sam neutralna i iako sam si dobra s nekim ljudima ne bih to nazvala prijateljstvima. ALI imam nekoliko prijatelja/prijateljica koje sam upoznala u zadnjih 10 godina i koji su pravo značenje prijatelja. Iza sebe imam 2 propale veze, a trenutno sam u jako sretnoj vezi već duže vrijeme, i čak kako stvari stoje that's it. I to sa dečkom kakvog sam samo mogla sanjati. E sad to sve zvuči savršeno i kao meni su se kockice posložile i koliko god se slažem sa time da veliki dio u životu je do sreće, isto tako neki put moraš sreću uzet u svoje ruke i sam stvoriti neke stvari.

1. primjer, nikad ne bih imala te prijateljice, da nisam nasumično dodala lika na facebooku kojeg sam viđala po srednjoj i oko srednje, pitala sam ga hoće li se družiti i pozvao me na druženje sa njegovom ekipom i tako sam slučajno svoje ženske prijateljice upoznala. Bilo mi je užasno teško i apsolutno van komfort zone ali jbg stisneš zube i ideš.

2. često moraš shvatiti da ćeš ti morati napraviti prvi korak sa prijateljima i pozivati ih van, organizirati stvari itd.

3. isto što vrijedi pod 2. za prijatelje vrijedi i za dečke, nemoj misliti da uvijek moraju dečki prvi povlačit korake i slično, ako ti se netko sviđa probaj ti nešto ako on ne trza. Najgore što ti se može dogoditi je da failaš, ali bar ćeš znati na čemu si. Doslovno imaš milijarde muškaraca na svijetu, uvijek zapamti ovo: "Jedan se smako drugi se natako." to mi je moja baka rekla kad sam plakala zbog jednog dečka i od tada uvijek kad je ta tema u pitanju se sjetim bakinog savjeta.

4. nemoj se uzrujavati oko toga da li imaš dečka ili nemaš, pretpostavljam da nemaš više od 16-17 godina, i vjeruj mi to što nisi do sada imala dečka ti ništa ne znači u životu, jer ne bi vjerovala većina ljudi do čak ranih 20-ih nije bila u vezi, a i realno sve te veze koje imaš sa 16, 17 su totalna glupost i prije ili kasnije propadnu. Ionako su prve prave veze koje imaš na faksu/kasnije u životu, ne dok si klinac, jer kad imaš 17 nemaš pojma ništa o životu i što od njega želiš

5. da se nadovežem na kraj 4. - nemoj se uzrujavati oko faksa i budućnosti, mlada si imaš vremena, gdje piše da moraš ići na faks ili znati već sad što želiš studirati, tko ti kaže da ne možeš promjeniti faks/odluke ili da ne možeš napraviti greške. POGRIJEŠI, tako ćeš naučiti i steći iskustvo. I pobogu ako imaš prosjek 4,2 nemoj se uzrujavati to je super prosjek! Ne moraš savršena bit, ako misliš da s tim prosjekom nećeš upisati faks, vjeruj mi griješiš, ionako kad dođeš na faks iz srednje, prvo što će ti reći i što ćeš naučiti je da nemaš pojma o ničemu, i da si glup ko ona stvar i da sve što si mislio da znaš i da jesi-nisi.

6. ono najvažnije je da se trebaš fokusirati na sebe, radi ono što tebe veseli i u čemu uživaš. Štreber si i voliš pisati i crtati i to te veseli? Radi onda to. Ako imaš hobij neki posveti mu se i pusti druge da brinu o sebi a ti živi svoj život, nemoj razmišljati što će drugi ljudi mislit o tebi. Vjeruj mi da kad se posvetiš sebi i počneš uživati u svom životu ćeš zračiti pozitivnošću i ljudi će uživati više u tvom društvu jer ćeš biti svoja a ne pokušavati bit netko drugi. Kada počneš raditi na sebi i donekle se izgradiš kao osoba, onda ćeš i lakše i dečka pronaći. Ja sam bila štreber i u školi i privatno, uvijek za knjigom istraživala po google-u, gledala dokumentarce itd. I bila sam užasno ufurana u igranje pc igri. Svi su mi govorili da to samo dečki vole da zašto ne bi radila nešto što više cure rade - guess what, zato jer sam radila što ja želim i što mene veseli sam i pronašla svog dečka. Slučajno smo se upoznali preko jedne igre, i ispalo je da si pašemo ko nutella i kruh. A osoba kao on nikad čovjek ne bi pomislio da igra igre. Isto ljudi kažu i za mene. Iako sam bila ružno pače kroz pubertet sam se promjenila i prestala bit to ružno pače. Smršavila sam, tijelo mi je postalo ženstvenije, naučila sam se i šminkati i srediti i obuči, ali sam se i u licu promjenila. Tako da ako misliš da ti nešto fizički na tebi ne valja, na puno toga možeš sama utjecati. Ako imaš viška kilograma- možeš smršaviti. Ako imaš problema sa kožom i slično, možeš to tretirati, ili koristiti šminku ako te to čini sigurnijom. I pobogu uzmi u obzir da ti još rasteš i razvijaš se i da ćeš za 15 godina možda bit prava bomba i milfara. God damn ja do 18-19 godina skoro uopće nisam imala nikakve cice.

Nemoj se bedirati i brinuti, život je prekratak za to.

E hvala, baš si srce