"Ne gledaj mi u pijat" (2016.), Hana Jušić

[earthsea]

Tu je izašao intervju s autoricom.
Ja sam tu glavnu junakinju htjela napraviti da bude kao neka mala mačka; da nema baš razvijenu neku instrospekciju, da jednostavno postoji i da ima instikt za preživljavanje koji je dosta rudimentiran. Ona jednostavno postoji i pritom nema privilegiju da može pasti u depresiju. Deprimirati se – to je u stvari privilegija onih koji imaju vremena baviti se sobom i svojom psihom. To je privilegija buržoazije.

Zanimljivo (nejasno) mi je ovo njeno tretiranje glavne junakinje i baš me zanima kako to izgleda u filmu. Kojeg ne znam kad ću pogledati jer ne vidim Zadar u distribuciji

[Mr Smoogj]

earthsea kaže:

Tu je izašao intervju s autoricom.
Ja sam tu glavnu junakinju htjela napraviti da bude kao neka mala mačka; da nema baš razvijenu neku instrospekciju, da jednostavno postoji i da ima instikt za preživljavanje koji je dosta rudimentiran. Ona jednostavno postoji i pritom nema privilegiju da može pasti u depresiju. Deprimirati se – to je u stvari privilegija onih koji imaju vremena baviti se sobom i svojom psihom. To je privilegija buržoazije.

Ma da, ali autist nije zanimljiv cjelovečernjefilmski junak.

[logoff]

earthsea kaže:

Tu je izašao intervju s autoricom.
[I]Ja sam tu glavnu junakinju htjela napraviti da bude kao neka mala mačka; da nema baš razvijenu neku instrospekciju, da jednostavno postoji i da ima instikt za preživljavanje koji je dosta rudimentiran. Ona jednostavno postoji i pritom nema privilegiju da može pasti u depresiju. Deprimirati se – to je u stvari privilegija onih koji imaju vremena baviti se sobom i svojom psihom. To je privilegija buržoazije.

Hm, hm. Lik te cure je nesuđena sjebana alternativka. Da je Zagrepčanka, visila bi po Medici, Močvari i Krivom putu. Ne bi komplicirala s frajerima i travarila pri svakoj prigodi. Postoji li mlada žena danas u (Hrvatskoj) koja se ne bavi introspekcijom? To su bila neka druga vremena dok su bombe padale po glavama. Možda još postoji ta vrsta razmaženog sloja višeg srednjeg staleža na zapadu, taj tip couch feministica koje žive pod staklenim zvonom, ali sjebanost je obilježje današnjeg vremena. Uvjetovano općom razmaženošću civilizacije, naravno.

[Yurinov]

earthsea kaže:

Tu je izašao intervju s autoricom.

Ona jednostavno postoji i pritom nema privilegiju da može pasti u depresiju. Deprimirati se – to je u stvari privilegija onih koji imaju vremena baviti se sobom i svojom psihom. To je privilegija buržoazije.

a lipa je cura

Ona fizički ne izgleda kao nijedna glumica u Hrvatskoj. Koščata, visoka, mršava, bez istaknutih ženskih obilježja, djeluje gotovo androgino i u nekim kadrovima podsjeća na Tildu Swinton i mladu Mancu Košir. Ona u filmu ne glumi. Ona svoju junakinju živi.

Za razliku od razvikane Tihane Lazović (koja me nije impresionirala ni u “Šuti”, a ni u “Zvizdanu”, usprkos panagericima), koja nema suviše šarma, ženstvenosti, tajnovitosti i seksepila na ekranu, Mia Petričević sve to posjeduje. Ima neku skrivenu toplinu, u nekim kadrovima je čak i klasično lijepa. Podsjeća na novi val francuskih glumica, predvođenih Charlotte Gainsbourg, koja je miljama daleko od negdašnjih filmskih diva poput Romy Schneider ili Catherine Deneuve.

sinko

[jasna-st]

Yurinov kaže:

a lipa je cura



sinko

facepalm: ... neki ljudi imaju nepodnošljiv dar da ne čuju što izgovaraju ...

[Mr Smoogj]

Za razliku od razvikane Tihane Lazović (koja me nije impresionirala ni u “Šuti”, a ni u “Zvizdanu”, usprkos panagericima), koja nema suviše šarma, ženstvenosti, tajnovitosti i seksepila na ekranu, Mia Petričević sve to posjeduje.

E, jebiga. To što Tihana Lazović radi se zove gluma i to, naročito u "Zvizdanu", fenomenalna gluma. Ovo što Mia Petričević radi u "Ne gledaj mi u pijat" se zove reagiranje i to je, onak, simpatično gledati petnaestak, dvadesetak minuta, ali nakon toga lik koji ona reagira postaje autist.

[jasna-st]

Mr Smoogj kaže:

E, jebiga. To što Tihana Lazović radi se zove gluma i to, naročito u "Zvizdanu", fenomenalna gluma. Ovo što Mia Petričević radi u "Ne gledaj mi u pijat" se zove reagiranje i to je, onak, simpatično gledati petnaestak, dvadesetak minuta, ali nakon toga lik koji ona reagira postaje autist.

Slažem se. Objekcija o Tihani Lazović upitne je profesionalne korektnosti. Gluma u Jusićkinom filmu zbog prenaglašene želje da djeluje "prirodno" graniči s amaterskom, pojedini glumci su nerazgovjetni, lažno "opušteni". Šamaranje kamerom lijevo desno nije samo izvedbeno iritantno nego je i dramaturški upitno. Postajemo toliko svjesni kamere da se pitamo čije je to zapravo gledište. Kadar u autobusu u finalu filma kad kamera sumanuto luta uokolo, što odjednom prekine glas junakinje koja viče i traži da je puste iz autobusa te je onda kroz prozor autobusa vidimo na cesti, totalna je proizvoljnost. Filmu ne poričem dojmljivost, dapače, ali unatoč tome emotivno me ne uspijeva senzibilizirati s junakinjom.

[xavierkat]

Mr Smoogj kaže:

E, jebiga. ...

samo preciznosti radi: nije citat Hane Jušić, već Borisa Homoveca - da ne bi bilo da Jušić hvali svoga konja na račun drugih.



samo nastavite, zanimljivo vas je čitat', premda tko zna kad će mi film pod šape kako je krenulo.

[Mr Smoogj]

xavierkat kaže:

samo preciznosti radi: nije citat Hane Jušić, već Borisa Homoveca - da ne bi bilo da Jušić hvali svoga konja na račun drugih.

Hvala! Mislim, Yurinov, koje su ti to fore?

[cul-de-sac]

Slažem se s prigovorima vezanima za kameru, ali nipošto s ovim što piše kolega Smoogj ; mislim da je Jušić željela upravo postići autističnost kad je profilacija Marijane u pitanju. Zato Mia Petričević i nije mogla odigrati drugačije.

U sceni ispred fast fooda se to najbolje očitava. Zaboga, 24-godišnja cura pita koliko koštaju prilozi u toplom sendviču.

Ovaj Homovec jako traljavo piše, navodi kako Marijana živi povučeno i nema mobitel?!? Pa u filmu ima barem deset scena u kojima joj je mobitel u ruci.

Uglavnom, film je dobar. Dosta dobar. Ali ipak ne zaslužuje panegirike Jurice Pavičića niti se radi o remek-djelu.

[Sudden Sid]

Za razliku od razvikane Tihane Lazović (koja me nije impresionirala ni u “Šuti”, a ni u “Zvizdanu”, usprkos panagericima), koja nema suviše šarma, ženstvenosti, tajnovitosti i seksepila na ekranu, Mia Petričević sve to posjeduje.

Nisam gledao "Šuti", ali u "Zvizdanu" Tihana Lazović glumi likove koji nisu šarmantni, tajnoviti i seksepilni. Zašto bi to bio kriterij za procjenu njene glume? Opet, te priče o seksepilu i karizmi glumica imaju manje veze s filmom i glumom, a više s nekim osobnim fantazijama, po meni.

Manje bitno, ali ako već nekome svisoka ide govoriti da nije oduševljen, bio bi red da to zna pismeno sročiti. Riječ "panegirik" čak i nogometni komentatori znaju točno reći.

[Yurinov]

Mr Smoogj kaže:

Hvala! Mislim, Yurinov, koje su ti to fore?

ajme sori, prelijen sam bija još i ovog panja navodit homoceva, mislija sam da će se skužit da nije njen intervju, jbg.

neće se ponovit.

[versilov]

Kakav moron taj Homovec sa svojim idiotskim pretencioznim stilom. Moraš bit teško govno za napisat ovo o Lazovićki. Kompleksaš.

[Mr Smoogj]

cul-de-sac kaže:

Slažem se s prigovorima vezanima za kameru, ali nipošto s ovim što piše kolega Smoogj ; mislim da je Jušić željela upravo postići autističnost kad je profilacija Marijane u pitanju. Zato Mia Petričević i nije mogla odigrati drugačije.

Ja tu imam problem dvostruke naravi.

Prvi dio je gluma. Ne bih rekao da Mia Petričević i može odigrati drugačije. To je ono što sam ranije rekao o oku. U tom oku nema odsutnosti, jer Mia Petričević a) nije autist i b) nije glumica.

Drugi dio je lik tj. nije mi napeto gledati protagonista autista, ne iz ikakve potrebe za gledateljskom identifikacijom, nego jer mi je to autorska linija manjeg otpora, budući da je autorska intencija i prikaz protagonistive okoline.

Ali, krivo mi je što sam uopće odgovarao na onaj citat, budući da sam mislio da je citat autoričin i bio malko zgrožen. Da sam znao da su to Homovčeve opservacije, sigurno ne bih ništa komentirao.

[jasna-st]

versilov kaže:

Kakav moron taj Homovec sa svojim idiotskim pretencioznim stilom. Moraš bit teško govno za napisat ovo o Lazovićki. Kompleksaš.

U kakvom je stanju hrvatska filmska kritika najbolje svjedoči to što se taj Homovec potpisuje kao "filmski kritičar " a nitko iz Društva hrvatskih filmskih kritičara ne reagira !! Kako, na temelju čega, i kojeg to znanja on može biti kritičar ??

[isadora w.]

log off kaže:

Hm, hm. Lik te cure je nesuđena sjebana alternativka. Da je Zagrepčanka, visila bi po Medici, Močvari i Krivom putu. Ne bi komplicirala s frajerima i travarila pri svakoj prigodi. Postoji li mlada žena danas u (Hrvatskoj) koja se ne bavi introspekcijom? To su bila neka druga vremena dok su bombe padale po glavama. Možda još postoji ta vrsta razmaženog sloja višeg srednjeg staleža na zapadu, taj tip couch feministica koje žive pod staklenim zvonom, ali sjebanost je obilježje današnjeg vremena. Uvjetovano općom razmaženošću civilizacije, naravno.

i sama hana je rekla da bi to bio neki sasvim drugi film da se radnja odvija u zagrebu.
i da, ima mladih žena u hrvatskoj kojima je introspekcija luksuz. nevidljive su pa valjda misliš da ih nema.

nisam gledala film, nadam se da ću ga skoro negdje uhvatiti.

i ako smijem pitati, zaboravila sam quotati forumaša, ali čemu facepalm na onu gore izjavu?

užasno mi je bezvezna ova 'kritičarska' opaska o lazovićki.

[logoff]

Mr Smoogj kaže:

jer mi je to autorska linija manjeg otpora, budući da je autorska intencija i prikaz protagonistive okoline.

Hoces rec da je Hana ciljala na festivale. Ne bih rekao. Ne mislim da je svaki autizam nuzno los i prigodno proracunat.

[Mr Smoogj]

isadora w. kaže:

i sama hana je rekla da bi to bio neki sasvim drugi film da se radnja odvija u zagrebu.

E, to je nešto čega ću se također dotaknuti, ako se rasprava malo zahukta, kad više ljudi pogleda film. Tog postsmojevskog prikaza Dalmacije, od kojeg mi krene kiselina.

log off kaže:

Hoces rec da je Hana ciljala na festivale. Ne bih rekao. Ne mislim da je svaki autizam nuzno los i prigodno proracunat.

Nisam to mislio. Mislio sam na pozicioniranje protagonista u scenariju/filmu spram nakaradne okoline. Puno je lakše kad ti je lik autist, nego kad bi nekako trebao i odreagirati na događaje kroz koje prolazi.

Ali da sad ne ispadne da samo prigovaram, ima u filmu hrpa detaljčića koji ga čine vrlo vrijednim gledanja. Onaj vječno upaljeni nogomet u drugom planu, dok je ćaća još u snazi (kasnije ga više nisam primjećivao) je, recimo, odličan štos. Ili onaj trenutak Butijera kad tupo stoji pokraj tipa koji peca na rivi. Ima tih bonbončića dosta.

[isadora w.]

a tko će to dočekati...daj napiši

koliko vidim po rasporedu projekcija, upitno je hoću li igdje i ikako uopće nabasati na film.

[versilov]

Od 20og ti je redovno u Europe. Vec ste mi pospojlali brdo tog, prokletnici... dajte jos tjedan fore i nama