Niste me shvatili

[borky]

Propala noć
Lokal zadimnjen, u polutami.
Osmijesi njeni, zubi bijeli.
Jedra bedra, dekolte do poda.
Nanosi šminke, za prst debeli.


Razmišljam grozničavo …
Kud‘ sa njom, i kako?
Rado bi je poveo k sebi.
U tom će ona, mrtva-hladna.
Hoćemo li k meni… ili k tebi?

Stižemo k njoj...svijeće se pale.
Pogled mi napaljeno, po njoj luta.
Njen jezik vreli, na licu mome.
Raskomoti se, šapuće, opusti se.
Vraćam se odmah, za par minuta.


Sjedim neopušteno, razgledam!
Pogledom krevet tražim.
Požuda se diže, bliskosti naše.
Po džepovima nestrpljivo kopam,
stolu prilazim…dvije cigarete palim,
Misli lude, dok punim čaše.


Na zidu, predhodnik visi.
Gledam tek tako, letimično.
Prodornim pogledom me prati.
Kao da prijeti, il‘ tome slično.


Bob Marley, na drugom zidu.
Pogled i joint...opasan lik.
Mutno me…napušeno gleda.
Kao s potjernice razbojnik.

Izvini Boby !
znam…konjokradica nisi.
Zanimale su tebe druge stvari.
Ustvari, presudio sam si sebi...
i još jednom... Izvini stari!
Čekam…čekam…dim potežem.
Pokušavam požudu, smiriti, sve veću.
Cigarete sam ispušio obadvije.
Nestrpljivo petljam…palim treću.

Napokon stiže…uzvik se otima!
Kakva me ovo ludorija snašla?
Zabezeknuto buljim... pitanje se otima.
Pa, gdje je ona? što maloprije je izašla.
borky

[borky]

Treći svjetski rat

Bila je večer, kao i druge.
Mi rastegli priču, o nama.
Što više sam se izvlačio.
To više je pričala sama.

Imala je spremnu priču.
Riječi nisam mogao shvatiti.
A riječi su kao tane ispaljeno.
Jednom okinute, ne mogu se vratiti.

Igrao sam na ležerno,
Činio kao da strašno nije.
A, bilo je strašno, započela je
Gadjati još žešće, i preciznije.

Predlagao sam, obustavu rata.
Problem da razmotre Ujedinjeni narodi.
Iskoristila je popustljivost moju.
Još bolje, i bolnije da me pogodi.

Zujala je riječima ubojitim.
Bezdušno, kao da ništa nije.
Predao sam boj, okrenuo se...otišao.
Shvatio da ne može joj, nestati municije.
borky

[borky]

Prodajem

Prodajem mali traktor“Tomo Vinković“
Multikultivator, skoro da je novi.
Šarenu junicu, garantirano nevina.
Molim na telefon 6256 nazovi.

Prodajem drva, suha, za ogrijev.
Limuzinu američku, za svatove.
Zemljište za gradnju, polovnu ciglu.
Prodajem neisprave švicarske satove.

Prodajem harmoniku,...ulazna vrata.
Na broj tel. 6256 molim zvati.
Drvenu kuću 12x 8, prodajem.
Uz nju poklanjam, ženu, i njenu mati.

Prodajem Fiata 500...muzejska vrijednost.
Ulupljen ispod žmigavca, strana lijeva.
Udario me neki papak iz Kaknja...pijan.
Gore uz Komar, dok sam vozio iz Sarajeva.

Mijenjam knjižurine, od nekog Voltera.
Za svinjsku polovicu, il' janjaca cijela.
Iz zaostavštine, pokojne strine Mirke.
Ako je malo, dodajem, Andrićeva „Sabrana djela“.

Nudim! Ovo je oglas samo za odrasle.
Tajlandsku masažu, diskrecija se razumje.
Uživanje za hedoniste zajamčeno.
Neka se ne javlja, tko uživati ne umje. 

Tražim za tetku, situiranog muškarca. 
Samo ozbiljne ponude, nije laka roba.
Neka se manu, avanturisti, barabe...lole.
Ponude slati na šifru „Vjernost do groba“

Prodajem globus, za peti razred.
Koke nesilice, sliku Tita Marshala.
Očuvanu dizalicu, za motor Kawasaki.
Par lijevih rukavica, dva para sandala.

Mjenjam Picassa, golubica neka, što li?
Nikako mi ne liči golubu pravom...
Dodajem još uradaka, od ovog delije.
Za sliku Luke Modrića, u dresu plavom. 

Prodajem glavu, generalno preuredjena,
od motora za „Zmaj“ kosilicu crvenu .
Mjenjam sobnu lampu, za dvosobnu.
Uz to kacu, za kiseli kupus …drvenu.

Mijenjam ispravan wc poljski.
U zalog uzimam slovačke i češke.
Nudim tangice, dva puta upotrebljene.
I ženske nailonske čarape, bez greške.

Mjenjam isluženog, cirkuskog lava.
Za ujahanu, dvogrbu devu.
Dajem dva kanarinaca šarena,
Za neku mačku, il’dobru ševu.

Tražim zgodnu djevojku, slobodnu .
Po mogućnosti nešto mladje.
Uskoga struka, širokih pogleda.
Da prodam joj, kubik bukove gradje.

Cimerku mjenjam, iz zdravstvenih razloga.
Dobra je, al’ hrče da sve se ruši..
Dajem je za neku, koja manje hrče.
I manje spava, a više puši.


Prodajem hrvatsku kobilu, šarenu.
Kukuruz u klipu, može i u zrnu.
Mjenjam ford taunus, iz šezdesetih.
Za livanjsku narodnu nošnju, crnu.

Prodajem mobitel…poz.ton..„Marš na Drinu“
Jugoslavenske poštanske marke, dodajem.
Zapisnik sa sjednice Saveza komunista.
Nazvati na mobitel, koji prodajem.

Prodajem kauč, veliki na L.
Malo je pohaban...na razvlačenje.
Uredni papiri, i sve to skupa.
Po želji može i neko navlačenje. 

Prodajemo dvije njemačke svinje.
Molimo prije osam da se ne zove.
Zainteresiranim, neimućnim penzionerima, 
Nudimo mrtvačke sanduke, skoro nove.


Prodajem, dvije šolje, sa četiri srca.
Po jedno srce, sa svake strane.
U zalog uzimam, za govedju juhu.
Svinjske kosti, do srži oglodane.

Nudim radijator na struju, žuti.
Neispravan, al’ljepota čista.
U zamjenu uzimam, dugo presovanu.
U knjizi djetelinu, sa četiri lista.

U ponudi imam, sliku sv.Ante.
S ljiljanom u ruci, Isusom na ramenu.
Uz to nadgrobni spomenik dodajem.
Sa imenom mojim, uklesanom u kamenu.

Tražim…ko ima, neka se javi.
Boru Drljaču, il’ Zabranjeno pušenje.
Gradjevinsko zemljište, uz rijeku dodajem.
Mjesto idelano za dušenje.

Prodajem slike sa prve pričesti.
Ja sam onaj dečko, sa lijeve strane.
Uz to partizanske filmove nudim.
A, po volji može i žive partizane.

Prodao bi babu od osamdeset i četiri.
Kažu da je bila prava dama.
Još uvijek se jako dobro drži.
Dojadilo joj više,da živi sama.

Prodajem nebo, nad Dinarom.
Uglavnom vedro, ponekad oblačno.
Pogledati, od deset, do dvanaest.
Il’ostalim danima, kada je mračno.

Prodajem samar, bez magarca.
Kvaliteta za pet, vlastito rukodjelo.
Magaracu se više ne nosi.
Hoće da mu kupim, Armani odjelo.

Prodajem: Sabrana djela, od Mijata Tomića.
Ili od Ante? možda se varam na čisto.
Sitničari neka mi se ne javljaju.
Djela su djela, to vam je sve isto.

Prodajem karijolu, s rezervnom gumom.
Tko je zainteresiran, neka pita.
Mačka u šarenoj vreći mijenjam.
Za „Plavi vlak“,od druga Tita.

Prodajem hladnjak,“Obodin“ Cetinje.
Može poslužiti kao vitrina.
Klupko „Dalmatinka“ konca, nudim.
Borovo bate, i još nešto starina.

Prodajem televizor, crnobijeli, u boji.
S daljinskim štapom, od dva metra.
Kredenac zeleni, s razbijenim staklom.
Preko je zalijepljena, sličica, Sv.Petra.

Prodajem polovne žvakaće gume.
Spreman još nešto da nadodam.
Npr. umjetne zube, od pok. strine.
Jeftino dajem, samo da prodam.

Prodajem „Bijelo dugme“ za sako.
Ide i za šlic, od pantalona.
Naprstnjak dodajem, za ušivanje.
Dobro očuvanu iglu, od gramofona.

Prodajem, pohabanu kartu Jugoslavije.
Neke se republike više ne vide.
Jugotonovu snimku“Hej Slaveni“
Zapinje malo, dajem je pride.

Prodajem jednu, kinesku vazu.
Dinastija Ming, kažu da je prava.
Ja sam je u razne koristio stvari.
A može se u njoj držati i kava.

Prodajem velikog snješka bijelića.
Nekad je zbilja ogroman bio
Sada ga skoro više i nema.
Požuriti molim, dok se nije otopio.

Prodajem češalj, sa tri zuba.
Slavko Rodić, pisaću mašinu.
Polovnu grobnicu uz cestu nudim..
U njoj pokojnog, strica i strinu.

Prodajem ženske gaćice, svilene.
Više mi ne pašu, tjesne mi poslale.
Ženska me napustila, sve odnijela.
Samo su još ove gaćice ostale.

Prodajem kilo livanjskog sira,
Sliku od pršuta i nešto smokava.
Druga solucija!. umjesto prodaje,
Mjenjam za kilo, zahrdjalih brokava.

Prodajem jezik Micka Jaegera.
Che Guevare poster, zamišljeni pogled.
Vouyerima svih vrsta, nudim.
Na jedno oko razbijen dvogled.

Nudim Karl Marxov „Kapital“na ćirilici.
I dvije tri njegove čupave biste.
Gorljivim partijašima uz to poklanjam
Poznato uže, za vješati kapitaliste.

Poklanjam “Uputstvo za uporabu”
Kako se “Bez muke” cijepaju drva.
Prodajem šljive savke za pekmez.
U svakoj šljivi garatiram crva.

Dobro očuvan wc papir nudim.
Tko je zaiteresiran nek’ zove i pita.
Prodajem divlje konje sa Kruga.
Ili ih mijenjam za ”Hajduka” iz Splita.

Prodajem govor Fiedel Castra.
Socijalizam, revolucija i sve to skupa.
Ton je pokvaren, al' nema veze.
I tako samo gluposti lupa.
borky

[borky]

Killing me softly

Noć duboka, ja zabrazdio.
Killing Me Softly… tipke klavira,
Želje zaspale, samo dim cigarete,
ubija nježno…glazba dok svira.

Al’ neka!- volim!- neka je tako.
Lagano pjesma kroz damare kreće.
Killing me softly, with his song,
I tako mi se skoro, više ništa neće.

Hoće mi se samo klavira zvuci,
Pjesma mi se ova hoće sve više.
Misli zaturam, glazbu stišavam.
Noć što brazdi, nek' prolazi tiše.
borky

[borky]

Odlazak

Vlak dolazi, polako…
stenje, staje... pišti
a u meni želja
da ne ideš vrišti.
U meni sve gori...
ostaj!… nemoj ići…
vlakovi će
i bez tebe
već nekuda stići.

Dok razmišljam tako…
ti kaniš se poći,
kroz kosu mi rukom
prolaziš i veliš…
kako ti je …znadem!
osjećam sa tobom,
znaj da iste misli
sad sa menom dijeliš.

Ne! ne.. ti i ne slutiš…
u kojoj sam komi...
zamućena pogleda,
odlazak ti pratim,
vlak polazak veselo,
najavljuje…pišti…
ko skamenjen stojim,
ne mogu da shvatim…

…da mi tebe odnosi,
ostavlja me nijemo,
ruku što mi maše
i nevidim više,
izgubljen u gomili,
besćutnoga svijeta,
suzu pustit neću! …
a, tko da je briše ?

borky

[borky]

Slavni Sude!

Slawni Sude!, ja evo ovako.
U obranu svoju nemam šta reći.
Pa, ako mi nešto i padne na pamet.
Slawni Sude! - ne uzimajte u obzir.
I molim Vas! - ne vežite me za riječi.

Nešto mi na pamet pada, ali,
ne priznajem baš sve, zašto me se krivi.
Volio sam je! Slawni Sude...na časnu!
Ništa to ona uvažila nije.
Pa, Slawni Sude!... nemojte ni Vi.

Budite pravedni, prema njoj, i meni.
Okrenite...prevrnite...oduzmite, saberite,
Od kazne odbijte sve moje tuge.
Jer...dokle ja sam volio nju...
ona je besramno zavodila druge.

Zgrješio sam...donekle, to priznajem!.
Sudite pravedno, zakonski nek' bude.
Nitko me tjerao nije, u opasnu zonu.
Slawni Sude! navikli ste Vi na lude.
I molim Vas! - odmjerite mi po zakonu.
borky

[borky]

Dodji!
Dodji ptico velika crna.
Sad dodji! Ne čekaj zoru.
Dodji k meni.....molim te!
Dodji! - vidiš, čekam te na prozoru.
Dodji ptico crna, u ovoj noći.
Pruži svoje široko nježno krilo.
Pomiluj moje upaljene oči.

Uzmi me ptico velika... crna.
Odnesi me odavde...
Hajde ! molim te!
Uzmi me...nosi...nitko nas neće čut.
Hajde ptico! Hajde velika moja.
Nosi me u nebo...nosi bilo kud.

Da letimo ptico moja crna.
Visoko gore, u visine daj!
U neko novo da dignemo se doba.
Molim te, ptico velika crna.
Odnesi me ravno u raj.

A, ja ću pjevati...ja ću se smijati,
Ovo je ludilooooo! ja ću vikati.
Pomozi mi velika moja, da shvatim...
Ne dozvoli crna moja, da ovoliko patim.

Polako, tiho...tiše...ptico crna,
Sad je trenutak...svi spavaju,
Nitko nas čuti neće...ne brini.
Pruži mi kljun svoj hladni mi daj.
Uzmi me...nosi me gore ka visini.
Molim te ptico velika crna...
Odnesi me ravno u raj.

Ovo je ludilo, ja ću vikati
Ja ću pjevati...ja ću se smijati.
Ja ću sretan biti...
Hajde dodji ptico velika crna.
borky

U spomen na Ludwig Hirscha

[borky]

Idi!

Psi laju!.. laju, pa, neka,
Ne obziri se, idi.. odlazi!
Nemoj da netko te uludo čeka,
U prazno vrijeme da ti prolazi.

Znam, zauvijek da je,
al, idi bez obzira.
Idi, ne zastaji, zaboravi nas!
Potraži utjehu – možda je nadješ.
Ja ću sa psima, lajati u glas.

Pusti nek‘ boli, znam da teško je.
Da nema nas više... i to znam,
Psi umorno, kada prestanu...odu.
Nastavit ja ću, lajati sam.
borky

[borky]

Beduin


Negdje na pola puta,
u Atlaskoj srednjoj gori,
između Taza i Oujda,
Beduin s pustinjom se bori.

Izgubljen…shrvan, korača.
Vjetar ga nemilo bije,
sunce u zenit sjelo,
nemilosrdno prži …grije.

Vjetar što sobom vitla,
nanose pijeska suha.
Duša mu stjerao u grlo,
a, žeđ ga ubija gluha.

Od pijeska ne vidi ništa,
sunce sve jače prži
Je li sa puta skrenuo?
Ili se još cilja drži.

Teške ga brige more,
nigdje se ne vidi staze,
nogu za nogom vuče.
a noge bezciljno gaze.

Nemoćno korača naprijed,
brdo se pred njim diže.
Zamračena pogleda ide.
Oluja ga pješčana liže.

Pijesak, uskovitlan silno.
Uz brdo pomamno struji.
Bijesno nazad se spušta.
Zlokobnu pjesmu bruji.

U kosti strah, mu tjera.
Sa sobom i zvuke vije,
krvoločnih zvijeri ,gladnih.
Pustinja u sebi što krije.

Sablasno brdo prijeti,
satkano od žutoga pijeska,
očima ga lednim gleda.
Na užarenom suncu se bljeska.


Vjetar sve opet pomalo,
uz brdo, niz brdo zapiri.
Nestašno uskovitla pijesak,
potom se na čas smiri.

Mučno se dalje vuče,
korak mu sve kraći biva,
umorno tijelo se klati,
Jel' budan il‘ možda sniva?

Žeđ mu je sputala misli,
iscrpila snagu i razum.
Ništa mu u njegovu jadu,
više i ne pada na um.

Pustinja ga i dalje šiba,
dok sunce na nebu prži
snagama zadnjim se bori.
Tek što se na nogama drži.

Sad više ne zna ni kuda,
ni zašto je krenuo smijerno.
Pješčano tlo mu glavu,
privlači neizmjerno.

Nesvijest ga nemila hvata,
i u sred pijeska pada.
Ničega svijestan nije,
Niti se čemu nada.

I zadnje što vidješe oči,
pogleda uprtog, ka gori.
Vidješe dušu mu jadnu,
S demonima kako se bori.
borky

[borky]

Današnjica

...a tamo negdje... gore,
Na dnevnom redu..
Pod razno!.
Daleko od očiju naših,
Deklaracije se izriču...
u prazno.
Drže se Govori...Govorancije.
Psuje se zaklinje ...viče,
I šta da vam kažem na to?
Sve jalove isprazne priče!,
Ustvari sve je to samo,
još jedna promašena thema,
pa, nek’ se spašava tko može...
spasa nam i tako nema.

Jeste!.. priznajem i to.
Znam, da je upravo tako.
Uredili svijet smo ovaj,
da živi mir ima svako.
Demokracija planetom vlada,
onako kako nam paše,
Čovjek je postao na koncu,
najveće bogatstvo naše.

Poštujemo važeću zgodu,
Slavimo Čovjeka novog.
njegovu pravdu i slobodu,
a, u duši nam žao ovog...
koji nije stigao ni blizu,
da uživa zaslužene časti,
Zaostajući za nama u hodu,
Daleko od blagostanja i slasti.

Brinemo mi i za njega,
šakom riže na dan...po glavi,
malo šećera, ulja...alkohola,
Nek’ vidi da smo dobročinitelji pravi.
I to nek’ shvati... nek’ prihvati,
Da najveće naše je blago,
pa neka se potrudi malo...
vrati nam milo za drago.
Čelik neka nam proizvodi.
umjetno gnojivo...banane...
mi ćemo njemu i nadalje,
krv polako piti... natanane.

* * *

A mi!?...
Mi smo nešto drugo!
Mi smo tako napredni!.
I od tako velike pameti,
S nama se ne može šaliti,
Ne mogu nam se nametati nameti.
Mi znamo šta je batina...šta mrkva,
Radije biramo nešto treće,
odredjeno nam je da laviramo,
izmedju blagostanja i sreće.

* * *
Mi marširamo...
Glasamo ...biramo,
I da oprostite,
Nekoj stvari sviramo,
Premoćni ono glavno,
da shvatimo.
Za tričavim tričarijama,
da ne patimo.
Uvijek spremni,
luka i strijele, da se latimo.
Da se borimo, ratujemo...
predano da se mlatimo!...
Gdje treba da pužemo...
poslušno plazimo.
Preko leševa, ako je,
bezobzirno gazimo...
Da svoje nedamo...
tudje da hoćemo...
U boj!..U boj!..
Za narod svoj...poćemo.
A, narod svoj?
Nek' znate! To sam ja!.
Da zablude ne bi bilo...
Ja sam država!..

* * *

Ma daje!...idite molim Vas!
zar Vas uopće nije sram?
Zašto od svoga truda,
i vama nešto da dam!
Vi se raspojasali...
Vas par milijardi gubitnika,
Navalili na nas, ovo malo...
Zaslužanih dobitnika.
Što smo u znoju lica svoga,
mučeći se kao stoka.
Opljačkali ovo malo zemalja.
Od Jadrana, do Vladivostoka.
E, pa sada nas pustite...
Molit ćemo Vas lijepo,
već jednom da uživamo u tome,
I konačno, zasluženo,
budemo...svoji na svome.

* * *

Gospodo draga!... i ja molim lijepo.
Al’ nitko od Vas, za to ne haje.
Pacijent je, Gospodo! već odavno mrtav.
A, operacija Vaša, još uvijek traje.
borky

[borky]

Djeca ulice

Po ulicama
sudbine razasute.
Odbačeni, prezreni,
poraženi bolom.
U kandžama smrti,
gladju ubijeni.
Ljepilom omamnjeni,
bijedom…alkoholom.

U vječnoj borbi
za komad neba.
Ispružena ruka,
bez išta unutra.
Otupio pogled,
beznadno luta.
Očaj u očima,
i strah od sutra.

Još samo flaša
ljepila.
Otrovno, gorko
stanje.
Nemoćni bijeg,
od stvarnosti krute.
Neuspjelo, lažno
olakšanje,
i lica, što skamenjeno šute.

A, Lima…Managua…
Bogota…Manila…
bezosjećajno tutnje,
vrište… žive.
Valjaju se i dalje
preko leševa malih.
I mrtve ih gaze.
Ni dužne, ni krive.
borky

[borky]

U glavi bol
Nisam u najboljoj formi.
nešto me i glava smeta,
neraspoložen sam večeras... tužan,
da li vam prešutjeti sve to?
Pisati o vremenu nešto?
Sunce da i ovdje grije,
lastavice gnjezda su svile.
Sve liči na pravo, ljeto.

Ili da preskočim ovo?
Gnjezda, i sunce, i ljeto,
na čas zaboravim glavu,
da pustim kraju sve to.

Vratim se tamo davno.
U selo pored rijeke,
odlutam srcem i dušom,
zbilju da na led stavim.
U Bosnu se vratim dragu...
šezdeset tamo i nekih,
opet da postanem dječak,
sve ostalo zaboravim.


Pričao bih ja vama rado,
pripovjedao o životu uz rijeku,
o ljepoti davnih vremena,
od kojih veselo ječalo je selo.
A, danas, vjerujte!... kao mrtvo spava.
Ali, izvinite me!... molim Vas!
Po ne znam koji puta.
Kasno je već... a, mene, kao iz inata,
boli... i ne prestaje glava.
borky

[borky]

Sumorni dan

Nisam se namjerno probudio.
Da me je se pitalo,
ne bi prihvatio, dan ovaj čudan.
Zamolio bih, neka se i dalje sniva.
Sad sam tu, za stolom,
sjedim, pijem kavu, pušim...
razmišljam, zašto sam uopće budan.
Kad sve drugačije, nego želim, biva.

Potruditi se bar malo,
na pamet mi ne dolazi.
Nek' prolazi dan, kako mu dodje.
U gluho ostajem, za stolom sjediti,
Cigaru za cigarom pušim...razmišljam.
Čekam....i bez mog učinka,
dan, za mene sumoran, da prodje.

Sumorni dani su, sunce kada sija.
Mami te, da bi se uživati potrudio.
A tebe misli nespokojne privlače.
I sve ti nekako, i svakako žao.
Da si se uopće i probudio.
borky

[borky]

Ručak 

Jedem, i kroz prozor gledam.
Na tanjiru kupus se ljuti.
Nehajnošću mojom uvrijedjen.
Kiselo me gleda, i šuti.

Ja kiseli kupus volim.
I volim ga jesti do neba,
A, on samo što mi ne kaže.
Daj, jedi me, bar kako treba.

Ne ljuti se kupusu ljuti.
Obuzela me neka šutnja.
I ona mi grlo steže. 
Kao i ta tvoja kisela ljutnja.
borky

[borky]

Baba Kaja

Otišla je još davno, baba Kaja..
Na onaj svijet, odnijela očenaše.
Za dušu je svoju izmolila mjesto.
Sad sjedi gore, sa desnu ocu.
Moli ga, čančali, za spas duše naše.

Nemoj baba Kajo! molim te, nemoj!
Nama si dosadjivala, dok živa si bila.
Pusti Boga na miru, dosta mu te više .
Eto, za sebe si mjesto izčančalila.

Sve ostalo ti se uslišilo nije.
Molila si, a, nisam pametniji postao.
Lamentiranje tvoje, pomoglo nije.
Lud sam bio…takav i ostao.

Pokošena su žita, za koja si molila.
Kokoši uginule, vatre se pogasile.
Nestalo je potoka ispod sela našeg.
Ni molitve tvoje, nisu ga spasile.

Daj baba, molim te!, usliši ti mene.
Odmori!...uživaj, život nebeski fin.
Ne sekiraj Boga…k’o Boga te molim!.
I te očenaše svoje, objesi o klin.
borky

[borky]

Proliveno vino

Po haljini crvenoj prolila si
Vino... crno.
Gledam te!…Nešto mi slabo
danas sobom vladaš.
Pijanica nisi…kažeš!…
Omaklo se!.
To ti kao samo od
Umora padaš!?.

I još bi htjela da se maziš,
A već se podobro klatiš.
Ja crno vino ne podnosim…
Madam!
I ne bi ga ljubio,
Sve i da mi platiš.

Ah, tako sam mokra...
I tebe željna...
Hoću te imati!…
Nesuvislo kličeš.
I meni se opasno
Zavrti u glavi,
Slušajući te kako…
I šta mi vičeš.

Sad si u ofanzivu prešla, pravu.
A vino pogodno djeluje...
Crno.
Trgaš sa sebe odjeću… bacaš,
A haljinu tvoju…
Crvenu, mokru,
Stup ulične svjetiljke,
Već je ogrno.

Ni meni više ne smeta ništa,
vino, ni vodka…
ni rasčešljana kosa.
Ni ulica što lebdi usijana,
tvoja gola bedra…
ni stopala bosa.

Ponoć je…grad zamro...
samo tramvaj kasni
tišinu biblijsku muti.
Nas dvoje sami…budni,
jedno uz drugo pripijeni, bludni!…
A mokra haljina,
na stubu visi…
crveni se… i šuti.
borky

[borky]

Drago ludilo

Hej ludilo da te nije.
Tko bi znao da me tješi.
Ovako je tako lijepo.
Da ludi se, da se grješi.

Sa tobom mi teško nije.
Da ide se, gdje se ne bi.
Kad pod ruku uhvatiš me.
Ide samo, sve po sebi.

Kao da si Bogom dano.
Lomiš htjenja, dobre volje.
Sve šta nudiš, to prihvatam.
Što ludje si, to je bolje.

Ludiranje mene ide.
Na riječ svaku ti vjerujem. 
U oblake redam kule.
Razum mutim, pretjerujem.

Daj ludosti...ne popuštaj.
Bilo bi mi jako žao.
U razum se ne razumijem.
A, s tobom sam navikao.
borky

[borky]

esenji

Bilo je, ne bi se kleti htio,
a, bit će, da bilo je, s jeseni.
Znam da tada sam jesenji bio.
Radost je ljeta zamirala u meni.

Neću sad ovdje spominjati.
Ta' zna se šta jesen donosi.
Niti sebe hoću opominjati.
Zaborav dodje, i sve odnosi.

Htio sam, eto... samo, tek tako.
Spomenuti negdašnje srljanje snažno.
Osjećao jesam, znao i te kako.
A, sada mi više, nije ni važno.
borky

[borky]

Tuga.

Dugo ti vremena
tugujem, tugo!
Dugo me mučiš -
dugo...predugo.!
Dugo mi dane
ti moje ružiš -
dugo me tugo,
tužiš i sudiš.
Dugo me moriš
neumorna tugo,
a, želim tugo...
želim nešto drugo.

Želim ti tužan
kraj...tugo draga.
Od tuge da svisneš,
nestaneš bez traga.
Da probam barem,
o tužna tugo...
je li sam stvoren
za nešto drugo.
* * *
Ne brini tugo!...
ne tuguj drugo...
brižljiva moja
ne mršti povije...
Što Jesenjin reče,
novo nije mrijeti...
al' bogme, ni živjeti,
nije najnovije.
borky

[borky]

Nožni palac.

Pišem o svemu i svašta.
O vragu raspredam, i krstu.
Propustio važnost sam jednu.
Da pjevam o nožnom prstu.

O velikom onom, najvećem.
Što prvi svugdje kucne.
O slavi njegovoj, i veličini.
Nitko i nigdje da zucne.

Važnost mu se ne cijeni.
Čast i slava ga neće.
I ako je na čelu kolone.
Rijetki su mu trenutci sreće.

Ukazati već jednom treba.
Nepravda da širi se, penje.
U cipele smrdljive zbijen.
Od sviju nas zanemaren, stenje.
borky