Opet žene...

Ti si magarac!!!!

Da Kang kaže:

Oscar Wilde je rekao da moramo uvijek praštati neprijateljima jer ih ništa ne ljuti više od toga. Ipak, psihologija kaže da je ignoriranje nešto najgore što možemo čovjeku napraviti. Neka pak druga znanost je nedavno rasvjetlila jednu od mojih većih nedoumica po pitanju žena. Ustanovljeno je, naime, da žene imaju fond riječi koje moraju izblebetati u jednom danu. Taj fond čeverostruko nadmašuje onaj što ga muška populacija ima potrebu izreći. Sudeći po svojemu iskustvu, mislim da je omjer i puno veći. Moja je bivša žena radila sa svojom rođenom materom svakoga dana 7-8 sati. Kada bi došla kući, nije moglo proći sat vremena a da se ne čuju telefonom. Tada bi opet naklapale barem po urice. Sestra od bivše žene je čisti prototip naklapače. Redovito me ometala u popodnevnom chillanju bezrazložnim mnogostrukim pozivima. Pokušavao sam ustanoviti što je posrijedi ali nikada nisam uspio prodrijeti u srž i shvatiti što to zahtijeva toliku pažnu, toliku priču.. U stvari, ustanovio sam da samo nepotrebno blebeću. Navodno to sve vuče korijene još iz špilja, kada su muški morali šutjeti dok su lovili a žene što su po pećinama odgajale podmladak, morale su nekako kratiti vrijeme. Špilja ili ne, nikada nisam mogao shvatiti žene a vremenom sam shvatio da je to u stvari nemoguće. Žene su tako posebne i drage, usudio bih se čak reći svete. Svoju bih voljenu najradije držao na pijedestalu u kući, na posebnom mjestu, u ormaru, iza debelih stakala, da se ne prlja. Vadio bih je praznicima, pokatkad i vikendom. Bila bi to idealna žena, posebice ako staklo u potpunosti prigušuje njezin glas. Ponekad bih otvorio ormar i pustio je da malo priča, da se podsjetim koliko je ugodnija alternativa. Zašto su žene takve, pitao sam se pa na kraju zaključio da je sve to zbog straha. Kao što su vjernici motivirani strahom na religiju, tako se strah u žena očituje posesivnošću. Muškarac se manje boji i zato je manje posesivan. Ženskome je umu strah prirođen pa se uvijek nekog kurca i plaši. Zbog tog straha žena je posesivnija i nije sretna dok potpuno ne posjeduje muškarca. Sa druge strane, kad ga napokon slomi, što se neizbježno mora desiti jer svaki muškarac prije ili kasnije poklekne pod kvocanjem, opet ne može biti sretna jer čovjek je tada mrtav. On tada postaje krpa i papučar a to je nešto što žena još više prezire. Iz muške perspektive, taj se gordijski čvor da riješiti na dva načina: ili treba ženi dopustiti da misli kako radi po svom, pritom joj često i dopuštai da radi po svom, što zahtijeva svojevrsne žrtve, druga je solucija da žene treba redovito mijenjati. Pod redovito mislim na ono vrijeme koje je potrebno da kod žene padnu sve maske, da otkrije svoju pravu stranu i počne kvocati. Ne kažem da je to pravilo za sve žene ali iz iskustva znam da su iznimke rijetke. Negdje sam to već spominjao pa navodim nekih optimističnih 10 % iznimaka. Zaista sam vječni, nepopravljivi optimist i romantičar koji vjeruje u pravu, iskrenu ljubav. Prava je ljubav poput cvijeta što se iz ljepote pupoljka otvara i izrasta u predivnu ružu koja zatim leluja na vjetru, kiši i suncu te naposljetku nestaje pod smirajem noći. Mnogi su ljudi kukavice pa umjesto prave ruže radije biraju plastičnu, onu što pruža utjehu i sigurnost očitovanu u vječnosti. Nažalost, plastična ruža ne može zadovoljiti pa ljudi ostaju jadni u lažnoj i ispraznoj sreći. Ljubav je iskrena i duboka ljudska potreba bez koje ne možemo živjeti i zato često radimo ustupke pa umjesto prave ljubavi nalazimo nadomjestke koji nam bar privremeno daju osjećaj zaljubljenosti. Moguće je uživati i u lažnoj ljubavi, no prije ili kasnije postajemo svjesni apsurda. Oni hrabriji odbacuju takvu ljubav, odbacuju lažno u potrazi za pravim. Kukavice idu liijom manjeg otpora pa se zadovoljavaju privremenim lažnim osjećajem redovito mijenjajući ljubavnike. Nije čudno da se velike ljubavi ugase, da se ljudi rastanu. Baš poput uvele ruže, i ljubav je dala svoje i uvenula. Treba biti zahvalan na svoj onoj ljepoti što nam je pružila i rastati se u sreći.

Eto mene!

Ispuvala se...
Mogli bi ovu tvoju ...temu , preimenovat u ..."pisma" ili nešto...

Uzrujao si me jučer jako. para mi na uši krenula, uskuhala!

Najgore što čovjeku možeš napravit nije ignorirat ga. Nego uhodit i oduzimat mu osnovne slobode kao što su kenjkanje po raznim skrovitim mjestima i sl.
Svojom prvom rečenicom već si prešao svaku mjeru...dobrog ukusa, lijepog ponašanja, diskrecije i inog sranja.
Mrzim kad me netko "čita", prati...I mislim da tu baš i nisam ništa drugačija...
Nikog se ne tičem!
Onda si me strpo u kategoriju lajavica što ja, al nikako nisam!
Baš sam šutljiva i mirna (kako god sad to izgledalo...)
...
Jedino glup ili poremećen čovjek ne zna za strah.
Ja definitivno nisam kukavica i znam vladat svojim "strahovima", a to se toga i igra.
Ove druge tvoje "teorije" su u najmanju ruku plitke i uvredljive. I nemoj nit pričat o onome o čemu samo natucaš (tuc-tuc)
Ne mo'š žene "mijenjati" Možeš ih samo naučiti voljeti. Eeeee to je već nauka!
Ženu se ne može posjedovati. A i da se u nekom ludilu može: u čemu bi bilo zadovoljstvo?
Ja sam ti samo htjela pohvalit tvoj stil i pisanje za koji smatram da je živopisano, istinito i zanimljivo. Duhovit si i pronicljiv i recimo, pametan

Di mene nađe da se iživljavaš?
Od kud taj poriv i potreba?

Et rastaćemo se u sreći!

Al mogao si topik zatvorit i bez mene...

To ti je valjda bila namjera...il šta

U glavnom, nemam pojma što se ovdje desilo...
Pozdrav!

[Da Kang]

Valjda je evolucija negdje usrala motku sa ženskim ušima. Inače neznam kako objasniti onaj višak koji žene uspiju čuti između redova. Muško kaže: idem u grad. Žena je u toj rečenici čula: idem kod ljubavnice, kockati, oroljati se sa prijateljima, zabit svu lovu na gumene bombone, drogirati se, zatim još malo na kurve pa u grad. Kako se ovo između uvijek provuče – neznam. Kako žene uvijek čitaju između redova i pritom tako pogrešno shvaćaju, to je još jedna enigma. Svakako sam siguran da su žene scenaristi za meksičke i ine sapunice. Evo primjera iz mog iskustva: idem sa ženom u grad da ona kupi hlače. U pravilu izbjegavam takve eskapade ali ponekad se ne može pobjeći. Ona planira potrošiti 400-tinjak kuna, isprobava razne hlače i niti jedne joj ne odgovaraju ili joj se ne sviđaju. Na kraju nađe savršene hlače koje koštaju 700 kuna. To joj je puno love pa se nećka. Svim je silama nagovaram da kupi hlače ali ona ipak odustaje. Dolazimo doma a ona mi predbacuje da zbog mene nije kupila hlače. Ali ženo, nagovarao sam te da ih kupiš. Da, ali nisi tako mislio. Eto, žena zna bolje od mene što sam ja mislio. Čak i ako joj se otvoreno kaže, ne, to nije tako nego onako kako ona misli. Zašto žene uvijek pokušavaju pronaći nešto čega nema ? Zašto uvijek izmišljaju stvari gdje ne treba ? Zašto život traće čitajući između redaka i izmišljajući pričice u svojoj glavi ? Stvari su onakve kakve jesu, ono što se kaže tako je. Nema druge, zakučaste, skrivene istine. Barem ne u muškome svijetu. Razgovor je fluentan pa se ponekad nešto može provući između redova ali napisano je nešto drugo. Stoji crno na bijelome, postojano, može se opetovano čitati. Kako iz napisanog mogu shvatiti toliko pogrešno, to je neka nova enigma. Zastranjivanje u tumačenju pročitanog je proporcionalno sa stupnjem gluposti. Zbog takvih i sličnih stvari uživamo u celibatu, u slobodi. Postižemo želju što je vjerovatno svi imamo negdje duboko u sebi, želju da živimo bez žene zato jer žena je vezanost. Žena stvara granicu oko nas, ona nas posjeduje pa se ne možemo kretati izvan tih granica, počinjemo se bojati žena i njihovog sputavanja. Mnoge žene ne shvaćaju da je ljubav sloboda, da je povjerenje vrhunac ljubavi. Žene nas vežu a vezanost ubija ljubav. Posesivnost je suprotnost mržnji, ona skriva realnost mržnje dajući joj izgled ljubavi. Zbog toga su vezanost i posesivnost otrov. I koliko god da netko smatra vezanost ljubavlju, ona to nije. To je pogrešna ljubav, to je zabluda. U tom je slučaju bolja mržnja koja je bar iskrena i istinita. Ljubav jest davanje. Oni koji istinski vole znaju da su ljubav i sreća u davanju i da što više ljubavi dajemo, to je više imamo u sebi. Poput izvora, ako stalno ne dajemo vodu, ona će se ustajati i usmrditi. Ako je stalno dijelimo, uvijek će nova voda navirati, svježa, čišća i bujnija. Nestaje staro a rađa se novo. I zato smo uvijek u potrazi za davanjem i trebamo biti zahvalni onome tko uzima jer nas time preporađa, usrećuje. Onaj koji daje mora biti zahvalan onome koji prima. Onaj koji daje ostaje zauvijek mlad i svjež a onaj tko ne daje je star i mrtav, poput ustajale i usmrdjele vode.

sorry

Malo sam mak(l)a...

A šta to , išta ima veze sa mnom...

Aaa budale....

[Da Kang]

Unmask the face to reveal
The real what you feel
You and your every day situations,
all the unnecessary complications

Besmisleno je opterećivati se tuđim mišljenjem, pogotovo mišljenjem pojedinca. Baš poput knjige, to što ju je netko napisao ne znači da je nužno istinita i objektivna. Prije čitanja knjige valjalo bi proučiti pisca a istina o nekoj materiji se najčešće nalazi između redaka desetaka knjiga. Valja biti svjestan da je pisac pisao u nekom vremenu, iz neke perspektive, pod određenim socio-kulturnim utjecajem. No ljudi općenito imaju duboko u sebi ukorijenjenu slabost da traže tuđu pozornost. Činimo razne gluposti da bismo ispali ovakvi ili onakvi u tuđim očima, često u očima potpunih neznanaca, ljudi koje nikada prije nismo vidjeli i vjerovatno ih nikada više niti nećemo vidjeti. Zašto se onda pred takvim ljudima želimo predstaviti u nekom svjetlu? Možda je razlog traženja tuđe pozornosti u tome što ne poznajemo sebe pa pokušavamo u očima drugih vidjeti svoju osobnost. Hranimo se tuđom pozornošću kako bi spoznali sebe. Ljudi idu u ekstremne krajnosti da bi bili primjećeni, čine nezamislive gluposti radi tuđe pozornosti. Pretpostavljam da je to stoga što tuđa pozornost hrani egoizam a malo je ljudi koji shvaćaju zabludu svojega ega. Postati svjestan svoje egocentričnosti ključna je stvar za uspjeh u životu. Ćesto ljudi ovise o lažnoj osobnosti što ju je stvorilo društvo a nisu svjesni opasnosti da društvo može i uništiti tu osobnost. Zato treba konstantno raditi na sebi i na svojoj individualnosti. Sve uvijek polazi od nas samih i sve je uvijek samo u nama. Ne postoji problem koji je izvan nas, problem može nastati samo u našoj glavi. Ako smo pomireni sa sobom, možemo nadvladati svaku životnu prepreku. Onda prepreke niti ne doživljavamo kao takve nego kao dio života u kojem također možemo uživati. Treba biti individualan, neovisan i uslušati svoj unutarnji glas koji možemo čuti onda kada prestanemo slušati i gledati samo prema vani. Između dva oka što gledaju vani trebamo zamisliti treće, ono koje gleda unutra. Usredotočeni na vanjski svijet, moramo se okretati sebi i zavirivati trećim okom unutra što češće. Valja uzeti vremena samo za sebe. Sjesti i truditi se ne misliti na ništa osim na disanje. Vježbanjem svoje samosvijesti, vremenom čovjek postane svjestan besmislenih misli što prolaze glavom pa im se može nasmijati. Prvo što primjetimo kad postanemo svjesni svojih misli je nepotrebno opterećivanje prošlošću i budućnošću. Večina ljudi proživi svoj život u sjećanjima na prošlost i očekivanju budućnosti a nisu svjesni da valja iskoračiti iz svijeta vremena i zatvorenog uma i da treba živjeti u sadašnjosti, u bezvremenome svijetu. Treba se osvjestiti, ojačati percepciju, riješiti se potrebe za tuđom pozornošću. Onoga dana kada nam tuđa pozornost postane nebitna, tada će ljudi osjetiti našu karizmatičnost i zračenje naše individualnosti i početi nam se okretati. Paradoksalno, kada nam drugi postanu nebitni, mi postajemo bitni njima.

http://www.youtube.com/watch?v=GJ8Ek...eature=related

[Da Kang]

najbolja pjesma sa najboljeg albuma u žanru, ever ! ( IMHO fkors )

Ma maši, maši....
Meni, al ne svojoj temi, jel da?
Et neću se više nit pojavit nit oglasit na bilo koji način; samo piši.
Zaboravit ćemo incident.
Ja se nikad nisam dogodila(kao što i nisam).
Stvar loše digestije.(mora)

[Da Kang]

Šetam gradom pa kad vidim neku facu odmah pomislim – eh, što bih dao da mi je to frend na fejzbuku. Jednom sam u šetnji gradom, a ima tome već godina ipo, čuo lika kako objašnjava ekipi: kuiš, ako nemaš fejzbuk, to je kao da nisi živ. Kao da mi je molao kapeladu, zalijepio dvi triske i tri dviske odjednom. U meni se probudila s godinama već pomalo otupjela i usnula vječna oporba, alternativa i nonkonformizam. Otkantao sam fejzbuk iste večeri nakon povratka kući. U stvari, lik iz grada je bio samo jezičac na vagi. Planirao sam već odavno otkantati fejs ali bih se sveudilj iznova vraćao, zbog te neke neshvatljive ovisnosti. Ponekad bih se uhvatio kako gledam slike nekoga koga u životu nisam vidio i nemam pojma tko je a sve radi usputnog komentara mog frenda. U tim trenucima preispitivao bih sam sebe i uvijek bih dolazio do zaključka da gubim vrijeme. Fejzbuk je svojevrstan izlog kojim se ljudi predstavljaju onakvima kako žele da ih drugi vide. Kao što ima svakakvih ljudi uopće, tako i na fejsu ima raznih profila ljudi. Najdosadniji su statusničari koji mijenjaju statuse svakih 5 minuta: ustao sam, marendam, serem, pijem kavu, drkam na men's health...Dozlaboga dosadno, kao da ikoga zanima što taj netko radi po cijele dane, ionako je očito da nema pametnija posla pa truli pored računala. To su vjerovatno ljudi koji pate za tuđom pažnjom, pretpostavljam da je nemaju u dovoljnoj mjeri u stvarnome svijetu pa se ispucavaju u virtualnom. Također se ističu žene tj. curice u glavi što se slikaju polugole u kojekakvim kvazi izazovnim pozama pa onda javno vješaju slike. U nedostatku ciljane pažnje sa prijateljicama forsiraju slike lajkanjem i komentiranjem. Lajkanje i lolanje su mi pak posebna priča, baš kao i poukanje. Palo mi je na pamet da dam oglas u novine: lajkam vaše statuse, komentiram slike, nalazim frendove, učlanjujem se u vaše grupe... sigurno bih i zaradio neku kintu. Mislim, ako ljudi uspiju zaraditi gatanjem iz pasulja na daljinu, jeli potrebno išta više reći? Kao što sam nedavno otipkao, ljudi će učiniti sve i svašta radi tuđe pažnje. Nadalje, na fejsu krstare i wannabe DJ-evi; likovi što svako malo lijepe linkove na pjesme, najčešće davno prožvakane i zastarjele hitove. Takvi bi dali dupeta za par lajkova na objavljeni link, ako im netko lajka link, eto povoda za diskusiju o tome kako je super hit 1982. bila neka pjesma od Queen, Claptona, U2 ili sl. Svaka čast navedenim muzičarima ali hej, idemo dalje rekao je naš Ivo. Posebno su zanimljivi friend hunteri, likovi koji hrane svoj ego time da skupljaju virtualne frendove, vjerovatno upravo zbog nedostatka istih u stvarnom svijetu. Takvi ne spavaju noćima u potrazi za prijateljima, likovima koje nisu nikada vidjeli ali eto... Valjda misle da to ostavlja dojam na onih možebitnih par pravih prijatelja/poznanika. U stvari, fejs je svojevrsna virtualna maska današnjeg doba. Baš poput negdašnjih maski iz grčke drame, tako je današnjica donijela novu masku. Primijetio sam da se podosta ljudi brani negacijom korištenja fejsa. Ispada da ga uopće ne koriste a vidi se da su aktivni. Kao da im je bed da vise na netu, da gljivare u zatvorenom. Takvi valjda obožavaju kišne dane jer onda nemaju grižnju savjesti zbog toga što nisu vani. Nebih želio biti krivo shvaćen, ima fejs svakako i svojih dobrih strana. Nesumnjivo je koristan, ako nikome drugome, onda bar Zuckerbergu. Jedna od dobrih strana fejsa je uspostavljanje kontakata sa nekim davno zaboravljenim asevima. Najčešće nakon 5 minutnog chatanja takve osobe više ne kontaktiramo ali to je već neka druga priča. Zbog navedenih razloga, kao i zbog mnogih drugih koje se trenutno ne mogu sjetiti, u filteru mi je bilo 98% ljudi. U godinu i pol, otakako sam otkantao fejzbuk, spojio sam se možda 3 puta a i to po 5 minuta, isključivo kada nisam mogao drugačije pronaći neku osobu pa bih pokušao i na taj način. Ljudi na fejsu ostvaruju kontakte, no ne gube li usput kontakte iz pravog svijeta ako ni zbog čega drugog a onda barem zbog vremena što ga troše pred računalom. Činjenica je da su ljudi sve manje prisutni u stvarnome svijetu tj. zbog virtualnog gube kontakt sa realnim. Zbog svega navedenog, shvatio sam da gubim vrijeme. Uzevši u obzir statistiku koja navodi da ljudi dnevno provedu 55 minuta na fejzbuku, a i zbog toga što smatram da je život pre kratak i pre dragocjen da bih ga traćio na takve stvari, odlučio sam tih svakodnevnih sat vremena života utrošiti drugačije, pametnije. Ali naravno, to je samo moje mišljenje..

[Da Kang]

Mariamagdalena kaže:

maši, maši....

Draga Mariamagdalena,

hvala ti na svim lijepim riječima i ohrabrenju. Neizmjerno sam ti zahvalan i volim te zbog toga. Naj se smesti mojim cinizmom i sarkazmom, ja sam klaun koji se voli šaliti pa ponekad i pretjeram, nesvijesno i nenamjerno.

Veeeeliki pozdrav iz sunčane Pule

Da Kang kaže:

Draga Mariamagdalena,

hvala ti na svim lijepim riječima i ohrabrenju. Neizmjerno sam ti zahvalan i volim te zbog toga. Naj se smesti mojim cinizmom i sarkazmom, ja sam klaun koji se voli šaliti pa ponekad i pretjeram, nesvijesno i nenamjerno.

Veeeeliki pozdrav iz sunčane Pule

Dragi Kralju!

Nemaš mi što zahvaljivat. Jer riječi su bile malo lijepe, ..malo... manje lijepe.
..................
Ovo dalje ko da sam ja pisala.
Razumijemo se.
Malo sam divlja i neartikulirana, ali ti shvaćaš da su mi namjere "časne"!
Imaš fejs?

Volim i ja tebe.

Pozdrav od Sunca.

[Da Kang]

„Samo svemir i ljudska glupost nemaju granica, a za svemir se nezna sigurno“ izjavio je svojedobno neki čupavi židov. Samo zbog te izjave čovjek je već vrijedan svakog poštovanja. Ako ima išta što istinski prezirem, onda je to ljudska glupost. Manifestira se u raznim pogledima ali sada bih se osvrnuo samo na par točaka. Uzmimo za primjer astrologiju. Jasno mi je da je nekada služila starim narodima, egipćanima npr., jer su mogli predvidjeti kada će poplaviti Nil. No danas, uz silan napredak znanosti i dalje u svakim novinama možemo naći kutak za horoskop. I ljudi to uredno puše, nije mi jasno kako netko može slijepo vjerovati u nešto bez imalo skepse, bez da imalo preispita to u što vjeruje, po čemu si možda ravna život. Kako netko općenito može uzimati stvari zdravo za gotovo,jeli zaista tako teško proučiti literaturu, proguglati malo. Ne, ljudi vjeruju da raspored zvijezda na nebu utječe na njihovu budućnost. Moram ovu rečenicu ponoviti jer me dobrahno nasmijala: ljudi vjeruju da raspored zvijezda na nebu utječe na njihovu budućnost. U jednom je eksperimentu ljudima različitih horoskopskih znakova dan tjedni horoskop pod napomenom da je to horoskop za njihov znak a u stvari je svima dan horoskop od jarca, čini mi se, nije niti bitno. Bitno je da su svi popušili, svima je horoskop za taj tjedan pogođen, baš im je tako bilo kako je horoskop predvidio. Moć autosugestije je upravo fascinantna a najbolje se očituje kroz homeotapiju. To je oblik terapije gdje se ljudima daju smiješne alternative umjesto lijekova, slično se sličnim liječi, tvrde oni koji se bave time. Zapanjujuće je kolika se sredstva izdvajaju u te svrhe a još je zanimljivije da homeotapija djeluje. Djeluje i to prvenstveno zato što homeoterapeuti provode doslovce sate i sate sa pacijentima dok su pravi liječnici u bolnicama i ambulantama u kontaktu sa pacijentom u prosjeku 7 minuta. Od tih 7 minuta liječnik barem pola vremena tipka po računalu. Čini se da je važnost ljudskog kontakta, komunikacije i razumijevanja od iznimne važnosti. Homeotapija je barem zbog toga korisna. Vjerovatno je u stvari svojevrstan placebo efekt ali to nije važno. Činjenica je da pomaže a to je najvažnije. Ima nešto što možemo svakoga dana pročitati u novinama, a što je definitivno pljuska zdravom ljudskom razumu. Radi se, naime, o gatanju i vidovnjaštvu. Ne mogu se ne nasmijati kad vidim oglas u novinama za skidanje uroka, proricanje budućnosti, tarot i sl. Posebno mi je smiješna metodologija rada vidovnjaka, posebice onih koji imaju toliko muda pa gataju iz pasulja, košćica i sličnih budalaština. U stvari, sve zvuči otprilike isto glupo. Koliko čovjek mora biti prikraćen mozgom da uistinu nazove nekog, izreferira svoje generalije i onda vjeruje da mu taj netko preko telefona doista predviđa budućnost? Ponekad požalim što su me mama i tata učili da budem dobar i pošten, inače bih dao par oglasa u novine tipa: gatam iz pasulja na daljinu, izrađujem talismane za sreću – nevidljive, kuham čaj za rješavanje bračnih problema...Po svakodnevnim reklamama u novinama, zaključujem da vidovnjaci imaju pune ruke posla. Jeli moguće da su ljudi zaista toliko glupi? Čini se da jesu, posebice kad se prisjetim slučajeva tipa Božo Gladović.

[Da Kang]

Laura je žena mojih snova
ona jako puno radi
taman nikad nema vremena
da mi visi na jajima
a opet ima vremena da je tu i tamo guznem
onda bi se ona zaljubila
nakon 3-4 ševade
ja bih dao otkaz
i živio na njenoj sisi
pa naposljetku zakockao i zapio njezin poslovni imperij
i onda je, fkors, šutnuo
kad više nebi imala love, a ni izgleda
jer bih je izmoždio
psihofizički

Volim te Laura

Aaaaa...poeeziijaaa ah

[Da Kang]

malo prije sam srao
lijepo, tvrdo govance
da mi je ne raditi
samo bih se debljao
i debljao
i zajebavao se
svirao
kurcu najviše
cevčio pivčinu
spavao bih do podne
onanirao do kasno uvečer
tu i tamo se provozao biciklom
čitao između pivskih omaglica
popodne bih chillao poslije ručka
nakon pivice
samo bih gledao komedije
smijao se puno
periodički se družio
sa uvijek različitim ljudima
sa kojima se nebih slagao
pa vodio žučne diskusije na rubu svađe
četvrtkom bih čistio po kući
uz glasnu muziku
preferiram HC za čišćenje
može i metal
ali i punkica prolazi
navečer volim jazzy i lounge
funkčina popodne
a u rano jutro znam slušat reggae na sav glas
could you be loved

[Da Kang]

jeo bih nutelu na žlicu
maneštra jednom tjedno, može i dvaput
riba 1-2 tjedno
spremao bih čudesa od hrane
trudio se sa puno začina
onih čudnih što se teško nabave
a na policama su skriveni iza
toga bih dodavao po mjeri
zirkao bih po netu u potrazi za egzotičnim receptima
pa eksperimentirao
sirova riba
filetirana
u limunu
sa posebnom solju
a za desert smokve u reduciranom crvenom vinu

[Da Kang]

kupio bih vrt
sadio putericu
blitvu
rokulju
zelje
par trsi loze, čisto da se zobe
obavezno stablo trešnje
čak dva
jedno muško a jedno žensko
davor i natalija
sklepao bih malu barakicu
gdje bih držao motokultivator
IMT
benzinski
paljenje špagom
4 konja
a kosilica na struju
sa košarom
mrzim kad trava ostaje
lijepo se skupi u košaru
pa na kompostanu
a kompostom bih gnojio gdje več treba
u jesen bih odlazio na selo
po pravi gnoj
ovčji
pa bih oprezno gnojio
nesmije se previše gnojit
da se ne sprži biljka
pravi je gnoj jak
ali kompost može kolko oš

[Da Kang]

kupio bih si renault 4
turio unutra 4 zvučnika
i mp3 player
žlajfao bih u krug
po parceli
i slušao putem reggae
na sav glas
susjedi bi dolazili na rakijicu
radio bih rakiju od žižula
od kave
i od mandarine
koju bih isto posadio
ponekad,
ogulio bih mandarinu dok još visi na stablu
i onda je grizao
dok je još živa
isto bih činio i sa kruškama
nešpule ipak ne
kosio bih travicu
ponekad se zezao
pa kosilicom ispisivao svoje ime u travi
smijao se pritom glasno
pustio bih muštaće
morževske
poput Nietzschea
razbijao bih se 1 put mjesečno
od žestaje
a redovna pivica sa prijateljima
uz roštilj
ali poseban
u pajcu
što se moči par dana
limun i ružmarin
i oni čudni začini što rastu na još čudnijim mjestima
pa riba na roštilj
svaka na posebnom drvu

Bokić!
Daš mi pola mandarine...?
..i čašu pive...
da zalijem onu ribu koju si sad isfriga...

Ups!
Zalutala u tvoj san...!

Kad je.....