Nastavi Pricu

[spiro]

Pustite mašti na volju i dodajte par rijeci-recenica



Iz kuhinje dopire miris kave,
izgleda da je zena opet poranila.
Mmmmmmmm, volim ta jutra kad me probudi miris kavice,
kad me doceka nasmjeseno lice......
strasno je umljata!
Cini mi se da bi ucinila sve samo da se malo pomazimo.
Odgurujem je lagano od sebe, objasnjavajuci joj da nemam vremena,
i sama zna da danas letim za..................

[walter]

spiro kaže:
Pustite mašti na volju i dodajte par rijeci-recenica



Iz kuhinje dopire miris kave,
izgleda da je zena opet poranila.
Mmmmmmmm, volim ta jutra kad me probudi miris kavice,
kad me doceka nasmjeseno lice......
strasno je umljata!
Cini mi se da bi ucinila sve samo da se malo pomazimo.
Odgurujem je lagano od sebe, objasnjavajuci joj da nemam vremena,
i sama zna da danas letim za..................

Oman. Provesti novogodišnju večer smrzavajući se u pajperu i nije ono čemu čovjek teži. No, dječja usta ne slušaju gladna. A i lagao bih kad bih rekao da ne volim letjeti. Let iznad oceana smiruje. Ponekad, ako bih bio sam u kabini, uključio bih automatskog pilota, otkopčao hlače i pišao u ocean. To je sloboda, sve drugo je izgovor.

[spiro]

Oman. Provesti novogodišnju večer smrzavajući se u pajperu i nije ono čemu čovjek teži. No, dječja usta ne slušaju gladna. A i lagao bih kad bih rekao da ne volim letjeti. Let iznad oceana smiruje. Ponekad, ako bih bio sam u kabini, uključio bih automatskog pilota, otkopčao hlače i pišao u ocean. To je sloboda, sve drugo je izgovor.


______________________________

Izgovor po zato trazim drugo rijesenje.Dizem se iz stolice i krecem zamisljen prema weceu.Teski i umorni koraci prate me do wceja.Napokon ;vrata.Na vratima -zauzeto-
Pricekam samo par sekundi vrata se otvorise,a u tom trenutku izlazi zena sa postoljem u ruci i povika.............?????

[bipolar2000]

Iz kuhinje dopire miris kave,
izgleda da je zena opet poranila.
Mmmmmmmm, volim ta jutra kad me probudi miris kavice,
kad me doceka nasmjeseno lice......
strasno je umljata!
Cini mi se da bi ucinila sve samo da se malo pomazimo.
Odgurujem je lagano od sebe, objasnjavajuci joj da nemam vremena,
i sama zna da danas imam zakazan let.
No, kao vrsna bička, ne odustaje u namjeri da me otruje kofeinom.
Zna za moj strah od letenja.
Želi me sačuvati budnim, spriječiti me u paklenoj namjeri da popijem tablu diazepama pred put.
Pitam se, zašto sam je oženio?
Kafu nikada volio nisam.
Kučka.
Navukla me.
Mrzim je.

[Porto]

Iz kuhinje dopire miris kave,
izgleda da je zena opet poranila.
Mmmmmmmm, volim ta jutra kad me probudi miris kavice,
kad me doceka nasmjeseno lice......
strasno je umljata!
Cini mi se da bi ucinila sve samo da se malo pomazimo.
Odgurujem je lagano od sebe, objasnjavajuci joj da nemam vremena, i sama zna da danas imam zakazan let.

No, kao vrsna bička, ne odustaje u namjeri da me otruje kofeinom.
Zna za moj strah od letenja.
Želi me sačuvati budnim, spriječiti me u paklenoj namjeri da popijem tablu diazepama pred put.
Pitam se, zašto sam je oženio?
Kafu nikada volio nisam.
Kučka.
Navukla me.
Mrzim je.

Cim se okrenula izlivam kavu u fikus. Nadam se da nije primjetila.

Letim za Oman.

Provesti novogodišnju večer smrzavajući se u pajperu i nije ono čemu čovjek teži. No, dječja usta ne slušaju gladna. A i lagao bih kad bih rekao da ne volim letjeti. Let iznad oceana smiruje. Ponekad, ako bih bio sam u kabini, uključio bih automatskog pilota, otkopčao hlače i pišao u ocean. To je sloboda, sve drugo je izgovor.

Zato trazim drugo rijesenje. Dizem se iz stolice i krecem zamisljen prema WC-u. Teski i umorni koraci prate me do klonje. Napokon; vrata.Na vratima -zauzeto- Pricekam samo par sekundi vrata se otvorise, a u tom trenutku izlazi zena sa pistoljem u ruci i povika:

- Kud si krenuo, mileni !!! A nasa kavica? To je nas mali dnevni ritual koji omogucuje suncu da izadje, da prosece nebom i svojim svjetlom omoguci da ti mozes raditi i zaraditi. Nahraniti nasu sitnu djecicu i mene razveseliti bundom polarne lisice na kojoj ce mi pozavidjeti sve moje prijateljice. Bez te kavice poremetio bi se ritam cijelog univerzuma, nastao bi kaos i sunce nebi niti izaslo tamo negdje naistoku gdje stanuje moja mama. A to ne mozemo dozvoliti... Zar ne mileni? A i bunda je tako sama u onom izlogu. Duga polarna noc sigurno djeluje na pishu onih lisica. Treba im malo sunca. Zelis li da im krzno bude ofucano. Prvo kavica, a onda sve ostalo. Bez kavice nema ni sunca i lisice bi bile tuzne.

[spiro]

NASTAVI!!!!!!!!!

[Kierlan]

Iz kuhinje dopire miris kave,
izgleda da je zena opet poranila.
Mmmmmmmm, volim ta jutra kad me probudi miris kavice,
kad me doceka nasmjeseno lice......
strasno je umljata!
Cini mi se da bi ucinila sve samo da se malo pomazimo.
Odgurujem je lagano od sebe, objasnjavajuci joj da nemam vremena, i sama zna da danas imam zakazan let.

No, kao vrsna bička, ne odustaje u namjeri da me otruje kofeinom.
Zna za moj strah od letenja.
Želi me sačuvati budnim, spriječiti me u paklenoj namjeri da popijem tablu diazepama pred put.
Pitam se, zašto sam je oženio?
Kafu nikada volio nisam.
Kučka.
Navukla me.
Mrzim je.

Cim se okrenula izlivam kavu u fikus. Nadam se da nije primjetila.

Letim za Oman.

Provesti novogodišnju večer smrzavajući se u pajperu i nije ono čemu čovjek teži. No, dječja usta ne slušaju gladna. A i lagao bih kad bih rekao da ne volim letjeti. Let iznad oceana smiruje. Ponekad, ako bih bio sam u kabini, uključio bih automatskog pilota, otkopčao hlače i pišao u ocean. To je sloboda, sve drugo je izgovor.

Zato trazim drugo rijesenje. Dizem se iz stolice i krecem zamisljen prema WC-u. Teski i umorni koraci prate me do klonje. Napokon; vrata.Na vratima -zauzeto- Pricekam samo par sekundi vrata se otvorise, a u tom trenutku izlazi zena sa pistoljem u ruci i povika:

- Kud si krenuo, mileni !!! A nasa kavica? To je nas mali dnevni ritual koji omogucuje suncu da izadje, da prosece nebom i svojim svjetlom omoguci da ti mozes raditi i zaraditi. Nahraniti nasu sitnu djecicu i mene razveseliti bundom polarne lisice na kojoj ce mi pozavidjeti sve moje prijateljice. Bez te kavice poremetio bi se ritam cijelog univerzuma, nastao bi kaos i sunce nebi niti izaslo tamo negdje naistoku gdje stanuje moja mama. A to ne mozemo dozvoliti... Zar ne mileni? A i bunda je tako sama u onom izlogu. Duga polarna noc sigurno djeluje na pishu onih lisica. Treba im malo sunca. Zelis li da im krzno bude ofucano. Prvo kavica, a onda sve ostalo. Bez kavice nema ni sunca i lisice bi bile tuzne.

Uvijek me preduhitri. Imam osjećaj da mi čita misli, nastoji biti jedan korak ispred mene. A nadao sam se izvući iz njezinog stiska. Jer, kao što sam možda već pripomenuo, putujem za Oman.

-Naravno, draga. U kojem ono izlogu?- upitao sam.

Ona gleda ravno kroz mene. Možda me ne čuje, ne smatra se dostojnom da joj se obratim. A i taj pištoljčič u njezinoj ruci nimalo ne pomaže. -Uperi to nekamo drugamo, hoćeš li?- Krenuo sam odgurnuti oružje.

[spiro]

Ali u tom trenutku odijeknu je prasak pistolja i pao sam na pod.Ljudi !! pomognite covijek je ranjen povika jedna starica kleknusi pred menom na koljena.Tisina je zavladala.Samo se cuo plac starice koja je u jednom trenutku sklopila ruke pogledala u nebo i rekla.....

[bipolar2000]

"Presveta Bogorodice Majko! Je li ovo moguće!"

Utoliko poskoči čovjek iz obezbjeđenja, uhvati babu za kosu i iščupa...da...maska.
To nije bila baba.
To je bio indijski terorista Sahlman Kushinoinda Asme Marshipan.

[bipolar2000]

Od šoka poskočih.
Shvatio sam da krvarim.
Žena, ženka moja rasplodna, kujica za parenje...gdje je.
Da, u tom trenutku sam shvatio da su žene kurve.
Pa čak i ona.
Jedna i jedina.
Barem sam vjerovao do tada u taj truli ideal.

Poželio sam joj otrgnuti svu odjeću sa tijela, tu pred svima...

[spiro]

Ne-ne stvarno to nesmijem uciniti i povukoh krvavu ruku koja je vec krenula prema njenoj suknji.
Osijecam glavobolju i veliki pritisak u grudima gubim svijest.U daljini cujem zvuk .....

[bipolar2000]

Trube..datrube veselice...i violine neke.
Ma joooj..kako je lijepo.
Da sam znao.
Ubio bih se sam bio, mnogo ranije.

Al kučka nije dala.
Eto čega me je branila.
Zna vještica..htjela me pripetati tu za sebe.
polarni medvjedi i zlatne lisice iz izloga.
jebat mi mater, pa i naplatit.
Moram se boriti.
Hoću je je vidjeti u komadima. Sitnim komadićima.
Na ražnju...

[bipolar2000]

Utoliko sam izgubio svijest.

[young]

Probudio sam se gledajući lijepo lice stjuardese.
~ Zar sam u raju?~ pitao sam se.
~Skoro.~ odgovorila je ~ U Omanu ste~ objašnjenje uz smješak.
Gledam oko sebe i vidim uniformirane osobe kako odvode onog maskiranog teroristu.
~ Ne brinite se, samo ogrebotina, onesvijestili ste se od šoka.~
Da mi je netko rekao da ću za dlaku izbječi metak ostao bih kod kuće sa svojim kućnim zmajem, pardon, zakonitom. No ovako predamnom su sve ćari i tajne Omana.

[a-a Ja Ne Trebam Nikoga]

No ipak, sada je sve u redu i cemu razmisljati o proslosti kad sam sad u jednoj prekrasnoj sadasnjosti okruzen lijepim stjuardesama u Omanu.
"Evo , ova ce me sigurno htjeti"- razmisljao sam uz smjesak na licu skoro podigavsi prst prema njoj.

No, iz neostvarivih, a i prilicno djetinjastih misli prene me glas pilota:
"Postovani putnici, stigli smo u Oman, nadam se da vam je izuzev sitnih nezgoda bilo ugodno putovati sa nama"
U tom sam se trenutku naljutio na pilota sto me prenio iz mojih preugodnih misli no , shvatio sam da tako i treba biti.
"Mora da sam udario glavom negdje kad sam se onesvjestio" , razmisljao sam , pokusavajuci izbiti iz glave one glupe misli koje su me maloprije okupirale.

"Uostalom ne bi mi bilo prvi put da prevarim zenu, ali ove sam se godine zakunio sam sebi da je tomu kraj" - i dalje sam vodio svoj unutarnji monolog.

Najednom sam se uhvatio za glavu , osjetio sam snaznu bol, mislim da cu morati posjetiti ovdasnju bolnicu iako znam da mi vjerovatno nije nista.

Bolje da se okanim ovakvih misli , rekao sam sam sebi jos jednom i pokusao prebaciti svoje misli na neku drugu temu.

I dok je ovaj unutrasnji razgovor zavrsavao, primjetio sam da sam ostao potpuno sam u avionu.

Svi su vec izasli!
Osim stjuardese...

Hmmm, opet glupe misli.
No nista najbolje da i ja izadem i prepustim se carima Omana...

[young]

Na brzinu sam zapisao broj svog mobitela na blok koji držim među dokumentima. Nisam bio siguran vrijedi li roaming ovdje u Omanu ali vrijedi pokušati. Zašto ne? Kad sam već pobjegao od žene, zašto ne iskušati sreću već na samom početku.
Sa osmjehom na licu poput ovoga tutnuo sam joj papirić u ruku dok mi je na engleskom poželjela ugodan provod u ovoj egzotičnoj zemlji i pružila ruku.

[young]

~ Mister, are you OK.~
Nisam bio baš OK. od svih tih događaja u tom danu. Ipak je to i za mene previše. Namignuo sam joj, i značajno pogledao prema njenoj ruci i papiriću. Klimava koraka spustio sam se niz one 32 stepenice. Ne znam zašto uvijek na paran broj. Praznovjerje avio prevoznika? To praznovjerje ne ulijeva baš sigurnost. Što dokazuje i napad onog terorista. nadam se da će ga osuditi na smrt. Smrtna kazna je u Omanu još uvijek na snazi , zar ne? I taj terorista, pljunuta moja žena. Ima li i u tome simbolike?
Prošao sam carinski pregled, čeznutljivo pogledao prema onom avionu i prišao redu taxia.

[spiro]

Taxsi.Povikao sam iz cijelog glasa!

Ali uzalud.Pricekaj te samo jedan trenutak ovaj je zauzet povika taksista.
Osijecam umor u nogama i trazim mijesto da sijedem.Ne izdrzi samo jos malo tijesim sam sebe jer stvarno izdaje me snaga.
Taxsi -povikao sam jos jednom.Vrata starog zutog taxsija otvorila su se. Ulazim u taxsi.Omor me je toliko savladao da nisam ni primijetio da se u taxsiju osim mene nalazi jos jedna osoba.Dobar dan rekao sam i naslonio glavu na rame nepoznate osobe i utonuo u duboki san.......

[a-a Ja Ne Trebam Nikoga]

Nesto mi samo nije jasno. Prica je pogresna!!!!!
Zena je izvadila pistolj i pucala dok je on jos bio doma zar ne?
I tad se pojavio maskirani terorist.

Pa kako se on sada opet pojavljuje na avionu??

E, da je procitat sve dobro...

Ali nema veze, nastavimo svejedno...

Sad cu ja probat nesto smislit...

[a-a Ja Ne Trebam Nikoga]

spiro kaže:
Taxsi.Povikao sam iz cijelog glasa!

Ali uzalud.Pricekaj te samo jedan trenutak ovaj je zauzet povika taksista.
Osijecam umor u nogama i trazim mijesto da sijedem.Ne izdrzi samo jos malo tijesim sam sebe jer stvarno izdaje me snaga.
Taxsi -povikao sam jos jednom.Vrata starog zutog taxsija otvorila su se. Ulazim u taxsi.Omor me je toliko savladao da nisam ni primijetio da se u taxsiju osim mene nalazi jos jedna osoba.Dobar dan rekao sam i naslonio glavu na rame nepoznate osobe i utonuo u duboki san.......

Bar tako mislim, no mozda je to opet bila nesvjestica jer sam nakon budenja ponovno osjetio jaku bol u glavi.
Doslo mi je da jauknem i izrazim svoje nezadovoljstvo, tj. da se iskalim na nekome ali taksist me vjerovatno ionako ne bi razumio.
Prica los engleski...

No iz tih misli prene me jedna grozna misao...

Pa ja taksistu uopce nisam rekao gdje zelim ici, a taksi je zurio velikom brzinom.

Pa sto on misli.
Ne moze to tek tako...

Sad sam definitivno odlucio izbaciti sve ove misli sto me more ali onda se sjetih da nisam sam u taxiju.
Pokraj mene je bila zena.
Cudna , bolna izraza na licu.
Sada me vec poceo obuzimati strah.
Sto ako sam otet, sto ako vise nikad necu vidjeti svoju zenu pa kakva god ona bila.

Kad sam malo bolje pogledao moju suputnicu uocio sam da ima neobicno velik i zaobljen trbuh.

Pa da, ona je trudna!
Zato se i zurimo tako, ona ide prema bolnici!
Mislim da joj je bilo vrijeme za roditi jer je imala nekakav cudan ili bolje receno bolan izraz lica i ubrzano je disala.

Sad sam se malo smirio, a u jednom trenutku cak i nasmijao svojoj gluposti.
Mora da je to od onog udarca u glavu.

Ali da ipak potpuno umirim svoje brige zamolio sam taksista za objasnjenje.
Na moje zadovoljstvo potvrdio je moja nagadanja.
Uh, kakvo olaksanje.
A dobro ce mi i doc jedan pregled, mozda imam potres mozga-razmisljao sam i dalje kad me najednom ponovno osine snazna bol u glavi.

Osjecao sam se sad nekako povezano sa ovom trudnicom, oboje smo u nekakvom strahu, ali mozda je moj ipak bezrazlozan.
Pa vjerovatno mi ipak nije nista.

Uskoro smo dosli do bolnice , no tada me opet obuzme nekakav cudan osjecaj.

Cinilo mi se da vise nista ne osjecam i da se gubim.

Zaljuljao sam se , a pokusavajuci odrzati ravnotezu snazno se uhvatih za zid
No sve se zacrnilo...

Probudio sam se na bolnickom krevetu , obasut intenzivnim pogledima pogledima dvojice lijecnika...
Izgledali su nekako zabrinuto...
Sad me vec pocela hvatati panika...