akrostih plavih prozora (theatrum mundi)

[Svjetlosni]

Pises li trjezna ili pod neki opijatom?

inace vrlo dobro
mislim na stihove naravno

[Svjetlosni]

Pises li trjezna ili pod neki opijatom?

inace vrlo dobro
mislim na stihove naravno

[n0mad]

Svjetlosni: kao prvo, nasmijao si me ugodno. a kao drugo....- ne smijem reci, mogao bi se doktor naljutit

[n0mad]

i umirem
u zvijezdama
u golim snijeznim gnijezdima
letim visoko gore
u mit
jos jedan treptaj krilima
jos jedna nit
jos ova noc
gola kao breza sto na vjetricu treperi
i tko zna gdje
su obecani dveri
i mjesto....

[n0mad]

i hodam kroz hodnike
vode me sile materije
neka cudesna moc
kojoj ne umjem da odolim

[n0mad]

kako sve nije crno, tako sve nije niti bijelo
mozda tek snijeg i oblaci
razmisljam, dok me privlaci sjecanje plaveti
morska sol na kozi i rucnik koji tjera kapi
dodir onaj muski za kojim sada vapim
i koji u snove navraca kao susjed
koji mi ima reci najnoviji trac
tako je i on svakim stiskom
odbacivao, onaj sto se je na dusi, nastanio drac

kako sve nije crveno, tako sve nije niti zeleno
mozda tek trave i lisce u proljeca
kad se opet vracaju rode tko zna otkud
a more opet priziva omamljivo
i jarbol jedan stranog broda
s kojim cu na put
i tako se misli jedna za drugom mute i tko zna gdje penju
a srca otkucaji skripe i stenju
i nitko ne cuje vise vjetar sto je dozivao Kseniju
i Mariju, i Jasminu
ostala tu sam gdje mi nije mjesto
i jos ubirem svaku savrsenu dubinu
i znam da je onaj stisak bio ON
kojeg trazim kao neki zakon
i kao da ono sve prije zapravo ne cezne
vec hlapi i u plinove se stvara
pa ce snage doci, pa ce jos jedna cigara
neobuzdano i zaigrano otpustiti jos dima
tko je rekao da nas nema? nas je bilo, biti ce i jos ima!

[Svjetlosni]

Kakav je muskarac predstavnik tvog Animusa?


P.S.
Moze i na PM

[n0mad]

I bori, bori, bori se s ledom
bujica sto ce skoro umrijeti
i u podzemlje sici
neka se bori, evo je opet
proljece novo gore ce je dici

i sto se ne pomakne sva ta bujad
dok bukve i hrastici disu
ja sam zarobljena negdje ispod
i ne znam tko stvara kisu
tolikooooo, da sam se sva nadula

pa zar ne cujes tog proljeca zvuke
sada si jos dolje, hladne su, znamo, rupe
ali i ti ces nanovo voljeti sunce
i brzinom svojom dostizati vrhunce
jos malo, samo malo, strpljenja

ali zasto tecem pod tom zemljom
tu gdje ljudski dusi spavaju
i svasta me mole i zapitkuju
ti kosturi nista mi ne znace
samoj s njima i meni se place

govorim ti, jos za koji dan
sav ce snijezak biti rasprodan
i pogledaj mali gaj...
vidis li taj prekrasni sjaj
za te' on je odvazda tu!

duso, zaboravljas...
nisu godisnja doba senilna
ti mi patis od cudne bolesti
ali i ona ce proci
kad te milo sunasce opet smoci

bit ces ti! ona jedinstvena sto jesi
jos malo, jos malo, hladnocu svu sa sebe stresi
dolaze dani, dolaze noci, ptice se vracaju
i sa sobom tvoja donose znamenja
jos malo, jos malo, opet rusit ces kamenja
i ljepse ih rezbariti od kiparskih ruku
zeleno ce svjetlo smanjiti tvoju muku
i mada ti se cini nedostizno....jos samo izdrzi koji dan
sunce te napolju ceka i salje pozdrav nasmijan

[n0mad]

King Kong poplava
spavam kao medvjed
gdje idete?
kada odlazite?

liže (slado)led
to mu je prvi put
dječaci ili djevočice
sasvim svejedno
samo da se zajebavamo

zaboravljamo se na ulicama
kao teška ruka kad ispušta drugu
još uvijek smo mladi
i pijani.......
u dimu
sažetih nemogućnosti

prva stara kola
ostavlja tu jebenu školu
slobodan kao ocean
koji ga miluje

BB bez grižnje savjesti
ostavio sam je u vjetru
ljubav bez posebnog interesa
između neželjenih partnera

[Svjetlosni]

A zasto je prozor plav?

Gleda na more?
Nebo?
Mjesecina svijetli ili?
nesto trece ?

[n0mad]

@Svjetlosni: zaobidji moj topic, skini mi se vise.... s

NE DOZIVLJAVAM TE
NE POZNAJEM TE
NE ZNAS NISTA O MENI


slijedi prijava moderatoru ako te jos vidim ovdje!

[n0mad]

sto cinit s ljudima koji imaju komplekse
i posvud svoje nosove zabadaju
kao kakve kokosi?
mozda im kupit kekse?
da se lijepom ponadaju?
ili im kupiti bonton
mada mislim da je to jace od njih
pa ne umiju da se svladaju

sto cinit s ljudima koji su zanovjetala?
i ne shvacaju cari samoce...
sto takvi traze (a krivo traze!), sto takvi hoce?
zasto su takvi, to me zanima najmanje na svijetu
sto se mene tice, mogu s ovog lica mjesta promijeniti planetu
jer ne zelim vezanja preko neta
jer ne zelim stezanja oko pamfleta
mene takvi i nasmijavaju i brinu!
jer se vidi kakva ima je dusa cim ustima zinu!

a onda se pitaju kako ona to znati moze
pa lako sinko, kad se lijepis na nesto sto vidio, opipao nisi
i nastavljaju, jer su slabici dok su sami
znam, jadnima, kao slijepcima treba ruka
da ih vodi, vrag ce znati gdje, jer STRASNA je njihova muka
cak su mnogi medju njima poete
na onaj nacin na koji ja skupljam salvete

i onda? pa odrasti vise konjino stara!
ili se baci s litice od 789 metara
sigurno ces medju pticama srecu naci
mozda ih i stihovima u srce taknes
pa me tako iz misli smaknes
mada, ne vjerujem....
jer takav ce traziti zrtvu novu
on bez toga ne postoji
on je on kada je u lovu
a izmedju redova je depresivan i tankocut'
lud ko nabijena puska
nikako da nadje onaj pravi put

a zasto ga trazis kod drugih
umjesto da pobjedis sebe
mozes i dalje pisati ovdje
ionako mi se za tebe jebe

[Svjetlosni]

ok dobro
Ali neznam zasto toliki bijes

P.S.
I nije Akrostih

[n0mad]

Mokro jutro, iza tanke koprene kisa
cekam nesto, cekam da se nebo stisa
i da dodje sila visa, spusti se kao znak
otjera s prozora onaj sto jos drzi se mrak


I prstima pipkam po stolu na kojem leze prosute brige
i sve odgovore traze kao pisci kad pisu knjige
i pitanja o lomljenjima, trganjima sebe
svakog od nas jos i sada kao vjetar zazebe


I onda se polako razdanjuje
sporo i sigurno i nama se na toj zemlji stanuje
opet smo svoji dok svjetlost zivot spusta
i opet smo gladni, pa otvaramo usta


A mokro jutro i koprena kisna se rastaju
i u nekoj drugoj sada atmosferi sastaju
dok Grci pjevaju mit o Prometeju
koji krade sto nije njegovo, jer ima ideal i ideju


bas je lijepo; kroasan od jabuka i kava se srce
vidim ljudi se brinu za sebe pa nekamo trce
i u toj gomili gdje nitko nikog ne vidi stojim i ja
i sve noge bjeze da ih plocnici ne uravnoteze


i nakraju, ekvilibar je krhka kao casa najfinija stvar
i plafon je pun igrokaza koji svoju posebnu imaju car
i tako isto zidovi kao sjene sa sjenama se micu
dok neki nama strani MI po nasim dusama vicu


I sazrijelo je sunce bas kad smo mu se najmanje nadali
nestao je tunel kojeg smo hiljadu godina gradili
i novopecaceni covjek slobodnim bulevarima kroci
kao da hoce da nekog za ruku primi, prijeteci nametnutoj samoci!

[n0mad]

ja nekako mislim da je moja glava puna pitanja
i onda kada se odmaram i onda kada sjedim
cesto je muce nedati odgovori za kojima se vuce
i tako kao vuk iz sume gladni neki za svacim ona jauce

u mojoj glavi su linije, brda knjiga, ali i ljubav
otvoreni prozori sto se svijetu kojeg vide cude!
i ne zeli ona da joj se samo kao ovcicama pase i bude
hoce poljuljati brodove svijesti; pa nek bude sto bude!

i tako ta glava moja na ramenima ovim vlada
i kad padne noc i ona sa ramenima u krevet pada
puno misli kao mislioc kojemu je svemir enigma
ali sto ce njoj svemir kad na zemlji postoji paradigma

nekad je bolna, nekad je bas kao nogometna lopta
svi je red za redom sutaju i udari je cudnovata mot'ka
daj se na posao, kazem joj ja, a ona i ne cuje ili se luda pravi jako
njoj je dato da rjesenja trazi i nikome nista zato

sto cu od te glave, dokazujem joj da je znanje tek mrvica
a ona iz revolta prema meni pusta migrene
i tada i ja i tijelo patimo, a ona se opet upusta u teoreme
i sva od srece siri oci, ma cak i malo, vjerujte mi, od srece poskoci

nakon trideset godina intenzivnog rada sa njom
postala mi je draga kao antena za televizor i zrak za avion
ma pustam ja nju neka ona nebom sve do zvijezda leti
i jadan li je onaj tko joj od sada zbog razmisljanja zaprijeti

moja glava i ja, ja i moja glava, prijatelja najbolja dva
jos nismo pricali o razbarusenoj kosi i izgledu zene
ali doci ce na dnevni red uskoro i takve teme
da ona ima vec odgovor, jaooooo, pa u to se ne sumnja, nema dileme!

[n0mad]

i pustam misli da zvone, da plove
klupko se predaje ceznjama sto bole
ravne ko strijele umacaju srce
i onda se vole, vole, vole...

pa osjecam kako klize....
tamne sjene neke krize
jos me proganjaju nestvarnim licima
jos me tjeraju ravnodusnim hicima

i pustam misli da tonu, da sute
i nagazim na one ostavljene davne pute
neizbrisiva slova potkovanih noci
uzivanja u sokovima proljeca i samoci

i bivam ona sto oduvijek ceka
sa plimama i osekama uz mora daleka
na pijesku plaza koje dozivaju snove
pustam te misli da plove, da plove.....

[n0mad]

prije zore nista se ne cuje
samo tisina u carstvima svojim putuje
i jos more cvrsto sanja
dok se sunce sporim koracima uspinje

i nema raja
sve dok se ide do kraja
i suze zude svjetla neka grada
koje ce stici kao sto stizalo je do sada

nijemi prozori skriveni iza drhtaja
trepere borovi crnih gavrana
gotika trenutka plamsa kao zli dusi
i krade otkucaje sata sto se u ponor rusi

ispod negdje u neprohodnim labirintima buja struja
a iz gnijezda na lijesci viri glavica novorodjenog slavuja
jer razvilo se nebom cvoraka jato
i sve je sada polako srebro i zlato

i dok mi jastuk sapuce probudi se
njegova ruka na tudjem licu je
erotika ce pasti ko sto padaju strasti
uvijek se zeli zeljama rasti i rasti

dok otvaram oci sjene se mrtve prave
kao mumije sto u sarkofagu nesto i nekoga slave
a ja kao poslijednji skrib prizivam i uzivam
zasto ne znam, pa dusu guzvam

i kidam preostale ceznje tisine
nek nose ih ladje deltama bistrine
mjesec je uronio u misterij alfe
omega ce stici sa prstima sto diraju harfe

jos malo, jos malo, izvuci se kao visibaba
snijeg ostaviti na zelenim travama
u lokvicama sto jos fino disu, sto se pare
a meridijani u meni izgovaraju sonete stare

i tada tek jutro izborene slobode
tjera mrak u njegove neciste vode
dok zvona crkvi pjevaju ode
zlo ne bode, vise ne bode

[n0mad]

danas mi cvjeta cvijece
sutra nitko ne zna sto nosi
mozda kisu spustit ce u kosu
ili tamne oblake

danas neka bude CARPE DIEM
i nek se ubere trenutak
jer sutra ces mozda vec nijem
biti tek zaboravljeni oblutak

danas su mi obale privrzene
i zacrtane u duboke sjene
sutra tko zna koji val
odnijeti ce i taj osjecaj

grabim ushit
cuvam njezno dogodjaj
sutra moze izblijediti sjaj
i zaustaviti ovakav porodjaj

kacim se o najljepse snove
blizim se ljubavi sto sada zove
uzivam luke neke nove
i lebdim u prostore modre

jednostavno sam laka, dizem se
poput balona sto mozda puknut ce
ili necije usne otpusu sve
danas se zivi, danas se raduje

grdelin sa grane meni pjeva
sunce me grli i sad smo prvi
krv se uzburkala i vene vole
svaki dodir, svako more

jer sutra sve se gasi
sve mrije kao kad splasnu carolije
jos se treba rasti i pasti
i podizati i odlaziti

zdravo rijeke
zdravo smreke
jutro vama, elegantne vrbe
pozdrav tebi i sapat pomice grude

zdravo planine
zdravo nizine i pasnjaci
jer sutra vec nestaju ljubavnici
iz zavadjenih porodica

zdravo svjetovi
zdravo pokusaji
zdravo svi propusti i kajanja
zdravo sve tajne i lajanja
zdravo zivote i tvoje ljepote
zdravo pijane note

CARPE DIEM
mjesto suza
sve dok drhti ova bluza
ispod grudi
iznad ljudi
povrh svega
kao dio njega!

[n0mad]

more se mijenja
sa ruzom vjetrova
ostala je sjena
sto je teska kao trema

vrijeme putuje
prostorima otvorenim
i gadno zavijaju vukovi
u coporima bez ljubavi

tada smo nestali
barke su se zaustavile
i val je zapljusnuo divlje
preostalo sivilo hridi

a onda opet vjetar bridi
kao koprive sto se sire
iz kamena do plamena
ostavljajuci gorcinu

sada znaju oprane zime
sto je snaga jalove kise
jer snijeg je nestao
i biti ga nece vise

samo srce sapce tise
dok ga gumica olovke brise
tattoo za glumca
sto voli sunca

i znaju oprane zime
da im se ne spominje ime
i plac njihov ponire
sve do sala i hodnika istine

tu je kraj...
i budi se opet proljetni sjaj
obuzima nas sve
bojama trave zelene

[n0mad]

Dotakla me je poniznost
i odmah sam znala...
da je bolje pisati po
skrivenim rijekama
samo mojih obala
samo mojih ceznji

Dotakla me je dobrota
i odmah sam se probudila
sa drugim snovima
onih samo meni prepoznatljivih slanih voda
sto se mora zovu....

I tu sam prestala....
kao covjek kad vidno raste
prema svojim godinama, koje cekaju
jos jednu boru, jos jednu sijedu
u borbi divljih bujica
sto vriju sada za te
uspomenama
i sute vijerne sate
koji nikada
ne staju
pa makar placem
i ovaj dozivljaj....