O onima koje su ostavljale/bile ostavljene

[Dark Dizkober]

Kako u zadnje vrijeme često ovo radim, tako sam i večeras nakon posla svratio u trgovinu. Nije bilo nekih dobrih akcija, pa sam se bar danas počastio kvalitetnijim viskijem. Trafika je odmah preko puta, pa sam u prolazu, dok se u glavi več ocrtavaju siluete onoga o čemu sam odlučio pisati, pokupio dvije kutije laki strajka. Trebat će.

Marinu sam upoznao kao nesigurni, sada to shvaćam, još uvijek dječak, na pragu 17-e godine, upravo nakon što sam pao treći razred. Profesori me nisu voljeli (heh, kako izlizana fraza). Danas priznam, najveća krivica je na meni, kad onako nezreo biraš školu i uzmeš nešto, jer eto, dobra je škola, muška. Jedna od najvećih grešaka u životu, ni dan nisam radio u struci. Niti planiram.

Ako sam sebe tada nazvao nesigurnim, kako da onda nazovem Marinu? U svom svijetu, kao što smo svi bili tada u tim godinama. Niža od mene za dvije glave, ali neobično lijepa, nikad nisam shvatio razlog njenoj tadašnjoj depresiji.
Nazivala se vješticom, prinosila je darove prirodi, i bilo mi je to simpatično. Dovraga, ja sam imao rock bend u kojem bubnjar nije bubnjeve u životu vidio, a vježbao je tako što bi lupao prstima o drveni stol, uz tada popularni Limp Bizkit. Sad mi je zapravo žao što sam zagubio jednu jedinu snimljenu pjesmu.
Vrijeme provedeno s njom nosilo je sve. Moja prva iskustva kako se zapravo nosit sa PMS-om, stresom, i stidu njene mlađe sestre kad bi prolazili kroz njenu sobu do Marinine.
M nije imala previše iskustva, ali nakon nekoliko mjeseci sasvim solidne mladenačke veze, uvidjela je sve moći koje daje status vlasnice vagine.
Prekinuli smo nakon skoro dvije godine mirenja, raskida, raskida i mirenja.
Ubrzo se javila i molila me da se pomirimo, ali bilo je kasno. Upoznao sam Nikol.

Nikol je i dan danas ostala moja najveća ljubav, ispunjenje onoga kad ljudi kažu - da mi je bar jednom onako pravo voljeti u životu i biti voljen. Nismo se vidjeli sada već 3 godine uopće, ali uvijek mi je drago kad dobijem rođendansku čestitku s poznatog maila.
Bila je to veza na daljinu, 110 kilometara, ali što je to bilo naspram ljubavi do neba i nazad. Sada držim da smo se premladi upoznali. Ali isto tako, da nisam siguran koliko bismo bili kompatibilni da se prvi puta sretnemo za nekoliko dana.
Prošli smo sve što se dalo proći. Sve osim slučajne trudnoće, iako se sjećam jedne večeri kad su me prijatelji vodili van jer smo ona i ja bili uvjereni da je trudna. Nakon što su prevare postajale sve učestalije, nije imalo smisla više, ni sama se danas ne ponosi svojim odabirima. Ona je sada sretna, zaručena, i meni je drago zbog toga, oboje znamo da smo imali nešto posebno. Iako nisam siguran tko je na kraju koga ostavio. Vjerojatno smo 1:1. Tko bi mogao zaboraviti prvu večeru kod njenih roditelja, kada je stari napravio roštilj, a ja se onako mlad od treme znojio kao što Nick Cave nikada ne bi.

Bili smo zajedno u dva navrata, a u međuvremenu sam upoznao Dariju, koju sam naivno povrijedio da bih se vratio Nikol. Tu sam podijeljenog mišljenja. Ne znam što bi bilo. Kad bi bilo, da je bilo...

Osijek prekriven snijegom ću najviše pamititi po Alini, 6 godina starijoj od mene. No, kako to uvijek biva, neke druge stvari površnije prirode su utjecale na to da se raziđemo. Njena rečenica - moj tata svaki tren u novčaniku ima 1000 eura, ti to nikada nećeš imati - je povukla svaku crtu između nas, kao i moji rođendanski darovi popraćeni s izjavama - zar samo to? Ne žalim, iako sam se i tad previše dao, i sve što sam činio, činio sam joj iz srca. Prevladala je razlika u godinama, njena razmaženost i društveni stalež. Ipak, žao mi je što je i dan danas sama.

U kratkim periodima, kroz moj život su prošla razna imena, neka ljepša, neka neobičnija, i neka koja sam zaboravio. Još jedna Alina, Renata, Tina, i svaka je imala i ima posebno mjesto, da li u krevetu, da li na papiru, da li za šankom, i ponekad mali nemir jer tko zna gdje su mogle ostati uklesane da je bilo malo više sreće. Muda. Ili oboje.

I dok podižem zadnji gutljaj iz teške čaše sad već pomalo ugrijanog sadržaja, otvaram zippo, i palim još jednu cigaretu, koja me posljednjih dana sve više navodi na to da zaista ponekad dogorjeva sporije od nekih ljubavi.

[TheMartian]

jako dobro, ovo me vratilo u neke dane koji mi se čine kao da nisu bili u ovom životu,baš ti hvala, ovo mi je trebalo

[majica_2008]

...meni ovo ide ma fazu(bolju) Neki to vole vruce....i ne mislim na film...

[John_Wayne]

Dark Dizkober kaže:

K

Osijek prekriven snijegom ću najviše pamititi po Alini, 6 godina starijoj od mene. No, kako to uvijek biva, neke druge stvari površnije prirode su utjecale na to da se raziđemo. Njena rečenica - moj tata svaki tren u novčaniku ima 1000 eura, ti to nikada nećeš imati - je povukla svaku crtu između nas, kao i moji rođendanski darovi popraćeni s izjavama - zar samo to? Ne žalim, iako sam se i tad previše dao, i sve što sam činio, činio sam joj iz srca. Prevladala je razlika u godinama, njena razmaženost i društveni stalež. Ipak, žao mi je što je i dan danas sama.

Ovo mi je daleko najdraza recenica.

Ili kako bi rekli, sve na kraju dodje na svoje.

[Flat]

Super.
Meni je ovo prava stvar i pravo usamljeno srce koje nije usamljeno ni ocajno. Srce koje promislja, voli i boli, ne ocajava, uci...
Svaka cast.
I meni je bas ovo trebalo.

[devaa]

Vjerujem da svi u nekim periodima dana zivimo u snovima svoje podsvijesti nekom imaginarnom svijetu ( proslom, buducem ) koji smo prosli, zamisljamo novi..
uz uspomene koje nas vode u proslost i tjeraju da po njima u glavi gradimo buducnost.. ( zaleci, zahvaljujuci se na tim nekim ljudima, uspomenama )..
I tako svaki dan u glavi zivimo s onima koji vise nisu uz nas, pored nas ( barem ja )...

jer eto iako ne vjerujem u sudbinu jer ne mogu podnijeti cinjenicu da netko/nesto upravlja nasim zivotima preodreduje za nas doli nas samih.. ali izgleda da vrlo jednostavno zivot ponekad ima drugacije zamisli od nasih zelja i ideala.. jako lijep i zanimljiv post.. hvala ti autore za ovo, bas si me upravo vratio u jedan lijepi period mog zivota koji cu si ispratit jednom posebnom pjesmom..

[Dark Dizkober]

danas sam se sjetio da sam zaboravio uvrstiti jednu djevojku, za koju sam previše vremena mislio da mi je nešto posebno....
očito ipak nije

[GosponProljeće]

Super je,najviše mi se svidio dio s Alinom i snijegom prekrivenim Osijekom. Na kraju se čulo i otvaranje zipača.

[majica_2008]

E jebemu,i ja cula Zippo

[maruskamasa]

Jako lijepo!

Sad i ja malo razmišljam malo o svemu prije. Možda je ipak i meni ovo trebalo..

[Dark Dizkober]

stvarno mi je drago da vam se svidjelo

ali kako tema ne bi izgubila smisao, mislim da ne bi bilo loše, ako se netko osjeti voljan - napisati neku svoju pričicu s pogledom u retrovizor

[NOBUNAGA]

Dark Dizkober kaže:

stvarno mi je drago da vam se svidjelo

ali kako tema ne bi izgubila smisao, mislim da ne bi bilo loše, ako se netko osjeti voljan - napisati neku svoju pričicu s pogledom u retrovizor

E, kada bi znao pisati kao ti dalo bi se nešto riješiti. U zadnje vrijeme teško prenosim svoje misli na papir.

[Humana dolina]

Ovo ni Balašević ne bi mogao izrecitirati!

[aniston]

Dark Dizkober kaže:

Kako u zadnje vrijeme često ovo radim, tako sam i večeras nakon posla svratio u trgovinu. Nije bilo nekih dobrih akcija, pa sam se bar danas počastio kvalitetnijim viskijem. Trafika je odmah preko puta, pa sam u prolazu, dok se u glavi več ocrtavaju siluete onoga o čemu sam odlučio pisati, pokupio dvije kutije laki strajka. Trebat će.

Marinu sam upoznao kao nesigurni, sada to shvaćam, još uvijek dječak, na pragu 17-e godine, upravo nakon što sam pao treći razred. Profesori me nisu voljeli (heh, kako izlizana fraza). Danas priznam, najveća krivica je na meni, kad onako nezreo biraš školu i uzmeš nešto, jer eto, dobra je škola, muška. Jedna od najvećih grešaka u životu, ni dan nisam radio u struci. Niti planiram.

Ako sam sebe tada nazvao nesigurnim, kako da onda nazovem Marinu? U svom svijetu, kao što smo svi bili tada u tim godinama. Niža od mene za dvije glave, ali neobično lijepa, nikad nisam shvatio razlog njenoj tadašnjoj depresiji.
Nazivala se vješticom, prinosila je darove prirodi, i bilo mi je to simpatično. Dovraga, ja sam imao rock bend u kojem bubnjar nije bubnjeve u životu vidio, a vježbao je tako što bi lupao prstima o drveni stol, uz tada popularni Limp Bizkit. Sad mi je zapravo žao što sam zagubio jednu jedinu snimljenu pjesmu.
Vrijeme provedeno s njom nosilo je sve. Moja prva iskustva kako se zapravo nosit sa PMS-om, stresom, i stidu njene mlađe sestre kad bi prolazili kroz njenu sobu do Marinine.
M nije imala previše iskustva, ali nakon nekoliko mjeseci sasvim solidne mladenačke veze, uvidjela je sve moći koje daje status vlasnice vagine.
Prekinuli smo nakon skoro dvije godine mirenja, raskida, raskida i mirenja.
Ubrzo se javila i molila me da se pomirimo, ali bilo je kasno. Upoznao sam Nikol.

Nikol je i dan danas ostala moja najveća ljubav, ispunjenje onoga kad ljudi kažu - da mi je bar jednom onako pravo voljeti u životu i biti voljen. Nismo se vidjeli sada već 3 godine uopće, ali uvijek mi je drago kad dobijem rođendansku čestitku s poznatog maila.
Bila je to veza na daljinu, 110 kilometara, ali što je to bilo naspram ljubavi do neba i nazad. Sada držim da smo se premladi upoznali. Ali isto tako, da nisam siguran koliko bismo bili kompatibilni da se prvi puta sretnemo za nekoliko dana.
Prošli smo sve što se dalo proći. Sve osim slučajne trudnoće, iako se sjećam jedne večeri kad su me prijatelji vodili van jer smo ona i ja bili uvjereni da je trudna. Nakon što su prevare postajale sve učestalije, nije imalo smisla više, ni sama se danas ne ponosi svojim odabirima. Ona je sada sretna, zaručena, i meni je drago zbog toga, oboje znamo da smo imali nešto posebno. Iako nisam siguran tko je na kraju koga ostavio. Vjerojatno smo 1:1. Tko bi mogao zaboraviti prvu večeru kod njenih roditelja, kada je stari napravio roštilj, a ja se onako mlad od treme znojio kao što Nick Cave nikada ne bi.

Bili smo zajedno u dva navrata, a u međuvremenu sam upoznao Dariju, koju sam naivno povrijedio da bih se vratio Nikol. Tu sam podijeljenog mišljenja. Ne znam što bi bilo. Kad bi bilo, da je bilo...

Osijek prekriven snijegom ću najviše pamititi po Alini, 6 godina starijoj od mene. No, kako to uvijek biva, neke druge stvari površnije prirode su utjecale na to da se raziđemo. Njena rečenica - moj tata svaki tren u novčaniku ima 1000 eura, ti to nikada nećeš imati - je povukla svaku crtu između nas, kao i moji rođendanski darovi popraćeni s izjavama - zar samo to? Ne žalim, iako sam se i tad previše dao, i sve što sam činio, činio sam joj iz srca. Prevladala je razlika u godinama, njena razmaženost i društveni stalež. Ipak, žao mi je što je i dan danas sama.

U kratkim periodima, kroz moj život su prošla razna imena, neka ljepša, neka neobičnija, i neka koja sam zaboravio. Još jedna Alina, Renata, Tina, i svaka je imala i ima posebno mjesto, da li u krevetu, da li na papiru, da li za šankom, i ponekad mali nemir jer tko zna gdje su mogle ostati uklesane da je bilo malo više sreće. Muda. Ili oboje.

I dok podižem zadnji gutljaj iz teške čaše sad već pomalo ugrijanog sadržaja, otvaram zippo, i palim još jednu cigaretu, koja me posljednjih dana sve više navodi na to da zaista ponekad dogorjeva sporije od nekih ljubavi.

Daj se javi jednoj i budi sretan.
Nemoj se drzati grbav

[Dark Dizkober]

aniston kaže:

Daj se javi jednoj i budi sretan.
Nemoj se drzati grbav

jooooj, da ima i s jednom neke budućnosti, ne bi bile u ovom tekstu

[brezia]

lijepo...

[aniston]

Dark Dizkober kaže:

jooooj, da ima i s jednom neke budućnosti, ne bi bile u ovom tekstu

A zasto nebi bilo buducnosti ?

[majica_2008]

jer ''sve su prave ljubavi tužne...''

[RiderInTheSky]

Jako dobro napisano. Mozda bi ova tema zaista mogla zazivjeti kao kutak proze sa osvrtima na neke/sve ostavljene ljude i epizode. Kada sam vidio naslov, nisam ocekivao ni blizu ovako nesto.

Whisky... Jako dobro... Imamo isti ritual. Vec mi padaju dvije price na pamet samo kaj bi moje bile predugacke. Mozda bi morale ici u nastavcima da ne dojade citatelju Ovdje je prakticnija skracena forma. Razmisliti cu. U svakom slucaju, odlicno.

Poslano sa mog HUAWEI P6-U06 koristeći Tapatalk

[coldplug]

Sjedi, odličan!