Budizam

[nezgodan2]

zajednička srž je da se radi o duhovnom iskustvu, a koje je subjektivno.. ali ga se naziva duhovnim jer je znanstveno neobjašnjivo.

treći slučaj je jedini logički koherentan jer prvi može drviti koliko hoće o tome kako ništa ne postoji isl. ali zbilja ga demantira. Drugi može tvrditi da je sve jedno, što je filozofski moguće, ali 1) radi se o njegovom osobnom iskustvu i 2) on sam očito nije sve.. nit je svevideć, nit je svemoguć, i govori kroz svoja usta, a ne kroz moja..

dakle ostaje samo 3: vječno sebstvo u interakciji s vječnim bogom..

sad, to možeš iskusiti ili ne, ali to je ujedno i jedino objašnjenje koje životu daje smisao, po mojem mišljenju

[Beljki]

nezgodan2 kaže:

zajednička srž je da se radi o duhovnom iskustvu, a koje je subjektivno.. ali ga se naziva duhovnim jer je znanstveno neobjašnjivo.

Svakako. Takodjer je zajednicko svim filozofima da filozofiraju i svima nama da ovdje pisemo. To je medjutim neka sasvim druga jednost od one koja impliciraju pocetne izjave. Kad netko kaze da dvoje ljudi pise iste stvari ili da dva filozofa u sustini govore o istom onda se u pravilu misli na sadrzaj napisanog ili misljenog, a ne na samu cinjenicu pisanja ili misljenja, to je vise stvar ove trece, izvanjske perspektive. Proizlazi direktno vec i iz same formulacije - ako kazes pisu isto ili pisu o istom tada si suzio tu istovjetnost na sadrzaj ili barem slicnost partikularnih individualnih formi pisanja/stila (u odnosu na ostatak pisalaca). U protivnom se ne bi radilo o bespotrebnoj razlikovnoj tvrdnji: oni pisu isto, vec bi se radilo o banalnoj, ocitoj i stoga suvisnoj tvrdnji: oni pisu. Cim postoji kvalifikacija "isto" znaci da ona postoji u odnosu na neko ne-isto.

To da svi imamo iskustvo ne govori nista o tome koliko je iskustvo za sve jednako. Svi koji su u ovom trenutku na otvorenom imaju isto iskustvo bivanja na otvorenom. Samo sto negdje sije sunce, negdje pada kisa, negdje snijeg, netko je na 3000 m nadmorske visine, neko je pod morem.

Iz samorazumljive cinjenice koja bas nista ne govori ozim iznosenja ocitog - da svi koji imaju iskustvo- imaju iskusvo, ne proizlazi da postoji neki element iskustva koji je isti van puke implicitne i samorazumljive cinjenice postojanja nekog isustva kao takvog.

Stovise, samo postojanje svijesti podrazumjeva postojanje nekog iskustva. Svi neprestano nesto dozivljavao i imamo neko iskustvo, iz te perspektive apsolutno svo svjesno postojanje je istovjetno u cinjenici imanja nekog iskustva. Buduci je tako nema nikakvog sisla kao argument u raspravi, to je kao da kazes da je jednakost u tome da svi postojimo. Jednakost ili nejednakost o kojoj se uopce ima smisla raspravljati je ona u kojoj postoji potencijal za istovjetnost ili razlicitost, na razini na kojoj ta mogucnost uopce ne postoji, koja je tvrdnja poput 1=1, stoga 1=1, nema bas prostora za istu i nema nikakve upitnosti pa sumnjam da itko na to misli kada govori o zajednickoj sustini.

Rhesenje pitanja je li A=B=C nije "sve su to slova". To je sagledavanje iz vanjske perspektive, poput ovih o kojima smo govorili (psiholoskih, socioloskih itd), a ne jednakost sadrzaja duhovnog iskustva koja je jasno implicirana u raspravi buduci se govorilo o nekoj nespoznatljivoj metafizickoj pojavnosti.

Takodjer, nije uopce znanstveno neobjasnjivo iz te izvanjske perspektive pa je i tu izjava kontradiktorna. Sasvim je moguce objasniti neuroloske, psiholoske, socioloske i ostale mehanizme iza misticnog iskustva iz perspektive razlicitih znanosti. Sam partikularni sadrzaj iskustva, odnosno njegov pojedinacni dozivljaj i interpretacija te njegove filozofske implikacije su tek eventualno van te domene. Zato i jest moguce svesti na zajednicki nazivnik iz trece, ne-duhovne perspektive, ali ne i iz one unutarnje, perspektive samog mistika i vjernika.

treći slučaj je jedini logički koherentan jer prvi može drviti koliko hoće o tome kako ništa ne postoji isl. ali zbilja ga demantira.

Treceg zbilja potvrdjuje? Imas empirijski dokaz postojanja duse i postojanja Boga?

Kako zbilja prvog demantira? Prvi ne kaze da niceg nema nego da neme metafizicke sustine u pojavama.

U treci sad necu ulaziti, da dodatno ne kompliciramo sa viskom opcija

sad, to možeš iskusiti ili ne, ali to je ujedno i jedino objašnjenje koje životu daje smisao, po mojem mišljenju

Sisao zivota je previse subjektivna stvar da bi bilo relevantnim, ne pretstavlja apsolutno nikakav argument. Nekome zivotu smisao daje nogomet. Stvarnost, odnosno tocnost ili netocnost neke tvrdnje, ne ovisi o tome koliko netko u necemu nalazi osobne motivacije za zivot. Potpuno nebitna star u raspravi.

[Speare Shaker]

Beljki kaže:

Mislim da iz unutar-religijske, unutar-misticne i unutar-filozofske perspektive nije moguca jedinstvena teorija svega bilo da je "ekspanzionisticka" (modeli koji rade vrlo kompleksne nad-sustave u koje onda kombiniraju razlicita moguca iskustva ne negirajuci individualnu razliku - primjeri bi bili Aurobindo, Wilber isl) ili "redukcionisticka" (tvrdi da su sva u stvari ista, samo kulturoloski razlicito upakirana, rekao bih dominantno u povrsnom newageu). Nalazim sve dosadasnje takve pokusaje isforsiranima, odnosno nedovoljno konzistentnima.

To sam i sam pokušao objasniti u jednom od prethodnih postova, uključujući tu i ovaj dio o new ageu.

[nezgodan2]

Treći je objektivno najbolji... oni koji puno propituju što je što, postoji li to zaista, da li oni sami zaista postoje, postoji li ovo ili ono, je li to subjektivno ili objektivno, objektivno si prave nepotrebne probleme, po mom mišljenju.

Ne postoji niti jedna kultura bez boga, ovakvog ili onakvog, ako ćemo "objektivno". Dakle, prirodno je u boga vjerovati. Prirodno je i propitkivati, ali kad dobiješ odgovor onda bolje da u njega vjeruješ, ne? ako odgovor ne dobiješ, opet je bolje vjerovati..

Svaka vrlina, a koju objektivno smatramo objektivnom, pa i čitavo ljudsko društvo, a pogotovo zakoni, temelje se na Pravdi, a pravda je logički izvediva samo iz višeg dobra tj. postojanja Boga. kad Boga nema, sve je dopušteno. to obično vodi u katastrofu, a što nam to govori? onako, empirijski?

doduše, postoje i oni koji te koncepte podvrgavaju vlastitim interesima ili ideologiji, a to opet završi kako?

Tako da jedini sudac može biti čovjek (osoba) sam po sebi.. a to je .. subjektivno?

[Beljki]

nezgodan2 kaže:

Treći je objektivno najbolji... oni koji puno propituju što je što, postoji li to zaista, da li oni sami zaista postoje, postoji li ovo ili ono, je li to subjektivno ili objektivno, objektivno si prave nepotrebne probleme, po mom mišljenju.

Da bi tvrdio da je nesto objektivno najbolje treba prvo ustanoviti univerzalne kriterije odredjivanja najboljeg, pa onda utvrditi da je bas o najbolje.

Samo to reci je isprazna fraza.

Takodjer, to nista ne govori o tocnosti date tvrdnje. Iz neke prespektivne nesto st nije tocno moze biti bolje od necega sto jest tocno.

Ne postoji niti jedna kultura bez boga, ovakvog ili onakvog, ako ćemo "objektivno". Dakle, prirodno je u boga vjerovati. Prirodno je i propitkivati, ali kad dobiješ odgovor onda bolje da u njega vjeruješ, ne? ako odgovor ne dobiješ, opet je bolje vjerovati..

Argumenti vecine (svi vjeruju) je logicno pogresan. Istinitost nije pitaje demokracije. 2+2=4 nije tocno zato sto se demokratskim glasanjem to utvrdilo ili zato sto vecina ljudi u to vjeruje, jedino sto je tu utvrdivo dogovornim konsenzusom jesu simboli koji se koriste za zapisivanje.

Vecina ljudi je vjerovala da munje bacaju Bogovi. Mislis li da je zbog toga vjernik u Zeusa i Peruna (ili ti sv. Iliju nakon krscanskog potkradanja paganizma) u pravu, a fizicar i metereolog u krivu? Da li se istina prmjelnila time sto danas vecina ljudi vjeruje kako munje nastaju usljed prirodnih fizikalnih mehanizama? Znaci li to da i je nekad bacao Zeus, ali danas, buduci je vecina promjenila misljenje, otiso coek u penziju pa sad neke elektricne djidja-midje dosle na svje?

Argument "prirodnosti" je pak nepostojeci i besmislen. Priroda=materijalna pojavnost. Buduci je sve sto postoji priroda apsolutno sve sto se u vidljivoj i pznatoj pojavnosti desava jest po definiciji prirodno.

Svaka vrlina, a koju objektivno smatramo objektivnom,

Koji su to vi i kako objektivno ustanovljavate objektivnost neke vrline?

pa i čitavo ljudsko društvo, a pogotovo zakoni, temelje se na Pravdi,

So je to Pravda, tko ju definira,je li to neki prirodan zakon ili privremeni konsenzus nekog drustva?
Jesu li jednake percepcije pravde danasnje Hrvatskog drustva ili nekog antickog kojemu je ropstvo bilo potpuno samorazumljivo i pravedno? Je li ista percepcija pravedosti modernog pacifistickog trenda i povijesnih ratnickih kultua kojima su osvajanje, placka, palez i silovanje bile slavljene vrijednosti?

a pravda je logički izvediva samo iz višeg dobra tj. postojanja Boga. kad Boga nema, sve je dopušteno. to obično vodi u katastrofu, a što nam to govori? onako, empirijski?

Kada bitako bilo onda nitko osim vjernika ne bi imao etiku. Vidimo da nije tako i da ateisticka drustva, kao i ona bazirana na ne-teistickim religijama imaju snaznu etickukomponentu. STovise, ako prihvatimo suvremene vrijednosti poput tolerancije, nenasilja itd kao vazece eticke norme vjerojato su ih do najestremnijih krajnosti doveli Jaini (njima se recimo Gandhi inspirirao u osmisljavanju nenasilnog poketa) koji su ateisticka sramana religija (ne i materijalisticka, ali ne vjeruju u izvorno osobno inteligentno prapocelo i tvorca).

Empirijski nam to govori da empirija nije pokazala nikakvu prednost vjerovanja u Boga u pogledu ustanovljavanja etickce strukture u drustvu.

Dakle empirijski je zakljucak da je etika neovisna drustvena pojava samoregulacije zajednice koja enma veze sa hipotetskim izvanjskim duhovnim faktorima.

doduše, postoje i oni koji te koncepte podvrgavaju vlastitim interesima ili ideologiji, a to opet završi kako?

Izmedju ostalog cesto tako da postanu vjrskim velikodostojnicima beskrupulozno muljajuci naivce pricama o Bozijoj etici

[nezgodan2]

na temelju kojeg načela se temelji uvođenje etičke strukture u društvu? (ostavit ćemo po strani da ona nije materijalna pojavnost pa se opet slažemo da ista objektivno postoji)

[Beljki]

nezgodan2 kaže:

na temelju kojeg načela se temelji uvođenje etičke strukture u društvu? (ostavit ćemo po strani da ona nije materijalna pojavnost pa se opet slažemo da ista objektivno postoji)

Ne temelji se ni na kojem nacelu nego evolucijskoj potrebi.

Buduci su ljudi kolektivisticka vrsta koja svoju evolucijsku prednost nalazi prije svega u neusporedivoj sposobnosti stvaranja kompleksnih drustvenih organizacija struktura mora postojati i interna regulacija odnosa unutar tih drustvenih struktura da bi iste mogle prezivjeti.

Uopce nije potrebno uvodjenje nikakve apstrakcije poput nacela niti vanjskog faktora poput Boga da bi se postojanje etike sasvim dobro i suvislo objasnilo..

I sasvim je materijalna pojavnost. Mentalna konceptualizacija i formuliranje iste nije, ali instinkti koji reguliraju nasa medjusobna ponasanja bilo direktno, bilo indirektno (kroz opet urodjeni instinktivni mehanizam kondicioniranja i konformiranja) su sasvim bioloske materijalne pojave.

[nezgodan2]

dobro, ako je evolucija mjerilo, zašto je evolucija proizvela Boga?

[Beljki]

nezgodan2 kaže:

dobro, ako je evolucija mjerilo, zašto je evolucija proizvela Boga?

Mozemo samo spekulirati. Takodjer, ne tvrdim da Bog nuzno ne postoji, samo tvrdim da etika ne dokazuje njegovo postojanje.

Neke od spekulativnih mogucnosti su:

- emotivna sigurnost koju pruza regresivno (djetinje) trazenje sigurnosti, odnosno projekcija djecijeg idealiziranja roditelja na kozmicko netjelesno bice uodraslom dobu. U osnovi bajka u koju nam je drustveno prihvatljivo vjerovati u odraslim godinama.

- popunjavanje rupa u znjanju (opet berzija trazenja sigurnosti, kao i regresiranje u djetinjstvo iz prve stavke, samo drugacije manifestirano). Strah je paralizirajuca pojava koja steti funkcioniranju, stoga prirodno razvijamo mehanizme koji ce nam dati osjecaj sigurnosti i mira. Buduci nas plasi ono sto je nepoznato i sto ne mozemo kontrolirati primitivnom je covjeu najjednostavnije bilo izmisliti nekog nebeskog zastitnika koji ce objasniti neku pojavu, ali i od nje zastititi. Tako su recimo u jednom inijskom selu koje je cesto bilo poharano tigrovima ljudozderima izmislili bozanstvo tigra, stujuci kojeg su se nastojali zastitit. Naravo bez uspjeha dok im nisu dosli englezi i pobili tigrove Slicno je sa prirodnim nepogodama isl.

Izrazito je uocljivo kako se religiozna koncepcija prilagodjava okolini. Postoji jasna i medjusobno slicna (bez obzira na fizicku nepovzanost) religioznost razlicitih faza razvoja drustva. Lovac-sakupljacje podlozan drugacijim izazovima i ritmovima prirode od poljoprivrednika. Plemensko je izlozeno drugacijim drustvenim odnosima od feudalnog drustva. Razvoj znanja (astrnomije recimo) jako utjece na promjenu dozivljaja religioznih pojava i Boga.... tu je previse toga da se ide u detalje, ali se ovi mehanizmi koji stvaraju potrebu za bozanskim dalje specificno manifestiraju u velikoj mjeri ovisno o specificnoj fizickoj i drustvenoj okolini.

- razvoj jezika kojemu je neophodan razvoj apstraktnog, konceptualnog misljenja. Naime, da bi rijec stolica imala smisla moras stvoriti metnalnu kategoriju stolice, da bi zatim usporedjujuci fizicke objekte sa mentalnom kategorijom zakljucio da se radi o objektu kojeg je moguce opisati tim verbalnim simbolom stolice (kojeg pak onda pretvaramo u vizualne pismene simbole uovom slucaju) te na taj nacin odredjenu ideju, dogadjaj it prenjeti drugoj osobi koja fizicki nije nazocna istom iskustvenom dozivljaju fizicke okoline.
U tim slucajeima mentalne kategorije reflektiraju stvarne fizikalne pojave i nastaju "odozdo", modeliranjem fizikalne stvarnosti.
Ali moguce je,jednom kada smo razvili apstraktno misljenje, poceti zonglirati konceptima koji vise nisu direktno vezani uz fizikalne pojave i razviti vjeru u neovisno postjanje tog konstruiranog koncepta.
Posljedicno se svara ideja ultimativnog bica, ultimativnog doba itd - sve kao posljedica mentalnih konceptualizacija koje su pak sposobnost razvijena zbog potrebe razvoja verbalne komunikacije.

Ukratko - Bog je po tom misljenju posljedica jezika.

- religioznost generalno (sa monoteistickom Bogom ili bez) je takodjer kohezivni faktor u drustvu, dakle direktno vezano za navedenu evolucijsku potrebu reguliranja zivota zajednice.
Dok monoteizam tu nije nuzan rituali, tabui i pojam svetosti su univerzalni i nema drustva bez njih - cak i aeistickih. Recimo komunisticka drustva nisu imala religijske, ali su imala drustvene drzavne rituale (npr mimohodi), tabue (to u autoritarnim drustvima ne treba isticati) i svetosti (slike, spomenici, heroji..). I moderna sekularna drustva ih imaju. Recimo maturalna zabava je sekularni drustveni ritual sa otprilike slicnim ranijim religijskim pandanom u krizmi. Postoje drzavni "sveti" simboli poput zastave, grba, oltara domovine itd. Postoje tabui prtiv narusavanja tih istih simbola...

I tako dalje, vjerojatno ima jos puno toga...

[nezgodan2]

ako je tome tako , tko sam ja da kažem da nije

[Harry Haller]

Neki kažu da postoji zajednička nedualna srz u svim monoteizmima ispod dualističke površine koja se očituje kod mistika. Ali ne vidim kako se budizam tu uklapa jer cini mi se da budisticka nedualnost nije svođenje svega na jedno, bitan, boga, svijest ili kako vec.

[Beljki]

Harry Haller kaže:

Neki kažu da postoji zajednička nedualna srz u svim monoteizmima ispod dualističke površine koja se očituje kod mistika. Ali ne vidim kako se budizam tu uklapa jer cini mi se da budisticka nedualnost nije svođenje svega na jedno, bitan, boga, svijest ili kako vec.

Je, to uglavnom tvrde monisti

A onda i budizam tu uguraju tako da cherrypikaju tumacenja budizma koja su im bliska. Npr popularno je konceptu sunyate davati neovisnu ontolosku vrijednost analognu brahmanu ili sl, a pri tome se najvise poziva na kasnije kineske interpretacije (djelom pogresni prijevod, djelom utjecaj lokalnih religija), a ne na izvrni Madjamicki koncept koji nema takvih karakteristika.

S druge strane dualisti tvrde isto, da je nedualisticko iskustvo u stvari podvrsta dualstickog. Pa tako recimo hare Krishne smatraju da je to sjedinjenje sa "bozijom energijom"
jes da je prilicno besmisleno al stas..

Svatko svog konja...
Sve je univerzalno, ali tako da smo bas mi u stvari u pravu

[nezgodan2]

ja mislim da je potreban eksperiment koji bi dokazao da bog postoji

[Beljki]

nezgodan2 kaže:

ja mislim da je potreban eksperiment koji bi dokazao da bog postoji

Ispravnije bi bilo traziti eksperiment koji bi dokazao da Bog postoji

[Bango]

Beljki kaže:

Ispravnije bi bilo traziti eksperiment koji bi dokazao da Bog postoji

A najispravnije bi bilo ispitati postojanje, na koji način stvari postoje.

[Beljki]

Prema nekim autorima postoji mogucnost, koju jos valja istraziti, kako je budizam theravade do relativno nedavno u dobrom djelu prakse bio puno slicniji mahayani i vajrayani, sa vise misticnih elemenata i ezotericnih praksi nego danas, doke je forma kakvu danas ima u dobroj mjeri posljedica reformi 19. i 20. stoljeca, pod dosta klonijalnog utecaja i zelje da se odmakne od ezotericnog prema mentalnom i misticnog prema racionalnom.

Medjutim, iako znamo da danas sveprisutna praksa vipassane prije tih modernih reformacija nije postojala, te iako znamo da je utjecaj mahayane (vidljiv iz arheologije i umjetnosti itd) bio veci neg sto danasnji vjerski autoriteti priznaju, ne mozemo sa sigurnoscu procjeniti razirenost takvih ezotericnijih praksi. Takodjer, neovisno o stupnju rasirenosti, nije sigurno koliko su se one razvile samostalno, a koliko pod utjecajem mahajane i vadjrajane. Naime, iako postoji slicnost u nekim somatskim aspektima tehnika ne postoji popratna mitoloska podloga, ista bozansta, mitovi, tekstovi itd.

Danas je takva praksa najpoznatija kroz Dhammakaya prokret u Tajlandu. Osim tog pokreta koji je formalizirao i specializirao pristup na tom nasljedju, postoje djepovi, pojedinci i neformalne tradicije generalno u Tajlandu, Kambodji i nekim drugim krajevima koji prakticiraju aspekte prakse i medju kojima se koriste tekstovi koji su djelovi ili izvedenice te (jogavacara) tradicije.

http://gtr.rcuk.ac.uk/projects?ref=AH%2FH009132%2F1

https://en.wikipedia.org/wiki/Dhammakaya_Movement

http://www.discoveringbuddha.org/wp-...-Buddhists.pdf

[Fazlija]

Otvaranje theravadskog meditacijskog centra na Fruskoj gori kod Novog Sada...

[Harry Haller]

Zanima me zašto se buda na nekim kipovima prikazuje kao debeo, a negdje kao mršav (što ima više smisla ako je živio isposnički).

Evo recimo ovo https://healingpilgrim.files.wordpre...-sculpture.jpg

Ok sad vidim da postoji i izvjesni Budai koji je uvijek debeo, ali kad se upiše buddha statue isto izbacuje i neke pretile slike.

Budai izgleda uvijek jako dobro raspoložen, ko čoek iz naroda.
Da li netko zna u kakvoj su vezi Buda i Budai i zašto je Buda mrk, a Budai veseljak?

[Beljki]

Harry Haller kaže:

Zanima me zašto se buda na nekim kipovima prikazuje kao debeo, a negdje kao mršav (što ima više smisla ako je živio isposnički).

Evo recimo ovo https://healingpilgrim.files.wordpre...-sculpture.jpg

Ok sad vidim da postoji i izvjesni Budai koji je uvijek debeo, ali kad se upiše buddha statue isto izbacuje i neke pretile slike.

Izbacuje zato sto ljudi cesto mjesaju i misle da je to Buda.

Budai je lik iz kineskog folklora koji je tamo asimiliran u budisticku mitologiju i ponekad poistovjecen sa Maitrejom (buduci Buda), ali nikada nije historijski Gautama Buda.

[Fazlija]

Nikako da uhvatim vremena za ove teme...

Beljki kaže:

Empirijski dokazi nisu svi ovako shvaceni iskustveni dokazi nego dokazi dobiveni promatranjem i eksperimentom putem cula (za razliku od teorijskih cistim promisljanjem ili unutarnjih duhovnih iskustava).

Da, b. meditacija i jeste sva u promatranju (vi-pašyati = raz-gledati), ali promatranju cega - promatranju jednog od cetiri temelja sabranosti (tijelo, osjecaji, misli i sadrzaji uma). Tada, upornim promatranjem, meditant biva sposoban uvidjeti stosta... od toga kako njegov um reagira na pojave, do toga da promatrane pojave (tvorbe, samskara) nisu trajne, nemaju sopstvo i mucne su. Bas zato sto su mucne, ostavlja ih se, napusta ih. Dolazi do njihvog iskorjenjivanja.

E sada... naravno da usporedno s promatranjem (vlastitim izravnim iskustvom), ljudski um stalno promislja i donosi zakljucke. Mnogi od tih zakljucaka su krivi, ali bas zato sto stalno sjeda iznova i promatra ponovno, promatrac biva sposoban bolje vidjeti i prepoznati pravu prirodu stvarnosti i donesti kvalitetnije zaljucke. Dakle, to nije puko mastanje bez iskustva uvida.

Ovo o eksperimentu culima ne razumijem sto je tocno misljeno... A ne razumijem niti ovo unutrasnjim duhovnim iskustvima? Ne razumie sto bi to tocno bilo. Budizam ne tezi nikvim unutrasnjim vizijama, zvukovima, svjetlima... a i ako se pojave, i njih ce podvrci analizi i u konacnici odbaciti.

Beljki kaže:

Empirijski dokaz uz to mora biti u stanju potvrditi ili opovrgnuti neku tvrdnju na jednoznacan, nedvosmislen, ponovljiv i konzistentan nacin.

Svatko tko dovoljno dugo tako gleda sadrzaje svijesti iskusit ce barem nesto od uvida u zakonitost svoje vlastite volje, i uvida u prolaznost, nesopstvenost i mucnost svih pojava. Bas zato sto je postupak ponovljiv, ljudi ga ponavljaju s vecim ili manjim uspjehom vec tisucama godina.

Beljki kaže:

Kada bi unutarnje "duhovno" iskustvo bilo mjerilo stvari onda bi trebali smatrati istinitima tvrdnje svih psihoticara, sizofrenicara, paranoika i ostalih...

Halucinacije bolesnika se ne mogu ponoviti kod zdravih ljudi, ma koliko oni to pokusavali. Vlastito meditativno iskustvo u b. se ne svodi na zamisljanje i vizije, nego na uvid u pravu prirodu stvari.

Beljki kaže:

Najbolji dokaz u filozofsko-teoloskim pitanjima koji je za njih uopce moguc je cista logika, duhovno iskustvo to nije.

A kako ces dokazati da je necija filozofska pretpostavka tocna, ako to nisi sam uvidio?

Beljki kaže:

I time nista nisi dokazao jer svaki polupeceni hipnotizer zna kako izazvati stanje transa i navesti te da iskusis ovo ili ono iskustvo upravo kroz manipulaciju ocekivanjima i sugestijama.

Nitko te ne moze hipnotizirazi da vidis prolaznost svih pojava i njihovu prazninu. Da su mogli druge ljude osloboditi, du'ovni ucitelji poput Buddhe i njemu slicnih bi to vec ucinili. Ali ako je vjerovati barem onome sto se pripisuje Buddhi, on je tvrdio upravo da to svatko moze vidjeti samo sam za sebe. Nitko drugi ne moze vidjeti za tebe. Zato razna mastanja i zamisljanja nisu konacna spoznaja, konacan uvid. Ona sama po sebi nisu losa, ali se moraju podvrci preispitivanju vlastitim uvidom.