Budizam

[Fazlija]

"Tišina je toliko plodonosnija u pogledu mudrosti i jasnoće od mišljenja. Kada uvidite koliki je užitak i vrednost tišine u nama samima, tada vam ta tišina postaje privlačnija i važnija. Unutrašnja tišina postaje ono čemu um teži… Pošto ste, na tom stupnju, shvatili da je veći deo onoga o čemu razmišljate svakako nepotrebno, da vas nikuda ne vodi, da vam stvara samo glavobolju, tada rado i lako veći deo vremena provodite u tišini unutrašnjeg mira."

Ajahn Brahmavamso: The Basic Method of Meditation

[Harry Haller]

Da li su nedualno prosvjetljenje (sve je svijest, ostalo je iluzija) i budističko prosvjetljenje različite stvari? Koliko sam čitao, a nisam puno, budisti ne ističu svijest kao nešto spektakularno, nego imaju svoju prazninu (emptiness) i dependant origination čeg u tim nedualnim učenjima uglavnom nema. Dakle po budistima, stvari jesu tu, ali ne same za sebe i nemaju čvrstoću koji im atribuiramo, supstanciju ili što već nego je sve fluidnije i ta spoznaja vodi do prosvjetljenja. Ne znam da li sam to dobro ubrao.

[Harry Haller]

I di je nestao onaj tehuti, on je znao sve koncizno objasniti. Dobro, i Fazlija i mod su dobri u tome.

[Fazlija]

Harry Haller kaže:

Da li su nedualno prosvjetljenje (sve je svijest, ostalo je iluzija) i budističko prosvjetljenje različite stvari? Koliko sam čitao, a nisam puno, budisti ne ističu svijest kao nešto spektakularno, nego imaju svoju prazninu (emptiness) i dependant origination čeg u tim nedualnim učenjima uglavnom nema. Dakle po budistima, stvari jesu tu, ali ne same za sebe i nemaju čvrstoću koji im atribuiramo, supstanciju ili što već nego je sve fluidnije i ta spoznaja vodi do prosvjetljenja. Ne znam da li sam to dobro ubrao.

Glavni indijski sistemi, tantra, vedanta, buddhizam, svi govore o istom samo stavljajuci naglasak na drugacije detalje.

Vrhovna stvarnost je izvan domasaja uma. Um je ne moze niti misliti, niti pojmiti. Moze o njoj samo mastati, ali je time ne moze zahvatiti. Stoga je posve svejedno da li je naziva svijest (shiva), praznina (shunyata), utrnutost (nirvana), bivanje (brahman) i sl.

Um moze pojmiti pojedinacne pojave, ali one su sve prolazne i nisu krajnja stvarnost. Um ne moze zahvatiti niti sveukupnost svih pojava, niti pravu sustinu bilo koje pojedinacne pojave. Stoga svi ti sustavi naucavaju da je neuvjezban um u neznanju (avidya).

Neznanje se otklanja sabranoscu paznje/svijesti/uma i zato svi ti sustavi vjezbaju paznju, pa je posve svjetno da li to vjezbanje nazivaju yoga, vipassana, bhavana, sadhana i sl. Svi uvjetuju i pravilno ponasanje, pa je i tu posve svejedno da li to ponasanje nazivaju sila, paramita ili yama-niyama.

Tako sabrana svijest biva sposobna prodrijeti kroz prolaznost pojava i uvidjeti konacnu stvarnost, pa je posve svejedno da li se tako sabrana svijest naziva samadhi, sati, jnana, vijnana, pratyabhijna i sl.

---

Jedino mjesto gdje postoji razlika izmedju vodecih indijskih sustava je metafizika. Opis odnosa vrhovne stvarnosti i prolaznosti svijeta.

Tantra kaze da je svijet pojava samo privremeno ispoljenje Shive (vrhovne svijesti) koje nastaje uslijed djelovanje njegove stvaralacke sile (Shakti). Uslijed vjezbe sabranosti (yoge) um biva sposoban otkloniti neznanje (avidya, abhasa) i spoznati (pratyabhijna, doslovno prepoznati) da je sve oduvijek samo Shiva... neopisiva stvarnost izvan domasaja uma koju mozes samo iskusiti, ali ne i opisati.

Vedanta kaze da je svijet pojava najobicnija obmana (maya) koja nastaje uslijed neznanja (avidya) koje se otklanja yogom. Tada se spoznaje Brahma... neopisiva stvarnost izvan domasaja uma koju mozes samo iskusiti, ali ne i opisati.

Buddhizam kaze da je svijet pojava prolazan (anitya), bolan (duhkha) i bez sustine (anatma). Neznanje (avidya) dovodi do vezanosti za tu prolaznost, a paznja (sati) do utrnuca (nirvane) koja je... neopisiva stvarnost izvan domasaja uma koju mozes samo iskusiti, ali ne i opisati.

---

Ako malo pogledas, sva 3 sustava govore o istom iskustvu i putu do njega, samo ga opisuju drugacije. Od pukog razmisljanja o slicnostima i razlikama njihovih opisa lako ces propustiti samo to iskustvo koje oni opisuju drugacijim rijecima. Zato nije stvar u usporedjivanju njihovih opisa, nego u iskustvenom dozivljaju njihove prakse.

[Harry Haller]

https://www.youtube.com/watch?v=-Bprb-GhbXg

Budističko tumačenje nedualnosti. Čimi mi se da to nije ista tvar na koju nedualisti misle.

[Harry Haller]

https://www.youtube.com/watch?v=-Bprb-GhbXg

Budističko tumačenje nedualnosti. Objašnjeno kroz nepostojanje inherentne prirode. Čini mi se da to nije ista tvar na koju nedualisti misle.

https://liberationunleashed.com/reso...-and-awareness

[Beljki]

Ni meni se ne cini validnom teza o jednakosti iskustva i previse se toga trpa u isti kos. Cak i u istoj religiji ti termini i vezana iskustva ne podrazumijevaju iste stvari u različitim sektama pa se recimo sunjata kasnijih kineza koji joj daju ontološku dimenziju razlikuje od izvorne indijske madjamacke koja je vise procesna i Nagarđuna cak direktno upozorava na gresku ontoloskog shvaćanja iste. I u teravadi naletih (ali nju slabije poznam) na neke skupine sa sličnim idejama, posebno djelovi tajlandske sumske tradicije (moguce da su i pod utjecajem nekad jake mahajane bas u toj regiji, iako ce oni reci da je samo posljedica izvornog i neovisnog mrditativnog iskustva - neovisnost istog se da osporiti i sama), al to opet ne predstavlja ortodoksiju....

Rekao bih da je univerzalizam, jednako kao i ekskluzivizam ili hijerarhijski inkluzivizam, posljedica potrebe potvrde ultimativne istinitosti vlastitog koncepta "duhovne stvarnosti", vjerujući da je samodostatna i univerzalna te da svi govore u stvari o tom istom i jedino mogucem.

Cini mi se da bas svaki koncept koji pokušava objediniti različite tradicije nuzno reducira i reinterpretira da bi ih uglavio u svoju nadstrukturu. Osim mozda multipolarnog anekantavada pristupa, ali ne znam kako taj princip zaista funkcionira u đainskoj praksi.

[Fazlija]

Harry Haller kaže:

https://www.youtube.com/watch?v=-Bprb-GhbXg

Budističko tumačenje nedualnosti. Objašnjeno kroz nepostojanje inherentne prirode. Čini mi se da to nije ista tvar na koju nedualisti misle.

https://liberationunleashed.com/reso...-and-awareness

Meni nije jasno zasto ti sam ne zasjednes, pa vidis kako stvari stoje.

Dobro je citati tudja tumacenja i iskustva, ali s cim ces ih u konacnici usporediti ako nemas vlastitog iskustva?

[Beljki]

Iskustva su subjektivna i neodvojiva od (pred)uvjerenja koja ih u velikoj mjeri uvjetuju te ne mogu biti samostalni ultimativni dokaz icemu, niti ih ima smisla koristiti kao jeftinu joker kartu u raspravi posto takvu neprovjerivu, nedokazivu i neopovrgivu tvrdnju može koristiti bilo tko za bilo koji stav, religijsko bježanje u mistiku iz verbalno-ligicke rasprave ne može biti prihvatljiva metoda u istoj.

[Harry Haller]

Fazlija kaže:

Meni nije jasno zasto ti sam ne zasjednes, pa vidis kako stvari stoje.

Dobro je citati tudja tumacenja i iskustva, ali s cim ces ih u konacnici usporediti ako nemas vlastitog iskustva?

Čitam tako malo i slušam unazad nekog vremena o budizmu i drugim istočnim religijama, ali za sad mi je to sve relativno novo tako da sam trenutno u fazi upoznavanja s glavnim konceptima. Ne isključujem mogućnosti da zasjedne i ispitam stvari iz prve ruke. Do nedavno nisam uopće znao što je to praznina (emptiness), a sad mi je to donekle razumljivo, kao recimo u ovom videu. https://www.youtube.com/watch?v=vA2c7ViZx-I

[Fazlija]

Beljki, ti pises ko` da sam ne radis meditaciju. Praksa je oduvijek bila teorijska i prakticna. Sljedbenik cita teoriju i stjece vlastita iskustva kroz praksu.

Inace, o cemu govore sve te knjige nego o necijem iskustvu. Nisu to Buddha i Nagarjuna namastali iz glave, nego su sjedili i meditirali. A tek onda su sastavili filizofiju kao opis onoga sto su iskusili.

Jedno je citati o prolaznosti i nestalnosti svih pojava u knjigama i mastati o tome kako bi to moglo izgledati, a sasvim je drugo to sam uvidjeti na upornom promatranju vlastitih misli ili osjecaja dovoljno dugo da spoznas da toj promjeni nema ni pocetka, ni konca, da ni jedna od nasih misli ili osjecaja nema nikakvu stalnu sustinu, da se stalno mijenja i da nista od svega toga nisi ti.

Potpuno je drugacije to sam uvidjeti na sopstvenom tijelu, mislima, osjecajima, nego samo citati u knjigama. Tada se pali lampica - aha, to je dakle bilo ono sto je govirio... taj-i-taj. Sada imas vlastito iskustvo, sada znas makar dio onoga sto pise u knjizi.

[Beljki]

Nebitno, logička konzistencija je samostalna, neovisna i jedina relevantna u diskusiji i argumentiranju ičeg.

[Fazlija]

Ne kazem da ne treba citati knjige, dapace! Teorija je super, ali na osnovu cega ces logicki zakljucivati o necemu sto nikada nisi sam osvjedocio... samo zamisljas kako bi to mozda moglo izgledati. To je ko' da knjige o skijanju pise netko tko nikada nije naucio skijati. Bavi se covjek time teorijski... logicki zakljucuje. Zar nije bolje da skija i cita knjige... Ne mora biti olimpijski prvak, ali barem da zna sta cita.

Sugovornik pita o prolaznosi, praznini, ne-sustini pojava. Jasno da ima dvojbe, jer zamislja kako bi ta prolaznost i praznina mogle izgledati na nekoj metafizickoj razini... I ja sam tako zamisljao sta bi moglo biti kad bi bilo... sve dok nisam prolaznost i ne-sustastvenost vidio u svojim vlastitim mislima. I umjesto da mu savjetujemo da zasjedne i "sam za sebe vidi"... kako je to obicavao reci Buddha, mi mu savjetujemo da procita jos koju knjigu?!

Badava mu jos 10 knjiga o tome. Moze ih procitati jos 100, sve dok to ne vidi u svojem vlastitom umu i tijelu, badava mu knjige koje u osnovi nece razumjeti. Kada posvecen i predan meditant procita 100 knjiga, onda je ucen. Moze napisati svoj komentar. Ali kako da taj komentar shvati netko tko nema njegovo iskustvo? Kada ne-meditant procita 100 knjiga, samo je zbunjen.

Buddhine posljednje rijeci nisu bile: procitajte jos koju knjigu, poslusajte jos koje predavanjce... Nego: budite vrijedni, vjezbajte marljivo! Pri tome, naravno, misleci, sjedite i jos marljivije radite meditaciju.

[Beljki]

Ne znam što su Budine zadnje rijeci, samo što unekoj sutri istima pripisuju. A i ne zanima me, istina ne ovisi o budi nego (samo)konzistentnosti, nije mi on uopće bitan niti je li uopće postajao ...

Problem je što je taj argument u konačnici beskoristan. Postoji li liječenje bioenergetskim balansiranje čakri? Vjernik će reći kako iskustvo dokazuje da postoji i kako trebaš probati i kako nema smisla govoriti bez osobna iskustva. Skeptik će reći kako se to treba neovisno dokazati medicinski i u kontroliranim uvjetima, kako subjektivno iskustvo ništa ne znači jer je varljivo, podložno sugestijama, neprovjerivo i nepouzdano.

Jedino pristupom skeptika može nešto biti uopće provjereno i time dokazivano ili osporavano, pristupom vjernika to nije moguce što raspravu o bilo čemu čini besmislenom.

Ako je Buda mislio na tu vjerniku provjeru onda Budu treba odbaciti kao mistificurajuceg obskurantistu, sve i ako su mu neke ideje bile dobre, bas kao sto odbacujemo veći dio antičkog atomizma iako su pukom srećom pogodili u grubo neki princip. Ne zanima me kult licnosti niti mislim da su spisi bilo osobne Budine riječi bilo nepogrešivi autoriteti imuni na gluposti.

Ne dokazujes kršćanstvo krunicom i mističnim iskustvom Božije blizine niti Budizam meditacijom i iskustvom sunyate. I jedno i drugo su nadogradnje teoriji, iako bi vjernici voljeli da je obratno pa da mogu koristiti argument iskustva u svojoj apoligetici. Sto uostalom i cine - jednako neuvjerljivi ako postoji dovoljno zdravorazumskog skepticizma.

Ako su me meditacija i "duhovno iskustvo" nečemu naučili to je da reflektiraju preduvjerenja i da ih je čak i u realnom vremenu u stanju transa/sabranosti/samadija/kakogod moguće "vozati" gradeći ili razgradjujuci očekivanja i usmjeravanja. U velikoj mjeri se vidi što se želi i očekuje vidjeti. Stoga ju smatram orudjem "kultivacije", tj dublje ugradnje i osnaživanja/provedbe itd, ali ne smatram tako ultimativnim spoznajnim mehanizmom. Spoznaja je kompleksan otvoren mehanizam bez konačnih sigurnosti gdje primat ima empirija, drugo mjesto (u empirijski neprovjerivim pitanjima) ima logika, a subjektivna iskustva tek su na trećem. Autoriteti, spisi i ino mogu pri tome biti inspiracija, ali nisu uopće samostalni instrument spoznaje. Ako je subjektivan doživljaj suprotan logici u najmanju ruku ga treba preispitati, a ako je suprotan empiriji najvjerojatnije odbaciti,nešto tako nepouzdano ne može biti apsolutnim mjerilom, a nešto tako neprovjerivo iskoristivim argumentom u raspravi.

Primjer ljudi koji se povode isključivo unutarnjim iskustvom nisu budistički meditanti, cak i ako oni to za sebe misle, jer je kod njih ono omedjeno konformističkim socijalizacijskih mehanizmima sa jedne i definiranim doktrinama sa druge strane.
Pravi primjer su hipiji i njuejdjeri, u ekstremnim slučajevima i ljudi sa psihotičnim poremecajima, pogubljeni u deluzijama i halucinacijama vlastitog uma i njegovih "duhovnih" halucinacija.
Edit: u stvari nisu ni oni, i kod njih je stvar uvjetovana preduvjerenjima i ostalim mentalnim formacijama. Mislim da uopće ne postoji cisto neovisno iskustvo, za razliku od razuma i logike koji to mogu biti.

Ako usporedjujemo sa skijanjem - uzmi nekontaktiranog urodjenika iz Amazone i reci mu da skija. Nece te uopće razumjeti, a kad nešto pokusa vjerojatno sa skijanjem nece imati veze. Cak i pocetnik u skijanju ima neka preduvjerenja kako to činiti kroz gledanje TV-a, iako i tada tesko bez instruktora. I koristi skije koje je napravio neki inzinjer uz pomoć racunalnog sustava i matematičkih algoritama. Nas urodjenik bi u najboljem slučaju zazvao duhove snijega i spustio se na guzici.

[samting]

Beljki kaže:

Nebitno, logička konzistencija je samostalna, neovisna i jedina relevantna u diskusiji i argumentiranju ičeg.

"Logička konzistencija" može da koristi u opisima stvarnosti ili drugim riječima u posredništvu, u špekuliranju, ali najčešće je put "od", a ne "prema". Učenje o stvarnosti, spoznavanje, mora doći u točku gdje je veza između onoga koji traži i same stvarnosti direktna, a ne posredna. Ono bitno, ono što je potrebno tražiti je istovremeno i u (nepoznatoj) stvarnosti samoj (koja se traži), ali jednako važno i u onome koji traži (kao neodvojivi dio iste), odnosno njegovim aparatima koji pod prvo iskrivljuju sliku/rade previde, a pod drugo uopće niti ne rade napor traženja, ili je isti rijedak do povremen iliti nedovoljan (makar misle suprotno u većini slučajeva).

[Fazlija]

Beljki kaže:

Spoznaja je kompleksan otvoren mehanizam bez konačnih sigurnosti gdje primat ima empirija, drugo mjesto (u empirijski neprovjerivim pitanjima) ima logika, a subjektivna iskustva tek su na trećem.

Ne shvacam ovu tvrdnju. Sto je za tebe tocno empirija i koja je njezina razlika od subjektivnog (osobnog) iskustva?! U kontekstu svih istocnjackih filozofija, razumijevam empiriju samo kao vlastito meditativno iskustvo. Naucava se neka filozofska teorija. Yoga, vedanta, buddhizam, tantra... svejedno. Nju mozes promisljati logicki ima li smisla ili nema. Ali u konacnici kako ces je empirijski (iskustveno) potvrditi ili opovrci? Samo tako da sjednes i sam isprobas te yogicke ili buddhisticke tehnike.

Zato ne shvacam sto je za tebe emirija (doslovno: prakticno iskustvo) u odnosu na subjektivno iskustvo?

Beljki kaže:

Ako je subjektivan doživljaj suprotan logici u najmanju ruku ga treba preispitati, a ako je suprotan empiriji najvjerojatnije odbaciti,nešto tako nepouzdano ne može biti apsolutnim mjerilom, a nešto tako neprovjerivo iskoristivim argumentom u raspravi.

Subjektivan dozivljaj u kontekstu istocnjackih ucenje (ne samo buddhizma) moze biti jedino da zasjednes i radis meditacije, pranayame, asane i druge tehnike. Nakon nekog vremena imat ces osobno prakticno (empirijsko) iskustvo koje ces jedino moci usporediti s teorijskim ucenjem.

Beljki kaže:

Ako usporedjujemo sa skijanjem - uzmi nekontaktiranog urodjenika iz Amazone i reci mu da skija. Nece te uopće razumjeti, a kad nešto pokusa vjerojatno sa skijanjem nece imati veze. Cak i pocetnik u skijanju ima neka preduvjerenja kako to činiti kroz gledanje TV-a, iako i tada tesko bez instruktora. I koristi skije koje je napravio neki inzinjer uz pomoć racunalnog sustava i matematičkih algoritama. Nas urodjenik bi u najboljem slučaju zazvao duhove snijega i spustio se na guzici.

Stvarno ne razumijem ovo... U osnovi imamo samo 2 stupnja:

a) teorijski saznati sto je to skijanje
b) iskustveno (empirijski) saznati sto je to skijanje

Urodjenik ce trebati mnogo vise vremena da intelektualno razumije teoriju sto je to uopce skijanje, snijeg i sl. ali ce kad-tad to moci shvatiti. Za taj dio ne treba uopce napustati Amazonu. Moze to preko pricanja drugih ljudi, gledanja slika i sl. Ali nakon toga mu preostaje, kao i svakom drugugom, da stane na skije. Jedino tada ce dobiti pravo osobno prakticno (empirijsko) iskustvo skijanja. Tada ce moci shvatiti o cemu su govorili oni ljudi, one knjige i one slike iz kojih je prije saznavao o skijanju. Tek tada ce moci "sam za sebe"... kako se obicno pripisuje Buddhi da je znao reci... moci nauciti nesto o skijanju. I tek to je potpuno znanje, spoj teorije i prakse.

Pa na tom tragu mi nije jasno koja je kod tebe razlika izmedju emprije (iskustva) i osobnog iskustva?!

[Beljki]

Fazlija kaže:

Ne shvacam ovu tvrdnju. Sto je za tebe tocno empirija i koja je njezina razlika od subjektivnog (osobnog) iskustva?! U kontekstu svih istocnjackih filozofija, razumijevam empiriju samo kao vlastito meditativno iskustvo. Naucava se neka filozofska teorija. Yoga, vedanta, buddhizam, tantra... svejedno. Nju mozes promisljati logicki ima li smisla ili nema. Ali u konacnici kako ces je empirijski (iskustveno) potvrditi ili opovrci? Samo tako da sjednes i sam isprobas te yogicke ili buddhisticke tehnike.

Zato ne shvacam sto je za tebe emirija (doslovno: prakticno iskustvo) u odnosu na subjektivno iskustvo?

Empirijski dokazi nisu svi ovako shvaceni iskustveni dokazi nego dokazi dobiveni promatranjem i eksperimentom putem cula (za razliku od teorijskih cistim promisljanjem ili unutarnjih duhovnih iskustava).

Empirijski dokaz uz to mora biti u stanju potvrditi ili opovrgnuti neku tvrdnju na jednoznacan, nedvosmislen, ponovljiv i konzistentan nacin.

Kada bi unutarnje "duhovno" iskustvo bilo mjerilo stvari onda bi trebali smatrati istinitima tvrdnje svih psihoticara, sizofrenicara, paranoika i ostalih cija unutarnja iskustva njima nedovosmisleno dokazuju da ljudska bica na primjer kontroliraju vanzemaljski telepatski strojevi (jedna od uobicajenih paranoidnih fantazija).

Iz razgovora sa ljudima koji su imali manicne i psihoticne poremecaje, te iz osobnog i tudjeg iskustva sa duhovnim praksama i halucinogenima moj zakljucak je da su duhovna iskustva daleko bliza, ako ne i identicna, psihickom poremecaju nego empirijskom potvrdjivanju icega.

Nema nacina da dokazes navedene ili druge filozofske teorije. Da ima nacina da ih dokazes ne bi bile podrucje religije nego znanosti. Te price kako je duhovno iskustvo potvrda teorije su cisto iracionalno samozavaravanje i pokusaji davanja iluzije objektivnosti i time sigurnosti necemu u cemu takvih stvari intrizicki nema. Najbolji dokaz u filozofsko-teoloskim pitanjima koji je za njih uopce moguc je cista logika, duhovno iskustvo to nije.

Subjektivan dozivljaj u kontekstu istocnjackih ucenje (ne samo buddhizma) moze biti jedino da zasjednes i radis meditacije, pranayame, asane i druge tehnike. Nakon nekog vremena imat ces osobno prakticno (empirijsko) iskustvo koje ces jedino moci usporediti s teorijskim ucenjem.

Naravno. I time nista nisi dokazao jer svaki polupeceni hipnotizer zna kako izazvati stanje transa i navesti te da iskusis ovo ili ono iskustvo upravo kroz manipulaciju ocekivanjima i sugestijama. Odnosno, prije ce biti da tvoja ocekivanja od tehnika (indoktrinacija) uz odredjene fizioloske i psiholoske promjene stvaraju partikularno iskustvo nego da iskustvo kao neko objektivno mjerilo dokazuje teorije.

Ako dokazuje bilo kakve teorije, onda s obzirom na svoju plasticnost, razlicitost i ovisnost uvjerenjima, dokazuje upravo to da nije nikakvo neovisno ultimativno mjerilo vec barem djelom produkt psiholoske manipulacije - kako u samom iskustvu, tako i u njegovoj interpretaciji. Odnosno, s obzirom na vecu univerzalnu primjenu i bolju kontroliranu reproduktivnost, psihosloski teorijski modeli u objasnjenju takvih iskustava imaju vecu objektivnost od religijskih.

[svatiti]

Ima stvari koje su našem pojmu stvarnosti u smjeru koje nas vodi sadašnja naša znanost postoje neke stvari koje ne možeš razumit ili bit siguran ili dokazat kako znanost zahtjeva. Nije to da sam protiv znanosti ona je takva kakva je i potrebna je al neke stvari su izvan dosega sadašnje znanosti . Npr. možemo ić u neku svjetovne prilike , kako objasniti da mlad čovik žena ili muško umre mlad 25 do 35 godina od naglo napredujuće bolesti niti pije niti puši i sl., kako objasniti da mlad čovjek naoko zdrav dobije moždani udar ili srčani , bilo koga doktora pitaš obdukcija ne pokazuje odgvor samo daje odgvor umro je zbog moždanog ili sl. , zbog bolesti koja je odjedanput došla a niko nezna uzrok . Znamo naziv zbog čega je neko umro a uzrok neznamo tu znanost nema odgvora .tu sve staje i postoje samo špekulacije .
Još nešto, u Budizmu koliko znam postoji tkz. prosvjetljenje ili spoznaja , sve se događa unutar samog čovjeka , još, koliko znam u Budizmu ne postojim pojam Bog. Kako Budisti objašnjavaju , stanje događaje da nekog čovjeka nešto dovede do određene knjige ,čovika ili sl. da pokrene neki proces u samom čoviku , jel sam proces samoostvarenja ili spoznaje mora imat neki poticaj ,ovde se kaže da je to mir ,tišina al opet je to poticaj da dođeš do nečega što ti sam utvrđivaš kao istinu ili što već. Oću reć da ništa na ovom svitu neide samo od sebe odnosno sve ide samo od sebe al ipak postoji krajni uzrok poticaja,može to bit mir ,tišina al opet neki poticaj me doveo do neke spoznaje . Ja primjer mogu gledat u knjigu al neče mi bit jasna knjiga dok je ne podignem ili pročitam , kao da se zaboravlja krajni uzrok ili poticaj koji je očit u bilo čemu od svjetovnog do duhovnog
malo san sve pomješo al eto.

[Speare Shaker]

Fazlija kaže:

Ne kazem da ne treba citati knjige, dapace! Teorija je super, ali na osnovu cega ces logicki zakljucivati o necemu sto nikada nisi sam osvjedocio...

Pa recimo na temelju činjenica posredovanih nam od strane znanosti?
Logika je ipak misaona disciplina.
Samo krajnje iracionalna osoba pristaje na ograničenja izvora vlastite percepcije samo na ona dobivena uz pomoć po definiciji krajnje subjektivnih i vrlo uskih osobnih iskustava, jer se time zapravo zatvara u vrlo usku domenu osobnih spoznaja umjesto da koristi baštinu praktički kompletnog čovječanstva što je u svojoj suštini znanost i tako proširi svoje obzore i učini ih objektivnijim.
Na kraju krajeva, poslovica dobro makar pojednostavljeno zaključuje da glup čovjek uči iz svojih pogrešaka, a pametan iz tuđih.

[Speare Shaker]

svatiti kaže:

Znamo naziv zbog čega je neko umro a uzrok neznamo tu znanost nema odgvora .tu sve staje i postoje samo špekulacije .
Još nešto, u Budizmu koliko znam postoji tkz. prosvjetljenje ili spoznaja , sve se događa unutar samog čovjeka , još, koliko znam u Budizmu ne postojim pojam Bog.

Da, postoje špekulacije, ali postoje različite vrste špekulacija. Postoje one koje nikakve veze nemaju sa objektivnom stvarnošću i zasnivaju se samo na principu "mašta radi svašta", a postoje i one koje se zasnivaju na znanstveno utemeljenim indicijama.
Znanstvene špekulacije u konačnici vode ili mogu dovesti daljnom analizom do znanstvenih hipoteza, a hipoteze do teorija koje onda valja eksperimentalno odnosno potvrditi opažanjima kao validne.
Dakle, što nam je činiti u takvim slučajevima?
Nastaviti sa razvojem znanosti koja nam praktički jedina može dati odgovore na pitanja koja si postavljamo kada je riječ o problemu koji si naveo.
Zna se kako u ovom slučaju ide lanac spoznaje, medicina se manje više zasniva na biologiji, biologija na kemiji, a kemija u konačnici na fizici, makar tu ima prostora miješanja spoznaja između disciplina.
Dakle, ključno je razvijati prvo fiziku kao danas valjda najpotentiju znanost pa onda dostignuća fizike primjeniti u lancu spoznaje.
Tu će nam teško pomoći bilo kakva vrsta prosvjetljenja osim onog znanstvenog.
Što se tiče uloge Boga u budizmu, tu općenito ima malo previše nerazumjevanja suštine stvari.
Budizam formalno uopće ne spominje Boga ili bogove, no, to ne znači da ih isključuje u potpunosti iz svog nauka.
Naime, budizam je nastao u okruženju indijskog politeizma u kojem postoje gomile raznih bogova, pa su kritičari hinduizma znali razočarano primjetiti kako u hinduizmu ima više bogova nego ljudi ("Mitologija - ilustrirana enciklopedija" - Cavendish, Ling; str.14) i zapravo budizam predstavlja neku vrsti odmaka pa i kritike hinduizma, makar koristi istu baštinu.
Zbog toga neki smatraju budizam nekom vrstom neteističke filozofije, a ne religijom što je pogrešno, premda ima i takvih elemenata i to prilično snažnih.
Budizam se fokusira na važnost osobnih napora za razliku od politeizama gdje previše toga u ljudskom životu ovisi o manje više nepredvidivim hirovima bezbrojnih bogova i njihovih vrlo složenih međusobnih odnosa u panteonima i na koje ionako vrlo teško ili nikako ne možemo utjecati pa zato budizam jednostavno ignorira sav taj folklor, što ne znači da ga i negira, svakako ne u potpunosti. Svakako koristi zajedničku baštinu koja je već utkana u učenja raznih budističkih škola.
No, zbog te orjentiranosti na važnost osobnih napora uz puno manji fokus na utjecaj okoline, budizam zapravo ima prilično moderan pristup stvarnosti koji je vrlo sličan onome modernog racionalnog čovjeka koji uglavnom ignorira utjecaj božanskih entiteta na vlastiti život i fokusira se na osobne napore u tom smislu. To je vrlo slično stavu agnostika, samo se isključe elementi raznih parareligijskih ili čisto religijskih obreda, meditacije i slično.
E sad, tu postoji važan problem, a moguće i jedini koji se sastoji od pogrešnog razumjevanja budizma upravo od strane pristalica nekih od škola budizma koji svojim pričama o važnosti meditacija zapravo uporno budizam neprestano ukotvljuju u prošlosti umjesto da shvate njegovu suštinu vrlo blisku modernom čovjeku po prirodi stvari vrlo sklonog agnosticizmu.
Dok je takvih, ili barem dok takvi u budizmu prevladavaju, budizam nema šansu ojačati svoju poziciju na tržištu religija i njihovih pratećih filozofija/teologija odnosno onim što se uobičajeno naziva duhovnim učenjima i pravcima.