Prostata - problemi razni

[te@]

Stvar je u slijedećem: Moj tata, kojem je 59 godina i nikad prije nije bio ozbiljno bolestan, poslijednjih mjeseci ima problema s prostatom. U biti nema nekih značajnijih poteškoća ali na nekakvim pretragama, nekakvi markeri, šta li, ukazuju na to. I tako, danas smo napokon bili u bolnici i doktor je pronašao nekakav majušni čvorić. Sutra će mu raditi biopsiju.
On se drži OK, ali vidim da ga to brine i da je nervozan. Ja sam možda gore nervozna zbog toga od njega, al naravno da to pred njim ne pokazujem.
Prvo što me zanima je, hoće li ta biopsija biti bolna (znam da neće bit baš ugodna), hoće li mu to raditi pod lokalnom anestezijom bar, a i ako netko ima posrednih ili neposrednih iskustava s tim problemom - sve me zanima. Thx!

[Vilko]

Nadam se da ce doljnje makar malo pomoci!


Bas sam i sam mislio u slijedecih mjesec dana otvoriti Temu sa muskim bolestima , a pogotovo za nas posle 40-50 godina
starosti, ali kao i uvjek prosto sam se bojao radi reakcije,
koju neki forumasi pokazuju.

Ja imam Prostatis/testis upalu;Epididymitis, i upravo uzimam drugi
antibiotic i ici cu vidjeti Urologista.

Ljepo je od tebe vidjeti da si zabrinut i da vodis brigu o ocu.

Zelim sve sretno


Karcinom prostate


Uvod
Karcinom prostate je maligni tumor na koji otpada značajan udio od ukupnog broja svih malignih bolesti kod muškaraca iznad 50 godina života, a incidencija se povećava sa svakim sljedećim desetljećem. Iz tog razloga u prosjeku svaki drugi muškarac iznad 70 godina života ima histološki nalaz karcinoma prostate. Ipak najveći broj tih muškaraca nikad ne razvije simptome bolesti, te manje od 3% bolesnika s histološkim nalazom umre od karcinoma prostate.

Uzroka takvog slijeda događanja ima više, prvenstveno se radi o starijoj populaciji koja nerijetko boluje od raznih drugih bolesti, bilo akutnih ili kroničnih, koje ugrožavaju njihov život. Prognoza bolesti ovisi i o stupnju proširenosti karcinoma, tako da klinički možemo razlikovati lokaliziranu (ograničenu na prostatu) i uznapredovanu bolest (koja se proširila van prostate). Također na prognozu karcinoma prostate velik utjecaj ima i histološki stupanj diferencijacije tumora. Razlikujemo dobro, srednje i slabo diferencirane karcinome, od kojih najbolju prognozu imaju dobro, a najgoru slabo diferencirani tumori.
Stoga ako se kod starijeg bolesnika otkrije dobro diferencirani, klinički lokalizirani karcinom prostate, tijek bolesti je obično takav da će taj bolesnik umrijeti s karcinomom, ali ne i od karcinoma prostate.
Ovo nam ipak ne daje za pravo da zanemarimo simptome koji mogu upućivati na karcinom prostate, ili da ne pokušamo liječiti bolesnika s karcinomom.
Moramo imati na umu da je karcinom prostate drugi najčešći uzrok smrti od malignih bolesti kod muškaraca. Nažalost blizu 50% bolesnika ima klinički uznapredovali karcinom u trenutku kada se bolest dijagnosticira.

Klinička slikai
Većina bolesnika je bez simptoma ili imaju simptome slične onima kod benigne hiperplazije prostate. To su odgođeni početak mokrenja, naprezanje pri mokrenju, te smanjenje siline i kalibra mokraćnog mlaza. Ovim simptomima koji su karakteristični za opstrukciju uretre u kasnijem stadiju bolesti pridružuju se krv u mokraći (hematurija) i potpuni zastoj (retencija) mokraće. Nerijetko kod slabo diferenciranih karcinoma prvi znak bolesti mogu biti udaljene metastaze. Karcinom prostate najčešće metastazira u kosti (zdjelicu, rebra, kralješke, itd.) što se očituje kao bolnost ili patološka fraktura zahvaćene kosti.

Dijagnoza
U dijagnostičkom postupku broj jedan zauzima digitorektalni pregled. Kao kamen tvrda, povećana, čvorasta prostata nepravilne površine je jako sumnjiva na maligni proces. U uznapredovanim slučajevima bolesti prostata može fiksirati okolna tkiva uslijed lokalnog širenja.

Ultrazvučna pretraga i infuzijska urografija su metode koje mogu dati dodatne informacije o stanju prostate, njenom odnosu s okolnim strukturama i stanju mokraćnog sustava u cijelosti.

Da se radi o metastatskoj bolesti može nam otkriti scintigrafija skeleta, uz porast kisele prostatične, i alkalne fosfataze.

Svaka sumnja na postojanje karcinoma prostate indicira biopsiju s uzimanjem tkiva prostate za analizu. Najčešće se izvodi biopsija pod kontrolom transrektalnog ultrazvuka.

Od velike pomoći u dijagnostici je prostati specifični antigen (PSA) čija je razina u krvi povišena kod karcinoma prostate u između 25 i 92% slučajeva ovisno o veličini tumora.
Ipak uloga PSA u otkrivanju ranog karcinoma prostate je dvojbena jer je negativan u trećini slučajeva klinički značajnih tumora, a može biti lažno pozitivan u oko 60% slučajeva kada nije riječ o malignom tumoru već o benignoj hipertrofiji prostate.
PSA je nedvojbeno najosjetljiviji marker za praćenje progresije bolesti i odgovora na terapiju kod dijagnosticiranih karcinoma prostate. Značajan pad razine PSA u krvi nakon operacije govori u prilog smanjenju mase ili potpunom uklanjanju tumora. Ukoliko PSA počne rasti nakon nekog vremena vjerojatno se radi o ponovnoj aktivaciji bolesti.
Razina PSA ne smije se određivati neposredno nakon digitorektalnog pregleda ili biopsije prostate jer ćemo dobiti lažno visoke vrijednosti.

Stanja koja imaju sličnu kliničku sliku
Druga stanja koja dolaze u obzir, a mogu imati simptome slične kao i karcinom prostate su prvenstveno benigni tumor (adenom) prostate, kamenci u prostati (prostatolitijaza), te kronična upala prostate.

Terapija
U slučaju tumora koji je ograničen na prostatu u obzir dolaze kirurški zahvat i iradijacijska terapija. Kirurški zahvati imaju značajnu smrtnost (0,3 - 2%) i visoku učestalost komplikacija (impotencija u 30 - 100% slučajeva, nemogućnost kontrole mokrenja 6 - 7%), dok je kod iradijacijske terapije smrtnost (0 - 0,6%) i učestalost komplikacija niža. Na odabir terapije utječu opće stanje bolesnika, njegova dob itd.
Ukoliko je riječ o tumoru koji je infiltrirao okolna tkiva metoda izbora je iradijacijska terapija.
Ako postoji uznapredovala, metastatska bolest palijativni učinak mogu imati antiandrogeni. Kako je karcinom prostate ovisan o hormonima (testosteronu), blokiranjem njegovog učinka možemo usporiti napredovanje bolesti i dovesti do trenutačnog poboljšanja kod bolesnika. Sličan učinak imaju LH-RH analozi i estrogeni. Kastracija bolesnika smanjuje izlučivanje testosterona kao i rizik od komplikacija prilikom uzimanja prije navedenih lijekova, ali je često neprihvatljiva za bolesnika.
Iako 3/4 bolesnika sa uznapredovanom bolešću reagiraju na hormonsku terapiju, kod 1/3 tumor postane na nju rezistentan unutar godine dana.

Prognoza
10-godišnje preživljenje bolesnika sa dobro diferenciranim, lokaliziranim tumorom je iznad 65%.
Taj postotak opada sa slabijom diferencijacijom tumora i kod uznapredovane bolesti, ali se ipak uz adekvatnu iradijacijsku terapiju i hormonsku kontrolu može život mnogih bolesnika produžiti, i poboljšati kvaliteta življenja.

[Vilko]

Upala prostate

Uvod
Upala prostate česta je bolest koja bar jednom u životu pogađa 10-15% muškaraca. Simptomi su u najblažem obliku neugodni, a obično se javlja jaka bol. Infekcija može nastati bakterijama koji u prostatu dolaze putem mokraćne cijevi, uzročnicima spolno prenosivih bolesti ili preko krvi ako postoje sustavne infekcije kao što je tuberkuloza, gripa, sepsa. Upalu može uzrokovati i niz nebakterijskih uzroka.

Nazivlje
Latinski naziv: prostatitis
Engleski naziv: prostatitis

Prostata
Predstojna žlijezda, prostata, dio je muškog spolnog sustava. Smještena je ispod mokraćnog mjehura, a ispred rektuma, završnog dijela debelog crijeva. Teška je 15-25 grama, oblika i veličine kestena. Prostata okružuje mokraćnu cijev koja vodi mokraću od mokraćnog mjehura do vrha penisa. Građena je uglavnom od mišićnog i žljezdanog tkiva, a glavna joj je funkcija proizvodnja tekućine za sjeme koje prenosi spermije. Tijekom orgazma stezanje mišića istiskuje tekućinu iz prostate u mokraćnu cijev. Spermiji koji se stvaraju u sjemenicima također se izbacuju u mokraćnu cijev te se tijekom ejakulacije kroz vrh penisa izbacuju spermiji u sjemenskoj tekućini.

Tko obolijeva
Upala prostate pogađa muškarce svih dobnih skupina.

Uzroci
Više je potencijalnih uzroka upale prostate, a nekad je više čimbenika odgovornih za nastanak upale. Najčešći uzroci su:
- bakterijska infekcija (najčešće crijevne bakterije, Proteus, Stafilococcus)
- autoimuna bolest
- živčano-mišićne, tenzijske ili mehaničke ozljede
Rjeđi uzroci mogu biti:
- poremećaj metabolizma mokraćne kiseline (giht)
- kamenci u prostati
- suženja mokraćne cijevi
- tumori
- benigna hiperplazija prostate
- alergija na hranu
- infekcija gljivama
- infekcija virusima
Poznavanje uzroka bolesti važno je za njeno liječenje.
Kod pacijenata s nezaraznom kroničnom upalom prostate često se nađu drugi problemi mokraćnog sustava koji pacijente čine sklonim za razvijanje ove upale.

Podjela
Kako bi se poboljšala dijagnoza i liječenje upala prostate National Institutes of Health (NIH) su organizirali međunarodnu mrežu suradnje na temu upale prostate te definirali novu definiciju i klasifikaciju ove bolesti. Konsenzusom je upala prostate stavljena u četiri kategorije:
I. akutni bakterijski prostatitis
II. kronični bakterijski prostatitis
III. kronični prostatitis/kronični sindrom zdjelične boli
A. upalni
B. neupalni
IV. asimptomatski neupalni prostatitis

Akutni bakterijski prostatitis očituje se naglim simptomima i znakovima infekcije te je često uzrokovan crijevnim bakterijama, osobito s Escherichia coli.
Kronična bakterijska infekcija je ponavljana i dugotrajna infekcija za koju je najčešće odgovorna opet Escerichia coli, drugi Gram negativni organizmi ili Enterococcus. Akutni i kronični bakterijski prostatitis su najbolje objašnjeni i istraženi oblici, ali su i najrjeđi.
Gotovo 90% pacijenata sa simptomima upale prostate ima kronični prostatitis/sindrom kronične zdjelične boli koji je vrlo slabo objašnjen i terapijske su mogućnosti ograničene.
Asimptomatski upalni prostatits se dijagnosticira u pacijenata kod kojih nije bilo simptoma upale, a dijagnoza se postavi temeljem rutinskih laboratorijskih pretraga ili pretraga zbog drugih razloga, npr. prilikom pokušaja otkrivanja karcinoma prostate ili procjene neplodnosti. U ovih pacijenata se u sjemenskoj tekućini nađe velik broj leukocita.

Kako se prostatitis razvija?
Akutni i kronični infektivni prostatitis se ne smatra uvijek spolno prenosivom bolešću, međutim dokazano je kako uzročnici tih bolesti mogu uzrokovati ovu bolest.
Iako se prostatitis ne smatra zaraznom bolešću, kod bakterijske upale prostate se mikroorganizmi iz sjemena tijekom ejakulacije mogu prenijeti drugoj osobi.
Način na koji prostata postaje zaražena još uvijek nije posve jasan. Mikroorganizmi najvjerojatnije dolaze u prostatu iz mokraćne cijevi povratnim tokom zaražene mokraće ili bakterijama debelog crijeva.

Rizični čimbenici
Određena stanja ili medicinski zahvati povećavaju rizik za ovu bolest, npr. postavljanje instrumenata ili katetera u mokraćnu cijev, analni seks, abnormalnosti mokraćnog sustava, infekcije mokraćnog sustava, povećana prostata, poremećaji mokrenja, stres, smanjena izloženost suncu, nekontrolirana seksualna aktivnost, učestala masturbacija, ozljeda mokraćnog sustava, fiksiran položaj tijela (osobito pri dugotrajnom jahanju), prekomjerno pijenje alkohola te dugotrajno suzdržavanje od mokrenja.

Simptomi
Simptomi upale prostate nisu specifični isključivo za ovu bolest te mogu nalikovati simptomima drugih bolesti mokraćnog/spolnog sustava. Simptoma ponekad uopće nema, a ponekad su tako izraženi i nagli te pacijenti često traže pomoć na hitnim prijemima.
Akutna upala prostate: Simptomi nastaju naglo. Mogu se javiti bolovi u predjelu ispod i iza spolnog organa, bolovi u donjem dijelu trbuha i leđa, otežano mokrenje, učestalo mokrenje manjih količina mokraće, učestalo mokrenje noću, gnojan ili krvav iscjedak iz mokraćne cijevi, umor te povišena temperatura. Ako postoji oteklina prostate može se omesti otjecanje mokraće pa nastaje njen zastoj (retencija urina) i nakupljanje u mokraćnom mjehuru. Prostata je gotovo uvijek povećana.
Kronična upala prostate: Naziv "kronična" označava dugotrajan tijek infekcije i obično se upotrebljava za bolesti koje traju duže od tri tjedna. Kronična infekcija se može razviti iz akutne ili bolest od početka ima kroničan tijek. Kod ovog se oblika javljaju umjereni bolovi ispod i iza penisa te u donjem dijelu leđa, blaži poremećaji mokrenja u vidu otežanog mokrenja malih količina mokraće, a redovit je i oskudan krvav ili gnojan iscjedak iz mokraćne cijevi. Može se javiti umor, peckanje, bolna ejakulacija pa čak i impotencija. Prostata može biti povećana ili smanjena te tvrda. Nije rijetkost da je jedini simptom kronične upale prostate ponavljanje infekcija mokraćnog mjehura.
Neinfektivni (nezarazni) prostatitis je onaj kod kojeg se nakon pomno provedenog dijagnostičkog postupka ne može dokazati mikroorganizam. Kronični (dugotrajni) neinfektivni prostatitis predmet je stoga brojnih istraživanja i najteže ga je uspješno liječiti.
Općenito je riječ o dugotrajnoj ponavljanoj bolesti kod koje simptomi mogu slabiti i nestajati i ovaj tip čini većinu kroničnih upala prostate.

Bolesti sa sličnim simptomima kao upala prostate
Dobroćudno povećanje prostate (benigna hiperplazija), upala mokraćne cijevi, upala mjehura, spolno prenosive bolesti i bolna prostata (prostatodynia) mogu se očitovati istim ili sličnim simptomima kao upala prostate pa ih je potrebno isključiti u dijagnostičkom postupku. Ponekad se neka od ovih stanja nalaze istovremeno s upalom mokraće što otežava dijagnozu i liječenje.

Dijagnoza
Temeljem simptoma koje navodi bolesnik liječnik će posumnjati na upalu prostate te obaviti pregled i dijagnostičke testove kako bi tu sumnju potvrdio ili odbacio.
Pregled prostate provodi se tzv. digitorektalnim pregledom(digitus, lat. = prst; rectum, lat. = završni dio debelog crijeva, rektum) gdje ispitivač nakon navlačenja rukavica i mazanja kažiprsta vazelinskom mašću uvodi kažiprst u debelo crijevo bolesnika te opipava prostatu. Ovaj je pregled moguć zbog neposrednog dodira prostate i stjenke debelog crijeva te je njime moguće procijeniti veličinu, oblik, bolnost i tvrdoću prostate.
Kod akutne upale prostate ovaj je pregled obično vrlo bolan, prostata se nađe uvećana, a ako se stvorila nakupina gnoja u prostati, to se također može opipati. Pritiskom na prostatu (masaža prostate) dobiva se gnojni iscjedak iz mokraćne cijevi. Taj se iscjedak kasnije analizira i traže pokazatelji upale.
Laboratorijska analiza mokraće također se provodi te se tipično nalaze bakterije, leukociti (gnojna mokraća) i eritrociti (krvava mokraća).
Ukoliko se iz nekog razloga uzima tkivo prostate, biopsija, analizom tkiva se može vidjeti upalna reakcija.
Kod kronične upale prostata može biti povećana ili smanjena, tvrda i lagano bolna. Kako se i kod karcinoma javlja tvrda prostata ovo je stanje svakako potrebno isključiti dodatnim pretragama. Kod kronične upale često je potreban opsežan dijagnostički postupak za otkrivanje rizičnih čimbenika i uzroka upale.

nastavak

[Vilko]

nastavak,

Liječenje
Oblik liječenja se razlikuje kod pojedinih tipova upale prostate.
Akutna upala prostate liječi se antibioticima 7-14 dana i gotovo sve akutne infekcije mogu se izliječiti na ovaj način. Opće mjere su strogo mirovanje, analgetici, prilagođena prehrana za održavanje mekane stolice jer tvrda stolica uzrokuje jake bolove zbog pritiska na upaljenu prostatu. Sjedeće tople kupke pomažu za olakšanje bolova. Ako je nastala gnojna nakupina koja se nije ispraznila kroz mokraćnu cijev može se obaviti njeno odstranjenje punkcijom iglom kroz debelo crijevo. Ako je nastala zapreka otjecanju mokraće postavlja se kateter. Ponekad je potrebno smještanje u bolnicu ako su simptomi vrlo izraženi, a opće stanje bolesnika loše.
Kronična upala liječi se dugotrajnom primjenom antibiotika, obično 4-12 tjedana te se otprilike 60% pacijenata može ovako izliječiti. Pacijentima kojima ova terapija nije učinkovita može se propisati dugotrajna terapija niskim dozama antibiotika. Provodi se i masaža prostate prstom liječnika u svrhu odstranjenja gnojnog sadržaja te eventualno smanjenje povećane prostate zbog zapreke otjecanja mokraće.
Antimikrobni lijekovi nisu učinkoviti kod kronične nezarazne upale prostate. Liječenje može biti lijekovima ili kirurško te bihevioralna terapija kao npr. biofeedback za ispravljanje poremećaja mokrenja koji pridonose nastanku ovog stanja.
Ponavljanje zaraznog ili nezaraznog oblika upale prostate obično je povezano s poremećajima građe i/ili funkcije mokraćnog sustava. Ispravljanje ovih poremećaja će izliječiti ili bar ublažiti ponavljanje upala.

Komplikacije
Kod akutne upale prostate moguće su komplikacije širenje upalnog procesa na okolne strukture i nastanak upale pasjemenika (epididimitis), mjehura (cistitis) i mokraćne cijevi (uretritis) te smetnje otjecanja mokraće zbog otekline žlijezde.
Komplikacije kronične upale jesu ponavljane infekcije, poremećaj prohodnosti mokraćne cijevi, smetnje otjecanja mokraće.
Istraživanjima je pokazano kako je upala prostate jedan od rizičnih čimbenika za razvoj karcinoma prostate. Iako postoje dokazi za povezanost upale prostate i neplodnosti, ovo se pitanje još uvijek istražuje.

Prevencija
Prevencija upale prostate i njenih posljedica uključuje pravilno liječenje razvijene bolesti, liječenje poremećaja mokraćnog sustava, zdravu prehranu, tjelesnu aktivnost, izbjegavanje nepotrebnih medicinskih pretraga, zahvata i kateterizacije te edukaciju populacije o rizičnim čimbenicima.

[Vilko]

Da li PSA screening test uistinu smanjuje smrtnost kod raka prostate?



08.03.2002. U ovoj studiji, Linda Perron i suradnici pokušali su odgovoriti na pitanje, da li je trenutno smanjenje stope smrtnosti kod raka prostate povezano sa screening-testom na prostata-specifični antigen (PSA). Uspoređujući promjenu incidencije stope pojavnosti raka prostate između 1989 i 1993 s promjenama u stopama smrtnosti od raka prostate između 1995-1999 u 15 regija Quebeca, autori su jasno pokazali da pojačani screening na PSA nije korelirao sa smanjenim stopama smrtnosti.

PSA screening test za rak prostate ostaje kontroverzna tema. U SAD-u je PSA test široko prihvaćen i podržavan od strane tamošnjih stručnjaka. Suprotno tome, Kanadska udruga urologa i većina europskih strukovnih udruženja još uvijek su nesigurni u korist uporabe i oslanjanja na screening test za rak prostate.

U SAD-u, nakon nekoliko desetljeća postupnog povećavanja stopa smrtnosti koje su dosegle vrhunac u 1993., mortalitet raka prostate počeo je trajno padati u kasnim 1990-tima. Od 1993, stopa smrtnosti od karcinoma prostate se smanjila za 17.6%, a prosječni godišnji pad između 1994-1997. iznosio je 4.4%. U Kanadi je stopa smrtnosti, koja je standardizirana prema dobi, pala za 9.6% između 1991-1996. Neki su već tvrdili da takav trend daje dokaze o učinkovitosti screening testa na PSA antigen, ali ipak, značenje podataka koji se odnose na smanjenje stopa smrtnosti predmet su različitih tumačenja.

Mnogi liječnici smatraju da korištenje PSA-testa nije glavni razlog za smanjenje smrtnosti kod raka prostate. Smanjena stopa smrtnosti može biti rezultat poboljšanih mogućnosti liječenja raka prostate dijagnosticiranih digitorektalnim pregledom prije PSA testa, ili zbog dostupnosti naprednijih načina liječenja uznapredovanog karcinoma prostate, kao što je rana aplikacija agonisata luteinizirajučeg hormona- releasing hormona (LHRH).
Promjene u prehrambenim navikama, životnim navikama, općenito, u poboljšanim uvjetima okoliša mogu također igrati ulogu za poboljšanu prognozu krajnjeg ishoda bolesti u ispitivanim skupinama. Činjenica da je smrtnost u Engleskoj i Welsu također pokazala znakove opadanja, a da se u isto vrijeme PSA test u tim zemljama koristio tek sporadično, podupire gore navedenu pretpostavku o dvojbenom učinkovitosti PSA testa. Na promjenu stopa smrtnosti možda je utjecalo i krivo dijagnosticiranje raka prostate kod nekih umrlih bolesnik, a kod koji to nije bio uzrok smrti.

Indirektni dokaz o mogućoj učinkovitosti PSA-testa dolazi iz Austrije, sa Sveučilišta u Innsbrucku, gdje je suprotno od ostatka države, PSA test bio dostupan cijeloj populaciji u 1993 godini, a odaziv ljudi je bio dobar. Istraživači su dokazali 33% manje slučajeva smrti od raka prostate nego što je bilo očekivano u regiji grada Innsbrucka između 1996-1999 godine, kod muškaraca između 40-79 godina starosti. Autori su zaključili da je politika široko dostupnog i potpuno besplatnog PSA testa možda utjecala na smanjenje stopa smrtnosti u toj populaciji.

U studiji iz Innsbrucka, međutim, pripisivanje promjena stopa smrtnosti PSA testu, koji je korišten samo 3-6 godina ranije je dubiozno. Za usporedbu, kod tumora dojke, najmanje 9 godina je potrebno da bi se mogla vidjeti učinkovitost screeninga mamografijom unutar neke ženske populacije.
Kako tvrde Perron i suradnici, primijećene promjene u stopama smrtnosti karcinoma prostate u tako kratkom intervalu nakon široko provedenih PSA testova je malo vjerojatno rezultat PSA screeninga, još pogotovo ako se zna da većina karcinoma prostate su bolesti koje traju relativno dugo. Da bi učinkovitost PSA testa postala stvarno dokaziva, trebao bi proći odgovarajući vremenski period od dijagnoze screeningom i period od kliničkog postavljanja dijagnoze, što je najmanje jedno desetljeće nakon početka screening testova.

Krajnji sud o korisnosti PSA testova u smanjivanju smrtnosti kod karcinoma prostate leži u pažljivom i sistematskom proučavanju randomiziranih kontrolnih skupina. U tom slučaju, prateći princip randomizacije, grupa na kojoj bi bio proveden screening i kontrolna skupina, trebale bi biti sličnih osnovnih karakteristika, pristranost i pogrešni zaključci bi bili tako izbjegnuti, a promjene u stopama smrtnosti mogle bi biti povezane s PSA testom i ranim početkom liječenja. Do sada je samo jedno tako provedeno istraživanje ukazalo na važnost PSA screening testa. Ovo istraživanje provedeno u Quebecu pokazalo je da korištenje PSA testa u screeningu za rak prostate rezultira u smanjenju smrtnosti raka prostate i do 70% kod osoba podvrgnutih screeningu u usporedbi s onima koji nisu bili. Međutim, studija je dobila mnogo kritika zbog velikog broja provedbenih pogrešaka, pa je izgubila na pouzdanosti.

Veliki broj studija koji proučava ovaj problem započet je u SAD-u i Europi početkom 1990-tih (European Randomized study of Screening for Prostate Cancer (ERSPC) i Prostate, Lung, Colorectal, Ovarian cancer (PLCO) screening trial). Zbog toga prave rezultate i rješenje dvojbe oko učinkovitosti PSA antigena možemo očekivati tek sredinom tekuće dekade.

Referenca: Canadian Medical Association Journal

[Vilko]

Urolog - muški ginekolog

ON bi kod ginekologa

Nerijetko se liječnici susreću s muškim pacijentima koji za sebe traže uputnicu ginekologu ili "ginekološki savjet". Tada (obično) nije u pitanju voajerizam, originalna ideja za upoznavanje suprotnog spola niti je "on" u biti "ona". Dečko ima određene mokraćne i/ili spolne (seksualne) tegobe, a ne zna da je ginekolog liječnik samo za dame.
Ginekologinje i ginekolozi su ljudi istančana ukusa koji se bave zdravstvenim tegobama isključivo ljepšeg spola, a za spolno-mokraćni sustav muškaraca brinu se - urolozi.

Urolog - tko, što, kad i gdje
Urolog je liječnik specijaliziran za zdravstvene probleme muškog i ženskog mokraćnog sustava i muških spolnih organa. Međutim, ženski urološki problemi obično se rješavaju kod ginekologa, nefrologa ili obiteljskog liječnika pa je rijetkost vidjeti ženu u urološkoj ambulanti.
Urologija se klasificira kao kirurška pod-specijalnost, a bavi se slijedećim:
- poremećajima izvodnog sustava bubrega kao zaprekama protoka mokraće, prirođenim anomalijama, kamencima, dobroćudnim i zloćudnim tumorima bubrega, presađivanjem bubrega
- problemima mokraćnog mjehura
- problemima mokraćne cijevi i prostate
- problemima penisa kao što je impotencija, tumori i druge bolesti
- poremećajima testisa i okolnih struktura
- sterilizacijom muškaraca
- neplodnošću muškaraca
- seksualnim disfunkcijama - traženje organske podloge za impotenciju, preuranjenu ejakulaciju itd.
Dakle, dragi dečki, ako imate kakve spolno-mokraćne probleme najprije se obratite svom obiteljskom liječniku koji ima veliko iskustvo u liječenju najčešćih uroloških problema, najčešće poznaje cijelu obitelj i ima uvid u srž problema. Određeni poremećaji kao enureza (noćno mokrenje u krevet) i impotencija mogu biti uzrokovani ili pogoršani zbog socijalnih i/ili psiholoških problema što ne mora izaći na vidjelo kod urologa koji prvi put vidi pacijenta.
Ukoliko problem ne odgovara na uobičajeno liječenje, kod kompliciranih i rijetkih slučajeva te potrebe za kirurškim zahvatom obiteljski liječnik preporučuje savjetovanje s urologom.
Urolozi se mogu naći (a nekad i ne mogu) po bolnicama i privatnim urološkim ambulantama.

Urologijom su se nekad bavili oni koji vole putovati
Urolozi su se razvili od "stručnjaka", kamenorezaca, koji su u srednjem vijeku putovali po europskim sajmovima i "liječili" mokraćne kamence. Budući anestezija nije bila poznata pacijenta su držala četvorica ili petorica, a operacija se trebala izvesti na nemirnom pacijentu koji se otimao zbog bolova. Stoga bi se obično odmah nešto loše uradilo ili bi kasnije nastale komplikacije (infekcija, fistule, nekontrolirano curenje mokraće,...). Smrtnost operiranih bolesnika bila je veća od 50% pa nije čudno što život ovih djelatnika često nije bio lagan. Zato su putovali po zemlji (zemljama) te se nisu dugo zadržavali na jednom mjestu.
Danas je urologija moderna kirurška specijalizacija koja nema veze s tim teretom iz prošlosti te koristi sve blagodati anestezije, sterilizacije, sve savršenijih dijagnostičkih testova i moderne opreme.

Dajmo da zarade
Sad, dečki, kad ste sve saznali više ne tražite za sebe uputnicu ginekologu, rješenje za vaše ginekološke probleme niti savjete od ginekologa. Manje taktični liječnici bi vaše neznanje mogli čak ismijati. Rješenje za vaše mokraćne i spolne probleme (vjerojatno) imaju urolozi. Obratite im se s povjerenjem i bez nelagode - nagledali su se oni muških spolnih organa i teško ćete ih baš vi iznenaditi. Da bi postali i ostali urolozi, ljudi završe medicinski faks, stažiraju, polažu državni ispit, specijaliziraju, polažu specijalistički ispit i nakon toga se doživotno usavršavaju. I nakon svega toga bi bilo žalosno da nemaju koga liječiti jer je ljudima neugodno ići k liječniku.
Urolog Vas čeka. Ginekologa ostavite svojoj ljepšoj polovici!

[te@]

Hvala Vilko, ali to sam već sve pročitala. Zanimaju me OSOBNA iskustva, ne copy-paste s neta. Thx!

[Vilko]

teah kaže:
Hvala Vilko, ali to sam već sve pročitala. Zanimaju me OSOBNA iskustva, ne copy-paste s neta. Thx!

[Sa obzirom da je tema veoma potrebna da i drugi znadu opcenito, iskoristio sam priliku da se moze procitati]

Ps;a sto ako doctor postavi dijagnozu da li ce stari kao i ja biti od tebe proglasen Hypohondriak????, ili je lakse samo znati sebe???

Vidis kako ne valja pisati gluposti!

pozdrav tebi i mnogo srece ocu,

[magic]

teah kaže:
Moj tata, kojem je 59 godina i nikad prije nije bio ozbiljno bolestan...

VILKO, ovo ste propustili prochitati.

Svakako da ce netko tko nikad nije bio bolestan, odnosno nije se zhalio, izazvati puno ozbiljnije zanimanje i brigu za svoje zdravlje nego netko tko mozhda i svoje dijagnoze pronalazi na netu.

[Vilko]

magic kaže:
VILKO, ovo ste propustili prochitati.

Svakako da ce netko tko nikad nije bio bolestan, odnosno nije se zhalio, izazvati puno ozbiljnije zanimanje i brigu za svoje zdravlje nego netko tko mozhda i svoje dijagnoze pronalazi na netu.

Procitaj posteno, to je krivnja svi citate na pola.......doctorske dijagnoze /doktorski reporti su ukljuceni u mojim Temama:
Psychijatrist & Doktori bolesti i novac!

[te@]

VILKO kaže:

[Sa obzirom da je tema veoma potrebna da i drugi znadu opcenito, iskoristio sam priliku da se moze procitati]

Ps;a sto ako doctor postavi dijagnozu da li ce stari kao i ja biti od tebe proglasen Hypohondriak????, ili je lakse samo znati sebe???

Vidis kako ne valja pisati gluposti!

pozdrav tebi i mnogo srece ocu,

Vilko, sad si mi poprilično digao tlak! Prvo ti moram reć da se ne može usporedit moj stari koji nikad nije bio bolestan i nije na Internetu davio druge sa 14 i pitaj bog zna koliko svojih tzv. "dijagnoza". Svi se tu jako dobro znamo služiti Google-om i upisati tamo riječ Prostata ili Bolesti prostate i zato ako nemaš što pametno reći ne seri po mom topicu sa svojim baljezgarijama!!!

[Vilko]

teah kaže:
Vilko, sad si mi poprilično digao tlak! Prvo ti moram reć da se ne može usporedit moj stari koji nikad nije bio bolestan i nije na Internetu davio druge sa 14 i pitaj bog zna koliko svojih tzv. "dijagnoza". Svi se tu jako dobro znamo služiti Google-om i upisati tamo riječ Prostata ili Bolesti prostate i zato ako nemaš što pametno reći ne seri po mom topicu sa svojim baljezgarijama!!!

nije li divno ako ti mozes kazati drugome ,a sam ne zalis cuti misljenje ili odgovor............i ponavljam nisi citala dobro ,sta je sada ????????podigao sam ti tlak??????
A kako da se ja osjecam??????

Dao sam doctorske reporte .....!

U Temi koju si ti otvorila zelim da drugi imaju korist i nesto procitaju , nije mnogo ljudi koji prate sta je potrebno i traze informacije .........clanak koji si otvorila je veoma dobra Tema
nema mnogo starijih ,ali dobro je i za mladije da nauce.

Ja ne serem po tvojem Topicu ,jer jednom kada otvoris ,ana je otvorena za sve, i ja nisam nista krivo napravio nego ti pokazao kako se osjeca kada se nekoga uvrijedi!

Topic nije tvoj nego pripada FORUMU/ZDRAVLJE.

Pokazi ocu sta si napisala meni, pa ga pitaj da li je to u redu??????

[magic]

VILKO kaže:



Pokazi ocu sta si napisala meni, pa ga pitaj da li je to u redu??????

Pokazhe li mu i sve tekstove kojima nas danima zasipash, reci ce joj da ti je malo izdjelila.

[te@]

VILKO kaže:

Pokazi ocu sta si napisala meni, pa ga pitaj da li je to u redu??????

Hvala Bogu, otac me je učio da sa pacijentima ne valja ulazit u rasprave.

[Vilko]

teah kaže:
Hvala Bogu, otac me je učio da sa pacijentima ne valja ulazit u rasprave.

pomalo pocinjes sta i treba biti prijaznija i uzeti glavu !

ne vidim da itko pise sta korisno nego bi se samo svadili?

[Idijot]

A nije boln a biopsija, toga se ne mora bojati.
Neka pita doktora gdje mu je našao čvoriće jer njihova lokalizacija najčešće ukazuje na dijagnozu.

Ne mora se odmah raditi o karcinomu, mnogo je češća hiperplazija prostate(povećanje same žlijezde) koja je učestalija ali koja također može progredirati do karcinoma.

Najbitnije je tvom ocu da porazgovara sa liječnikom o rizicima i mogućim problemima(pošto ga je već uputio na sve pretrage) i da mu ne mulja što liječnici često znaju raditi. Bilo da im je teško reći dijagnozu, bilo zbog nekih drugih razloga.

[te@]

Hvala Genije! Evo, danas će mu tu fakin biopsiju napravit, pa onda ima da se tresemo i čekamo nalaze jedno tjedan dana.

[Secundo]

Eh, da, i odite po drugo misljenje. Nekad postoje alternative.

[Claire]

teah kaže:
Hvala Genije! Evo, danas će mu tu fakin biopsiju napravit, pa onda ima da se tresemo i čekamo nalaze jedno tjedan dana.

ne da mi se sve citat... su mu napravili PSA?

[te@]

Napravljen mu je PSA i iznosi čini mi se 7, a normalno je od 1 do 4. Inače, to se sve skupa slučajno otkrilo, on je ove zime imao jednu malo žešću gripu, pa se malkoc preplašio i otišao na sve moguće pretrage. Bio je i na ultrazvuku prostate i niš nisu našli, u biti kad sve te nalaze gledaš sve je ok, osim tog PSA. Zato su mu odlučili raditi biopsiju. I imamo mišljenje 2 liječnika, koji su se složili da biopsiju treba napraviti. Sad ćemo vidjet za tjedan dana, kad stignu histološki nalazi.