Žrtve seksualnog nasilja u Hrvatskoj u DR-odnos prema njima, njihova prava i odšeteta-zbirno

[valli]

Evo konačno na Hrv. radiju 1, upravo je u toku emisija o silovanim ženama u Hrvatskoj tokom Domovinskog rata.

Počelo je pitanjem kako je bilo moguće da se, boreći se za prava i barem suosjećanje sa ženama silovanim u BiH,
skoro potpuno podmete pod tepih tragedija silovanih žena u Hrvatskoj.

Što mislite, kako je to moguće?

Odakle sistematsko zataškavanje?

Zašto se o silovanjima u Hrvatskoj (kao i o posljedičnim trudnoćama i bolestima) vrlo malo govorilo, za razliku od silovanja u BiH?

Tko je sve zataškavao? I zašto? Pogotovo kad se na primjeru BiH vidjelo (kao da se nije moglo predvidjeti!) da ta tema privlači pozornost međunarodne zajednice i izaziva sućut.
(Navodno je i neka afera "Vještice iz Ria" imala veze sa zataškavanjem silovanja u Hrvatskoj ... o čemu se tu radilo?)

A neke plaču za samo malo suosjećanja ...

Jedna učesnica kaže kakav osjećaj izdanosti je imala kad se i neka srpska novinarka zainteresirala za temu, pa pitala "Zašto vaši političari o tome ne govore?"

To je specijalizirana braniteljska emisija "Prva crta". Upravo je nevjerojatno da je ova tema tek sad došla na red. Očito je sistematsko zataškavanje u pitanju.

A zašto? Očito zato da našim političarima "ne smeta u pregovaranju" o nečemu njima unosnijem, njima zanimljivijem ...

Čak 30000 žena i 500 djece je prošlo kroz srpske logore. Uz naravno svakovrsna druga zlostavljanja, silovanja su onda sigurno išla i do nekoliko desetaka tisuća slučajeva, jer evo upravo je govorila jedna žena koja je bila više puta silovana iako je već bila u godinama ...

MOD edit: U međuvremenu je donesen prijedlog Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu

[Frea]

Zato što naši političari nemaju volje, znanja, sposobnosti niti želje baviti se problematikom hrvatskih žrtava.
Iskreno, doista, žalosti i rastužuje taj krajnji nemar i nedostatak empatije naspram hrvatskih stradalnika.
Nalikuje opisu i odnosu zle maćehe iz bajki. No, možda bi se tim pitanjem trebali pozabaviti sociolozi ili psiholozi jer doista,
ne mogu se oteti dojmu kako smo mi jedan svojevrsni fenomen u svijetu koji će uvijek imati empatije i sredstava
za pomoć drugima, a svoje vlastite zatiremo, omalovažavamo i ponižavamo što je više moguće. Je li to uvjetovano
povijesnim okolnostima i razjedinjenošću ili nečim drugim doista ne znam.
Evo, ponajbolji primjer tog maćehinskog odnosa je i nedavni
sastanak stradalnice DR-a i autorice knjige 'Hotel Zagorje' Ivane Simić s predsjednikom Josipovićem.
On sve zna o žrtvama Paulina dvora, no nema blage veze o Ovčari i Vukovaru, niti ga se tiče. Njega koji bi kao trebao
štiti hrvatske interese. Povrh svega, da stvar bude još tužnija, riječ je i o osobi koja je autor hrvatske optužnice protiv srbije.
No, tu ne možeš baš ništa.

[Mauron]

Frea kaže:

Zato što naši političari nemaju volje, znanja, sposobnosti niti želje baviti se problematikom hrvatskih žrtava.
Iskreno, doista, žalosti i rastužuje taj krajnji nemar i nedostatak empatije naspram hrvatskih stradalnika.
Nalikuje opisu i odnosu zle maćehe iz bajki. No, možda bi se tim pitanjem trebali pozabaviti sociolozi ili psiholozi jer doista,
ne mogu se oteti dojmu kako smo mi jedan svojevrsni fenomen u svijetu koji će uvijek imati empatije i sredstava
za pomoć drugima, a svoje vlastite zatiremo, omalovažavamo i ponižavamo što je više moguće. Je li to uvjetovano
povijesnim okolnostima i razjedinjenošću ili nečim drugim doista ne znam.
Evo, ponajbolji primjer tog maćehinskog odnosa je i nedavni
sastanak stradalnice DR-a i autorice knjige 'Hotel Zagorje' Ivane Simić s predsjednikom Josipovićem.
On sve zna o žrtvama Paulina dvora, no nema blage veze o Ovčari i Vukovaru, niti ga se tiče. Njega koji bi kao trebao
štiti hrvatske interese. Povrh svega, da stvar bude još tužnija, riječ je i o osobi koja je autor hrvatske optužnice protiv srbije.
No, tu ne možeš baš ništa.

Zar nije malo neobično da je optužnicu protiv Srbije pisao onaj koji se najviše zalaže za ukidanje tužbe protiv Srbije.

što se tiče ostalog, nije uputno danas pisati o hrvatskim žrtvama. To je preporuka EU, treba pisati o srpskim žrtvama a kako je njih bilo razmjerno malo, treba ih izmišljati. Medijskim presingom da se stekne takav dojam da više vrijedi jedna srpska žrtva nego tisuću hrvatskih. I to se postiglo. tako danas svatko zna za Loru, obitelj Zec, i još pokojeg mrtvog Srbina a za hrvatske žrtve osim Ovčare i Škabrnje nitko ne zna.

To sve treba da bi se krivnja u prvom koraku izjednačila a u drugom koraku prebacila na Hrvatsku, što je Hag učinio optužnicom za zločinački poduhvat a hrvatsko sudstvo nastavilo, opet po preporuci EU, oslobađanjem tju prevođenjem srpskih zločina u oružanu pobunu kako bi potpalo pod aboliciju i suđenjem hrvatskim vojnicima čija se suđenja ponavljaju dok se ne osude.

Srbija se iz ratnog gubitnika i agresora pretvara u moralnog pobjednika i žrtvu a Hrvatska postaje zločinački plan i anatemizirani krvnik. U toj raboti je djelovalo i puno "Hrvata" a zadnji koji udara najjače akorde je genijalni skladatelj.

[lettow]

Ovo će zvučat malo morbidno, ali smatram da je to realnost.
Silovanih žena je u RH ipak (na sreću) relativno malo i na njima HDZ nemože jednostavno zaradit političke bodove djeleći mirovine. A nebriga Vrha za žrtvu vukovara postoji i prema braniteljima, sjetimo se da su preživjeli vukovarci iz proboja nekad tretirani kao izdajnici.

[eRomaniChib]

lettow kaže:

Ovo će zvučat malo morbidno, ali smatram da je to realnost.
Silovanih žena je u RH ipak (na sreću) relativno malo i na njima ADZ nemože jednostavno zaradit političke bodove djeleći mirovine. A nebriga Vrha za žrtvu vukovara postoji i prema braniteljima, sjetimo se da su preživjeli vukovarci iz proboja nekad tretirani kao izdajnici.

Nije ih bilo relativno malo.

Točno je da ih je bilo manje nego u BiH - otprilike toliko puta manje, koliko je općenito rat u Hrvatskoj bio "manji" od onog u BiH - dakle nekoliko puta manje žrtava, nekoliko puta manje ratnim djelovanjima zahvaćenog teritorija, i najrelevantnije - nekoliko puta manje ratnim djelovanjima direktno zahvaćenog stanovništva, konkretno zarobljavanjem. Dakle bilo je otprilike toliko puta manje, a da li je to malo, to je vjerojatno stvar onog hrvatskog fenomena o kojem je gore nešto napisala Frea.

Jer kad se o silovanjima radi, o silovanjima u Hrvatskoj se ne govori nekoliko puta manje, nego jedva da se išta govori.

Očito je pristup potpuno drugačiji nego kod silovanja u BiH. I to od samog početka. Tamo negdje krajem 1991 ili početkom 1992 dojmio me se neki članak novinarke Dunje Ujević, a dogodilo se da sam imao njen telefonski broj pa sam je nazvao. Rekao sam da se iz krugova medicinarki koje su radile na prihvatu razmijenjenih zarobljenika saznaje da se naše žene vraćaju vrlo često trudne i/ili zaražene svim mogućim spolnim bolestima, da je jasno o čemu se radi, a ipak nema nikakvog jasnog prikaza u medijima. Ona se složila da je situacija grozna ali i rekla da mi sami to zataškavamo - da je o tome razgovarala s jednim ministrom iz naše vlade (tadašnje, ratne - ali mi nije rekla ime) te da je njegovo stajalište bilo ono primitivno: da je najbolje da se o tome ništa ne javlja, jer da će inače ispasti da su naše žene kurve.

Da li je to zbilja mislio...?
Vjerojatnije su se tu skrivali neki političarski muteži ...

[rama]

eRomaniChib kaže:

Nije ih bilo relativno malo.

Točno je da ih je bilo manje nego u BiH - otprilike toliko puta manje, koliko je općenito rat u Hrvatskoj bio "manji" od onog u BiH - dakle nekoliko puta manje žrtava, nekoliko puta manje ratnim djelovanjima zahvaćenog teritorija, i najrelevantnije - nekoliko puta manje ratnim djelovanjima direktno zahvaćenog stanovništva, konkretno zarobljavanjem. Dakle bilo je otprilike toliko puta manje, a da li je to malo, to je vjerojatno stvar onog hrvatskog fenomena o kojem je gore nešto napisala Frea.

Jer kad se o silovanjima radi, o silovanjima u Hrvatskoj se ne govori nekoliko puta manje, nego jedva da se išta govori.

Očito je pristup potpuno drugačiji nego kod silovanja u BiH. I to od samog početka. Tamo negdje krajem 1991 ili početkom 1992 dojmio me se neki članak novinarke Dunje Ujević, a dogodilo se da sam imao njen telefonski broj pa sam je nazvao. Rekao sam da se iz krugova medicinarki koje su radile na prihvatu razmijenjenih zarobljenika saznaje da se naše žene vraćaju vrlo često trudne i/ili zaražene svim mogućim spolnim bolestima, da je jasno o čemu se radi, a ipak nema nikakvog jasnog prikaza u medijima. Ona se složila da je situacija grozna ali i rekla da mi sami to zataškavamo - da je o tome razgovarala s jednim ministrom iz naše vlade (tadašnje, ratne - ali mi nije rekla ime) te da je njegovo stajalište bilo ono primitivno: da je najbolje da se o tome ništa ne javlja, jer da će inače ispasti da su naše žene kurve.Da li je to zbilja mislio...?
Vjerojatnije su se tu skrivali neki političarski muteži ...

Ovo sigurno nije razlog za šutnju i ne objavljivanje.
Sada ću vam ispričati bez detalja moja saznanja u svezi s tim.
Jedne večeri kad sam se vraćala s dežurstva u firmi, grad je bio potpuno zamračen, u tramvajima mrak, samo kroz petinu farova se probijalo malo svijetla, sišla na svojoj postaji, jedva pogodila golema vrata naše zgrade i na ulasku ustuknula od straha. Na ulazu su stajale dvije djevojke, koje sam viđala u našem podrumu. Obe su mi djelovale mirno i staloženo. Podstanarka iz zgrade je ispraćala prijateljicu. Obe su jecale. Misleći da se radi o strahu od rata, ja sam počela ono: "Moramo ostati hladne glave. Ništa nije tako strašno da bi vas dvije tako plakale". I otprilike u tom tonu. One meni, znate, ali ovo. I cijela priča. Radilo se o njihovim mještankama i znanicama(negdje Banovina). Ni sada ne želim o tome mislit. Mislila sam da ću povratiti. I dok ovo pišem ne želim razmišljati s punom sviješću. Samo površina.
Sutra dođem u ured. Kolega izbezumljen. Bio je pred bolnicom i sve vidio. On je to ispričao samo nama najbližima. Ja sam ispričala, možda, samo svojoj sestri.
Ja sam se osjećala poniženo. Zapravo, to stanje nije ni moguće opisati.
Toplo se nadam da su im pomogli da to prebrode. Vjerujem, da su im posvetili punu pažnju. Zahvaljujem i tadašnjoj vlasti, što takve i slične stvari nisu davale na velika zvona. Mislim da je to bila pametna odluka, jer samo takav pristup je mogao spriječiti bolesne potrebe za osvetom. Vjerujte bilo je i puno strašnijih stvari. Samo, što ja znam. To nije za široku javnost. Bolje je tako. Prošlo je vrijeme i lakše je sada o tome pričati. Onda je to bilo previše bolno, previše svježe i previše osjetljivo. I, zaista je moglo potaknuti neželjene reakcije. Smatram da je Hebrang pametno odlučio glede javnosti. U sručnoj literaturi bilo je nešto, a ima i u dokumentaciji.

[DEFENSE]

Frea kaže:

Zato što naši političari nemaju volje, znanja, sposobnosti niti želje baviti se problematikom hrvatskih žrtava.
Iskreno, doista, žalosti i rastužuje taj krajnji nemar i nedostatak empatije naspram hrvatskih stradalnika.
Nalikuje opisu i odnosu zle maćehe iz bajki. No, možda bi se tim pitanjem trebali pozabaviti sociolozi ili psiholozi jer doista,
ne mogu se oteti dojmu kako smo mi jedan svojevrsni fenomen u svijetu koji će uvijek imati empatije i sredstava
za pomoć drugima, a svoje vlastite zatiremo, omalovažavamo i ponižavamo što je više moguće. Je li to uvjetovano
povijesnim okolnostima i razjedinjenošću ili nečim drugim doista ne znam.
Evo, ponajbolji primjer tog maćehinskog odnosa je i nedavni
sastanak stradalnice DR-a i autorice knjige 'Hotel Zagorje' Ivane Simić s predsjednikom Josipovićem.
On sve zna o žrtvama Paulina dvora, no nema blage veze o Ovčari i Vukovaru, niti ga se tiče. Njega koji bi kao trebao
štiti hrvatske interese. Povrh svega, da stvar bude još tužnija, riječ je i o osobi koja je autor hrvatske optužnice protiv srbije.
No, tu ne možeš baš ništa.

Mauron kaže:

Zar nije malo neobično da je optužnicu protiv Srbije pisao onaj koji se najviše zalaže za ukidanje tužbe protiv Srbije.

što se tiče ostalog, nije uputno danas pisati o hrvatskim žrtvama. To je preporuka EU, treba pisati o srpskim žrtvama a kako je njih bilo razmjerno malo, treba ih izmišljati. Medijskim presingom da se stekne takav dojam da više vrijedi jedna srpska žrtva nego tisuću hrvatskih. I to se postiglo. tako danas svatko zna za Loru, obitelj Zec, i još pokojeg mrtvog Srbina a za hrvatske žrtve osim Ovčare i Škabrnje nitko ne zna.

To sve treba da bi se krivnja u prvom koraku izjednačila a u drugom koraku prebacila na Hrvatsku, što je Hag učinio optužnicom za zločinački poduhvat a hrvatsko sudstvo nastavilo, opet po preporuci EU, oslobađanjem tju prevođenjem srpskih zločina u oružanu pobunu kako bi potpalo pod aboliciju i suđenjem hrvatskim vojnicima čija se suđenja ponavljaju dok se ne osude.

Srbija se iz ratnog gubitnika i agresora pretvara u moralnog pobjednika i žrtvu a Hrvatska postaje zločinački plan i anatemizirani krvnik. U toj raboti je djelovalo i puno "Hrvata" a zadnji koji udara najjače akorde je genijalni skladatelj.

eRomaniChib kaže:

Nije ih bilo relativno malo.

Točno je da ih je bilo manje nego u BiH - otprilike toliko puta manje, koliko je općenito rat u Hrvatskoj bio "manji" od onog u BiH - dakle nekoliko puta manje žrtava, nekoliko puta manje ratnim djelovanjima zahvaćenog teritorija, i najrelevantnije - nekoliko puta manje ratnim djelovanjima direktno zahvaćenog stanovništva, konkretno zarobljavanjem. Dakle bilo je otprilike toliko puta manje, a da li je to malo, to je vjerojatno stvar onog hrvatskog fenomena o kojem je gore nešto napisala Frea.

Jer kad se o silovanjima radi, o silovanjima u Hrvatskoj se ne govori nekoliko puta manje, nego jedva da se išta govori.

Očito je pristup potpuno drugačiji nego kod silovanja u BiH. I to od samog početka. Tamo negdje krajem 1991 ili početkom 1992 dojmio me se neki članak novinarke Dunje Ujević, a dogodilo se da sam imao njen telefonski broj pa sam je nazvao. Rekao sam da se iz krugova medicinarki koje su radile na prihvatu razmijenjenih zarobljenika saznaje da se naše žene vraćaju vrlo često trudne i/ili zaražene svim mogućim spolnim bolestima, da je jasno o čemu se radi, a ipak nema nikakvog jasnog prikaza u medijima. Ona se složila da je situacija grozna ali i rekla da mi sami to zataškavamo - da je o tome razgovarala s jednim ministrom iz naše vlade (tadašnje, ratne - ali mi nije rekla ime) te da je njegovo stajalište bilo ono primitivno: da je najbolje da se o tome ništa ne javlja, jer da će inače ispasti da su naše žene kurve.

Da li je to zbilja mislio...?
Vjerojatnije su se tu skrivali neki političarski muteži ...

Slažem se s navedenim i još jedan dokaz na žalost sramote ne žrtava več vlasti, oporbe i medija na sustavnom ignoriranju žrtve !

[KissTheCook]

DEFENSE kaže:

Slažem se s navedenim i još jedan dokaz na žalost sramote ne žrtava več vlasti, oporbe i medija na sustavnom ignoriranju žrtve !

Već dugo pratim način nakoj se vodi evidencija o zločinima i žrtvama u ovom ratu. Dok se u Hrvatskoj posvećuje pažnja pojedinim slučajevima, a u potpunosti ignorira sve ostale, u Srbiji se sustavno vodi evidencija o svakoj žrtvi. Samo jednim upisom imena poginulog, mjesta pogibije ili akcije u kojoj je osoba stradala, dobit će te najmanje 10 različitih izvora u kojima je do detalja opisan zločin.

Svi sve znamo o slučaju Zec. Zna li tko što o slučaju Čengić?

Ja sam npr. danas pokušala doći do imena jedne od žrtava zločina počinjenog u sportskoj dvorani OŠ u Borovu. Znam nadimak žrtve, mjesto, imena nekih drugih žrtava, svjedoka; imala sam priliku čitati detaljne iskaze svjedoka, ali na netu o tome nema apsolutno ništa.

Koliko vas zna da je najmanja silovana žrtva u Vukovaru imala samo 6 godina?

Mi smo nebrigom o našim preživjelim i ubijenim ratnim žrtvama, nebrigom o braniteljima (bolje reći neadekvatnom brigom u koju ulaze i lažni statusi i njima nepripadajuće mirovine), te nekažnjavanjem zločinaca iz naših redova sebe doveli u situacije da iz stvarnih i moralnih pobjednika, budemo u najmanju ruku izjednačeni sa agresorima, ako ne i trajno obilježeni kao oni koji su činili zločine u ovom ratu.

[cro_gavran]

KissTheCook kaže:

Već dugo pratim način nakoj se vodi evidencija o zločinima i žrtvama u ovom ratu. Dok se u Hrvatskoj posvećuje pažnja pojedinim slučajevima, a u potpunosti ignorira sve ostale, u Srbiji se sustavno vodi evidencija o svakoj žrtvi. Samo jednim upisom imena poginulog, mjesta pogibije ili akcije u kojoj je osoba stradala, dobit će te najmanje 10 različitih izvora u kojima je do detalja opisan zločin.

Svi sve znamo o slučaju Zec. Zna li tko što o slučaju Čengić?

Ja sam npr. danas pokušala doći do imena jedne od žrtava zločina počinjenog u sportskoj dvorani OŠ u Borovu. Znam nadimak žrtve, mjesto, imena nekih drugih žrtava, svjedoka; imala sam priliku čitati detaljne iskaze svjedoka, ali na netu o tome nema apsolutno ništa.

Koliko vas zna da je najmanja silovana žrtva u Vukovaru imala samo 6 godina?

Mi smo nebrigom o našim preživjelim i ubijenim ratnim žrtvama, nebrigom o braniteljima (bolje reći neadekvatnom brigom u koju ulaze i lažni statusi i njima nepripadajuće mirovine), te nekažnjavanjem zločinaca iz naših redova sebe doveli u situacije da iz stvarnih i moralnih pobjednika, budemo u najmanju ruku izjednačeni sa agresorima, ako ne i trajno obilježeni kao oni koji su činili zločine u ovom ratu.

veoma dobro rečeno. No nadovezao bih se. Na netu se mogu pronaći podaci da je najmlađa žrtva imala šest godina, no ne postoje nikakvi podaci o sustavnom zločinu silovanja, što je svakako bio. Eto mene zanima koliko je barem približno maloljetnih cura bilo silovano? Mogu li se negdje naći svjedočanstva od barem 3-4 takve cure? Koliko ih je zatrudnilo nakon tih silovanja? Zašto takve stvari smatram važnima? Ako samo ističemo najmlađu i najstariju, kako je očito kod nas praksa, uvijek se može koristiti argument "naletila jadna na pedofila među neprijateljem", i govoriti da je riječ o izdvojenom slučaju. No problem u ratu su sustavni zločini, koji nisu izdvojeni slučajevi manijaka koji bi vjerojatno silovao i u mirnodopsko doba. Jer ako imamo stotine silovanih maloljetnica, onda to više nije izdvojeni slučaj nego sustavni ratni zločin. A siguran sam da je toga bilo.

[Thunderhorse]

lettow kaže:

Ovo će zvučat malo morbidno, ali smatram da je to realnost.
Silovanih žena je u RH ipak (na sreću) relativno malo i na njima HDZ nemože jednostavno zaradit političke bodove djeleći mirovine. A nebriga Vrha za žrtvu vukovara postoji i prema braniteljima, sjetimo se da su preživjeli vukovarci iz proboja nekad tretirani kao izdajnici.

Nijedna statistika ne govori da ih je malo. Dapače uopće se ne vode statisike o tome. Ljude nešto nije briga. Samo sam realna.

[torrio]

Thunderhorse kaže:

Nijedna statistika ne govori da ih je malo. Dapače uopće se ne vode statisike o tome. Ljude nešto nije briga. Samo sam realna.

Upravo tako,i ne samo to nego se ne vode ni kao ratni zločini.

[OPET LILLY]

Thunderhorse kaže:

Nijedna statistika ne govori da ih je malo. Dapače uopće se ne vode statisike o tome. Ljude nešto nije briga. Samo sam realna.

Na stranu statostike kada je opće poznata činjenica da većina žrtava ni ne prijavi silovanje zbog srama,a gdje je procedura 100 puta ponovi izjavu ,pa dokazivati na sudu ako ikada dođe do njega.
Žrtve iz dana u dan proživljavaju taj horor,i onda kome dokazati kada svi okreću glavu od takvih problema.

[BUFFET]

Mene zanima di su sad kojekakve udruge i naši istinoljubivi novinari?
Isto tako me zanima čemu onda toliki novci iz proračuna za kojekakve udruge (cca 100 mil.kn) dok te iste licemjerno pljuju po crkvi i zašto se izdvaja za crkvu.

[Omaha]

BUFFET kaže:

Mene zanima di su sad kojekakve udruge i naši istinoljubivi novinari?
Isto tako me zanima čemu onda toliki novci iz proračuna za kojekakve udruge (cca 100 mil.kn) dok te iste licemjerno pljuju po crkvi i zašto se izdvaja za crkvu.

Naši novinari takvim pisanjem ne bi zaradili za kruh.
Kao što reče Marić iz hdz: novine pišu o najljepšim ženama i muškarcima, najbogatijim jadnicima i ostalim "zvijezdama".
Nešto tako ozbiljno, tragično i tužno ćemo teško moći čitati.
Mora da nekome paše da se ne zna puno o toj temi, mada su novinari oni koji bi mogli i morali istražiti i objaviti. Kao i silne afere nam.

[casio]

valli kaže:

Počelo je pitanjem kako je bilo moguće da se, boreći se za prava i barem suosjećanje sa ženama silovanim u BiH,
skoro potpuno podmete pod tepih tragedija silovanih žena u Hrvatskoj.

Što mislite, kako je to moguće?

Odakle sistematsko zataškavanje?

Da se malo o tome priča i piše to je istina.Na žalost, što je potpuno za razumjeti, ni većina žrtava silovanja o tome ne želi govoriti.
No možda se neki sjećaju bila je jednosatna emisija na HTV-u, čini mi se uoči obljetnice okupacije Vukovara kada je o silovanju javno progovorila Fanika Janko iz Vukovara. Koga zanima može potražiti na yotube.

[valli]

casio kaže:

...
No možda se neki sjećaju bila je jednosatna emisija na HTV-u, čini mi se uoči obljetnice okupacije Vukovara kada je o silovanju javno progovorila Fanika Janko iz Vukovara. Koga zanima može potražiti na yotube.

Hm, youtube odgovara
Search results for Fanika Janko

No video results for “Fanika Janko”

Isto
Search results for Fanika Janko Vukovar

No video results for “Fanika Janko” Vukovar

casio kaže:

Da se malo o tome priča i piše to je istina.Na žalost, što je potpuno za razumjeti, ni većina žrtava silovanja o tome ne želi govoriti.

Ali takav osjećaj je u prosjeku sigurno bio još jači među silovanim muslimankama u BiH zbog tradicijskog i kulturološkog faktora!!!

A ipak reakcija BiH društva kao cjeline nije ni izbliza toliko "nojevska", glavu-u-pijesak, kao što je to reakcija hrvatskog društva.

U BiH su se s tim suočili, i suočili su čitav svijet s time,
i učinili su time nešto dobro, osvješćujuće, i za svijet i za sebe.

A nas i dalje truju ti "kosturi u ormaru", te zataškane istine (ne samo to o silovanjima).

*Sve prešućene istine postaju otrovne. Friedrich Nietzsche.*

[Linda Hathor]

Frea kaže:

Kakve kurve, manijak retardirani

Čemu se čudiš, deklariranom i nesuvislom lažovu. Ovdje na forumu se prije par dana šatro prosvijećena gerila obrušila na jednu književnicu dijagnozama tipa tabletomanka, lažljivica i alkoholičarka, jer je dovela u pitanje odnos prema vukovarskim žrtvama, što li će jedan Hebrang pametnog reći na temu. Grozan, grozan i sramotan odnos imamo prema temama iz Domovinskog rata.

ZgSash kaže:

nazalost , nisu nama srbi vise problem
oni pricaju i rade svoje i za sebe , sto je i za ocekivati

sto i za koga radi ova stoka koja je nama na vlasti , kao i u oporbi???

+1

Ne spada im u prioritete. Stvara neugodnost jer je opet negativno targetira vaskoliki srpski živalj, pa bismo vjerojatno gledali dobro poznatu trampu isprika, pa, znate i mi smo činili sranja, zločini imaju imena i prezimena, nemaju nacionalnost. Nešto je užasno trulo i krajnje zabrinjavajuće u opće važećem refleksu hrvatske politike, vladajuće ili oporbene, kad teme zločina smatra vidom ometanja procesa pomirenja i stabilnosti u tzv. regiji. I opasno.

BTW, što na temu kažu BABE, Ženske mreže i slična bratija, tj. sestričija? Jel da unaprijed pretpostavim da ne vode brigu o ovome koliko o lanjskom snijegu, ili će me netko pozitivno iznenadit?

Serena kaže:

ovo je i meni palo na pamet,vrijedilo bi im proslijediti ovo.
doduše,njima je isto DR njah njah. više su zapaljene za gluposti tipa neravnopravnosti spolova u javnim sektorima isl.

S obzirom tko sve parazitira na čelu navedenih udruga, odnosno imajući u vidu politikantsko/ideološke maloumotvorine koje često prokljuve iz takvih individua, nekako ne očekujem odmak od forgive and forget rezona - ne ometati proces pomirenja! A i za takve teme je potreban i ozbiljni emocionalni i ini angažman, pa u tom slučaju od politike i NVO sektora ne očekujem puno. Mediji? Evo, dobro je da je emisija o tome išla na radiju, možda se nešto zakotrlja. No, ponavljam, užasavajuća činjenica je da su to maltene nepodobne teme.

Zanima me ovo, tko je slušao emisiju, i što je odgovoreno?

Jedna učesnica kaže kakav osjećaj izdanosti je imala kad se i neka srpska novinarka zainteresirala za temu, pa pitala "Zašto vaši političari o tome ne govore?"

[casio]

valli kaže:

No video results for “Fanika Janko” Vukovar

Pokušao sam i ja i ništa.
Ali sjećam se te emisije gdje je ona govorila o svom putu u logorima i silovanju, te mužu (cigo mu je bio nadimak) kojeg su četnici svezali za vagon na sajmištu i gađali tenkom. Bilo je prestrašno slušati njenu ispovjed u tom dokumentracu.

[Mauron]

Odkud vama da je to Hebrang rekao. Čovjek je organizirao sanitet za vrijeme domovinskog rata. Njega treba zbog nekih stvari prozivat ali zbog one ljevičarske mantre što je rekao da ponekad ne govori istinu..bedasto je. Eto njihovi političari i političari uopće uvijek govore istinu..

svašta.

Serena kaže:

sovo je i meni palo na pamet,vrijedilo bi im proslijediti ovo.
doduše,njima je isto DR njah njah. više su zapaljene za gluposti tipa neravnopravnosti spolova u javnim sektorima isl.

Babe, žabe i ostala kreketala su pokrenula akciju, sjeća se netko toga kad je išla akcija..nemojmo to gledati kao silovanja Srba nad Hrvaticama nego kao univerzalno maltretiranje žena od strane muškaraca. One nisu Hrvatice one su žene. To nisu uradili Srbi nego muškarci.

[linolada*]

casio kaže:

Pokušao sam i ja i ništa.
Ali sjećam se te emisije gdje je ona govorila o svom putu u logorima i silovanju, te mužu (cigo mu je bio nadimak) kojeg su četnici svezali za vagon na sajmištu i gađali tenkom. Bilo je prestrašno slušati njenu ispovjed u tom dokumentracu.

Sjecam se i ja toga, al nekako kroz maglu.

Bila je prosle godine isto nekako pred obljetnicu ako se ne varam u Hrvatskoj u zivo emisija o silovanju u DR.

Sve u svemu se jako malo o tome prica, slicna situacija kao i nakon WWII. Zalosno.