Natrag   Forum.hr > Društvo > Usamljena srca

Usamljena srca Lonely Hearts Club Band
Podforumi: Druženje forumaša

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 03.02.2017., 22:19   #21
Quote:
tabu82 kaže: Pogledaj post
...Te prijatelje sam zamijenio prijateljima s posla. Također jako dobri ljudi.
Nije da mi ne popijemo, ali je to jednom mjesečno, a ne jednom tjedno. I nije do 5 ujutro.
To je bila moja prva garnitura "frendova do groba".

"Izlazak" je bio sjesti u birtiju na periferiji, takmičit se tko će popit više piva i onda takav pijan bariti konobaricu. Koju svi tako pijani bare, tako da su šanse bile minorne.

Ostavio sam ih tamo u toj birtiji, a ako sam ih slučajno poželio vidjeti, bili su tamo i nakon 10 godina.

U tom sam trenutku znao da moram ići dalje. Moja sljedeća garnitura "frendova do groba" prepričava to i dan-danas... Znao sam ih sve iz nekih drugih dječjih filmova, ali se do tada nismo družili. Prišao sam im jedne večeri u gradu i pitao mogu li i ja gluvariti s njima tamo u parku, jer nisam imao s kim.
__________________
x
Call me The Breeze is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.02.2017., 23:12   #22
Ako cemo na sekundu bit ozbiljni, ima neka statistika koja kaze da frendove mjenjas svakih 5 godina kao, i to je normalno skroz. Poznam neke ljude 20+ godina, al isto tako sa nekim s kim sam si bio super pred 2 godine, vise se ni ne cujemo. Stajaznam, tako to ide.
Dosadno je bez frendova, pogotovo kad curu/zenu imas, pa ti budu ispuh xD
__________________
AMAB - STOP CENZURI NA FORUMU
crorens is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 02:50   #23
Nisam baš siguran spada li potpuno odsustvo bilo kakvog prijateljstva pod stagnaciju istih, ali nemam niti jednog jedinog prijatelja od ljeta 2005. godine.
Trebale su mi dobre dvije, tri godine da sve to posložim na svoje mjesto odnosno da pronađem nekakvu alternativnu rutinu. Taj međuprijelazni period je bio dosta ružan, priznajem, ali i njemu je došao kraj te je odonda sve unutar "referentnog intervala".

Odavno više ne mogu niti zamisliti situaciju da me netko zove da negdje idemo, da mu/joj nešto pomognem ili slično - još manje da ja takvo što iniciram s bilo kim.

Čovjek se može zaista na praktički sve priviknuti, ako je dovoljno ustrajan i uporan.
__________________
Hoping for a nuclear holocaust since 1991.
Iceman1991 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 03:11   #24
Quote:
Iceman1991 kaže: Pogledaj post
Odavno više ne mogu niti zamisliti situaciju da me netko zove da negdje idemo, da mu/joj nešto pomognem ili slično - još manje da ja takvo što iniciram s bilo kim.
Sretan si s tim, zadovoljan? Kako? Kako se to bude posloži u glavi da ti ne trebaju ljudi, bliskost, interakcija, netko s kim ćeš dijeliti više ili manje važne stvari?
__________________
What a way to break a day.
Wayfaring S is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 03:13   #25
Quote:
Iceman1991 kaže: Pogledaj post
Nisam baš siguran spada li potpuno odsustvo bilo kakvog prijateljstva pod stagnaciju istih, ali nemam niti jednog jedinog prijatelja od ljeta 2005. godine.
Trebale su mi dobre dvije, tri godine da sve to posložim na svoje mjesto odnosno da pronađem nekakvu alternativnu rutinu. Taj međuprijelazni period je bio dosta ružan, priznajem, ali i njemu je došao kraj te je odonda sve unutar "referentnog intervala".

Odavno više ne mogu niti zamisliti situaciju da me netko zove da negdje idemo, da mu/joj nešto pomognem ili slično - još manje da ja takvo što iniciram s bilo kim.

Čovjek se može zaista na praktički sve priviknuti, ako je dovoljno ustrajan i uporan.

Netko je na forumu napisal... kak zracis tak privlacis?
__________________
I could die for you. But I couldn't, and wouldn't, live for you.
little-big-one is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2017., 03:43   #26
Quote:
Wayfaring S kaže: Pogledaj post
Sretan si s tim, zadovoljan? Kako? Kako se to bude posloži u glavi da ti ne trebaju ljudi, bliskost, interakcija, netko s kim ćeš dijeliti više ili manje važne stvari?
Ne mogu reći da mi je život nešto pretjerano uzbudljiv ili da sam van sebe od sreće, ali sam generalno zadovoljan. Isto tako ne mogu niti tvrditi da mi nešto nedostaje ili da nečega nemam - hrana, piće, odjeća, krov nad glavom, ... Svjestan sam da se radi o osnovnim životnim potrebama, ali hedonizam me nikada nije privlačio ili interesirao.

Istina je da već podosta dugi niz godina ne osjećam nikakvu potrebu za interakcijom s drugima, a jedino objašnjenje glede toga kako mi je to pošlo za rukom je činjenica da sam 2005. godine imao samo četrnaest godina te sam imao na raspolaganju praktički cijelo razdoblje puberteta i adolescencije da se "obučim" za ovakav život što je u toj dobi jednostavnije jer se još uvijek oblikuješ u osobu odnosno finalan proizvod - prazno platno, u principu.
Inače, radilo se o selidbi iz jednog grada u drugi koja je sve to uzrokovala. Nisam se nikada posve uklopio u novu okolinu, vjerojatno niti neću.
Pisao sam već o svemu ovome na jednoj drugoj temi.
Nisam siguran kako je ovakvo što izvedivo ako je osoba tako naglo ostala bez svih prijatelja u svojim dvadesetim godinama (ili još kasnije) kada je ličnost više-manje formirana. Tu sam se možda ipak malo zaletio u prethodnom postu. Vjerujem da nije baš jednostavno, otuda i ovakva tema. Ne postoji bez razloga ona kletva "Dabogda imao, pa nemao." Ja se više ne mogu niti prisjetiti kako je to "imati".

Kada bolje razmislim odnosno ako želim biti posve iskren radi se čistoj apatiji koju podupiru sada već jako čvrsto ukorijenjena kuća->posao->birtija rutina kao i monotonija koje iz nje prirodno proizlazi. To dvoje je ključ svega te to dvoje sve ovo drži na životu. Bilo kakva značajnija devijacija bi sve urušila no učinit ću sve što je u mojoj moći da do toga ne dođe. Srećom, olakotna okolnost je ta što nadmoćna većina ljudi ipak intuitivno prepoznaje jedinke koje samo žele da ih se pusti na miru.
__________________
Hoping for a nuclear holocaust since 1991.

Zadnje uređivanje Iceman1991 : 04.02.2017. at 04:34.
Iceman1991 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2017., 11:20   #27
Quote:
nyxter kaže: Pogledaj post
Jednostavno više nemate iste interese. Životni putevi nas odvedu na različite strane, zapravo je realno i očekivano da ćemo se na tom putu razići s mnogim starim prijateljima i upoznati neke nove.
I meni je 30 godina. Kad pogledam unazad, vidim sličnu priču... ostao sam u kontaktu s nekim ljudima iz kvarta, srednje škole, faksa... ali se jako rijetko vidimo. Ljude s kojima se sada družim upoznao sam preko posla i preko nekih hobija/sportskih aktivnosti. Kad se oženim i dobijem djecu, vjerojatno ću upoznati i neke parove s kojima ima više dodirnih točaka... tko zna što budućnost nosi, kakva nova poznanstva...
Nitko tu nije kriv, jednostavno nemate više ništa zajedničko... vrijeme je za nove ljude u životu. Vjerojatno imaš na poslu kolega s kojima si si dobar, koji te razumiju... probaj s njima ostvariti neki dublji odnos.
Kradem
lena lee is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2017., 11:22   #28
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Nije mi jasno zašto se ljudi toliko vezuju za neke prijatelje iz djetinjstva, srednje škole, faksa, boćališta, itd.?
Ako ne ide, ako vam ne leži, ako oni vole piti Žuju pored lokalnog marketa u kvartu, a tebi to ne paše je li tako teško poželjeti im u mislima sve najbolje i sebi potražiti adekvatnije društvo?
Quote:
ex anais kaže: Pogledaj post
To ni meni nije jasno.
Valjda imaju dojam da su bolje osobe ako uspiju zadržati prijateljstvo s osobom koja je izrasla u lokalnog pijanca i mrzi cijeli svijet. Koliko samo puta čujem gdje se netko žali na nekog frenda iz djetinjstva (žene češće), ali osjećaju obavezu valjda da se druže s tom osobom iako je odavno ne mogu više smisliti.
Žene razumiju samo lojalnost partneru, ne i čoporu. Tako da puno takvih žena spasi njihovih čopora.

Ako hoćete malo bolje objašnjenje, pogledajte dobrog willa huntinga...tamo je taj fenomen zapravo jako dobro pokazan. Lojalnost je osobina koju sve takve grupacije imaju naročito izraženu, i koja zasjenjuje sve usrane negativne osobine koje imaju pojedini članovi.
__________________
military intelligence is a contradiction in terms
tabu82 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2017., 15:24   #29
Quote:
Orlandia kaže: Pogledaj post
Nije mi jasno zašto se ljudi toliko vezuju za neke prijatelje iz djetinjstva, srednje škole, faksa, boćališta, itd.?
Ako ne ide, ako vam ne leži, ako oni vole piti Žuju pored lokalnog marketa u kvartu, a tebi to ne paše je li tako teško poželjeti im u mislima sve najbolje i sebi potražiti adekvatnije društvo?
Da probam objasnit.

Kod mene je vezivanje za prijatelje iz djetinjstva postalo pogotovo izraženo i bitno. Cijela stvar se može svesti na par čimbenika. Onako, kad se prisjetiš samoga sebe u jednom jednostavnijem i na neki način "boljem" razdoblju, i to razdoblje vrlo čvesto povezuješ s određenim odnosom, dobra je šansa da će se granica između doživljavanja samog sebe/vlastite prošlosti i te osobe s druge strane pomalo zamagliti, ako ne i opasno narušiti. Još ako se dogodi da se stvarno radilo o čoporu, i to o čoporu koji je kolektivno gajio svakakve mini-ideologije o sebi baš kao čoporu, i drugim ljudima nasuprot njima kao čoporu, onda je šansa za takvo čvrsto vezivanje velika.

U mojem slučaju se dogodilo baš pucanje po liniji lojalnosti jer neke stvari jednostavno mogu otići predaleko. Nije bitno koje, bitno je da taj osjećaj zajedništva može prerasti u patologiju zbog koje će neki "članovi" morat gutat sve i svašta. Lampica se tu može upaliti, "nećeš razbojniče" i to sve, ali lagao bih da kažem da još dan danas, četiri godine nakon toga, ne osjećam neku suludu krivnju baš zbog odstupanja od lojalnosti. I to bez obzira na činjenice - da je taj ex-frend stagnirao, pa čak i nazadovao kao ličnost, zbog čega su na površinu isplivale svakojake gadne stvari i zbog čega smo ja i drugi prijatelj morali trpiti sranja.

Ali dobro, nauči se nešto iz svega toga, i još bitnije - odraste se, pomjere se neka shvaćanja, vrijednosti, prioriteti. Najbitnije je ako se taj proces može prolaziti zajedno s baš takvom osobom, prijateljem iz djetinjstva (taj "drugi", jel), i da se tu odnos učvrsti, da sazrije i da se nastavi na pravi način.

Zbog toga sam neizmjerno sretan
ur-faust is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.02.2017., 23:28   #30
Dođeš u godine ili fazu kada ostaneš blizak/družiš se samo s onima koji ti odgovaraju. Prije par godina ne bih vjerovala da se više neću družiti sa prijateljicom s kojom sam si, tada, bila najbolja. Sada je druga priča, jednostavno smo se prestale družiti, rijetko se čujemo. To tako ide u životu. S nekim drugim se počneš više družiti jer imate više toga zajedničkoga, bolje ti je društvo.
__________________
“You can’t make the same mistake twice. The second time you make it, it’s no longer a mistake – it’s a choice.” ... Dust in the Wind
leptirica88 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2017., 21:55   #31
Ah, valjda je to tako. Meni se desilo to da sam ja uvijek bio taj od kojeg su odlazili, ( 4 puta), kojeg su nakon dugogodišnjeg i po meni vrlo kvalitetnog prijateljstva jednostavno odbacili kao staru krpu, iako nisam ništa zajebo i bio sam prilično odan prijatelj.

Nitko njima nije branio da upoznaju nove ljude i da imaju svoje interese, ali stvarno ne znam čime sam zaslužio da me potpuno isključe iz života. Po meni nikako nije bilo potrebe za time i nije baš da su se toliko promijenili i otišli u drugom smjeru. Nemaju opravdanja i svakom želim sve najgore u životu. Ali koliko čujem, stoci ide sasvim dobro. Bolje nego meni.
the beginning is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.02.2017., 23:04   #32
što bih ja trebala reći sa svojih 23 godine? :P mene su te stvari zabrinjavale već u u prvom srednje. taj neki strah od razilaženja s ljudima koji su mi dragi. jednom i to moramo svi proći. često sam se selila pa sam tako i zapustila razna prijateljstva. tad još nisu postojale pizdarije poput fejsa nego si se čuo s ljudima sms-om ili pozivima. što sam postajala starija, primijetila sam promjene u svom razmišljanju te razmišljanju svojih tada prijatelja. nije uopće lijep osjećaj kada više ne možeš s tom drugom osobom se nasmijati oko nekih stvari ili da ne možeš ispričati što ti je na umu. krug prijatelja mi se s godinama jako prorijedio i sad mi je užasno teško naći prijatelje. možda je i tako bolje, jer se ne trebaš toliko opterećivati za nekoga koga nije briga za tebe. kad budem starija, vjerojatno će se još više prorijediti moje društvo...
goddesoflove is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.02.2017., 14:41   #33
Ja imam prijateljice iz djetinjstva i one neće imati nikad tretman kao ovi instant prijatelji. Ne kažem ja da se ne mogu sprijateljiti s nekim novim pa čak i postati jako dobri, ali tu se moramo onda stvarno dobro "poklopiti". Ne može mi netko koga znam par mjeseci biti u istom rangu s onim koga znam godinama i svašta smo prošli, a i raspad prijateljstva s prvima i drugima me ne bi ni približno isto pogodio, imam nekih prekinutih kontakata i nikad ih se ni ne sjetim niti žalim zbog toga, kako došli tako prošli. A vidim da je tako i kod dosta ljudi, samo ti ljudi za razliku od mene uzdižu takve nove odnose u nebo, a kasnije više ni ne spomenu tu osobu.
kosjenka- is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.03.2017., 11:58   #34
Jel smijem reći da mi je bilo tak drago kad sam naisla na ovu temu i pročitala da se ljudi nose s istim "problemima" i dilemama kao i ja? Jel smijem to reći, bez da ispadnem zlobna

Sve ste rekli...pronasla sam se u toliko opisa..
Meni evo teče već 4. godina otkakako sam se odvojila od svojih prijateljica-do-groba.

Mogu vam jedino reći - da sam se osjećala kao da sam prekinula ozbiljnu vezu (ljubavnu hehe )
Al doslovno, sam ih se svaki dan sjetila, preispitivala svoju odluku (zašto sam ih ostavila..hehe, sad mi to tako glupo zvuči dok pišem)
Ukratko - little psihološka analiza - falio mi je osjećaj pripadnosti, da sam nekome bitna.
Ali - razdvojili su nam se putevi, različiti interesi (ponajviše) i tako...
Al mislila sam si - idem na faks, radila sam 2, 3 studentska posla tada, sada nakon faksa pak četvrti posao - naći ću nekoga, velika cirkulacija ljudi - kad ono šipak.
Sve usputni poznanici, small talk, ali nikakvo zbližavanje.

Bilo je momenata kada sam se osjećala usamljeno, pitala se koji je problem u meni, kaj je s ljudima...
Trenutni prijatelji, su mi svi koji su u parovima i počela me umarati površnost tih odnosa.
Volim druženje, društvo, dobre ljude, ajmo reći pametne, ambiciozne, opuštene. Volim otić kave nakon posla u gradu, neke (meni) zanimljive evente nazovimo.
Evo primjer - Obožavam slušati putopise - ima zgodnih (besplatnih) predavanja ljudi koji su proputovali određenu zemlju, područje i sada dijele svoja iskustva, savjete.. Otić u Studio smijeha ili drugdje na stand-up, jučer sam bila u Kinu Tuškanac, pogledala film The Yes Man (preporučam!!). I onak...tužno mi je kad se zapalim za tak nešto nemam koga pozvati, a da ga doslovno ne vučem sa sobom.

Jel puno tražim? Nekoga tko me neće pozvati na koncert Jelene Rozge ili Ivana Zaka, pričat mi o novim noktima i haljini, ali dalje od toga ne vidi?

Fale mi stari prijatelji i sve sta smo prosli i imali zajedno, ali bas kao što eichhoernchen kaže - osjećam da sam odraslija, zrelija neko prije 5 god, tak da se jednostavno ne mogu prebaciti na taj mode razmišljanja ponovo.

Čekam "one prave" hehe....ko zna...možda se mi svi "normalni" negdje sretnemo

Pozdrav svima dragi ljudi, ugodan dan želim....idem delati dalje
__________________
Kao što Leonard iz Big Bang Theory kaže: I don't want to be a bran muffin. I'm the boring thing you're choosing because I'm good for you.
I want to be a cinnabon, a strawberry pop tart. Something you're excited about, even if it could give you diabetes.
Dobricaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2017., 16:08   #35
Obično ide ovom redom:nađe se stalan posao(mada ne vjerujem u to),oženise,onda dolaze krediti i djeca...i tada prijateljstva pucaju.
Clandestine is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2017., 18:39   #36
Quote:
Dobricaa kaže: Pogledaj post
Jel smijem reći da mi je bilo tak drago kad sam naisla na ovu temu i pročitala da se ljudi nose s istim "problemima" i dilemama kao i ja? Jel smijem to reći, bez da ispadnem zlobna
Moj prvi frend se zvao Dobrica

Nisam ga vidio ni čuo, bit će 30 godina
Mirko_M is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2017., 23:46   #37
Quote:
Mirko_M kaže: Pogledaj post
Moj prvi frend se zvao Dobrica

Nisam ga vidio ni čuo, bit će 30 godina
Onda nam je jedino ime poveznica.... Jer - niti još 30 imam, tak da se nismo mogli ni u jaslicama sresti. A nije nam ni spol isti
__________________
Kao što Leonard iz Big Bang Theory kaže: I don't want to be a bran muffin. I'm the boring thing you're choosing because I'm good for you.
I want to be a cinnabon, a strawberry pop tart. Something you're excited about, even if it could give you diabetes.
Dobricaa is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2017., 12:45   #38
Nekako vjerujem da sta ides stariji, krug prijatelja se suzuje ali ostaje kvaliteta..bar je tako u mene. Izrazito sam drustvena, ali pomalo sta idem starija ljudi su mi manje potrebni. Sada imam jednog dugogodisnjeg prijatelja s kojim gustam popit kavu ili pokoju cugu i ispricati se na svim temama koje nas vesele ili moru.
Ostali ljudi koji me okruzuju su za povrsne odnose, u smislu ugodne zabave ali nista ići u dubiozne priče...i mogu reći da sam puno zadovoljnija jer sam klasificirala odnose..prije sam se davala totalno u odnose i uvik bi se na kraju razočarala.

Sada kada sam filtrirala, napokon sam sretna
Splicanka123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2017., 15:30   #39
Quote:
Clandestine kaže: Pogledaj post
Obično ide ovom redom:nađe se stalan posao(mada ne vjerujem u to),oženi se, onda dolaze krediti i djeca...i tada prijateljstva pucaju.
Citajuci teme na ovom forumu, ispada da 90% ljudi u braku ima kredite.
Ne znam da li je to tako i u mojoj okolini, tj.to sto mi neko nije spomenuo da ga iam, ne znaci da ga nema.
Inace mi je bas dosadna ta slicnost kod vecine-nadju posao, pa se ubrzo ozene, pa ubrzo dobiju decu, kao da ne moze malo druacije to da ide...
Moji nikako ne stagniraju, ali je problem sto mene prica sa njiam ne zanima, sem kod 3 osobe, od kojih jedna ne zivi u istom gradu kao ja.
Npr, drugarice u rodnom gradu me najcesce smaraju, pricaju o deci ili o poslu, jedna cak prica detaljno i o bolestima. To su mi sve nezanimljive teme. Ne bih da ih otkacim jer bih se smorila uvece, posto kad odem kod svojih, ne bih bas da 2.5 dana sve vreme budem sa njima . Pretpostavljam da je i do mene, sigurno i njima smeta nesto sto ja pricam.
Ove 2 osobe koje mi odgov.i koje su isto u Bg-u nisu u braku i mnogo zu zanimljivije :-)
__________________
''Mene brine, sto su kupili te sine,ti sa vlasti, da bi mogli nastaviti krasti!Stidece se tebe deca, sto si glasao za keca,
Jer je tvoje srce k'o u zeca, muko moja.''
Preveza is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.03.2017., 16:32   #40
Ne mislim da prijatelji ikad stagniraju,nego se ljudi krenu razvijati u različitim pravcima. Jednostavno se vaši kolosjeci krenu razdvajati u nekoj točki na putu zvanom život. Isto tako,primjetio sam da postoji par velikih stepenica u životu koje neka prijateljstva jednostavno ne prežive. Osnovna na srednju,srednja na fax,fax na posao,bez djece na obitelj s djecom. I to nije ništa čudno. To su neki milestoneovi u životu koji nas oblikuju na neki način,što karakterom,što interesima. Uz sve to,s godinama dolazi i sve niža tolerancija na drame i gluposti. Jako malo prijateljstava preživi sve te stepenice. Baš gledam,iz osnove imam 1 prijatelja,srednje 1,fax 2 i sad u ovom periodu našao sam još 3,ali ta 3 su još relativno svježa prijateljstva koja nisu imala niti jedan test. Vidjet ćemo na kraju koliko će ostati. Dakle 4-7 prijatelja. U srednjoj sam imao ekipu u kojoj nas je više bilo,na faxu isto. I ti ljudi jesu u tom periodu bili prijatelji,samo se naše prijateljstvo s vremenom ugasilo,otišli smo u suprotnim smjerovima. Neki su nestali skroz,neki postali poznanici,neki kolege čak. Ali prijatelji nisu više.

Prijatelja je malo. Poznanika,dragih kolega,njih ima. Oni su tu,drago ti je kad ih vidiš,imate neke zajedničke interese,podružite se i slično. No isto tako,ovo će sad zvučati ružno,ti su ljudi zamjenjivi. Promjeniš posao,odeš u drugi grad. Upoznaš nove poznanike i kolege. Ali prijatelj je onaj kojeg zoveš u ponoć,kažeš mu da trebaš riješit leš,a on pita koju lopatu da ponese. Karikiram malo,ali to je prijatelj. Osoba na koju se možeš osloniti kad je loše,s kojom želiš podjeliti sve dobro i s kojim se možeš vidjeti nakon godinu dana i osjećati se kao da ste se vidjeli jučer.
Grimko is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:04.