Psihoterapija - opća tema

[ray of light]

Pigsy kaže:

A mica. Razumijem. Nije ti to uopće loša ideja, jer ja kad počnem prepričavat san, toliko se uznemirim da uopće ne kužim što mi šrinkica priča/pita. Slušam je, al je ne čujem. Emocije...ok, staviti ću natuknice i o emocijama. Hvala ti.

Kymatica kaže:

Ako ti nije zlo od terapije, znaci da nije dobra terapija. To mi je receno. Terapija je bolna. Jer prozivljavas sve sto smo morali zatrti jer nismo bili spremni.

krvarenje na psihoterapijskoj fotelji/ stolici, suočavanje s najbolnijim emocijama- nema svatko niti kapaciteta niti hrabrosti za to.
ne odustaj!

[danielić]

Ekipa, ima li koga ovdje?

Vec pisem na svim temama i dosadna sam, ali zbilja mi treba pomoc.

[Pringles]

Pa bilo bi od pomoći kada bi napisala što točno trebaš.

[danielić]

Pringles, u pravu si. Moje isprike.

Borim se s opsesivnim mislima. Trenutno cekam da Zoloft prodjeluje. Iz malog sam mjesta, imam malo dijete i odgovoran posao tako da nemam puno slobodnog vremena. A prvi psiholog mi je udaljen 200 km.

Psihijatri mi ne pomazu puno. Par rijeci i lijek. To je to. Mene zanima kbt terapija, da li ima netko ovdje kome je pomogla?

[Pigsy]

danielić kaže:

Mene zanima kbt terapija, da li ima netko ovdje kome je pomogla?

Meni je pomogla kod napada panike. Na način da se bolje nosim s anx simptomima i često (ne uvijek) uspijem 'spriječiti' napad panike.

[zilivss]

nije me odavno bilo , malo pisem,ali vas redovno citam...
pokusat cu biti sto kraci ...

dugi niz godina sam se lijecio kod privatnog psihica od anksiozno depresivnog poremećaja cca od 2000g , misleci da placam skupog primarijusa sam u biti mislio da je taj njegov razgovor psihoterapija , sto on u biti nije bio ...naravno i kad dodjes u bolnicu nitko ne spominje psihoterapiju ....

igrom slucaja sam dosao do psihoterapeuta psihodinamski orjentiranog, prvo me je prakticki natjerao da se na brzinu skinem sa AD , da bi ja 2mj. nakon toga ponovo pao u depresiju ,on je tad zapoceo sa individualnom , iako se u akutnoj fazi depresije ista ne preporuca , isao sam godinu na individualnu i jedva to nekako progurao i opet se vratio na malu kolicinu ADa , o kojima taj isti psihijatar-psihoterapeut uopce ne zeli razgovarati...trpim guram,borim se ...ukljucuje me u grupnu psihoterapiju ,i evo jos pola godine i gotovi smo,uopce nema govora o lijekovima , a meni nakon te grupe nema nekog znacajnijeg pomaka da bi mogao funkcionirati bez lijekova...koliko vidim dobar dio grupe isto tako nije zadovoljan postignutim ...

u K.... sam ,jako mi je tesko funkcionirati a ne znam kako bih ga uopce i pitao za lijekove ,ovako definitivno ne valja ...
grupna terapija kao takva je dobra ,nije da nisam imao sto uzeti od grupe ,ali definitivno tu nisam rijesio problem s kojim sam dosao ...

od samog pocetka mi covjek nije nekako ni sjeo ...strog ,nekad grub ...ne znam ...

mozda da potrazim drugog , dobro cu razmisliti di sto i kako ...

imate li neku preporuku za psihoterapeuta u Zadru privatni,uputnica ,nebitno???

[Splićankaa]

Krenula sam na pt, moram priznat da mi je to jedna od boljih zivotnih odluka, da sam znala koliko je ovo dobro, krenula bih i ranije, al ocito sve ima svoje vrijeme, zadovoljna sam kako se sve odvija, malo me strah, ali polako

[Azz]

Splićanka, na koju si pt krenula?

[Splićankaa]

Azzura kaže:

Splićanka, na koju si pt krenula?

Na kongitivno bihevijoralnu.
Dosta toga sam "odradila" sama sa sobom kroz forum, komunikaciji s jednom dobrom forumašicom, ali tek kad sam krenula na pt, odjednom mi se otvorila skroz nova dimenzija pogleda na zivot,kockice su se pocele slagati u glavi, nije mi zao novaca, da nisam pocela ici izgubila bih jos puno vremena setajuci ko guska u magli.

U pocetku sam imala strah od toga da ce terapeutkinja odustati od mene, strah kako cu uci dublje u pt, pa ideju da se ukljucim u nesto s cime bih bila prisiljena stavit pt na stand by neko vrijeme i opet se stavit u model ponasanja (pomagat drugima a ne sebi) e rekla sam sebi, nema odustajanja, makar sjekire padale, makar se raspadala, krenula sam i ic cu do kraja. Moram sebe staviti na prvo mjesto, moje potrebe i moje zdravlje, za druge aktivnosti ima vremena.

[Splićankaa]

Jos uvijek me muci strah da ce terapeutkinja odustati od mene?

Jel imao netko slicno iskustvo ?

[ray of light]

Splićankaa kaže:

Jos uvijek me muci strah da ce terapeutkinja odustati od mene?

Jel imao netko slicno iskustvo ?

zašto se bojiš?

otkud uopće takva ideja?

psihoterapeut koji bi zaključio da ne surađuješ ili si protiv svoje volje na pt bi ti to rekao u lice ili ti predložio da pronađeš nekog drugog

ne pada mi niš drugo na pamet za tako nešto

našla tu neke linkove

5 More Reasons Your Therapist Won’t See You Now


http://www.upubih.com/radni/latinica...eklaracija.pdf

http://neuron.mefst.hr/docs/katedre/...ihijatriji.pdf

http://io9.gizmodo.com/the-hardest-q...-as-1663385353

http://www.psychiatrictimes.com/arti...and-prevention


https://www.psychprogram.com/risk-ma...rmination.html

[PDF]Opinions of the Ethics Committee The Principles of Medical Ethics
https://www.psychiatry.org/.../Psych...ions-of-the-Et

[Splićankaa]

Pri prvom dolasku sam se rasplakala, samo sam pricala.

Imam osjecaj da sam se "nametnila" s time, kao meni je lose, pa sad ona mora imat posla samnom (moj tok misli), a da san dala informacije na kapaljku, mozda bi ona promislila o meni i rekla da ne dolazim. Ona je iskazala empatiju, klikle smo, pri ostalim dolascima, suradujem u smislu da u real life radim promjene, napredujem polaganim koracima, ja sam zadovoljna kako napredujem.

Kod mene se to pojavilo, pa me eto cisto zanima, sad kad san napisala, djeluje mi ko da trazim "problem" di ga nema.


e da sitila san se jedne psihologice, u koje san otisla prije par godina, radila je sa studentima, zena kad san joj ispricala i rasplakala se, prikrstila se, rekla mi da ona ne zeli bit odgovorna ako se ja ubijem i da oden u glavnu bolnicu, preko uputnice, dva put rekla da joj ne dolazim, tu san skuzila da je oprala od mene ruke, al san nastavila okolo trazit dalje.
mozda mi je to ostalo u glavi, pa se sad cudim, da je ova nova, spremna samnon radit, iako san ja i toj zeni sta me ispalila, bila rekla da ja zelim da nema suic.misli, da se ja toga zelin rijesiti, da se trudim, al valjda se ona bojala da se ja ne ubijen, pa da me nema na dusi, pa me uputila tamo...

[Kymatica]

Splićankaa kaže:

Pri prvom dolasku sam se rasplakala, samo sam pricala.

Imam osjecaj da sam se "nametnila" s time, kao meni je lose, pa sad ona mora imat posla samnom (moj tok misli), a da san dala informacije na kapaljku, mozda bi ona promislila o meni i rekla da ne dolazim. Ona je iskazala empatiju, klikle smo, pri ostalim dolascima, suradujem u smislu da u real life radim promjene, napredujem polaganim koracima, ja sam zadovoljna kako napredujem.

Kod mene se to pojavilo, pa me eto cisto zanima, sad kad san napisala, djeluje mi ko da trazim "problem" di ga nema.


e da sitila san se jedne psihologice, u koje san otisla prije par godina, radila je sa studentima, zena kad san joj ispricala i rasplakala se, prikrstila se, rekla mi da ona ne zeli bit odgovorna ako se ja ubijem i da oden u glavnu bolnicu, preko uputnice, dva put rekla da joj ne dolazim, tu san skuzila da je oprala od mene ruke, al san nastavila okolo trazit dalje.
mozda mi je to ostalo u glavi, pa se sad cudim, da je ova nova, spremna samnon radit, iako san ja i toj zeni sta me ispalila, bila rekla da ja zelim da nema suic.misli, da se ja toga zelin rijesiti, da se trudim, al valjda se ona bojala da se ja ne ubijen, pa da me nema na dusi, pa me uputila tamo...

podjeli to sa teraputkinjom, da se bojiš da si naporna.
to ti je strah i čudno ti je jer nisi navikla da si ti u centru zbivanja, pažnje, da ne daješ već samo primaš. a to je za tebe nešto što nikada nisi imala u životu. i samoj mi je neugodno nekad, al znam već o čemu se radi. ono žao mi bude terapeutkinje, samo joj cvilim, hoče li joj pozliti od moje tjeskobe i tuge, ili sl. ono neprirodno mi je otvarati se nekome, tu svoju bol podjeliti sa nekim jer duboko u meni vrišti odgoj- ne gnjavi.
to je taj glas koji ti vrišti da ne valjaš, da gnjaviš, da si kriva, da moraš.. itd. od doma

[ray of light]

Splićankaa kaže:

Pri prvom dolasku sam se rasplakala, samo sam pricala.

Imam osjecaj da sam se "nametnila" s time, kao meni je lose, pa sad ona mora imat posla samnom (moj tok misli), a da san dala informacije na kapaljku, mozda bi ona promislila o meni i rekla da ne dolazim. Ona je iskazala empatiju, klikle smo, pri ostalim dolascima, suradujem u smislu da u real life radim promjene, napredujem polaganim koracima, ja sam zadovoljna kako napredujem.

Kod mene se to pojavilo, pa me eto cisto zanima, sad kad san napisala, djeluje mi ko da trazim "problem" di ga nema.


e da sitila san se jedne psihologice, u koje san otisla prije par godina, radila je sa studentima, zena kad san joj ispricala i rasplakala se, prikrstila se, rekla mi da ona ne zeli bit odgovorna ako se ja ubijem i da oden u glavnu bolnicu, preko uputnice, dva put rekla da joj ne dolazim, tu san skuzila da je oprala od mene ruke, al san nastavila okolo trazit dalje.
mozda mi je to ostalo u glavi, pa se sad cudim, da je ova nova, spremna samnon radit, iako san ja i toj zeni sta me ispalila, bila rekla da ja zelim da nema suic.misli, da se ja toga zelin rijesiti, da se trudim, al valjda se ona bojala da se ja ne ubijen, pa da me nema na dusi, pa me uputila tamo...

a joj, joj!

dat ću ti samo jedan primjer početaka moje psihoterapije- ja NISAM bila u stanju pričati, u psihoanalitičkoj pt sjedneš i pričaš ono kaj ti hoćeš, dr te usmjerava podpitanjima i komentarima
znaš kaj sam ja radila? napisala sam prvo doma pismo, dakle sve ono što sam joj htjela reći napisala sam i donijela joj na pt. ona je to pročitala i onda uz njezinu pomoć smo razgovarale i to je potrajalo neko vrijeme dok se nisam oslobodila grča.
a da je sad neka neprofesionalna i hladna kao osoba mogla mi je reći "tu ne čitamo nego razgovaramo!".
no za razliku od tebe, kod mene nije postojao strah od odbacivanja, možda zato što u meni postoji jedna narcistička crta iako sam k njoj došla s planinskim lancem osjećaja krivnje!

i kao što ti je kym rekla, ovo joj sve moraš ispričati, ona mora znati sve tvoje strahove jer na taj način napredujete u psihoterapijskom procesu

[Splićankaa]

Hvala.

Ocu, rec cu.
Iskrena sam i sve kazem.

Ima nesto sta joj isto zelin rec, al me strah sta ce mislit o meni, da ne bi mislila da san luda, al ka sta ljudi pisu na temi, cega se sve oni naslusaju

[Andreasas]

Splićankaa od mene ne možeš bit luđa nikada

[Splićankaa]

Andreasas kaže:

Splićankaa od mene ne možeš bit luđa nikada

heheh

[ray of light]

Splićankaa kaže:

Hvala.

Ocu, rec cu.
Iskrena sam i sve kazem.

Ima nesto sta joj isto zelin rec, al me strah sta ce mislit o meni, da ne bi mislila da san luda, al ka sta ljudi pisu na temi, cega se sve oni naslusaju

kakvih sam ja sve priča čula, vjeruj mi, nemaš se čega bojati

[Splićankaa]

Rekla sam i bilo mi neugodno to rec, ali osjecam se bolje sada.

Jbt ova psihoterapija je ko prelazenje levela u nekoj igrici, sad mi se odjednom "otvorilo" jos sto pitanja u glavi

[Andreasas]

Bravo i ostala si živa