Depresivno-anksiozni poremećaj

[zecic]

Dakle ovako nakon provedenih testiranja utvrđeno je da imam depresivno-anskiozni poremećaj.
Očituje mi se u sljedećem:
-Navečer uopće ne mogu zaspati, treba mi bar jedno 3-4 ležanja u krevetu, i kad zaspim stalno se budim. Stalno mi dolaze svakakve brige i negativne misle na pamet, to mi izazove ubrzano lupanje srca i jos kad vidim da ne mogu zaspati otkucaji su još intenzivniji. Hvata me užasno jak osjećaj uznemirenosti.
- I sad još gore; ujutro kad se probudim, koliko god puno da spavao(spavam obično 7-8 sati) ja sam i dalje užasno jako pospan i to me prati tokom cijelog dana, pa sam si znao tako odspavati popodne skoro svaki dan jer nisam mogao više izdržati, i onda kad se probudim, opet mi se i dalje spava i unatoč tome ne mogu zaspati navečer.

I sad psihijatar mi je prvo pripisao Dormirin Forte, pio sam ga oko 2 tjedna i uopće nije djelovao, samo bih se osjećao još omamljenije ujutro. I sad mi ga je promjenio na Normabel, 2 mg, navečer prije spavanja(po potrebi).

Zanima me bih li se osjećao odmornije ujutro od njega kad se ustanem pa nadalje i NEpospano?

Probao sam ga samo jedanput i samo se sjećam da sam navečer zaspao nije prošlo niti 20 minuta i brzo je krenuo djelovati. Sjećam se također da nisam bio omamljeniji ujutro.

Jer stvarno s tom pospanošću mi se i vrti i koncetracija mi je nikakva i radražljiv sam, teže su mi neke aktivnosti posebno pri dolasku do zraka, kao da mozak nema kisika, nije svjež, preporođen i teško pamtim....

[kikakm]

zecic kaže:

Dakle ovako....

Jesi radio hormone štitnjače?

[zecic]

kikakm kaže:

Jesi radio hormone štitnjače?

Da, i ne samo to, kompletnu krvnu sliku i sve je u granici normale.

[Kymatica]

zecic kaže:

Dakle ovako nakon provedenih testiranja utvrđeno je da imam depresivno-anskiozni poremećaj.
Očituje mi se u sljedećem:
-Navečer uopće ne mogu zaspati, treba mi bar jedno 3-4 ležanja u krevetu, i kad zaspim stalno se budim. Stalno mi dolaze svakakve brige i negativne misle na pamet, to mi izazove ubrzano lupanje srca i jos kad vidim da ne mogu zaspati otkucaji su još intenzivniji. Hvata me užasno jak osjećaj uznemirenosti.
- I sad još gore; ujutro kad se probudim, koliko god puno da spavao(spavam obično 7-8 sati) ja sam i dalje užasno jako pospan i to me prati tokom cijelog dana, pa sam si znao tako odspavati popodne skoro svaki dan jer nisam mogao više izdržati, i onda kad se probudim, opet mi se i dalje spava i unatoč tome ne mogu zaspati navečer.

I sad psihijatar mi je prvo pripisao Dormirin Forte, pio sam ga oko 2 tjedna i uopće nije djelovao, samo bih se osjećao još omamljenije ujutro. I sad mi ga je promjenio na Normabel, 2 mg, navečer prije spavanja(po potrebi).

Zanima me bih li se osjećao odmornije ujutro od njega kad se ustanem pa nadalje i NEpospano?

Probao sam ga samo jedanput i samo se sjećam da sam navečer zaspao nije prošlo niti 20 minuta i brzo je krenuo djelovati. Sjećam se također da nisam bio omamljeniji ujutro.

Jer stvarno s tom pospanošću mi se i vrti i koncetracija mi je nikakva i radražljiv sam, teže su mi neke aktivnosti posebno pri dolasku do zraka, kao da mozak nema kisika, nije svjež, preporođen i teško pamtim....

da li ste pod stresom, na poslu ili u obitelji?

[zecic]

Kymatica kaže:

da li ste pod stresom, na poslu ili u obitelji?

Meni je to tak već 4 godina(samo sam jedva jedvica izdržavqao i nije se pojavljivala bol uglavi i očnim jabučicama i suicidalne misli ), tako da bilo stresa ili ne, kao da je programirano, automatski to sve krene

[ray of light]

zecic kaže:

Dakle ovako nakon provedenih testiranja utvrđeno je da imam depresivno-anskiozni poremećaj.
Očituje mi se u sljedećem:
-Navečer uopće ne mogu zaspati, treba mi bar jedno 3-4 ležanja u krevetu, i kad zaspim stalno se budim. Stalno mi dolaze svakakve brige i negativne misle na pamet, to mi izazove ubrzano lupanje srca i jos kad vidim da ne mogu zaspati otkucaji su još intenzivniji. Hvata me užasno jak osjećaj uznemirenosti.
- I sad još gore; ujutro kad se probudim, koliko god puno da spavao(spavam obično 7-8 sati) ja sam i dalje užasno jako pospan i to me prati tokom cijelog dana, pa sam si znao tako odspavati popodne skoro svaki dan jer nisam mogao više izdržati, i onda kad se probudim, opet mi se i dalje spava i unatoč tome ne mogu zaspati navečer.

I sad psihijatar mi je prvo pripisao Dormirin Forte, pio sam ga oko 2 tjedna i uopće nije djelovao, samo bih se osjećao još omamljenije ujutro. I sad mi ga je promjenio na Normabel, 2 mg, navečer prije spavanja(po potrebi).

Zanima me bih li se osjećao odmornije ujutro od njega kad se ustanem pa nadalje i NEpospano?

Probao sam ga samo jedanput i samo se sjećam da sam navečer zaspao nije prošlo niti 20 minuta i brzo je krenuo djelovati. Sjećam se također da nisam bio omamljeniji ujutro.

Jer stvarno s tom pospanošću mi se i vrti i koncetracija mi je nikakva i radražljiv sam, teže su mi neke aktivnosti posebno pri dolasku do zraka, kao da mozak nema kisika, nije svjež, preporođen i teško pamtim....

zecic kaže:

Meni je to tak već 4 godina(samo sam jedva jedvica izdržavqao i nije se pojavljivala bol uglavi i očnim jabučicama i suicidalne misli ), tako da bilo stresa ili ne, kao da je programirano, automatski to sve krene

potreba za spavanjem, pospanost je jedna od tipičnih simptoma depresije, to

je zapravo bježanje u san= bježanje od života. tebi treba antidepresiv koji će

te podignuti i dati ti vjetar u leđa, energiju. dakle nećeš se osjećati odmornije

dokle god ne počneš uzimati ad. nije mi jasno kakav je to šrink

[zecic]

rejoflajt kaže:

potreba za spavanjem, pospanost je jedna od tipičnih simptoma depresije, to

je zapravo bježanje u san= bježanje od života. tebi treba antidepresiv koji će

te podignuti i dati ti vjetar u leđa, energiju. dakle nećeš se osjećati odmornije

dokle god ne počneš uzimati ad. nije mi jasno kakav je to šrink

A smije li se ako bi mi pripisao antidepresiv on miješati sa anksiolitikom Normabelom(dok taj neki antidepresiv ne bi počeo djelovati jer treba navodno negdje mjesec dana da krene)? Bih li pomoću antidepresiva lakše zaspao navečer?
Pitam jer na internetu piše da normabel je protiv nesanice, al kaj mi to vrijedi kad ja zaspim brže al se probudim ko nadrogiram kao i svih ovih godina dok nisam niti jedan lijek konzumirao.

[Kymatica]

zecic kaže:

Meni je to tak već 4 godina(samo sam jedva jedvica izdržavqao i nije se pojavljivala bol uglavi i očnim jabučicama i suicidalne misli ), tako da bilo stresa ili ne, kao da je programirano, automatski to sve krene

pa kakva vam je situacija na poslu i u obitelji? ako postoji neko nezadovoljstvo, stvaralo se sloj na sloj u vama, koji je sada hrpa, i manifestira se tako da tijelo više ne može izdržati. Možemo trpiti 10 g, i ako ne poduzimamo ništa da se zaštitimo, maknemo o izvora nezadovoljstva, onda tijelo počne slati jače signale.

[8472]

zecic kaže:

Da, i ne samo to, kompletnu krvnu sliku i sve je u granici normale.

Sorry KKS kada je van normale onda si na hitnoj i gadno ti je loše, lošije nego sad- ikad.

Na KKS se nikakvi elementi koji utječu na psihu ev., po novim saznanjima u medicini, ne vide.

[afos]

Koristi li neko rhodiolu u kombinaciji sa ashwagandhom?

[LongHorizons]

rayoflight, puno ti hvala na korisnim informacijama/postovima. Sve sam ih pročitala. I stvarno si dobro objasnila razliku između antidepresiva i sedativa (sredstava za smirenje/spavanje). Naime, i ja se liječim od depresije. Nakon nekog vremena ispostavilo se da bolujem i od anksioznosti, ali mi psihijatrica nije promijenila terapiju. I dalje sam na istom AD-u; Elicei, i po potrebi pijem Normabele, obično samo prije spavanja, jer kad ih pijem tokom dana ne mogu funkcionirati koliko me omame i uspavaju. A i inače sam užasno usporena; konstantno me muči kronični umor, pa mi tablete samo otežavaju.

Zanima me, ima li još netko iskustva s Eliceom?

[LongHorizons]

zecic kaže:

A smije li se ako bi mi pripisao antidepresiv on miješati sa anksiolitikom Normabelom(dok taj neki antidepresiv ne bi počeo djelovati jer treba navodno negdje mjesec dana da krene)? Bih li pomoću antidepresiva lakše zaspao navečer?
Pitam jer na internetu piše da normabel je protiv nesanice, al kaj mi to vrijedi kad ja zaspim brže al se probudim ko nadrogiram kao i svih ovih godina dok nisam niti jedan lijek konzumirao.

To i mene muči; kad prije spavanja pijem Normabele, pa se onda ujutro na jedvite jade dignem, i nikako se ne mogu razbuditi. Obično mi trebaju 3-4 kave zaredom da bi me malo razbudile.... da malo dođem k sebi. Užas.

Ja pijem Eliceu (AD) u kombinaciji s Normabelom. Pokušala sam Normabele izbaciti; probala sam više puta zaspati navečer bez njih. Nisam uspjela. Znači, meni nije pošlo za rukom zaspati navečer dok sam bila samo na antidepresivu.

Jel još uvijek piješ tablete za spavanje?

[LongHorizons]

rejoflajt kaže:

potreba za spavanjem, pospanost je jedna od tipičnih simptoma depresije, to

je zapravo bježanje u san= bježanje od života. tebi treba antidepresiv koji će

te podignuti i dati ti vjetar u leđa, energiju. dakle nećeš se osjećati odmornije

dokle god ne počneš uzimati ad.

Odlična usporedba i opis depresije: Bježanje u san = Bježanje od života.

Ja, nakon preživljene traume, definitivno bježim od života. Užasno patim. I istina, najlakše je popiti sedativ i utonuti u san; u nesvijest, i tako pobjeći od neizdržive boli. Jedino tako i u tom stanju (nesvijesti) ju ne mogu osjetiti. A teški osjećaj krivnje koji me stalno proganja i taj traumatični događaj je nemoguće zaboraviti i uz upotrebu antidepresiva. Barem je meni tako. Pijenjem AD-a ne mogu se riješiti tog odvratnog osjećaja krivnje. Zapravo, antidepresivima mi se ne može taj osjećaj krivnje čak niti ublažiti; čak niti malo smanjiti.

Jesi li ti još uvijek na terapiji?

[ray of light]

LongHorizons kaže:

Odlična usporedba i opis depresije: Bježanje u san = Bježanje od života.

Ja, nakon preživljene traume, definitivno bježim od života. Užasno patim. I istina, najlakše je popiti sedativ i utonuti u san; u nesvijest, i tako pobjeći od neizdržive boli. Jedino tako i u tom stanju (nesvijesti) ju ne mogu osjetiti. A teški osjećaj krivnje koji me stalno proganja i taj traumatični događaj je nemoguće zaboraviti i uz upotrebu antidepresiva. Barem je meni tako. Pijenjem AD-a ne mogu se riješiti tog odvratnog osjećaja krivnje. Zapravo, antidepresivima mi se ne može taj osjećaj krivnje čak niti ublažiti; čak niti malo smanjiti.

Jesi li ti još uvijek na terapiji?

pa naravno da ne možeš, to se radi isključivo kroz psihoterapijski proces, ja sam se tako riješila svih ovih negativnih osjećaja, ali terapiju i dalje moram uzimati jer imam nasljedni depresivno-anksiozni poremećaj

[LongHorizons]

rejoflajt kaže:

pa naravno da ne možeš, to se radi isključivo kroz psihoterapijski proces, ja sam se tako riješila svih ovih negativnih osjećaja, ali terapiju i dalje moram uzimati jer imam nasljedni depresivno-anksiozni poremećaj

Znam da je psihoterapija izrazito bitna u procesu izlječenja. U nekim slučajevima (možda je takav i moj) i bitnija od pijenja tableta (antidepresiva). Ja sam, od 09.03.2017., bila na 7 psihoterapija (razgovora od punih sat vremena), ali nažalost moram zaključiti da mi one nisu pomogle u procesuiranju gubitka, traume/stresnog događaja, prihvaćanja onog što se desilo, otpuštanja ljutnje i ogorčenosti.... Je li problem u psihijatru? Je li problem u meni? Nemam pojma.

Da, poznato mi je da ta bolest može biti i nasljedna (kao i mnoge druge uostalom). Znači, iako si sada dobro, ne smiješ prekinuti terapiju jer bi ti se depresija i anksioznost najvjerojatnije vratila?

Drago mi je da su barem tebi psihoterapije pomogle.

[ray of light]

LongHorizons kaže:

Znam da je psihoterapija izrazito bitna u procesu izlječenja. U nekim slučajevima (možda je takav i moj) i bitnija od pijenja tableta (antidepresiva). Ja sam, od 09.03.2017., bila na 7 psihoterapija (razgovora od punih sat vremena), ali nažalost moram zaključiti da mi one nisu pomogle u procesuiranju gubitka, traume/stresnog događaja, prihvaćanja onog što se desilo, otpuštanja ljutnje i ogorčenosti.... Je li problem u psihijatru? Je li problem u meni? Nemam pojma.

Da, poznato mi je da ta bolest može biti i nasljedna (kao i mnoge druge uostalom). Znači, iako si sada dobro, ne smiješ prekinuti terapiju jer bi ti se depresija i anksioznost najvjerojatnije vratila?

Drago mi je da su barem tebi psihoterapije pomogle.

da, jako je velika vjerojatnost

ali 7 seansi nije ništa! zašto nisi nastavila? možeš malo opisati jednu seansu kako je izgledala?

ja još uvjek idem na pt iako sada 1x mjesečno, a kod te sam dr već 13 godinamogla bih doživotno

ne mogu ti ni opisati koliko su mi pomogle pt i još pomažu kad zapnem negdje

[LongHorizons]

rejoflajt kaže:

ali 7 seansi nije ništa!

Bome je kad ideš k privatnici. Ostavila sam kod nje već 2 000 kn. Ne mogu tako više. Išla sam privatno jer stvarno nisam mogla čekat ovak prek socijala; hitno mi je trebao razgovor (nisam ni jela ni pila ni spavala), a ona me primila odmah idući dan ujutro.

rejoflajt kaže:

zašto nisi nastavila?

Zadnju psihoterapiju kod nje sam imala 21.06.(2017.). A prije toga 20.04.(2017.) U 4.mj. sam se napokon naručila prek socijala; i dobila termin u 6.mj. na rebru. To je bilo veliko razočarenje: psihićka tamo me posramila riječima (nakon što sam joj rekla da sam skrivila smrt voljenog mi mačića i da si to ne mogu oprostiti): "Mačića?! Mislite, mačića kao životinju!?! Pa što je vama gospođo?? Kud bi svi mi došli kad bi si mogli dopustiti da razmišljamo kao vi?! I ne vidim u čemu je problem: nabavit ćete si novog mačića!" Pozlilo mi je od njenih grubih, hladnih i netaktičnih riječi. Uglavnom, isprašila me van iz ordinacije nakon punih 6 i pol minuta! Prije toga mi je dodala: "Pošto bolujete od depresije mi vas ne smijemo odbiti. Možete se naručiti ovdje kod nas za nešto duže razgovore ako su vam potrebni, ali na red možete doći tek za neka 2 mjeseca". I to je bilo moje "prekrasno" iskustvo s rebra. Naravno da se nisam naručila. Umjesto toga opet sam otišla k privatnici.

rejoflajt kaže:

možeš malo opisati jednu seansu kako je izgledala?

U svakih tih sat vremena što sam bila kod nje osjećala sam se ugodno jer je ona imala razumijevanja, suosjećanja, topline. Postavljala je razna pitanja, sve od razdoblja od kada se sjećam života; znači najranijeg djetinjstva, u kakvim sam uvjetima odrastala, u kojem razdoblju svog života sam shvatila da bolujem od depresije, pa sve do ovog događaja s mačićem, koji mi je bio okidač da skroz potonem. Zbog tog traumatičnog događaja sam i potražila stručnu pomoć. Dakle prije svoju depresiju nisam liječila, iako je znala biti iznimno teška i nepodnošljiva. Možda sam zbog toga i zaradila astmu, neurodermitis, teške probleme s cirkulacijom (sve kronična stanja)....

rejoflajt kaže:

ja još uvjek idem na pt iako sada 1x mjesečno, a kod te sam dr već 13 godinamogla bih doživotno

13 godina je stvarno impresivno. Sigurno si s njom već odavno izgradila odnos i ne pada ti napamet mijenjati psihijatra. A zašto i bi, ako ti razgovori s njom pomažu. Ako te ona razumije... A uostalom, sigurno te već dobro poznaje.

rejoflajt kaže:

ne mogu ti ni opisati koliko su mi pomogle pt i još pomažu kad zapnem negdje

Odlično da ti pomažu i da se imaš kome obratiti kad zagusti. Ja vidim da to neću imati. Nemam živaca tražiti normalnog i suosjećajnog psihijatra. Kakve sam sreće, sigurno bih naletila na nekog još goreg. A potporu od obitelji nemam.
Tvoj DAP je, veliš, nasljedan. A kada si potražila pomoć psihijatra? Mislim, kad si skužila da si bolesna (kolko si godina imala)? Ja sam shvatila u 11. ili u 12. godini da bolujem od depresije/da imam psihičku bolest (tada još niti nisam znala da se to teško duševno stanje zove depresijom). A jel ti baš netko od roditelja mora imati DAP da bi ga ti naslijedila? Ili se može prenijeti/naslijediti s drugog, ili čak s trećeg koljena?

[ray of light]

LongHorizons kaže:

...
Tvoj DAP je, veliš, nasljedan. A kada si potražila pomoć psihijatra? Mislim, kad si skužila da si bolesna (kolko si godina imala)? Ja sam shvatila u 11. ili u 12. godini da bolujem od depresije/da imam psihičku bolest (tada još niti nisam znala da se to teško duševno stanje zove depresijom). A jel ti baš netko od roditelja mora imati DAP da bi ga ti naslijedila? Ili se može prenijeti/naslijediti s drugog, ili čak s trećeg koljena?

jesi pogledala na temi preporuke za šrinkove preko hzzo?

naslijedila od mame, za ova koljena unatrag stvarno ne znam

kulminiralo je u mojoj 28.g., ali sam panične napade i tjeskobu imala od srednje škole, no tada nisam znala što se sa mnom događa i nisam znala kome bi se uopće obratila
mislim da sam prvi panični napad imala negdje u osnovno školi, drugih stvari se naprosto ne sjećam

[LongHorizons]

rejoflajt kaže:

jesi pogledala na temi preporuke za šrinkove preko hzzo?

Nisam. Čitala sam temu otpočetka, ali ju nisam cijelu pročitala, došla sam negdje do polovice...

rejoflajt kaže:

kulminiralo je u mojoj 28.g., ali sam panične napade i tjeskobu imala od srednje škole, no tada nisam znala što se sa mnom događa i nisam znala kome bi se uopće obratila

Tak ni ja nisam znala... Mislim, znala sam da je to nekakva duševna bolest, i da je to zbilja neko teško stanje pošto sam u tom pubertetskom razdoblju čak imala i suicidalnih misli. Uvijek me pratio taj neki osjećaj da imam "bolesnu dušu". Tak sam ja to zvala; taj svoj poremećaj. Nisam znala da se to zove depresija, i da mnogi ljudi boluju od nje. Mislila sam da sam jedina na svijetu koja se tako osjeća, i koja boluje od te tzv. "bolesti duše". Naravno, nikome nisam pričala o tome. Nisam niti pomišljala da se nekome obratim za pomoć. Ne bih se (tada) o tome usudila progovoriti čak i da sam se imala kome povjeriti.

rejoflajt kaže:

mislim da sam prvi panični napad imala negdje u osnovno školi, drugih stvari se naprosto ne sjećam

I ja se puno stvari ne sjećam. Ali neke "slike" i događaji su mi ostali trajno "zacementirani" u glavi. Paničan napad mislim da nikad nisam imala. Nemam uopće predođbu niti pojam kakav je to osjećaj, i kak to izgleda.... Ne znam, možda sam ga čak i imala a da to nisam znala prepoznati. Jer možda se panični napad u nekim slučajevima može zamijeniti/pobrkati s jakom nervozom.

[salevart]

Kod mene uzasno stanje.
Neznam pod koju temu bi to svrstao.
Pisao sam na anksioznosti, pa sam htio otici sa foruma, zatrazio da mi izbrisu, zablokiraju nadimak, ali nisu htjeli.

Znaci ceste promjene raspolozenja, od ajmo reci koliko toliko normalnog stanja do totalne neke depresije, bezvoljnosti, nezainteresiranosti za nista.
Nemam opce volje za komunikaciju sa ljudima, to me uglavnom iscrpljuje.

Isto tako velika nervoza se pojavljuje cim nesto ne ide onako po nekoj normalnoj crti kako bi trebalo.
Los san. Ponekad legnem oko 22 dok je jos dan vani malo i ne zaspim do 4 ujutro dok se vec ponovno dani.
Konstantno neke mislim, opterecenost mozga sa 100 pitanja, nemogucnost opustanja.

Bio sam u 5 mj i kod psihijatra i prepisala mi pregabalin i misar. Pio sam to mjesec dana i bas nikakvih pomaka nije bilo.