Kako se nosite s mobingom? Koje posljedice osjećate?

[Moona Woona]

Bok svima! Ne znam jel tema na pravom mjestu, ali nadam se da jest. Vidjela sam da ima na radnom pravu, ali mene više zanima ovaj psihološki aspekt - jer cilj mobinga jest psihološko uništavanje žrtve.

U HR ima jako puno mobinga i o tom se i priča i ne priča, ne bih o tome.

Zanima me kako se vi sami nosite s time da ste žrtva mobinga? Kako si olakšavate situaciju? Imate li neki prijedlog ili ideju kao da se osoba postavi ili si pomogne?

Ljudima je često puta neugodno priznati da su žrtve mobinga, i sama sam dugo imala taj strah. Na žalost, trpim ga nekoliko godina i sad već osjećam ozbiljne posljedice, iako sam smatrala da sam jaka u glavi i da se mogu ograditi i obraniti.

Osim što mi je uništen poslovni ugled, socijalno sam gotovo u potpunosti izolirana na poslu, imam već i teške probleme sa želucem i srcem, a dijagnoza kardiologa - nema fizičkog oštećenja, posljedica stresa. I to takva da ako se stvar pogorša mogu doživjeti srčani udar.

Najveća šteta je ona psihološka - totalan gubitak samopoštovanja i samopouzdanja, do te mjere da razmišljam da li da uopće stavim ruž, iako sam se prije full šminkala za posao, jer kao da ja nisam vrijedna ruža, seljača sam, to je za "njih bolje" i slično. Zar nije strašno do kud su me dovele?

To me ustvari osvijestilo što mi se događa jer sam se cijelo vrijeme samozavaravala i bilo me je sram pred samom sobom. Neću ulaziti u razloge, duga priča, ali mobing dolazi od 2 kolegice podjednakog ranga. Bile smo 4, nas dvije smo bile žrtve od te druge dvije, "ambiciozne", a realno podkapacitirane. Ta kolegica je otišla u mirovinu. Firma tolerira i potiče kulturu mobinga, a i ne zanima me pravni savjet, nego kakve ste psihološke posljedice osjetili na sebi i kako se s time nosite? Imate li neke svoje tirkove? Mislite li da je moguće od toga se ikad oporaviti?

[Joshua]

Često susrećem žrtve mobinga oko sebe i stvarno ekipa zna bit opako tužna jer ih kolege maltretiraju. Ako čovjek nije u mogućnosti ignorirati ili boriti se onda je jedino rješenje bijeg od tog radnog mjesta. To su ti tri opcije da sačuvaš živce i glavu.

[My time]

Ako mobing vrši nadređeni - onda je otkaz jedino rješenje (tko si ga može priuštiti).
Ako ga vrše radne kolege - totalno ih ignorirati - samo strogo poslovni kontakt koji je nužan.
Nema drugog načina.
Osobno sam to doživjela od jednih i drugih i dala otkaz.
Posljedice toga su bile - problemi sa srcem i anksioznost.
Meni je bilo važnije zdravlje od posla i bila sam u situaciji da to mogu napraviti.

[Joshua]

My time kaže:

Ako mobing vrši nadređeni - onda je otkaz jedino rješenje (tko si ga može priuštiti).
Ako ga vrše radne kolege - totalno ih ignorirati - samo strogo poslovni kontakt koji je nužan.
Nema drugog načina.
Osobno sam to doživjela od jednih i drugih i dala otkaz.
Posljedice toga su bile - problemi sa srcem i anksioznost.
Meni je bilo važnije zdravlje od posla i bila sam u situaciji da to mogu napraviti.

Da ako nadređeni vrši mobing jedini izlaz je otkaz.Ak su kolege u pitanju to se lako odradi. Ignoriranje je najbolja tu opcija.

[Moona Woona]

Jesu li problemi sa srcem prestali kad si dala otkaz i koliko je vremena trebalo? A anksioznost? Jeli se ona javljala samo vezano uz situacije na poslu ili se proširila i na privatni život i druge situacije?

Meni se čini da se meni sve to dobrano počelo širiti na privatni život i odnose s drugim ljudima i postajem sve svjesnija da niti jedan posao nije vrijedan toga. Problem je što nemam apsolutno nikakvu podršku ni od koga, živim sama, primarna obitelj nije podržavajuća, a od nekih prijatelja od kojih sam tražila bar moralnu podršku dobila sam osuđivanje, jer i sami trpe mobing u svojim organizacijama, samo to nisu spremni priznati ni sebi ni meni.

Uglavnom, usamljena sam i subjektivno i objektivno, što cijelu situaciju čini naravno još težom. Ali imam u sebi tu neku iskru života, koja mi otvara oči, i tjera me da tražim izlaz i pomoć, a vjerujem da je i otvaranje ove teme prvi korak.

Mislila sam možda i na savjete tipa "meditiram", gledam kroz prozor, kažem im to i to....Jako me puno ogovaraju i kod šefa i kod kolega te me ne pozivaju na sastanke, rođendane, a na službenim putevima nastoje izbjeći bilo kakav kontakt samnom...to je potaknulo neke druge ljude da rade isto...jer organizacija potiče mobing i sad već počinjem uviđati da ima više takvih pojedinaca u mojoj firmi i palo mi je na pamet da ih nekako organiziram i udružim

@josuha, mogu ti iz vlastitog iskustva reći da ignoriranje nije rješenje - jer se ta pošast širi, kao i njihova zloća. ignoriranjem samo dobiju na vremenu da ti unište ugled i socijalnu mrežu kod drugih kolega - jer ne zaboravi - grupa se uvijek priklanja jačima tj. onima koji mobingiraju.

ono što bih ja savjetovala svima je reagiranje i to odmah, čim to primjete - k šefu i u kadrovsku i borba za svoje samopoštovanje i prava - to ih možda zaustavi - ali ignoriranjem samo jačaju i unište te, što se meni dogodilo. sad je kasno za reagiranje, prevelik im je utjecaj. a da sam to napravila u početku, dok sam ja imala i snagu i ugled, možda sam ih mogla trajno maknuti iz svoje sredine. zato - svima poručujem koji će čitati - ne zavaravajte se i ne ignorirajte - bit će samo gore!

[Joshua]

Moona Woona kaže:

@josuha, mogu ti iz vlastitog iskustva reći da ignoriranje nije rješenje - jer se ta pošast širi, kao i njihova zloća. ignoriranjem samo dobiju na vremenu da ti unište ugled i socijalnu mrežu kod drugih kolega - jer ne zaboravi - grupa se uvijek priklanja jačima tj. onima koji mobingiraju.

ono što bih ja savjetovala svima je reagiranje i to odmah, čim to primjete - k šefu i u kadrovsku i borba za svoje samopoštovanje i prava - to ih možda zaustavi - ali ignoriranjem samo jačaju i unište te, što se meni dogodilo. sad je kasno za reagiranje, prevelik im je utjecaj. a da sam to napravila u početku, dok sam ja imala i snagu i ugled, možda sam ih mogla trajno maknuti iz svoje sredine. zato - svima poručujem koji će čitati - ne zavaravajte se i ne ignorirajte - bit će samo gore!

Ako taj mobing prelazi na razinu gdje tebi direktno utječe na posao jer te šef počinje doživljavat drukčije,odnosno neproduktivnije zbog lažnih informacija o tebi kojima ga hrane tvoje kolege onda ignoriranje nije opcija. U tom slučaju borba je jedina opcija. Ja sam mislil ako se isključivo dela o nekom mobingu među kolegama u stilu međusobnog ogovaranja koje nema nikakvog utjecaja na tvoj status u firmi.

[Orlandia]

Moona Woona kaže:

Mislila sam možda i na savjete tipa "meditiram", gledam kroz prozor, kažem im to i to....Jako me puno ogovaraju i kod šefa i kod kolega te me ne pozivaju na sastanke, rođendane, a na službenim putevima nastoje izbjeći bilo kakav kontakt samnom...to je potaknulo neke druge ljude da rade isto...jer organizacija potiče mobing i sad već počinjem uviđati da ima više takvih pojedinaca u mojoj firmi i palo mi je na pamet da ih nekako organiziram i udružim

Kad sam ovo pročitala palo mi je na pamet nešto što rade privatne tvrtke kad se žele riješiti djelatnika: vrše svaki mogući pritisak, ignoriranje, ponižavanje, isključivanje sve kako bi se osoba dovela do toga da sama da otkaz.

To im je puno isplativije riješenje jer u tom slučaju nema otpremnine.

S druge strane ti si im na žalost idealna hodajuća vreća za verbalno-mentalne konockoutove jer ti tiha, dobrica, ignoriraš ih i nadaš se da će to jednom sve skupa prestati. Neće. Samo od sebe neće.
Ukoliko ih ignoriraš daješ im prešutni pristanak da nastave i dalje raditi to što rade.

Dakle, trebala bi napraviti ono čega se vjerojatno pribojavaš i što u ovom trenutku nije dio tvog personality-a, a to je da im počneš izravno odgovarati na provokacije, to je da se uspraviš i staneš u obranu sebe.

Ako radiš u državnom ili javnom sektoru napiši očitovanje rukovoditelju na konkretne postupke svojih kolega. On je u roku od 8 dana dužan pozvati osobu ili osobe koje te ugnjetavaju, riješiti problem i izvijestiti te o ishodu.

Ti imaš pravo po Zakonu o radu, članak 5. na poštivanje svog dostojanstva kao radnika, a poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, surednika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj.

Meditacija je skakako super, ali ovdje treba promptno djelovati jer svako daljnje ignoriranje i "meditiranje" neće nimalo riješiti ovaj problem.

[ray of light]

Moona Woona kaže:

Bok svima! Ne znam jel tema na pravom mjestu, ali nadam se da jest. Vidjela sam da ima na radnom pravu, ali mene više zanima ovaj psihološki aspekt - jer cilj mobinga jest psihološko uništavanje žrtve.

U HR ima jako puno mobinga i o tom se i priča i ne priča, ne bih o tome.

Zanima me kako se vi sami nosite s time da ste žrtva mobinga? Kako si olakšavate situaciju? Imate li neki prijedlog ili ideju kao da se osoba postavi ili si pomogne?

Ljudima je često puta neugodno priznati da su žrtve mobinga, i sama sam dugo imala taj strah. Na žalost, trpim ga nekoliko godina i sad već osjećam ozbiljne posljedice, iako sam smatrala da sam jaka u glavi i da se mogu ograditi i obraniti.

Osim što mi je uništen poslovni ugled, socijalno sam gotovo u potpunosti izolirana na poslu, imam već i teške probleme sa želucem i srcem, a dijagnoza kardiologa - nema fizičkog oštećenja, posljedica stresa. I to takva da ako se stvar pogorša mogu doživjeti srčani udar.

Najveća šteta je ona psihološka - totalan gubitak samopoštovanja i samopouzdanja, do te mjere da razmišljam da li da uopće stavim ruž, iako sam se prije full šminkala za posao, jer kao da ja nisam vrijedna ruža, seljača sam, to je za "njih bolje" i slično. Zar nije strašno do kud su me dovele?

To me ustvari osvijestilo što mi se događa jer sam se cijelo vrijeme samozavaravala i bilo me je sram pred samom sobom. Neću ulaziti u razloge, duga priča, ali mobing dolazi od 2 kolegice podjednakog ranga. Bile smo 4, nas dvije smo bile žrtve od te druge dvije, "ambiciozne", a realno podkapacitirane. Ta kolegica je otišla u mirovinu. Firma tolerira i potiče kulturu mobinga, a i ne zanima me pravni savjet, nego kakve ste psihološke posljedice osjetili na sebi i kako se s time nosite? Imate li neke svoje tirkove? Mislite li da je moguće od toga se ikad oporaviti?

moram reći da me odmah na prvo čitanje tvoj post potresao. zašto? jer sam slično trpjela 6

godina. a dijagnozu imam od puno prije: nasljedni depresivno-anksiozni poremećaj, lijekove

moram uzimati doživotno. dakle, nije teško pretpostaviti kako je to utjecalo na mene. upadala

sam u nove depresivne faze, moja mi je dr morala dizati doze lijekova ili ih pak mijenjati. još su

mi se na privatnom planu neke ružne stvari dogodile (razvod). uz pomoć psihoterapije i ne znam,

nekog mog inata -ili je to bila borba- jer sam osjećala kako mi se nanosi jako velika nepravda od

strane vrlo zlih ljudi, uglavnom, uspjela sam se izboriti za sebe i tek se sad osjećam dobro u

svojoj koži. tek sad me se počelo cijeniti, naravno da je i meni samopouzdanje tada bilo (skoro

pa) na nuli.


vjeruj mi, da sam imala priliku otići, dala bih otkaz i otišla, ali budući da nisam imala takvu priliku

morala sam se pokoriti ili boriti, kako sam našla u sebi snage, ne znam, ali odlučila sam se za

drugu opciju.


tebi bih rekla, ako imaš priliku otići, učini to, ako nemaš, bori se, kako, ne znam, to ćeš sama

morati i znati procijeniti.


ako želiš, možeš mi se javiti na pm.


u svakom slučaju stvarno ti želim da se izvučeš iz tog pakla što je moguće prije.

[ray of light]

https://s14.postimg.org/jvowldmn5/mobbing_sadr_aj.jpg

https://s14.postimg.org/pl555ostd/mobbing1.jpg

[Kymatica]

josuha kaže:

Da ako nadređeni vrši mobing jedini izlaz je otkaz.Ak su kolege u pitanju to se lako odradi. Ignoriranje je najbolja tu opcija.

bila sam na predavanju, gdje je rečeno da se mora postaviti granica, mora se naučiti asertivno riješiti ta situacija, zaštiti sebe, direktno reagirati svaki put kada se bude napadnut. To je borba za svoj život i dostojanstvo, i svaki put kada predjemo (fol ) preko napada, poniženja, potonemo mrvicu dolje..sloj po sloj, posttajemo sve depresivniji, sve tužniji, slabiji, bolesniji..i iz sve nižeg položaja ulazimo u daljne situacije na poslu. To je bolest.
Svaki put treba reagirati, a to je jako teško jer si već slab, jadan, tjeskoban..i treba na početku puno energije i snage da se izvuče iz nepovoljnog, nižeg položaja u kojem smo se našli, da bi došli do ravnopravnog sa svima oko nas.
možda nebi bilo loše otići na par vježbi tih situacija sa psihologom, uzeti BO i oporaviti se, i kada se vratimo sa novim alatima i potporom kod psihologa, poćeti vraćati svoje dostojanstvo i učiti se izboriti za sebe, postaviti granice na poslu a i drugdje.

[Joshua]

Kymatica kaže:

bila sam na predavanju, gdje je rečeno da se mora postaviti granica, mora se naučiti asertivno riješiti ta situacija, zaštiti sebe, direktno reagirati svaki put kada se bude napadnut. To je borba za svoj život i dostojanstvo, i svaki put kada predjemo (fol ) preko napada, poniženja, potonemo mrvicu dolje..sloj po sloj, posttajemo sve depresivniji, sve tužniji, slabiji, bolesniji..i iz sve nižeg položaja ulazimo u daljne situacije na poslu. To je bolest.
Svaki put treba reagirati, a to je jako teško jer si već slab, jadan, tjeskoban..i treba na početku puno energije i snage da se izvuče iz nepovoljnog, nižeg položaja u kojem smo se našli, da bi došli do ravnopravnog sa svima oko nas.
možda nebi bilo loše otići na par vježbi tih situacija sa psihologom, uzeti BO i oporaviti se, i kada se vratimo sa novim alatima i potporom kod psihologa, poćeti vraćati svoje dostojanstvo i učiti se izboriti za sebe, postaviti granice na poslu a i drugdje.

Da naravno granica se mora postaviti. Primjetil sam da dosta ekipe smeta kada kolege njih ogovaraju i onda pizde. Mene osobno nikada nije bilo briga kaj tam neki kolega priča o meni sa drugim kolegom ako to nema nikakvih utjecaja na moj posel.Čist zato jer mi ti kolege uopće nisu bitni kao ljudi s kojim bih se družil da ne delam sa njima. No mnogi nekako na poslu traže razumjevanje i bliskost sa kolegama. Takvi često najebu i osjećaju se mobingirano. Ma ista stvar ko onaj bulling među klincima. Teško su takvi ljudi pripremljeni na fajt. Ja im svima velim ako osjete tak nekaj i smeta ih i nisu u stanju to izignorirat bez posljedica neka odmah odreagiraju.Neka vele bilo kaj.

[Moona Woona]

hvala svima na korisnim komentarima.

da, i ja shvaćam da su samo dvije opcije: otići ili se boriti. otići nemam gdje, znači borba. čak nakon samo ovog posta se osjećam bolje, jer sam osvijestila problem i što mi je činiti. najgore mi je kad to nisam mogla niti ispričati nikome niti definirati, jer ljudi ili neće pričati o tome ili ti govore, šuti i radi, dobivaš plaću, kaj umišljaš i slično.

kyamatica je dobro napisala, svaki put kad popustiš, padneš malo niže, a to u početku činiš jer si fina i pristojna osoba i ne shvaćaš što se događa niti misliš da postoje tako zli i egoistični ljudi. oni su svi zaposleni preko veze, a ja, na primjer, jedina radi svojih sposobnosti i naravno da im smetam i da me se žele riješiti. sve je to meni jasno. jedini je problem što u ovoj državi nema posla, jer da ga ima otišla bih pa nek rade što god žele.

no, ne očekujem neku pomoć i uspjeh, pokušala sam ju potražiti u kadrovskoj službi, ali ništa. poslije sam shvatila da šefica kadrovske mobingira pola svog odjela, pa što možeš i očekivati od takve? strašno je koliko ljudi će se razboljeti radi takvih.
ja ću razmisliti kako se mogu obraniti, ali teško je. kad smo u društvu s drugim kolegama ne dopuštaju mi da dođem do riječi. ili mi daju pogrešne informacije, tako da ja ispadam glupa pred drugima. to nije za vjerovati. npr. rekli su mi da je kolegica na godišnjem u italiji, i nadjemo se kod kolega u uredu i ja pitam, kako je bilo u italiji, a ženska kaže, nisam bila u italiji nego u grčkoj, i svi se pet minuta zgražaju nad time, jer ove to potiču. slično je i o poslu i projektima, dobivm totalno pogrešne informacije ili nikakve, a pošalju me na sastanak da to riješim. tu razinu pokvarenosti i spletkarenja je nemoguće zamisliti dok to ne doživiš. prije sam čitala o tome, ali sad kad to vidim u stvarnosti shvaćam zašto drugi to ne razumiju, ako nisu doživjeli. i zašto je to teško doživjeti, jer se ide na destrukciju osobe s "ti si zaboravna, preosjetljiva, nismo ti mi to rekla, nešto si pobrkala", pa ti dokaži!

jednom ih 2 mjeseca nije bilo, bile su na stručnom usavršavanju, ja sam bila sama u uredu. oporavila sam se! i tek tad sam shvatila da nije problem u količini posla, što je isto problem, jer je posla bilo i više kad si solo, nego u njima!!!
a o tome čime šefu pune glavu neću niti razmišljati.

[ray of light]

kad sam prije 2 godine bila u dnevnoj bolnici na grupnoj terapiji, nisam mogla vjerovati koliko je ljudi tamo zbog posljedica mobbinga!!! o tome bi se trebalo/ se treba govoriti, ne znam postoji li kod nas kakva udruga ili grupa samopomoći ili netko tko bi mogao dati pravne savjete, strašno je bitno to posvijestiti u ovom šugavom društvu u kakvom živimo. baš ću malo proguglati da vidim kak je to vani

[Kymatica]

Moona Woona kaže:

hvala svima na korisnim komentarima.

da, i ja shvaćam da su samo dvije opcije: otići ili se boriti. otići nemam gdje, znači borba. čak nakon samo ovog posta se osjećam bolje, jer sam osvijestila problem i što mi je činiti. najgore mi je kad to nisam mogla niti ispričati nikome niti definirati, jer ljudi ili neće pričati o tome ili ti govore, šuti i radi, dobivaš plaću, kaj umišljaš i slično.

kyamatica je dobro napisala, svaki put kad popustiš, padneš malo niže, a to u početku činiš jer si fina i pristojna osoba i ne shvaćaš što se događa niti misliš da postoje tako zli i egoistični ljudi. oni su svi zaposleni preko veze, a ja, na primjer, jedina radi svojih sposobnosti i naravno da im smetam i da me se žele riješiti. sve je to meni jasno. jedini je problem što u ovoj državi nema posla, jer da ga ima otišla bih pa nek rade što god žele.

no, ne očekujem neku pomoć i uspjeh, pokušala sam ju potražiti u kadrovskoj službi, ali ništa. poslije sam shvatila da šefica kadrovske mobingira pola svog odjela, pa što možeš i očekivati od takve? strašno je koliko ljudi će se razboljeti radi takvih.
ja ću razmisliti kako se mogu obraniti, ali teško je. kad smo u društvu s drugim kolegama ne dopuštaju mi da dođem do riječi. ili mi daju pogrešne informacije, tako da ja ispadam glupa pred drugima. to nije za vjerovati. npr. rekli su mi da je kolegica na godišnjem u italiji, i nadjemo se kod kolega u uredu i ja pitam, kako je bilo u italiji, a ženska kaže, nisam bila u italiji nego u grčkoj, i svi se pet minuta zgražaju nad time, jer ove to potiču. slično je i o poslu i projektima, dobivm totalno pogrešne informacije ili nikakve, a pošalju me na sastanak da to riješim. tu razinu pokvarenosti i spletkarenja je nemoguće zamisliti dok to ne doživiš. prije sam čitala o tome, ali sad kad to vidim u stvarnosti shvaćam zašto drugi to ne razumiju, ako nisu doživjeli. i zašto je to teško doživjeti, jer se ide na destrukciju osobe s "ti si zaboravna, preosjetljiva, nismo ti mi to rekla, nešto si pobrkala", pa ti dokaži!

jednom ih 2 mjeseca nije bilo, bile su na stručnom usavršavanju, ja sam bila sama u uredu. oporavila sam se! i tek tad sam shvatila da nije problem u količini posla, što je isto problem, jer je posla bilo i više kad si solo, nego u njima!!!
a o tome čime šefu pune glavu neću niti razmišljati.

pravac psihologu, gdje češ naučiti i vježbati baš te situacije, i kako odregirati na njih.
Zapamti, ti sada i regiraš iz podčinjenog položaja u koji si se dovela nereagiranjem i to te čini još bjesnijom i depresivnijom. Zapamti mi smo odgojene da idemo u svijet podčinjeno i zato su se nakalemile na tebe. Ljudi su ugllavnom slabi, i ko voda, idu tamo gdje je najlakše, gdje nema prepreke, a to si na žalost ti. I da odeš negdje drugdje, opet bi se našla u sličnoj situaciji. Sigurna sam da imaš i u nekim privatnim odnosima takve situacije. Ja sam to nedavno shvatila.
Moraš naučiti postaviti granice, ne popuštati na ni jedno poniženje, neprevadno, ne izbjegavati to jer se podsvjesno bojiš sukoba. Moraš naučiti komunicirati, postaviti granice, i biti u svim odnosima (osječati to!) ravnopravna. To nisi naučila odgojem ili od roditelja, i zato se nađeš u ovoj ulozi žrtve. ljudi to osječaju, da ti mogu to raditi i ne dobiju od tebe feedback da to nije u redu. Pa nastavljaju..drži se. I sama sam u tome.

[Lola 27]

Moona Woona kaže:

Bok svima! Ne znam jel tema na pravom mjestu, ali nadam se da jest. Vidjela sam da ima na radnom pravu, ali mene više zanima ovaj psihološki aspekt - jer cilj mobinga jest psihološko uništavanje žrtve.

U HR ima jako puno mobinga i o tom se i priča i ne priča, ne bih o tome.

Zanima me kako se vi sami nosite s time da ste žrtva mobinga? Kako si olakšavate situaciju? Imate li neki prijedlog ili ideju kao da se osoba postavi ili si pomogne?

Ljudima je često puta neugodno priznati da su žrtve mobinga, i sama sam dugo imala taj strah. Na žalost, trpim ga nekoliko godina i sad već osjećam ozbiljne posljedice, iako sam smatrala da sam jaka u glavi i da se mogu ograditi i obraniti.

Osim što mi je uništen poslovni ugled, socijalno sam gotovo u potpunosti izolirana na poslu, imam već i teške probleme sa želucem i srcem, a dijagnoza kardiologa - nema fizičkog oštećenja, posljedica stresa. I to takva da ako se stvar pogorša mogu doživjeti srčani udar.

Najveća šteta je ona psihološka - totalan gubitak samopoštovanja i samopouzdanja, do te mjere da razmišljam da li da uopće stavim ruž, iako sam se prije full šminkala za posao, jer kao da ja nisam vrijedna ruža, seljača sam, to je za "njih bolje" i slično. Zar nije strašno do kud su me dovele?

To me ustvari osvijestilo što mi se događa jer sam se cijelo vrijeme samozavaravala i bilo me je sram pred samom sobom. Neću ulaziti u razloge, duga priča, ali mobing dolazi od 2 kolegice podjednakog ranga. Bile smo 4, nas dvije smo bile žrtve od te druge dvije, "ambiciozne", a realno podkapacitirane. Ta kolegica je otišla u mirovinu. Firma tolerira i potiče kulturu mobinga, a i ne zanima me pravni savjet, nego kakve ste psihološke posljedice osjetili na sebi i kako se s time nosite? Imate li neke svoje tirkove? Mislite li da je moguće od toga se ikad oporaviti?

meni je isto bilo grozno na poslu,baš su me ubile u pojam ,posljedice su ostale akve da uvijek sebe podcjenjujem i postajem submisivna.Bojim se suprostaviti,to mi je tako na apsolutno svim poljima čak i tu na forumu.
Mislimda se je moguće oporaviti ali sa promjenom sredine čak i zemlje u kojoj živiš,Hr je jako poznata po mobingu,na svakom koraku ljudi te žele gurnut na tlo i zgaziti.To im daje osjećaj moći.
Tako sam barem ja primjetila.

[ray of light]

Lola 27 kaže:

meni je isto bilo grozno na poslu,baš su me ubile u pojam ,posljedice su ostale akve da uvijek sebe podcjenjujem i postajem submisivna.Bojim se suprostaviti,to mi je tako na apsolutno svim poljima čak i tu na forumu.
Mislimda se je moguće oporaviti ali sa promjenom sredine čak i zemlje u kojoj živiš,Hr je jako poznata po mobingu,na svakom koraku ljudi te žele gurnut na tlo i zgaziti.To im daje osjećaj moći.
Tako sam barem ja primjetila.

Lola, kaj nisi ti išla svojevremeno na psihoterapiju? Jesi li submisivna "postala" nakon mobbinga ili to ipak "vučeš"otprije?

Naravno da im daje nevjerojatan osjećaj moći, to su grdi, grdi egocentrici, na taj način liječe neke svoje slabosti, komplekse...strašno, tko to nije doživio, nikako ne može razumijeti o kakvom se ponižavanju, omalovažavanju...itd., radi

[Lola 27]

rejoflajt kaže:

Lola, kaj nisi ti išla svojevremeno na psihoterapiju? Jesi li submisivna "postala" nakon mobbinga ili to ipak "vučeš"otprije?

Naravno da im daje nevjerojatan osjećaj moći, to su grdi, grdi egocentrici, na taj način liječe neke svoje slabosti, komplekse...strašno, tko to nije doživio, nikako ne može razumijeti o kakvom se ponižavanju, omalovažavanju...itd., radi

Nakon mobinga,prije sam stalno se borila za neka svoja ,većinom kriva ,uvjerenja, a sad da izbjegnem probleme i da me ne ponižavaju postajem beskičmenjak.Prije ,u tinejđerskim danima sam očajnički htjela pripadat nekamo,u neko društvo koje mene nije htjelo jer nisam bila valjda privlačna na taj način.
sad se polako počinjem opet popravljati ali još to nije to.Moram se riješiti nekih ljudi u svom životu koji liječe svoje komplekse na meni ali je komplicirano pa nikako da presječem tu vezu koja nije dobra.
Kod mene je to da počnem pokazivati kičmu i onda me određena osoba prezirno pogleda(onaj pogled-koji kuk.. ,ti si glupača)i ja se počnem povlačiti,zbunim se i postajme submisivan,ne složim se sa tom osobom ali se povučem i ušutim.
jer ta osoba je najpametnija,najbolja, ma sve superlativi...A meni se ne da sa idiotom prepucavat jer nema smisla.

[bijelatama]

ja sam dala otkaz. trpjela sam sedam godina. radila sam poslove fizicki i psihicki teske za koje nije bilo propisano radno mjesto. zaposlila sam se kao referent no kad je doslo do smjene vlasti pa tako i šefova, nova šefica je degradirala mnoge dobre sluzbenice. ja kao nepopravljivi optimist slozila sam si neke prijatne male stvari u taj mracni podrum zvan arhiva gdje jos nikad niko nije radio, posteri, radio.. al M u k a. Fizicki iznad mogucnosti pedesetgodisnje zene. Ubrzo, depresija, antidepresivi, pad, ozljeda, visemjesecni oporavak, odlazak u udrugu mobing gdje dobivam savjet da nista pravno ne poduzimam, to je drzavna sluzba, ali mogu dobiti psiholosku pomoc. Trazila sam da me vrate u ured, hladno Ne i Radije se primite posla. Jedan dan mi je puklo strpljenje snaga smisao. dijete je sad odraslo, vise necu trpjeti. Nisam nasla novi posao, otisnula sam se VAN , radila na nekoj farmi u njem. pa lutala posvuda.. Sad sam u svom gradu, mic po mic, delam ponesto i snalazim se, suočavam se sa samom sobom i hrabro si dajem Pravo da budem Dobro na svoj način. Da, na ono "radno mjesto" nikad nikog vise nisu stavili . To je bio logor namjenjen samo nepocudnoj, nepodobnoj meni.

[8472]

Prvi posao "u knjižici" - nakon dvije godine dobila migrenu. Dala otkaz. Mobing ne trebam ni navodit, uvjek ima netko tko izrabljuje ili na neki način "ubija" onog drugog.
Drugi posao, nakon dvije godine dala otkaz. Mobing ne trebam ni navodit, uvjek ima netko tko izrabljuje ili na neki način "ubija" onog drugog.
Treći posao samozaposlena, nakon xy godina, dobila dvoje djece sa njima i postpartalne depresije, dobila dobru depru.

Nije stvar u poslu, nego u nama. Barem u meni. Očito tako prihvaćam svijetoko sebe. Ne znam se nositi sa problemima pa se raspadam.

[Tajda]

Možda zvuči otrcano, ali meni dosta pomaže self help literatura.
Sa posla sam otišla svojevoljno, no još osjećam posljedice (nesanica, bol u prsima, anksioznost i velika tuga).
Najgore od svega što se mobing nastavlja i na daljinu, jer se ne mogu obranit od njihovih laži.