Muslimansko-srpska suradnja, tko je zaista bio Alija Izetbegović

[Wikiceha]

spiritual beggar kaže:

O.k. Moja greška. ParoK.
http://www.vijaka.com/o-povijesti-zupe/

U svakom slučaju, paroH nije

[juanpablom]

jel istina da je ovo Alijina izjava "Ili će biti kako Muslimani kažu, ili nema dogovora... Desetine hiljada mladih Muslimana spremno je da brani BiH najstrašnijim terorizmom" ?

[eod249]

Poštovanje i pozdrav svima... Pročitao sam sve komentare na ovu temu, pa da se uključim... Možda nije lijepo da skrećem sa teme, al eto osjetih potrebu da ovo napišem...

Što se tiče Vozuće i Ozrena i borbi u periodu maj - oktobar 1995. godine, želim da kažem sledeće:

Alija Izetbegović je jedan od glavnih ciljeva u 1995. godini stavio deblokadu Sarajeva i osvajanje Vozuće i povezivanje dva korpusa AR BiH.
Krajem marta (30.03.) 1995. godine Odred "El Mudžahid" pretpočinjen je 35. dKoV u Zavidovićima, sa ciljem zauzimanja grede Podsjelovo, jer su starješine AR BiH uvidjeli da bi zauzimanjem te grede lako mogli zauzeti Vozuću, prvenstveno tako što bi suzili vezu sa Ozrenom i Dobojem, a smatrali su Podsjelovo "vratima Ozrena".
Već početkom aprila (6. i 7.) 1995. godine, na južnom dijelu vozućkog ratišta AR BiH napada položaje VRS i pokreće ofanzivu pod nazivom "SABUR-95". U njoj je učestvovalo oko 700 boraca AR BiH (Odred "El mudžahid", 3. i 4. manevarski bataljon, izviđači 309. kakanjske brdske brigade) i napali su položaje VRS od Lokva (tt 959)-Kamenička premet-Ljeskovac (tt 1018)-Gradac-Gradić (tt862). Napad je uspješno odbijen bez gubitaka u ljudstvu na strani VRS.

[eod249]

Nastavak
Zatim AR BiH već od početka maja 1995. godine planira novu ofanzivu, ovoga puta usmjerenu na zauzimanje grede Podsjelovo, i odsijecanja Vozuće od Ozrena. Pripreme su bile temeljite, izviđači Odreda "El mudžahid" su dobro izvidili položaje VRS, smjene vojnika, broj vojnika, čak su i fotografisali svaki položaj VRS na Podsjelovu, uočili su međuprostore između jedinica VRS, fotografisali i ucrtali MEP ispred položaja VRS.
Operacija Trećeg kurpusa,odnosno 35. divizije pod tajnim nazivom „Proljeće-95“, sa ciljem osvajanja grede Podsjelova („kapija Ozrena“) i odsijecanja Vozuće, među inostranim mudžahedinima šifrovanog naziva "Fethul-mubin" - "jasna pobjeda" počela je u zoru 27. maja,na Spasovdan, i trajala do 30 maja. U njoj je učešće uzelo 1.500 muslimanskih vojnika.
Udari združenih snaga izviđačkih dijelova 328. brigade (zavidovićke), i 329. brigade (kakanjske), Odred „El mudžahid“ sa oko 500 vojnika (270 ensarija-stranaca iz 40 država, i 230 domaćih sljedbenika) ,Treći manevarski bataljon, IDČ „Asim Čamdžić“, IDV „Pauci“,i Četvrti manevarski bataljon bili su usmjereni ka položajima Prnjavorske brigade VRS, bataljona Gostović, i dijela Srbačke brigade,na liniji dužine 18. kilometara,d Podsjelova do Popovog osoja. Drugi manevarski bataljon je bio u rezervi u Krivaji.
Brutalni, istovremeni, jutarnji udar je izvršen prije zore, u 4 sata i 20 minuta, kada je budnost odbrane bila na najnižem nivou. Desetak kombinovanih probojnih diverzantskih grupa,bez prethodne artiljerijske pripreme, iz pravca Livada i Hajderovića na čijem čelu su se nalazili inostrani i domaći mudžahedini, natjerao je branioce da se povuku iz dobro utvrđenih uporišta i zemunica sa većeg dijela Podsjelova. Proboj odbrambene linije je ostvaren prvo u rejonu grede Podsjelovo,potom u rejonima objekata Prijedor, Jezero i Gaj (tt 559) . Izgubljene su četiri značajne kote, 715 kod Šujanca, 726 (Humka), 702, i 706 kod sela Gornjani,tako da su se zauzimanjem ove poslednje kote Muslimani duboku uklinili u Ozren, stvorivši tako pretpostavku za dalje napredovanje prema Kvrgi i Plavetnom brdu. Preživjeli borci VRS, svjedoče o naletima vjerskih fanatika prema koti Humka ,koje je vodio Ibrahim Ali Gervaš (Abu Abdulah) iz Libije, tenkista zvani "Planinski lav", veteran iz rata u Avganistanu, sa trogodišnjim ratnim iskustvom iz Bosne. Pogođen je u čelo,sahranjen u selu Livade. Ukupno 27 identifikovanih afro-azijaca je svoj život „darovao Alahu“ u ovoj četvorodnevnoj akciji: 1.Ibrahim Ali Gerwash, Rođen 1.1.1964. (Abu Abdulah Libi), iz Libije.U ratu od kraja 1992.Nadimak „Planinski lav“ 2.Abu Baker Muaz,1963,iz Libije 3. Abu Halid Bekr, 18. 5. 1964. iz Alžira (stupio u rat krajem 1992) 4.Isam Ibrahem Rashed,17.10. 1969. iz Šamije (Irak) 5.Ahmed Talha (Abu Talha) 17.5. 1969. iz Indije 6.Bouden Mustapha Riadhe, 22.1. 1974. iz Francuske 7.Abu Jasir Sehid, 18.11.1966,iz Engleske stupio u rat krajem 1992) 8.Abu Musab Zayd (15. 4. 1970.) iz Katara 9. Mohamed Badevi, 2. 3. 1960. iz Kaira (Egipat) 10.Adil Amr,19. maj 1969. iz Egipta 11. Abdurahman Abdo Zubairi (Abu Zubir) , iz Tunisa, rođ. 1972. 12.Sejfulah Sejaf, 1.2.1970. iz Tunisa 13. Abu Hurejra,iz Tunisa ? 14. Abu Ubej, iz Tunisa ? 15.Ahmed Athalla Eid, 27.12. 1962. iz Turske 16.Lutfu Hanefi Ozturk, 1963. iz Turske 17.Abdulah Sejbani, Šejbani,iz S.Arabije 18.Dar Garib, 6.9.1971. iz Meke,S. Arabije 19.Musab Abu Zeid, 18, 8. 1977. iz S.Arabije 20.El Davani Hatib, 9.8. 1968. Jemen 21.Mustafa Samih,4.1.1974. iz Jemena 22.Muhamed Abu Sulejman, 14. 5. 1972. iz Jemena 23.Abdula Hasonhamed Basurra (Abu Alula) ,12.11.1970.iz Jemena 24. Enesebani Safidin,7.12. 1968. (Abu Ahmed Sejfudin) iz Jemena 25.Housawi Assim , 8.6. 1970 26. Ba Mahfud Taher, 1.1.1961. 27. Kamel Bdelsalam El Ashari,9.12. 1962.
Novinarka lista „EL muslimun“ iz Jordana telefonski je tražila od komandanta Odreda imena poginulih da objavi u narednom broju,na što je dobila odgovor da može dobiti samo njihove nadimke i državu odakle potiču. Potom joj je izdiktirao nadimke i zemlju porijekla za 14 poginulih mudžahedina. -Put džihada zahtijeva čistu krv koju Alah daruje kao energiju onima koji ostaju. Poginulo je 19 mudžahedina od čega 14 ensarija. Smatramo ih šehidima! Sva zahvalnost pripada Alahu,a pobjeda vjernicima!- napisao je Abu Mali komandant Odreda „El mudžahid“ u svom dopisu i elektronski poslao u San Dijego jednom od sponzora koji se zvao Abu Mohamed (Kifah Wael Jayyousi). Ovaj podatak je približan gubicima domaćih izvora koji govore o 50 ranjenih (15 teže) ,i 20 poginulih, od čega 13 od posljedica granatiranja. Pored pomenutih afro-azijskih, poginulo je šest domaćih mudžahedina: Fikret Murtić (1972) iz Željeznog Polja, Senid efendija Hajdarević (1974) iz Rajčića kod Visokog, Nermin Ramić (1975) iz Zenice, Meho Brkić (1969) iz Duba kod Travnika, Ibrahim (Avde) Davran (197). iz Travnika i Naim Keškić (1975) iz Visokog. Kao pripadnik „El mudžahida“ prvog dana teže je ranjen Zuhdija O. Šehić (1968) iz Višnjeva kod Travnika.
Kotu Vis (tt 551) iznad Sjenokosa, srpske snage uspjevaju odbraniti pred naletima 4. manevarskog bataljona, koji 28. maja odustaje od daljih napada zbog velikih gibutaka; sedam ranjenih i šest poginulih. Poginuli su: Sead Bećirović (1960) iz Stipovića, Ramiz Spahić (1973) iz Zavidovića, Mensur Garankić (1974) , Suad Fojnica (1972) , Ismet Suljić (1972) i Zaim Husanović (1973). Istog dana u širem rejonu Sjenokosa ginu: Nedžad Horozović (1974),Hasan Buljubašić (1965) iz Bajvata, i Nurija Parić (1972) na Simin brijegu. Poslednji dani maja obilježeni su razornim dejstvom srpske artiljerije i tenkovske vatre po novouspostavljenim muslimanskim linijama. Tom prilikom ginu Mirsad Buljubašić (1968) iz Bajvata i Edhem Džinić 1955 iz Činovića.
Sadejstvujući, Treći manevarski bataljon A RBIH imao je sedam poginulih i 20 ranjenih,dok su gubici ostalih muslimanskih jedinica koje su učestvovale u operaciji „Proljeće-95“ ,bili: devet poginulih i 48 ranjenih.
Tako da ukupni gubici jedinica AR BiH koje su učestvovale u operaciji "PROLJEĆE-95" iznose 31 poginuli i 55 ranjenih boraca.
U ovoj ofanzivi napadnuti su položaji 2./1. prnjavorske lpbr VRS. Po izjavi brigadnog ljekara 1. prnjavorske lpbr VRS, dr. Branka Šikanića, datoj neposredno nakon napada u maju 1995. godine, Prnjavorska brigada je imala 11 poginulih (koji su sahranjeni),49 nestalih i 42 ranjena borca. A po podacima iz Edicije svjedočenja i zbivanja, koju je izdao Polet iz Novog Sada 2004. godine, po podacima Opštinske Boračke organizacije Prnjavor u ovoj ofanzivi 3. K AR BiH stradalo je 59 boraca 1. prnjavorske lpbr VRS od kojih se 11 još vodi kao nestalo. Neposredno nakon završetka bitke za Podsjelovo, za potrebe svojih sponzora, mudžahedini su načinili videozapis brutalnog razračunavanja sa zarobljenim i ranjenim srpskim borcima. Planirani kontraudar srpske vojske kojim bi se vratili izgubljeni položaji na strateškom Podsjelovu spriječen je napadom Drugog muslimanskog korpusa na drugoj strani Ozrena,u rejonu Borica i Milina Sela,pod tajnim nazivom „Kremen 95“. Tako su osvajači Podsjelova dobili vrijeme da ukopaju novoosvojenu liniju,a srpske snage su utvrdile novu obrambenu liniju,u prosjeku za jedan do dva kilometra bliže središtu Ozrena: Šujanac (k 607)-s. Čevaljuša (k 552), Podsjelovo (tt 685)- (k 518)- (k 751) -Vis i Malovan (551).

[eod249]

Nastavak
Polovinom jula 1995 general Rasim Delić naredio je 2.i 3. korpusu ARBiH da nastave borbene operacije na potezu Vozuća-Ozren, prethodno informisan da glavnu jedinicu za taj zadatak predstavlja Odred „El mudžahid“. Pripadnici Drugog korpusa izveli su 20. jula pod šifrom „Bradinj 95“. Napad su borci 4. ozrenske lpbr VRS uspješno odbili.
Sutradan, 21. jula, počinje operacija 35. dKoV nazvana „Proljeće 95-1“, sa ciljem ovladavanja gredom Malovan i potiskivanja srpske odbrane sa preostalog dijela Podsjelova.
Operacija je obuhvatila uzak napadni prostor od šest kilometara, između srpskih sela Kosa i Čevaljuša,kako bi se odbacila prednja linija odbrane,sa kote 673 kod Okolaca i 685 kod Volujače,551 iznad Sjenokosa, 557 i 571 na gredi Malovan, ovladalo teritorijom sela Krčevine,Gornjani i Borovac, izbilo na objekat Kvrga i presjekla jedina preostala komunikacija od Vozuće za Ozren.Posebno je na nišanu bio objekat 551.Glavni pravac napada je bio od Sjenokosa prema Visu,a pomoćni Podsjelovo-Kvrge. Pored već pomenutog Odreda fanatizovanih Arapa i njihovih domaćih sljedbenika (ukupno 600 boraca),u operaciji uzimaju učešće Četvrti manevarski bataljon iz Zavidovića, „Zelene beretke“ iz Željeznog Polja, jedinica “Asim Čamdžić“, IDČ dvije brdske brigade, 228. i 229., izviđači 327. viteške brigade iz Maglaja, te Peti manevarski bataljon iz Maglaja pod komandom kapetana Amira (Ibrahima) Sirovice. Kapetan Sirovica se ranije nalazio na funkciji zamjenika komandanta Četvrtog bataljona 201. brigade (maglajske). Početni udar „uklinjavanja“ u srpsku odbranu, ubacivanjem kroz međuprostore,koga je planirao operativac „Al Kaide“ Bilah Muatez pod šifrom "El-Kerama" („Bitka ponosa“) , ponovo je izveo Odred „El mudžahid“ prema odbrani Trećeg bataljona Prnjavorske brigade VRS. Prethodilo mu je temeljno izviđanje. Mudžahedinske udarne grupe su brojale po dvadesetak ljudi, naoružanie vatrenim i hladnim oružjem, i najsavremenijim nitroglicerinskim puškama,koje su ispaljivale bombe i stvarale paniku među braniocima.
Glavni pravac udara: Sjenokos-Vis-Markovića vis (tt 556) -Đurića vis (tt 505). Vatrenu podršku davala su tri tenka. Prvo su zauzete kote 685 na Podsjelovu,i 551 na Malovanu,a potom je izvršen frontalni napad,uz artiljerijsku i tenkovsku podršku, na liniji Podborski potok-Podsjelovo-Jezero- Gaj- Sjenokos- Malovan. Žestoke borbe donose gubitke na obije strane. Na Jasičkoj kosi (kota 365) u rejonu Kestena, 21. jula poginulo je šest pripadnika MUP-a RS (Posebna jedinica policije iz Centra službi bezbjednosti Doboj).
U bliskim krvavim borbama na Malovan gredi poginula su četiri muslimanska borca,d kojih trojica iz IDČ „Asim Čamdžić“ : Izet Fazlić (1971) iz Bajvata, Nihad Huskić (1975), Emir Softić (1976) i Rifet Omerašević (1975). Na koti 551 iznad Sjenokosa: Huso Buljubašić (1967) i Rifet Delić (1962). Istog dana muslimanske snage predvođene mudžahedinima su potiskle srpske snage sa Skradina kose, Markovića visa i stigle do naselja Krčevine,Kesten i Čevaljuša,koja su zapalili. O tome je opširno pisao list „Ljiljan“ u reportaži od 9. avgusta 1995. Napadači su preko objekta Rudenjak izbili na Đurića vis, golo uzvišenje bez rastinja i drveća,što im je onemogućilo brzo utvrđivanje. Srbačka i Četvrta ozrenska brigada VRS su stavljene u obruč,a veza sa pretpostavljenim komandama prekinuta,pa su odluke donošene samostalno. Trebalo je reagovati odmah. Iz Srbačke brigade je izdvojen Izviđački vod i poslat prema Borovcima. Iz borbe na Bradinju povučen je dio Udarnog bataljona 4. olpbr-Vozuća, pojačan vodom vojne policije, i upućen na Đurića vis. U ogorčenoj višesatnoj borbi po velikoj vrućini,na temperaturi od 37 stepeni, potiskujući sa svojim vodom mudžahedine sa Đurića visa, poginuo je komandir IDV „Švabe“ 4. Olpbr Dragan (Milenka) Tripunović -Tripa (1972) iz Medića. Pogođen puščanim metkom pao je na grudobran tranšeje, pa je dvojici njegove braće i ostalim saborcima trebalo truda i vremna da ga izvuku sa bojišta. Bio je hrabar, pouzdan i odmjeren.
Drugog dana,22.jula, u borbu je uveden Četvrti muslimanski manevarski bataljon,koji je u prodoru prema Prokopu, zauzeo gornji dio Malovan kose (kota 571), izbio u rejon sela Kosa, presjekao komunikacije i stavio branioce strateški važnog Paljenika u poluokruženje. Srpska odbrana je držala odsudnu odbranu na koti 529. iznad sela Kosa, i uspjela da potisne napadače sa dijela posjednutog prostora u selu Kesten. Dana 23.jula Odred „El mudžahid“ nastavlja napadna dejstva na pravcu Čevaljuša-Nikolino brdo gdje su ih zaustavili „Vukovi sa Vučijaka“, dok je u rejonu Malovana ubačena svježa Sedma muslimanska brigada iz Zenice. Zbog grčevite srpske odbrane i pogibije komandira udarne grupe, dva borca, i ranjavanja deset starješina i 25 boraca Sedma se povukla sa privremeno dostignutih položaja na Paležu i Prolomu. Dana 24. jula sa Ilijaškog ratišta je doveden peti Diverzantski odred pod komandom Seada Rekića (Peti bataljon 303. brdske brigade) i ubačen u rejon Bezimenog visa na Malovan kosi, ali ni on nije izvršio zadatak. Dana 25.jula u zonu borbenih dejstava uvedena je jedinica „Crni labudovi“,dok je 327. bigada povučena zbog toga što je njena komanda direktno pogođena iz artiljerisjkog oružja,prilikom čega je ranjeno više straješina. Dana 26. jula nije urodio plodom ni zajednički napor Sedme muslimanske i Petog (diverzantskog) bataljona 303.brdske brigade da u tri pokušaja zauzmu objekat Bezimeni vis i kotu 529. Pogibija majora Berin Kovačevića (1972) iz Doline, i Mirsad Buljubašić (1972), na Paljeniku, označila je kraj muslimanskim naporima da na tom dijelu ratišta naprave bitniji pomak. Pale su mnoge žrtve na obije strana,uz pomjeranje odbrambene srpske linije za dva kilometra ka dubini Ozrena. Ranjeni borci su zbrinjavani po brigadnim sanitetima,pošto je komunikacija ka bolnici u Tumarama bila pod udarom neprijateljske artiljerije,a potom i privremeno prekinuta. Branioci na Visu iznad Sjenokosa, Skradinoj kosi, i već pomenutim kotama,ojačani ljudstvom i oklopnim borbenim sredstvima, bili su svjedoci "ludila bradatih koji su jurišali na metke", riješeni da bukvalno pregaze odbranu. U bliskim okršajima po dobro ukopanim tranšejama poginulo je 41 inostranih pripadnika Odreda „El mudžahid“:
Adil Al Ganem (aka Abu Muaz), 1962.iz Kuvajta, Talib Uglu, 28.1.1973, iz Alžira, Kamel Jasin, 24.7.1970. iz S. Arabije, Abdulaziz Al Harbi, 15. 5. 1968. iz S.Arabije, Abdulah Al Humaidy,29.5.1977. iz S. Arabije, Abul Bera El-Ihsai iz Saudijske Arabije, Salman Al Farisi iz Tunisa, Ahmed Mumin, 12. 7. 1969. iz Tunisa, Ben Hammadi Yachi Abdelli. 23.3.1964. iz Tunisa ( u ratu od 1992), Cakmak Cetin (Abdul Metin),1970. iz Turske, Abu Samil Tarek,1970. iz Turske, Ahmet Samil Karaoglu, 18. 10.1973. iz Turske, Kurtul Tuncay, 2.7. 1972. iz Turske, Muhamed Djendel 23.11. 1970. iz Maroka, Mohamed El Fillali,1967, iz Maroka, Kamel Makarm.19.4.1970 iz Maroka, Abu Reuda Merzu, 9.8.1961. iz Maroka, Abdul Kudoys Al Kadhi, 1.1.1974. iz Jemena, Enes Djedaevi,5.5.1971. iz Jemena, Ahmed Fayez, 11.10. 1970. u gradu Sana (Jemen), Hasan Mojamed Mudzahid 8.10. 1969. u Sani (Jemen), Abdulhafed Mohamed, 1971. iz Jemena, Mustafa Izudin, 26.11.1970. iz Jemena, Elsueli Muhamed, 3. 2. 1967. iz Jemena, Al Ashmali Ammar, 1.1.1973. iz Jemena, Hamid Muhamed ( drugi dok. Ekrema Hasan), 5. 9.1972 iz Jemena, Ahmed Sufijane, 9.9 1973. iz Jemena, Ebul Mensur Abdurahman (Abu Munzir), rođ. 9.8. 1969. u Jemenu, Muafaq Hulud, iz Jemena, Hasan Hubejb ,18. 8. 1971.iz Jemena, Abdela Belal (Abu Bilal), rođen 15.3. 1958. u Jemenu, Abdulah Defa (Abu Difae), 31.10.1964. iz Jemena, Tarik Ali, 14.11.1970. iz Jemena, Ali La Raimi, 1.1.1958., Karim Mohamed Malki, 18.5. 1971., Abdalla El Sherif, 28.12. 1945., El Sayed Ali Abdel Aziem Mahmoud , 14.1.1968., Adel Al Shanim,16.9. 1962., Aitlahcen Mohamde Sghir,11.1.1967., Abu Muslim iz UAR, Tajib Boukmouri, 31.maj 1964. iz Alzira (grad El Madania). Preko 50 mudžahedina je teže ili lakše ranjeno među kojima i Muhamed Abdulvehava Jusut (Abu Haris) u stomak.
Kuvajtski dnevnik "Al Vatan" 23, jula, piše o pogibiji komandira Adila Al Ganema (28, alias Abu Muaza), sina visokog državnog funkcionera iz Kuvajta, sa jednogodišnjim bosanskim ratnim iskustvom, dodajući da je u sukobu prvog dana poginulo još 15 inostranih mudžahedina.

[eod249]

Nastavak
U ovoj akciji poginulo je deset domaćih pripadnika „El mudžadhida“ -Remzo (Mustafe) Čorbeg ,vezista,1975. iz Sinokosa kod N. Travnika -Emir Planja,1976. iz Rogatice -Šaćir Tabaković,1961. iz Zenice -Kemal Bečić iz Žepča -Kabir Huseinović,1977.iz Šerića -Jusuf Kadrić,1946. iz Zlokuća kod Kaknja -Mirnes Mehić,1972.iz Jastrebca kod zenice -Mirnes Oruč, 1974 iz Kolića kod zenice -Mirzad (Ešrefa) Jusić ,rodj.1976. u selu Oborci u Donjem Vakufu -Alen Memeledžija,1973.iz Travnika.
Tokom trajanja operacije „Proljeće 95- jedan“, tačnije od 16-30 jula, iz zavidovićke 328. brigade i 4. manevarskog bataljona, poginulo je ukupno 19 boraca, 26 teže i 76 lakše ranjeno. Samo u rejonu Čevaljuše, 27. jula poginulo je sedam: Zehrid Omerčević (1965), Zijad Krajnić (1960), Hidajet Mehinagić (1950), Mensur Galijašević (19629, Nijaz Huskanović (1958) iz Skroza, Osman Kovačević (1965) i Esad Karahasanović (1972). A na ostalim lokacijama,od Nikolinog brda do Paljenika: Jamin Begić (1976), Emir Hasičić (1975), Vahidin Mustić (1972) iz Rujnice, Zikret Avdić (1973), i Sefir Vuković (1956). Među poginulima bio je i Sulejman Avdić (1959) zvani Daidža iz Moševca (zamjenik komandanta 5. man. bataljona), dobitnik priznanja “Zlatni ljiljan“. Dana 31. jula ponovo okrvavljeno Podsjelovo je bilo praktično napušteno! Pored stotine izbačenih iz stroja, sa linije odbrane je dezertiralo 250 muslimanskih boraca, četvrti vod treće čete 4 bataljona (24 borca) je kolektivno odbio da ostane na liniji odbrane, a oni malobrojni koji su ostali u rovovima su odbili da prime hranu tražeći odgovornost komande za pravi fijasko! Dezorganizacija i haotično stanje sa pokidanim linijama RIK-a zahvatilo je i susjedni peti bataljon 328. brigade. Interventna jedinica 329. brigade na čijem čelu je bio Senaid Kulović je odbila da učestvuje u borbenih dejstvima. Strah i panika su se sa ratišta prenijeli u grad,gdje su se pojavile glasine da „ o povlačenju preživjelih mudžahedini sa bojišta, da su četnici zauzeli Podsjelovo i da ih niko više ne može zaustaviti !“ Glasine o sukobu Odreda „El mudžahid“ sa Sedmom muslimanskom brigadom oko podjele ratnog plijena, o tome da Treći korpus nema interesa za vozućko ratište,a da komandant tog korpusa u Zavidoviće dolazi samo zbog jagnjetine“ uznemirili su muslimanski narod doline Krivaje,koji je bio spreman na kolektivnu seobu.Svi ovi podaci nalaze se u pismenom izvještaju pukovnika Ekrema Alihodžića, načelnika odjeljenja Službe bezbjednosti 3. Korpusa, broj 03/1-295-311,od 12.8.1995. Bilo je to mjesec dana prije konačnog raspleta situacije na Vozući. Zbog potiskivanja sa dijela teritorije i velikih ljudskih gubitaka na Podsjelovu zaoštreni su odnosi između civilne vlasti u Zavidovićima i komande 35 divizije. Nezadovoljstvo muslimanskoh stanovništva prema A RBiH je kulminiralo. 31. jula zasijedao je i Izvršni odbor SDA Zavidovići i u pismenoj formi zatražio odgovornost komande 35. divizije,smjenu pukovnika Hasanagića,i izmještanje sjedišta divizijske komande u Maglaj ili Kakanj! Stvorena prilika da VRS poduzme veću operaciju na tom prostoru,nije iskorištena.
Na strani VRS takođe veliki gubici. Prema podacima koje sam do sada prikupio u ovoj ofanzivi AR BiH koja je trajala od 16.-30.07.1995. godine VRS je imala 63 poginula borca (od tog broja još 10 se vodi kao nestalo) iz sledećih jedinica:1. prnjavorska lpbr- 51 poginuo (10 nestalih), 1. srbačka lpbr - 3 poginula, 4. ozrenska lpbr vozućka - 2 poginula, 2. ozrenska lpbr - 1 poginulog, 3. ozrenska lpbr - 2 poginula i 14. lpbr - 4 poginula. MUP RS je imao 9 poginulih. Ukupni gubici VRS i MUP RS u ovoj operaciji prema dosada prikupljenim podacima iznose 72 poginula, od kojih se i danas 10 vodi kao nestalo.

[eod249]

Nastavak
Zatim slijedi Operacija "FARZ-95" (šifrovan naziv za operaciju 3. K AR BiH), odnosno "URAGAN-95" (šifrovan naziv za operaciju 2. K AR BiH), koji je za početak imao osvajanje Vozuće i vozućkog džepa i spajanje dva korpusa, ali je operacija dobila svoj nastavak i nastavljena je osvajanjem Ozrena i trajala je od 10.09.-do potpisivanja primirja oktobra 1995. godine.
(i o njoj mogu opširmo napisati) U istoj je očestvovalo oko 14.000-15.000 vojnika 3. K AR BiH i oko 5.500 vojnika 2. K AR BiH, što ukupno iznosi 19.500-20.500 vojnika AR BiH.
Tačno 1. 176 pripadnika Četvrte ozrenske brigade sastavljene od tri
bataljona domaćih boraca sa područja Vozuće, Svinjašnice i Lozne kontr­olisali su odbranu dugu 30 kilometara, na njenom sjeveroistočnom dije­lu. Na položajima od Paljenika (kota 681) do Čukure nalazio se Drugi
bataljon Srbačke brigade. Desno, prema Borovcima, liniju odbra­ne su držali „plavci“ (Centar službi bezbjednosti Doboj) i Treći bataljon Srbačke brigade. Raspon od Čukure do Kameničke Premeti, dužine petnaestak kilometara, bila je zona odgovornosti tek uvedene kombinovane 14. Srpske lake pješadijske brigade VRS, brojnosti oko petsto boraca.Sačinjavali su je dijelovi 16. krajiške, 2. krajiške, Teslićke i drugih krajiških jedinica, koji se međusobno nisu poznavali. Ova brigada nije imala vremena da upozna „ratnu infrastrukturu“ i prostor gdje je upuće­na. VRS i MUP RS sa ukupno 4.000-5.000 boraca dočekao je septembarsku ofanzivu u vozućkom džepu.
Branioci su blagovremeno, zahvaljujući instaliranom „izvoru“ i iz­viđačkim grupama koje su donosile precizne i upotrebljive informacije iz dubine protivničke teritorije, saznali za operaciju i brojnost musli­ manskih oružanih snaga.
Sada da skratim... Prema dosada prikupljenim podacima jedinice VRS i MUP-a RS su na vozućkom ratištu od 10.09.-14.09.1995. imale 198 pginulih i nestalih (od tog broja danas se još uvijek 98 boraca vodi kao nestalo).
Prema Biltenu 1. KK VRS od 02.04.1996. godine sa vozućko-ozrenskog ratišta Komisija za razmjenu 1. KK VRS tražila je borce po sledećem:

Nestali na vozućko-ozrenskom ratištu septembar-oktobar 1995. godine: 259 boraca (od toga je 198 boraca uračunato u poginule u Vozući i vozućkom džepu.
Nestali borci u maju i julu 1995. godine- Operacija "Proljeće-95" i "Proljeće-95-1":46 boraca.
Podaci kažu da su jedinice 2 K AR BiH u operaciji "Uragan-95" zarobili 163 borca VRS i civila (od toga je razmijenjeno 140 boraca VRS i civila iz Tuzle, a 23 borca i civila nikada nisu živi razmijenjeni, vjerovatno su umoreni u zatvoru.). Iz Zenice je razmijenjeno 40 boraca VRS i civila i iz Olova je razmijenjeno 30 boraca VRS. Ukupno poslije Dejtona razmijenjeno je 210 boraca VRS i civila sa vozućko-ozrenskog ratišta.
Ako sada saberemo brojke po potraživanju komisije za razmjenu 1. KK VRS i saberemo 259 i 210 dolazimo do cifre od 469 poginulih i nestalih boraca VRS i civila na ozrensko-vozućkom ratištu koje je potraživala navedena komisija.
Gubici AR BiH u operaciji "Farz-95" "Uragan-95" (septembar-oktobar 1995. godine) su:155 poginulih, 12 nestalih i preko 1000 ranjenih.

Korišteni podaci:
Knjiga "Bitka za Vozuću 1992.-1995" od Nenada Cvjetkovića,
Ratna dokumenta 2. i 3. korpusa AR BiH, koja su korištena u procesu protiv generala Delić Rasima,
Ratna dokumenta VRS,
Edicija svjedočenja i zbivanja "Za krstčasni i slobodu zlatnu,
Monografija srbačke lake pješadijske brigade, izdanje OBO Srbac
Knjiga "Ratni put treće ozrenske brigade" od Đorđe Jovanovića.

[eod249]

Nastavak
U ovoj akciji poginulo je deset domaćih pripadnika „El mudžadhida“ -Remzo (Mustafe) Čorbeg ,vezista,1975. iz Sinokosa kod N. Travnika -Emir Planja,1976. iz Rogatice -Šaćir Tabaković,1961. iz Zenice -Kemal Bečić iz Žepča -Kabir Huseinović,1977.iz Šerića -Jusuf Kadrić,1946. iz Zlokuća kod Kaknja -Mirnes Mehić,1972.iz Jastrebca kod zenice -Mirnes Oruč, 1974 iz Kolića kod zenice -Mirzad (Ešrefa) Jusić ,rodj.1976. u selu Oborci u Donjem Vakufu -Alen Memeledžija,1973.iz Travnika.
Tokom trajanja operacije „Proljeće 95- jedan“, tačnije od 16-30 jula, iz zavidovićke 328. brigade i 4. manevarskog bataljona, poginulo je ukupno 19 boraca, 26 teže i 76 lakše ranjeno. Samo u rejonu Čevaljuše, 27. jula poginulo je sedam: Zehrid Omerčević (1965), Zijad Krajnić (1960), Hidajet Mehinagić (1950), Mensur Galijašević (19629, Nijaz Huskanović (1958) iz Skroza, Osman Kovačević (1965) i Esad Karahasanović (1972). A na ostalim lokacijama,od Nikolinog brda do Paljenika: Jamin Begić (1976), Emir Hasičić (1975), Vahidin Mustić (1972) iz Rujnice, Zikret Avdić (1973), i Sefir Vuković (1956). Među poginulima bio je i Sulejman Avdić (1959) zvani Daidža iz Moševca (zamjenik komandanta 5. man. bataljona), dobitnik priznanja “Zlatni ljiljan“. Dana 31. jula ponovo okrvavljeno Podsjelovo je bilo praktično napušteno! Pored stotine izbačenih iz stroja, sa linije odbrane je dezertiralo 250 muslimanskih boraca, četvrti vod treće čete 4 bataljona (24 borca) je kolektivno odbio da ostane na liniji odbrane, a oni malobrojni koji su ostali u rovovima su odbili da prime hranu tražeći odgovornost komande za pravi fijasko! Dezorganizacija i haotično stanje sa pokidanim linijama RIK-a zahvatilo je i susjedni peti bataljon 328. brigade. Interventna jedinica 329. brigade na čijem čelu je bio Senaid Kulović je odbila da učestvuje u borbenih dejstvima. Strah i panika su se sa ratišta prenijeli u grad,gdje su se pojavile glasine da „ o povlačenju preživjelih mudžahedini sa bojišta, da su četnici zauzeli Podsjelovo i da ih niko više ne može zaustaviti !“ Glasine o sukobu Odreda „El mudžahid“ sa Sedmom muslimanskom brigadom oko podjele ratnog plijena, o tome da Treći korpus nema interesa za vozućko ratište,a da komandant tog korpusa u Zavidoviće dolazi samo zbog jagnjetine“ uznemirili su muslimanski narod doline Krivaje,koji je bio spreman na kolektivnu seobu.Svi ovi podaci nalaze se u pismenom izvještaju pukovnika Ekrema Alihodžića, načelnika odjeljenja Službe bezbjednosti 3. Korpusa, broj 03/1-295-311,od 12.8.1995. Bilo je to mjesec dana prije konačnog raspleta situacije na Vozući. Zbog potiskivanja sa dijela teritorije i velikih ljudskih gubitaka na Podsjelovu zaoštreni su odnosi između civilne vlasti u Zavidovićima i komande 35 divizije. Nezadovoljstvo muslimanskoh stanovništva prema A RBiH je kulminiralo. 31. jula zasijedao je i Izvršni odbor SDA Zavidovići i u pismenoj formi zatražio odgovornost komande 35. divizije,smjenu pukovnika Hasanagića,i izmještanje sjedišta divizijske komande u Maglaj ili Kakanj! Stvorena prilika da VRS poduzme veću operaciju na tom prostoru,nije iskorištena.
Na strani VRS takođe veliki gubici. Prema podacima koje sam do sada prikupio u ovoj ofanzivi AR BiH koja je trajala od 16.-30.07.1995. godine VRS je imala 63 poginula borca (od tog broja još 10 se vodi kao nestalo) iz sledećih jedinica:1. prnjavorska lpbr- 51 poginuo (10 nestalih), 1. srbačka lpbr - 3 poginula, 4. ozrenska lpbr vozućka - 2 poginula, 2. ozrenska lpbr - 1 poginulog, 3. ozrenska lpbr - 2 poginula i 14. lpbr - 4 poginula. MUP RS je imao 9 poginulih. Ukupni gubici VRS i MUP RS u ovoj operaciji prema dosada prikupljenim podacima iznose 72 poginula, od kojih se i danas 10 vodi kao nestalo.

[eod249]

Nastavak
Zatim slijedi Operacija "FARZ-95" (šifrovan naziv za operaciju 3. K AR BiH), odnosno "URAGAN-95" (šifrovan naziv za operaciju 2. K AR BiH), koji je za početak imao osvajanje Vozuće i vozućkog džepa i spajanje dva korpusa, ali je operacija dobila svoj nastavak i nastavljena je osvajanjem Ozrena i trajala je od 10.09.-do potpisivanja primirja oktobra 1995. godine.
(i o njoj mogu opširmo napisati) U istoj je očestvovalo oko 14.000-15.000 vojnika 3. K AR BiH i oko 5.500 vojnika 2. K AR BiH, što ukupno iznosi 19.500-20.500 vojnika AR BiH.
Tačno 1. 176 pripadnika Četvrte ozrenske brigade sastavljene od tri
bataljona domaćih boraca sa područja Vozuće, Svinjašnice i Lozne kontr­olisali su odbranu dugu 30 kilometara, na njenom sjeveroistočnom dije­lu. Na položajima od Paljenika (kota 681) do Čukure nalazio se Drugi
bataljon Srbačke brigade. Desno, prema Borovcima, liniju odbra­ne su držali „plavci“ (Centar službi bezbjednosti Doboj) i Treći bataljon Srbačke brigade. Raspon od Čukure do Kameničke Premeti, dužine petnaestak kilometara, bila je zona odgovornosti tek uvedene kombinovane 14. Srpske lake pješadijske brigade VRS, brojnosti oko petsto boraca.Sačinjavali su je dijelovi 16. krajiške, 2. krajiške, Teslićke i drugih krajiških jedinica, koji se međusobno nisu poznavali. Ova brigada nije imala vremena da upozna „ratnu infrastrukturu“ i prostor gdje je upuće­na. VRS i MUP RS sa ukupno 4.000-5.000 boraca dočekao je septembarsku ofanzivu u vozućkom džepu.
Branioci su blagovremeno, zahvaljujući instaliranom „izvoru“ i iz­viđačkim grupama koje su donosile precizne i upotrebljive informacije iz dubine protivničke teritorije, saznali za operaciju i brojnost musli­ manskih oružanih snaga.
Sada da skratim... Prema dosada prikupljenim podacima jedinice VRS i MUP-a RS su na vozućko-ozrenskom ratištu od 10.09.-14.09.1995. imale 260 poginulih i nestalih boraca VRS i MUP RS (od tog broja danas se još uvijek 98 boraca vodi kao nestalo).
Prema Biltenu 1. KK VRS od 02.04.1996. godine sa vozućko-ozrenskog ratišta Komisija za razmjenu 1. KK VRS tražila je borce po sledećem:

Nestali na vozućko-ozrenskom ratištu septembar-oktobar 1995. godine: 259 boraca.
Nestali borci u maju i julu 1995. godine- Operacija "Proljeće-95" i "Proljeće-95-1":46 boraca.
Podaci kažu da su jedinice 2 K AR BiH u operaciji "Uragan-95" zarobili 163 borca VRS i civila (od toga je razmijenjeno 140 boraca VRS i civila iz Tuzle, a 23 borca i civila nikada nisu živi razmijenjeni, vjerovatno su umoreni u zatvoru.). Iz Zenice je razmijenjeno 40 boraca VRS i civila i iz Olova je razmijenjeno 30 boraca VRS. Ukupno poslije Dejtona razmijenjeno je 210 boraca VRS i civila sa vozućko-ozrenskog ratišta.
Ako sada saberemo brojke po potraživanju komisije za razmjenu 1. KK VRS i saberemo 259 i 210 dolazimo do cifre od 469 poginulih i nestalih boraca VRS i civila na ozrensko-vozućkom ratištu koje je potraživala navedena komisija.
Gubici AR BiH u operaciji "Farz-95" "Uragan-95" (septembar-oktobar 1995. godine) su:155 poginulih, 12 nestalih i preko 1000 ranjenih.

Korišteni podaci:
Knjiga "Bitka za Vozuću 1992.-1995" od Nenada Cvjetkovića,
Ratna dokumenta 2. i 3. korpusa AR BiH, koja su korištena u procesu protiv generala Delić Rasima,
Ratna dokumenta VRS,
Edicija svjedočenja i zbivanja "Za krstčasni i slobodu zlatnu,
Monografija srbačke lake pješadijske brigade, izdanje OBO Srbac
Knjiga "Ratni put treće ozrenske brigade" od Đorđe Jovanovića.

[orbisb]

eod249 kaže:

...
Sada da skratim... Prema dosada prikupljenim podacima jedinice VRS i MUP-a RS su na vozućko-ozrenskom ratištu od 10.09.-14.09.1995. imale 260 poginulih i nestalih boraca VRS i MUP RS (od tog broja danas se još uvijek 98 boraca vodi kao nestalo).....

Znaci za tebe je primjer muslimansko-srpske saradnje borbe oko Vozuce i Ozrena ? Fascinantno

[eod249]

orbisb kaže:

Znaci za tebe je primjer muslimansko-srpske saradnje borbe oko Vozuce i Ozrena ? Fascinantno

Pozdrav. Naravno da nije, to sam na pocetku i rekao. Ovo gore sam napisao, iz razloga sto pojedinci pisu o preko 700 poginulih boraca VRS na Vozuci.
A sto se tice muslimansko-srpske saradnje protiv Hrvata recu cu sledece:"u tom krvavom ratu i BiH svako je sa svakim saradjivao i ratovao... To je cinjenica..."

[JoZ@]

eod249 kaže:

i najsavremenijim nitroglicerinskim puškama,koje su ispaljivale bombe i stvarale paniku među braniocima.

kakve su to puške

[eod249]

JoZ@ kaže:

kakve su to puške

Ne znam. Mene nikad nisu njima gadjali, mada ja mislim da su u pitanju rucni bacac granata 30 ili 40 mm u pitanju. Ako te zanima kakve su to puske pogledaj na internetu dokumentarce o Odredu "El mudzahidu", imas na par snimaka i te puske....Pozdrav.

[orbisb]

eod249 kaže:

Pozdrav. Naravno da nije, to sam na pocetku i rekao. Ovo gore sam napisao, iz razloga sto pojedinci pisu o preko 700 poginulih boraca VRS na Vozuci.
A sto se tice muslimansko-srpske saradnje protiv Hrvata recu cu sledece:"u tom krvavom ratu i BiH svako je sa svakim saradjivao i ratovao... To je cinjenica..."

U pravu si , nije bilo 700 poginulih vojnika vrs vec 563. Kada se na to doda da je bilo 193 zarobljena pripadnika dobiju se gubici od 756 vojnika, bez ranjenih.

A sto se tice saradnje , da li se moze na isti nacin raci da je su HV i VRSK bili isti u HR jer kao sto se zna da su i u Hr obadvije strane vrsile zlocine ?

[The Worm]

orbisb kaže:

U pravu si , nije bilo 700 poginulih vojnika vrs vec 563. Kada se na to doda da je bilo 193 zarobljena pripadnika dobiju se gubici od 756 vojnika, bez ranjenih.

A sto se tice saradnje , da li se moze na isti nacin raci da je su HV i VRSK bili isti u HR jer kao sto se zna da su i u Hr obadvije strane vrsile zlocine ?

Srbima je to bio plan , etničko čišćenje , ubojstva civila , palež.... Na hrvatskoj strani je bilo isto toga , ali to su bili ispadi pojedinaca

[Grugru]

Ajd Worme da si ti i ja slazemo

Uz napomenu i da je omjer zrtava sukladan tome!

[orbisb]

The Worm kaže:

Srbima je to bio plan , etničko čišćenje , ubojstva civila , palež.... Na hrvatskoj strani je bilo isto toga , ali to su bili ispadi pojedinaca

Ali kako se onda moze da tvrdi da je Armija imala istu saradnju sa Srbima kao i HVO ?
Uhvatili se ovdje saradnje oko Mostara ko pijan plota, reklo bi se u Zapadnom Mostaru nije ostao kamen na kamenu koliko se prica o toj nekoj saradnji sa srbima i njihovom artiljerijskoj podrsci ? A zna se da su tada u Zapadnom Mostaru radili kafici, javna rasvjeta, struja, voda..sve normalno. I to se uzima kao dokaz o saradnji.
A sa druge strane imas hvo koji ima saradnju sa srbima u Kiseljaku, Zepcu, Konjicu, Varesu, Travniku. Saradnja gdje im cetnici, doslovno cetnici iz Vukovara dolaze da im cuvaju linije kod Zepca. Gdje zajedno sa srbima opsluzuju artiljeriju kod Kiseljaka. Gdje hvo preda srbima linije po dogovoru. Gdje razmjenuju zarobljene Bosnjake sa Srbima. Gdje si ti cuo da je Armija zarobila nekog BiH Hrvata i proslijedila ga srbima ?
Ili da je konvoj Armije sa vojnicima pod oruzjem prosao od npr Konjica do Mostara ? Nikada. A to je bilo skroz normalno da konvoji hvo-a prolaze kroz srpske linije , puni vojnika pod oruzjem , oruzja , minicije, pojacanja.
Da li si ikada cuo da su Srbi drzali svoje tenkove i artiljeriju u skladistima Armije da im ovi cuvaju ? Nikada se to nije desilo. A hvo Kiseljak je tako cuvao srbima tenkove i artiljeriju kada su je ovi morali da odmaknu 20 km od Sarajeva. Mozes li to da zamislis , srbi su kod hvo-a drzali svoje oruzje.
Ili da su srbi mogli da sjednu u auto Armije i da se provozaju oko polozaja HV/HVO 1995 ? A to su srbi radili sa hvo, dolazili u Zepce i Kiseljak, dobiju originalne uniforme i dokumenta, sjednu u auto sa hvo tablicama i oficir hvo-a ih vozi gdje zele po teritoriji pod kontrolom Armije i tako sve do kraja 1995.

I ovdje se tvrdi da je svako sa svakim saradjivao i da je saradnja bila ista

[lezerkocije]

orbisb kaže:

Ali kako se onda moze da tvrdi da je Armija imala istu saradnju sa Srbima kao i HVO ?

Oni koji to tvrde nisu u pravu. Muslimani su surađivali sa Srbima puno dulje, uspješnije i jače nego Hrvati. Hrvati su surađivali samo pod ucjenom, a Muslimani dobrovoljno. Kažu da je kad je 1991. potpisan historijski sporazum između Srba i Muslimana koji je sporazum o nenapadanju dok Srbija vrši agresiju na Hrvatsku, veći odaziv na mobilizaciju u JNA biio među Muslimanima u Prijedoru nego među Srbima u Čačku.

http://kamenjar.com/suradnja-sadejst...dio-muslimani/

[orbisb]

lezerkocije kaže:

Oni koji to tvrde nisu u pravu. Muslimani su surađivali sa Srbima puno dulje, uspješnije i jače nego Hrvati. Hrvati su surađivali samo pod ucjenom, a Muslimani dobrovoljno. Kažu da je kad je 1991. potpisan historijski sporazum između Srba i Muslimana koji je sporazum o nenapadanju dok Srbija vrši agresiju na Hrvatsku, veći odaziv na mobilizaciju u JNA biio među Muslimanima u Prijedoru nego među Srbima u Čačku.

http://kamenjar.com/suradnja-sadejst...dio-muslimani/

Primjer ucjene : Katolici u Bosni i Hercegovini pod komandom Zagreba i Gruda nisu opalili metka na Srbe i obratno od oktobra 1992-oktobra 1994.
Primjer ucjene : simultani napadi Katolika u isto vrijeme kad i Srbi od Gornjeg Vakufa / Srebrenice pa do Mostara / Sarajevo.
Primjer ucjene : Zajednicko drzanje linija, rame uz rame, rov uz rov: Zepce, Vares, Konjic..
Primjer ucjene : Predaja civila koje su Katolici zarobili Srbima kao " poklon".
Primjer ucjene : Skladistenje srpskih tenkova i artiljerije kod Katolika poslije potpisivanje primirja 1994.

A kazu i to dosta ljudi, od bivseg Predsjednika Hrvatske do Visokog Predstavnika u Bosni i Hercegovini, najblizih saradnika Franje i Slobe, stranih Presjednika drzava..svi oni kazu o dogovoru Franje i Slobe o saradnji o podjeli Bosne i Hercegovine...i sto je najbolje od svega toga ima mnogo vise dokaza o toj sardnji na terenu. Toliko o tome sta ko kaze

A kada vec pricas o Prijedoru , vise je Katolika iz Prijedora bilo u JNA u Hrvatskoj nego u hv. Zato su legitimni predstavnici Katolika slavili uspostavu RS jer su i oni u njoj ucestvovali :

Nemila sjećanja na '92
HVO Sarajevo: Zgroženi porukama poslanim s proslave Dana RS-a
To se navodi u priopćenju za javnost kojim se oglasila ova Udruga, povodom nazočnosti delegacije HDZ-a BiH, predvođene predsjednikom Draganom Čovićem u Banja Luci na svečanosti obilježavanja dana RS-a.
Članovi Udruge organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO Sarajevo "zgroženi su porukama poslanima s proslave Dana Republike Srpske i ponovnim pokušajima destabilizacije države Bosne i Hercegovine".

To se navodi u priopćenju za javnost kojim se oglasila ova Udruga, povodom nazočnosti delegacije HDZ-a BiH, predvođene predsjednikom Draganom Čovićem u Banja Luci na svečanosti obilježavanja dana RS-a.
HDZBiH odala je počast srpskom vojnom i političkom rukovodstvu iz 1991. godine na proslavi Dana RS-a. Nazočnost predstavnika HDZ-a BiH u Banja Luci na svečanoj akademiji upriličenoj u povodu 9. siječnja 1992. godine, koji Republika Srpska obilježava kao datum osnutka toga entiteta, iako je on priznat kao sastavnica BiH tek Daytonskim sporazumom iz 1995. godine, smatramo antidržavnim činom i odavanjem počasti srpskom vojnom političkom rukovodstvu iz 1991. godine, koje je odgovorno za egzodus, ubojstva i nestajanje Hrvata i Bošnjaka s područja današnje Republike Srpske, navodi se u priopćenju Udruge organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO Sarajevo.

Neshvatljivo je i uvrjedljivo, smatra ova Udruga, da predstavnici "stožerne" hrvatske stranke u BiH još uvijek sebe nazivaju jedinim legitimnim i legalnim predstavnicima i onog dijela hrvatskog naroda u BiH koji je najviše osjetio strahote zločina kreatora Republike Srpske i njezine vojske u razdoblju od 1991. do 1995. godine.

Jučerašnja proslava probudila je u nama nemila sjećanja na politička i ratna zbivanja iz 1992. godine, kada je službena hrvatska politika u BiH, predvođena Matom Bobanom, zanemarila interese Hrvata u Sarajevu, Bosanskoj Posavini i središnjoj Bosni te prihvatila politički koncept Radovana Karadžića, stvorivši paradržavnu tvorevinu "Herceg-Bosnu", navodi se u priopćenju.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) do danas je donio više od sedamdeset presuda protiv počinitelja najtežih ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima na teritoriju današnje RS, kazao je predsjednik Udruge organizatora otpora, umirovljenih i demobiliziranih branitelja HVO Sarajevo Marinko Pejić.

[Wikiceha]

Par stvari na ove laži.
Tko je napadao hrvatska sela između Kiseljaka i Busovače za vrijeme Maslenice?
Što se događalo u Posavini, to nije HVO držao?
Hr. enklave u srednjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini su padale same od sebe, ili su njihovi padovi zapravo ti napadi?

Što se dogovora tiče, imaš ti kakav dokaz za to ?
Hrvati i Srbi ratuju sve u 16, a ti pričaš o dogovorenoj podjeli BiH

A što se Prijedora tiče, tamo je hr. selo Briševo koje su Srbi doslovce preorali na početku rata. Ako se ne varam i vođa otpora srpskoj agresiji u Prijedoru je bio Hrvat. Vi ste si bili predobri s njima (pa su vas u Manjaču i Omarsku trpali kasnije).
Pa i Atif Dudaković je ratovao za Srbe u okolici Zadra.