Kritika Kantove kritike ontološkog dokaza

[KREACIONIST]

In medias res:

Kada bi Bog mogao NE postojati tada bismo morali zamisliti "trenutak" u kojem Bog tj. Bitak nije postojao. Međutim, može li iz apsolutnog ništavila nastati ikada i na ikoji način išta? Iz ničega ne može nastati ništa, pa čak ni Bog sam. Bit Bitka tj. Boga je u Njegovoj vječnoj-nužnoj naravi.

Iz nužnosti nužnog bića možemo aksiomatski pouzdano zaključiti da je to Biće Savršeno Biće zato jer bi bilo kakav nedostatak ili nepotpunost onemogućili vječnu-nužnu narav Savršenog Bića, kao što bi nenužnost direktno onemogućila savršenost Savršenog Bića. Savršeno i Nužno Biće su utoliko sinonimi.

Drugim riječima: Bitak-Bog je vječan i nepromjenjiv, a temelj naše aksiomatske pouzdanosti u tu temeljnu metafizičku činjenicu jest samoočitost neistinitosti ideje prema kojoj bi nešto (bilo što) moglo proizaći iz ničega tj. apsolutnog ništavila. Iz do sada rečenoga je jasno da nikada nije mogao postojati "trenutak" u kojem je "postojalo" ništa jer bi takav "trenutak" bio vječna i apsolutna prepreka za postojanje kao takvo.

A. Ex nihilo nihil fit
B. Vječno (Nužno) Biće nužno postoji
C. Nužnom Biću ništa ne može nedostajati
D. Nužno Biće je savršeno biće

Iz A slijedi B, iz C slijedi D.

Slijed A,B,C,D pojašnjava Descartesov slavni silogizam kojim je ovaj pak uspio učiniti jasnijim Anselmov ontološki dokaz postojanja Boga. Descartesov slavni silogizam glasi:

Bog posjeduje sva savršenstva
Postojanje je jedno od savršenstava
Bog postoji

Dakle, Bog jest jer je Nužno Biće nužno!

Prema Kantu, pojam beskonačnog bića nije ništa savršeniji ukoliko ono postoji, niti mu što manjka ukoliko ne postoji biće na koje se taj pojam odnosi. Pogledajmo zašto ovaj Kantov rezon ne stoji uz pomoć sinonima za pojam Boga:

Kad govorimo o pojmu Bog, onda upravo govorimo o pojmu Bitak, u kojem slučaju reći {da (slijedeći Kantovu logiku) pojam "jest" (Bitak) nije ništa savršeniji ukoliko označava bitak na temelju kojeg je bilo kakvo bivanje uopće moguće, odnosno ukoliko taj pojam označava nešto stvarno (npr. bitak koji taj pojam "jest" kao i "sve postojeće" omogućuje i pojmu "jest" daje značenje kao što pojam jest u suprotnom smjeru označava bitak koji ga omogućuje i bitkovno ga utemeljuje), niti mu što manjka ukoliko ne postoji Biće-Bitak na koji se taj pojam odnosi,} znači vrtiti se u začaranom krugu invalidne logike.

Nakon Ex nihilo nihil fit, vrijeme je da uvedemo još jednu ključnu aksiomatsku činjenicu: Na pitanje "Zašto postoji nešto, a ne ništa?", odgovaram: Zato što Bitak jest!

Descartesov pojašnjavajući silogizam dodatno pojasnimo:

Bog je bitak
Bitak jest
Bog jest

Logički predikat (kod Kanta nazvan realnim) jest samo ona odredba koja čini pojam stvari bez koje se dani predmet uopće ne bi mogao pomišljati. Pitanje koje Kant pokreće jest predstavlja li i postojanje, u slučaju bilo kojeg predmeta takvo obilježje bez kojeg se dani predmet ne bi mogao pomišljati? Kant odlučno opovrgava takvu mogućnost.

Ali, upravo je samo postojanje (Bitak-Bog) predmet koji je nemoguće pomišljati bez tog obilježja, tj. bez njega samoga, kako formalno tako i realno!

Pojam bitak u sebi sadrži svjedočanstvo ljudske svijesti o onoj neprevarljivoj činjenici koju je Descartes istakao u svojoj slavnoj "Cogito ergo sum!"

Sama činjenica da postoji NEŠTO, a ne NIŠTA, sama činjenica da možemo ustvrditi bilo što, istinu ili laž, protuslovlje ili neprotuslovlje, dokaz je Bitka, budući da bez Bitka - Logosa - Vječnog i nepromjenjivog - Nužnog Bića - Boga umjesto postojanja "postojalo" bi nepostojanje, umjesto Apsolutnog Bitka "bilo" bi Apsolutno ništa.

Čak i kad negiramo vječan i nepromjenjiv Logos mi ga potvrđujemo. U tom smislu je Anzelmo dobro rekao da negiranjem Božjeg postojanja pokazujemo neshvaćanje definicije boga, a Descartes je ispravno smatrao da za postojanje boga možemo izvjesnije znati nego za postojanje našeg tijela, zvijezda i drugih vanjskih stvari.

Kant kaže da pojam beskonačnog bića nije ništa savršeniji ukoliko ono postoji, niti mu što manjka ukoliko ne postoji biće na koje se taj pojam odnosi. Alli, ukoliko ne postoji Biće na koje se pojam beskonačnog bića odnosi, tada ni pojam beskonačnog bića ne postoji. Kako to? Tako što je beskonačno biće ono kooje daje postojanje, beskonačno biće je postojanje samo.

Kad Kant realni predikat definira kao "samo onu odredbu koja čini pojam stvari bez koje se dani predmet uopće ne bi mogao pomišljati", on tada čini dvostruki previd u kontekstu ontološkog dokaza.

Prvi previd je taj da se za pojam stvari već podrazumijeva egzistencija samog pojma stvari, o kojem god pojmu stvari da je riječ.

Kant prihvaća da je proturječno reći da Bog nije savršen, ali po njemu nije proturječno tvrditi da Bog ne postoji. Ali, ako je za bilo koji pojam nebitno postoji li predmet na koji se on odnosi ili ne, nije nebitno postoji li bar pojam o kojem govorimo! Jer ako postoji pojam o kojem govorimo onda podrazumijevamo postojanje samog postojanja, time podrazumijevamo Bitak kao pojam sa sadržajem, a taj sadržaj je Nužno Biće, vječni i nepromjenjivi Logos.

Drugi (ključni) Kantov previd se tiče značenja pojma Bog.
Prevedimo taj pojam za ovu svrhu kao ONAJ KOJI JEST.
Kako sad izgleda Kantova tvrdnja da nije proturječno tvrditi da Bog ne postoji?

Bog je pojam koji sadrži BIT i BITAK realnog predikata "postoji" koji prema Kantu uopće nije realni predikat (u rečenici tipa "x postoji") nego je samo gramatički (kod Kanta logički) jer nekom pojmu ne dodaje ništa novo, ali je itekako realan baš zato što mu niti ne oduzima implicitno postojanje kao pojmu, pogotovo kad je u pitanju pojam "Bog"!

Itekako je dakle proturječno tvrditi da postojanje (Bog) ne postoji!!!

Ako bismo pojam Bog preveli kao JA JESAM, dobili bismo slijedeći kartezijanski silogizam:

JA JESAM posjeduje sva savršenstva
BITAK je savršenstvo
JA JESAM jest

U tom smislu "Cogito ergo sum" nije samo dokaz vlastite egzistencije bića koje misli (res cogitans), već i pouzdano polazište u dokazivanju Božje egzistencije, utemeljeno na dva apodiktička-apriorna misaona stupa:

1.Ex nihilo nihil fit
2.Postoji nešto, a ne ništa

Ako ta dva stupa upotrijebimo kao premise ontološkog silogizma-dokaza, vidjet ćemo kako iz njih lako i neminovno proizlazi konkluzija:

3.Postojanje (Bog-Bitak) je vječno i nepromjenjivo
A ono što je vječno i nepromjenjivo nesumnjivo JEST!!!

Prije kraja jedan citat:

Kada u svom izlaganju povijesti filozofije Hegel govori o Anzelmu, on će jasno ustvrditi da je Bog "ono što je beskonačno, kao što su zauvijek povezani tijelo i duša, biće i misao; to je spekulativna, prava definicija Boga".

Hegel neće ni riječ pojam shvatiti u uobičajenom smislu, nego kao spinozističku sveobuhvatnu supstanciju, totalitet, iz čega je ja­sno da su pojam i Bog isto, što znači da i Bog per definitionem postoji. S obzirom da su Bog i pojam osnovni pojmovi Hegelove filozofije, Anzenbacher je u pravu kada kaže da je cijeli Hegelov sustav u znaku ontološkog dokaza.

Ontološki dokaz i dalje sjaji nepotamnjenim sjajem!!!

[LIQ]

KREACIONIST kaže:

Drugim riječima: Bitak-Bog je vječan i nepromjenjiv

Odakle slijedi zaključak da je nepromjenjiv?

[alim]

Međutim, može li iz apsolutnog ništavila nastati ikada i na ikoji način išta?

.. da .. može .. .. bilo šta da ti možeš uzeti kao ništa .. u nekom se sljedećem vremenu može pokazati kao nešto ..
.. inače filozofski je početak .. toga .. samo da te naučim .. parmenid .. bitak jest nebitak nije .. .. i njegov je bitak jebeno blizu bogu ..
.. i oni još dolaze bliže .. .. do .. jebenih stvari .. .. jebenih da .. ali glupih ne ..
.. bog je nepokretan .. i kretnja nije moguća .. nigdje ..
.. i postoji .. granica .. fiktivne kretnje .. i fiktivne stvarnosti .. maje .. .. koja bi bila i granica .. boga u domovini .. .. koju ti možeš zvati .. kvantna .. .. razumiješ .. ?

[KREACIONIST]

LIQ kaže:

Odakle slijedi zaključak da je nepromjenjiv?

Ne mogu sa 100 % sigurnošću reći da su stari grci pod tom nepromjenjivošću mislili na savršenstvo Logosa, ali gotovo je sigurno da su mislili upravo na to, dakle na savršenstvo.

Ono pak na što ja ovdje mislim pod nepromjenjivošću jest upravo to: savršenstvo!

Ako se netko pak upita na što je Anselmo mislio pod "najvećim" bićem koje se može misliti izlažući svoj ontološki dokaz, onda dozvolite da vas podsjetim da je i u tom slučaju bila riječ opet o savršenstvu ili savršenosti, potpunosti, Biću kojem ništa ne nedostaje.

Možda bi ovdje bilo zgodno posegnuti za dva citata Descartesa:

Pod supstancijom možemo razumijevati samo stvar, koja tako postoji, da joj za postojanje nije potrebna nikakva druga stvar (Osnovi filozofije,51)

Pod Božjim imenom razumijevam stanovitu supstanciju što je beskonačna, neovisna i vrhunski razumna, vrhunski moćna i koja je stvorila kako mene sama tako i sve ostalo što egzistira, ako štogod ostalo egzistira (isto).

potcrtao sam:
nije potrebna nikakva druga stvar = neovisna...a oboje potcrtano pak = savršena ("stvar") = nepromjenjiva ("stvar")

[LIQ]

KREACIONIST kaže:

Ono pak na što ja ovdje mislim pod nepromjenjivošću jest upravo to: savršenstvo!
Biću kojem ništa ne nedostaje.


nije potrebna nikakva druga stvar = neovisna...a oboje potcrtano pak = savršena ("stvar") = nepromjenjiva ("stvar")

Biće kojem ništa ne nedostaje nema onda potrebe išta stvarati.
Budući da stvara, onda mora biti promjenjivo, jer može stvarati samo od
supstancije od koje je i samo, odnosno preoblikovati samo sebe.
Ako preoblikuje samo sebe onda nije nepromjenjivo.

[kor-im]

previše logosa, fali sofije

[KREACIONIST]

LIQ kaže:

Biće kojem ništa ne nedostaje nema onda potrebe išta stvarati.
Budući da stvara, onda mora biti promjenjivo, jer može stvarati samo od
supstancije od koje je i samo, odnosno preoblikovati samo sebe.
Ako preoblikuje samo sebe onda nije nepromjenjivo.

Iz neprevarljive sigurnosti prave evidencije (cogito ergo sum) Descartes izvodi opći kriterij svake istine i sigurnosti. Sa potpunom sigurnošću možemo tvrditi da je istinito ono što spoznajemo jasno i odjelito/razgovjetno (clare et distincte).

Descartes kaže:

Jasnom nazivam onu spoznaju koja je pozornom duhu živa i otvorena; tako kažemo da jasno vidimo što je pred našim okom koje promatra, i što dosta snažno i otvoreno na nj djeluje.
Razgovjetnom/odjelitom pak nazivam onu spoznaju, koja je pored jasnoće tako od svega drugog odijeljena i rastavljena, da u sebi sadrži samo ono što je jasno

Descartesu je cogito bio potreban kako bi dokazao mogućnost opstojnosti onog višeg bića od »čega se ništa veće ne može zamisliti« (Anselmo). Ako mišljenje označuje ujedno i postojanje, odnosno, ako »ja« već misleći postojim (izvr.cogito, ergo sum), kako je smatrao Descartes, onda zamisao ili ideju o tom vrhovnom Biću čovjek ozbiljuje kroz mišljenje koje ujedno predstavlja postojanje, kako čovjekovo tako i Božansko. Premda naša ideja savršenog (nepromjenjivog) i beskonačnog bića nije potpuno adekvatna savršenom biću, ona je ipak jasna i razgovjetna/odjelita. Descartes kaže:

Preostaje tek da istražimo kojim sam načinom primio istu ideju od Boga: nisam je primio osjetilima niti mi je pak pridošla dok je nisam očekivao, kao što običavaju ideje osjetilnih stvari, kad se iste stvari vanjskim organima osjetila događaju ili se tako tek čini; niti sam je pak ja sam izmislio, jer njoj ne mogu ništa ni oduzeti niti joj dodati; preostaje stoga da mi je ona urođena isto tako kao što mi je urođena ideja mene samoga (Treća med.)

Mislim da je Descartesov najveći doprinos filozofskoj misli upravo u ovom pozivu na jasnoću i razgovjetnost/odjelitost u spoznavanju kako bismo izgradili temelje istinitosti. Temelji istinitosti su ustvari apriorne spoznaje. Apriorna spoznaja je da bitak jest.

Povukavši oštru razmeđnu crtu između bića (ono što jest) i ne-bića (ono što nije), Parmenid odbacuje svaku mogućnost unošenja ne-bića u biće, a to bi činila svaka promjena. Zastupati promjenu značilo bi zastupati mogućnost da nešto bude i ne bude, a takvo što se "ne može ni izreći ni misliti" (fr. 8,8) Parmenid ni ne bira previše riječi kad želi okarakterizirati one koji zastupaju takvu misao. Oni ih zove "slijepima i tupoglavima, zaglupljenim, bezglavim mnoštvom."

U jednom dubinskom (ontološkom) smislu Parmenid je sasvim u pravu. Nepromjenjivost (koju ti Liq pokušavaš problematizirati) Bitka-Boga je po meni (nisam siguran da li i na koji način i po Parmenidu) samo pojam kojim želim naglasiti da Bitak-Bog ne može NE biti!!!

U tom smislu je Logos (Božji Um)-Bitak-Bog nepromjenjiv i to je ono što mene jedino u kontekstu ontološkog dokaza zanima. Bilo kakvi drugi aspekti i varijacije na temu nepromjenjivosti (Heraklit vs eleaćani) mene uopće ne interesiraju niti su bitne za ovaj topic. I ne samo to, odlaženjem u širinu glede ovakvih akcidentalnih (i u suštini nerješivih) prijepora gubimo jasnoću i razgovjetnost spoznaje i iz prave filozofije (apriornih-metafizičkih zorova) zapadamo u buncanja "loše" filozofije koja ne može iznjedriti nikakvu pouzdanu istinu, a ono što se ne može temeljiti na stupovima apodiktičkih i apriornih spoznaja nije puno različitije od običnog snoviđenja.

[Sigmund]

Uvijek me fasciniralo što su sve neki vjernici, i neki drugi fanatici opčinjeni raznim ideologijama, u stanju učiniti, dokle su u stanju ići i koliko su ispraznih riječi u stanju potrošiti, ne bi li "dokazali" nedokazivo. Dovoljno je reći da su svi "argumenti" o postojanju boga odavno završili u ropotarnici filozofije. Smiješno je da netko još uvijek misli da ima smisla raspravljati o tome.

[LIQ]

KREACIONIST kaže:

želim naglasiti da Bitak-Bog ne može NE biti!!!

To da Bitak-Bog ne može NE biti je valjda svima logično.
I što dalje s tom činjenicom?

[LIQ]

Sigmund kaže:

Dovoljno je reći da su svi "argumenti" o postojanju boga odavno završili u ropotarnici filozofije. Smiješno je da netko još uvijek misli da ima smisla raspravljati o tome.

Da!, nema smisla nekoga uvjeravati da Bitak-Bog ne može NE biti.
Mnogi su argumenti odavno izrečeni, i netreba ih ponovo i ponovo izvlačiti
iz "ropotarnice" i nabrajati tko je kada upotrijebio koji.
Ono što bi moglo imati smisla je diskusija o tome što dalje s činjenicom
da Bog jest, naravno između onih koji tu činjenicu prihvaćaju.

[KREACIONIST]

LIQ kaže:

Da!, nema smisla nekoga uvjeravati da Bitak-Bog ne može NE biti.
Mnogi su argumenti odavno izrečeni, i netreba ih ponovo i ponovo izvlačiti
iz "ropotarnice" i nabrajati tko je kada upotrijebio koji.
Ono što bi moglo imati smisla je diskusija o tome što dalje s činjenicom
da Bog jest, naravno između onih koji tu činjenicu prihvaćaju.

Pa drug Sigmund očito ne prihvaća tu evidentnu činjenicu. Dakle, nije problem u tome što dalje s tom činjenicom, problem je u tome što se neki još uvijek skrivaju iza Kantove gramatičke kritike ontološkog dokaza bez obzira što je šuplja ko sito. Uvijek navodim najčuveniji Biblijski citat na tu temu, Rim 1,20:

U Bibliji piše: »Bezumnik reče u srcu: 'Nema Boga'« (Psalam 14,1; 53,1). Biblija ujedno naviješta da ljudi nemaju isprike što ne vjeruju u Stvoritelja Boga: »Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike« (Rimljanima 1,20). Prema Bibliji, svatko tko niječe postojanje Boga je bezumnik. Zašto onda ima toliko puno ljudi, uključujući i neke kršćane, koji spremno prihvaćaju da su znanstvenici koji vjeruju u evoluciju nepristrani tumači znanstvenih podataka? Prema Bibliji, svi su oni bezumnici! Bezumnost ne podrazumijeva nedostatak inteligencije. Većina znanstvenika koji vjeruju u evoluciju su genijalni po pitanju inteligencije. Bezumnost označava nesposobnost pravilne primjene znanja. U Izrekama 1,7 čitamo: »Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.«

Ja ne nabrajam samo tko je u povijesti filozofije upotrijebio koji argument za postojanje Boga, ja sam ponudio i svoje argumente za razliku od nekih koji se boje misliti svojom glavom, ali ih nije sram komentirati stvari o kojima nisu ništa pročitali, kako smo maloprije vidjeli u onoj susjednoj temi...

[džavo]

omg. kakva traljava metafizika.

[kor-im]

ok, dakle, ti si sad nama iznjeo da je tebi bitak bog i bog bitak, ti positovječuješ pojam bitak i pojam bog i onda je to tebi bitak-bog i tako dalje

šta sad stim?

[KREACIONIST]

kor-im kaže:

ok, dakle, ti si sad nama iznjeo da je tebi bitak bog i bog bitak, ti positovječuješ pojam bitak i pojam bog i onda je to tebi bitak-bog i tako dalje

šta sad stim?

Kažu da jedna slika govori više od 1000 riječi, dozvoli da ti odgovorim na tvoje duboko filozofsko pitanje jednom slikom:


Za one koji žele vidjeti skulpturu iz raznih kutova

Hvala!

[kor-im]

ok, jel razumiješ, da je sve šta si gore natipkao, ima smisla, samo ako poistovječuješ pojam bitak i pojam bog?

to se onda zove panteizam, nema problema

samo, time učitavaš dodatno značenje u pojam bitak

bitak se može koncipirati i tako da ga nema pretjerano smisla poistovječivati sa pojmom bog, osim ako se taj bog ne definira tako da paše

reči da bitak jest je praktički tautologija, ne govori nam ništa o tom bitku osim to da jest, što ima smisla jer rječ bitak koristimo za ono što jest
taj bitak ne dobiva ništa i ne gubi ništa time što ga ti poistovječuješ sa bogom, ali bog postaje specifičan bog kada ga poistovječuješ sa bitkom
ako zamislimo taj bitak kao nad-biće, pa to nad-biće nazovemo rječju bog, mjenja se način na koji koncipiramo stvarnost u nekom metafizičkom smislu, ustvari stvaramo simbolički sustav

tebi je bitno da je taj sustav točan

ja ti uopče ne dovodim u pitanje dali je točan, ne zanima me

želim ti reči naprosto da je taj sustav simbolički, da je to semantički odrađena simbolizacija, davanje i kombiniranje dodatnog značenja nečemu što možeš koncipirati, zapravo obična asociacija pojmova

e sad, šta stim šta ti pridaješ ta i ta značenja i asociacije onome što možeš koncipirati?

dakle tvoj bog je bitak, odnosno tebi je bitak sam ono što zoveš bog

ok, i?

[KREACIONIST]

@ kor-ime, jel po tebi ontološki dokaz postojanja Boga validan ili nije?

I šta s tim?

Ništa, odoh nacijepat malo drva, dao ženi da mi nacepa parče cepanice, pa je ceo dan nema nazad, al postavio sam ja njoj skrivenu kameru, i vidi šta sam imo za vidit, vider ti meni šta je ona ceo dan radila, jebo je ja, ja joj dao da mi nacepa parče wooda, a ona se ufatila strane jezike da vežba, za popizdit:
http://www.youtube.com/watch?v=BwFiLNcwZbk

[LIQ]

KREACIONIST kaže:

@ kor-ime, jel po tebi ontološki dokaz postojanja Boga validan ili nije?

Išao sam malo čitat o tom ontološkom dokazu (iako nisam prozvan) i nisam
pronašao validnost istog.

Ako je rečeno:

Bog posjeduje sva savršenstva
Postojanje je jedno od savršenstava
Bog postoji

onda je prva rečenica krivo rečena.
Trebala bi glasiti:

Ono što posjeduje sva savršenstva je Bog.

Pa ako je
Postojanje jedno od savršenstava

Onda možemo samo zaključiti da:
"jedna lasta ne čini proljeće"

[kor-im]

KREACIONIST kaže:

@ kor-ime, jel po tebi ontološki dokaz postojanja Boga validan ili nije?

I šta s tim?

mene iskreno ne zanima validnost ontoloških dokaza, jer je pomalo neozbiljno praviti se da je logička validnost jedina stvar koja je kod ontoloških dokaza problem

dakle pitanje dali je ontološki dokaz točan ili netočan u nekom tehničkom, formalno logičkom smislu, makar se to sve može fino sustavno razjasniti, je lažna dilema

ako netko prihvača da ontološki dokaz nešto konkretno i stvarno dokazuje, da kao zaključak ima ikakvu korelaciju sa stvarnošču, pa je stoga relevantan, naprosto zato što je, za tog nekog, takav dokaz logički validan, onda nešto jednostavno nije u redu sa načinom na koji taj netko razumije stvari... rečemo, takav čovjek nebi trebao razumjeti gdje je problem u tvrdnji da na vrhovima dvije igle potpuno jednakih dimenzija nužno stane duplo više ne-entiteta nego na vrhu samo jedne igle istih tih dimenzija

eto šta stim

mislim, jel razumiješ u čemu je problem?

[KREACIONIST]

kor-im kaže:

mene iskreno ne zanima validnost ontoloških dokaza, jer je pomalo neozbiljno praviti se da je logička validnost jedina stvar koja je kod ontoloških dokaza problem

dakle pitanje dali je ontološki dokaz točan ili netočan u nekom tehničkom, formalno logičkom smislu, makar se to sve može fino sustavno razjasniti, je lažna dilema

ako netko prihvača da ontološki dokaz nešto konkretno i stvarno dokazuje, da kao zaključak ima ikakvu korelaciju sa stvarnošču, pa je stoga relevantan, naprosto zato što je, za tog nekog, takav dokaz logički validan, onda nešto jednostavno nije u redu sa načinom na koji taj netko razumije stvari... rečemo, takav čovjek nebi trebao razumjeti gdje je problem u tvrdnji da na vrhovima dvije igle potpuno jednakih dimenzija nužno stane duplo više ne-entiteta nego na vrhu samo jedne igle istih tih dimenzija

eto šta stim

mislim, jel razumiješ u čemu je problem?

Možda u ovom:

http://www.reasonablefaith.org/conte...f-the-universe

[Beljki]

Sigmund kaže:

Uvijek me fasciniralo što su sve neki vjernici, i neki drugi fanatici opčinjeni raznim ideologijama, u stanju učiniti, dokle su u stanju ići i koliko su ispraznih riječi u stanju potrošiti, ne bi li "dokazali" nedokazivo. Dovoljno je reći da su svi "argumenti" o postojanju boga odavno završili u ropotarnici filozofije. Smiješno je da netko još uvijek misli da ima smisla raspravljati o tome.

A ne znam, Craigu navodno i ne ide bas tako lose (cujem, nije da sam ista njegovo citao) sto se tice samog teizma. Malo je kompliciranije kada se zeli dokazivati specificna (recimo krscasnska) ideologija, kreacionizam ili nesto slicno.