Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.08.2006., 11:04   #41
Osho – Vygian Bhairav Tantra, knjiga 1, poglavlje 39, 28 februar 1973,
Woodlands, Bombay, India

Od talasa do kosmičkog okeana


Shiva:

KAO ŠTO TALASI DOLAZE SA VODOM, A PLAMENOVI SA VATROM,
TAKO UNIVERZALNI TALASI DOLAZE SA NAMA
KUDA GOD TI UM LUTA, UNUTRA ILI SPOLJA,
BAŠ NA OVOM MESTU,
OVO.
KAD SI POTPUNO SVESTAN KROZ NEKO ČULO,
ODRŽI SE U TOJ SVESNOSTI.


Šri Aurobindo kaže negde da je čitav život joga – i to je tako. Sve može
postati meditacija. I ako sve ne postane meditacija, meditacija vam se nije
dogodila. Meditacija ne može biti deo, fragment. Ili je ima – a kad je ima,
potpuuno ste u tome – ili je nema. Ne možete deo svog života učiniti
meditativnim. To je nemoguće, i to je ono što se svuda pokušava.
Vi možete postati meditativni, ne deo vas; to je nemoguće, jer meditacija
je kvalitet vašeg postojanja. Ona je baš kao disanje; nastavljate da dišete
šta god radili. Bez obzira šta radite, stalno dišete. Dok hodate, sedite,
ležite, spavate, vi nastavljate da dišete. Ne možete to urediti na takav
način da nekad dišete a nekad ne dišete. To je kontinuum.
Meditacija je unutrašnje disanje, a kad kažem „unutrašnje disanje,“ mislim
to doslovno; to nije metafora. Baš kao što dišete vazduh, možete disati
svest, i čim počnete da udišete i izdišete svest, više niste samo fizičko
telo. I s tim početkom, kad započnete to više disanje – disanje svesti,
samog života, što i jeste – vi ulazite u jednu drugačiju oblast, drugačiju
dimenziju. Ta dimenzija je metafizika.
Vaše disanje je fizičko; meditacija je metafizička. Tako ne možete deo svog
života učiniti meditativnim. Ne možete meditirati ujutru a onda zaboraviti
na to. Ne možete otići u hram ili u crkvu da tamo meditirate pa izaći iz
svoje meditacije kad izađete iz hrama. To nije moguće, i ako to pokušavate,
pokušavaćete nešto lažno. Možete ulaziti i izlaziti iz crkve, ali ne možete
ulaziti u meditaciju i izlaziti iz nje. Kad uđete, ušli ste. Kuda god da
idete, sad ste vi meditacija. Ovo je jedna od osnovnih, primarnih,
elementarnih činjenica koju treba uvek pamtiti.
Možete ući u meditaciju odakle bilo, jer čitav život je u dubokoj
meditaiji. Brda meditiraju, zvezde meditiraju, cveće, drveće, elementi
meditiraju, sama Zemlja meditira. Čitav život meditira, i možete ući odakle
bilo; bilo šta može postati ulazom. Ovo je korišćeno. Zbog toga ima tako
puno tehnika; zbog toga im tako puno religija; zbog toga jedna religija ne
može razumeti drugu – jer su njihovi ulazi različiti. A ponekad ima
religija koje nisu poznate kao religije čak ni po imenu. Nećete prepoznati
određene osobe kao religiozne, jer njihov ulaz je tako različit.
Na primer, pesnik. Pesnik može ući u meditaciju a da ne ide nekom učitelju,
a da ne ide u neki hram, a da ni na koji način nije religiozan, nazovi
religiozan. Njegova poezija, njegova kreativnost, može postati ulaz; on
može ući kroz to. Ili grnčar koji samo pravi zemljane krčage može ući u
meditaciju samo praveći zemljane krčage. Sam taj zanat može postati ulazom.
Ili strelac može postati meditativan kroz svoje streličarstvo, ili
baštovan, ili bilo ko, može ući odakle bilo. Boilo šta što umete da radite
može postati vrata. Ako se kvalitet svesti promeni dok radite nešto, to
postane tehnika. Dakle, može postojati onoliko tehnika koliko možete
zamisliti. Bilo koji čin može postati vrata. Znači, taj čin, tehnika,
način, metod, nije primaran, ali je kvalitet svesti koji unosite u taj čin
osnovna stvar.
Kabir, jedan od najvećih mistika Indije, bio je tkač, i ostao je tkač čak i
kad je postigao. Imao je hiljade i hiljade učenika, i oni bi dolazili i
govorili mu: "Prestani sad da tkaš. Ne treba ti to. Mi smo ovde i služićemo
ti na svaki način.“
Kabir bi se smejao i govorio: „Ovo tkanje nije samo tkanje. Ja pravim
platna – to je spoljni čin – ali istovremeno se unutar mene događa nešto
što ne možete videti. Ovo je moja meditacija.“ Kako tkač može biti
meditator kroz tkanje? Ako je kvalitet uma koji unosite u tkanje
meditativan, onda taj čin nije bitan; on je nebitan.
Jedan drugi mistik bio je grnčar, ime mu je bilo Gora. Radio je na
zemljanim krčazima, i plesao bi i pevao dok je pravio svoje krčage. Dok je
pravio krčag na točku, dok se krčag centrirao na točku i on bi se centrirao
u samom sebi. Neko bi video samo jednu stvar: točak se kretao, zemljani
krčag se pojavljivao i on je centrirao krčag. Gledali ste samo jedno
centriranje. Istovvremeno se dešavalo još jedno centriranje: on se takođe
centrirao. Dok je cntrirao krčag, dok je pomagao krčagu da se pojavi, on se
takođe pojavljivao u nevidljivom svetu unutrašnje svesti. Kad je krčag
napravljen, to nije bilo stvarno ono na čemu je radio; on je takođe stvarao
samog sebe.
Biolo koji čin može postati meditativan, i jednom kad saznate kako neki čin
postaje meditativan, možete preobraziri sve svoje činove u meditaciju. Onda
čitav život postane joga. Hodanje ulicom ili rad u kancelariji ili samo
sedenje bez ikakve aktivnosti – samo biti u praznom hodu ili bilo šta –
može postati meditacija. Upamtite dakle: Meditaija ne pripada činu; ona
pripada kvalitetu koji unosite u taj čin. Sada
ćemo ući u ove tehnike:
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2006., 11:06   #42
Prva:

KAO ŠTO TALASI DOLAZE SA VODOM, A PLAMENOVI SA VATROM,
TAKO UNIVERZALNI TALASI DOLAZE SA NAMA

Najpre pokušajte da razumete šta je talas, a onda možete osetiti kako vam
ova svest talasa može pomoći da uđete u meditaciju. Gledajte talase u
okeanu. Oni se pojavljuju; oni postoje u jednom smislu, no ipak, u dubljem
smislu, njih nema. Ovo je prva stvar koju treba razumeti u vezi talasa.
Talas se pojavljuje; on postoji u u izvesnom smislu, ali ipak ga nema u
jednom dubljem smislu. U dubljem smilsu, samo okean postoji. Ne možete
imati talas bez okeana, pa čak i dok je talas prisutan, samo okean postoji.
Talas je samo oblik, nije supstanca. Okean je supstancijalan; talas je samo
oblik.
Zbog jezika se stvaraju mnogi problemi. Zbog toga što kažemo „talas,“
izgleda kao da je talas neka stvar. Bilo bi bolje ako bi koristili ne
talas, nego „talasanje.“ Ne postoji talas, samo talasanje – samo aktivnost,
ne stvar; samo kretanje, ne supstanca; samo proces, ne materija. Materija
je okean; talas je samo oblik. Okean može biti tih. Talasi mogu iščeznuti,
ali okean će postojati.
Okean može biti tih ili u pokretu ili može biti u velikoj aktivnosti ili ne
biti u aktivnosti, ali ne možete naći mirni talas. Talas je aktivnost, nije
supstanca. Kada ima aktivnosti, ima talasa: to je talasanje, kretanje –
prost oblik kretanja. Ali kad tišina dođe, kad neaktivnost dođe, talas više
nije, a okean jeste. U oba slučaja, okean je stvarnost. Talas je samo oblik
igre. Talas se dogodi i iščezne, okean ostaje.
Drugo, talasi se pojavljuju pojedinačno. Svaki talas ima svoju sopstvenu
ličnost – jedinstvenu, drugačiju od nekog drugog. Nrema dva ista talasa.
Neki talasi su veliki, neki talasi su mali. Oni imaju svoju sopstvenu
jedinstvenu karakteristiku. Svaki talas ima sebi svojstven karakter, i
naravno, svaki talas je drugačiji od drugog. Jedan talas se može podići,
drugi može umreti. Dok se jedan uzdiže, drugi umire, Oba ne mogu biti isto
jer se jedan uzdiže,drugi umire. Ipak, stvarnost iza oba talasa je ista.
Oni izgledaju različiti, izgledaju odvojeni, izgledaju pojedinačni, ali taj
izgled je varljiv. Duboko dole, samo okean jeste, i bez obzira na to koliko
izgledali nepovezani, oni su povezani. I dok se jedan talas uzdiže a drugi
umire, vi ne možete videti nikakav odnos; odnos se možda ne pojavljue, jer
kako može talas koji se uzdiže biti povezan sa talasom koji umire?
Starac umire a dete se rađa: kako su oni povezani? Ako su poveani, oboje će
umreti zajedno ili će se roditi zajedno. Dete se rodio a starac je umro;
jedan talas umire, drugi se uzdiže. Ali talas koji se uzdiže može
prikupljati energiju od talasa koji umire. Umirući talas mu možda pomaže,
svojom smrću, da se uzdigne. Talas koji iščezava može bviti uzrok talasu
koji se uzdiže. Duboko dole, oni su povezani u jednom okeanu.
Oni nisu drugačiji; oni nisu nepovezani, nisu odvojeni. Njihova
individualnost je lažna i iluzorna. Oni su neindividualni. Čini se da
njihova dualnost jeste, ali nije tako: njihova nedualnost je istina
Sada će mi opet trebati izreka: KAO ŠTO TALASI DOLAZE SA VODOM, A
PLAMENOVI SA VATROM, TAKO UNIVERZALNI TALASI DOLAZE SA NAMA. Mi smo samo
talasi u kosmičkom okeanu. Meditirajte nad tim, dopustite da ovo osećanje
siđe duboko u vas. Počnite da osećate svoje disanje baš kao uzdizanje
talasa. Udahnete, izdahnete, a dah koji ulazi u vas je dah nekog drugog
samo trenutak ranije, a dah koji izlazi iz vas postaće dah nekog drugog u
sledećem trenutku. Disanje je baš kao talasanje u okeanu života. Vi niste
odvojeni – samo su talasi odvojeni. Jedno ste duboko dole. Mi imamo
udruženost; individualnost je lažna i iluzorna. Zbog toga, ego je jedina
prepreka. Individualnosrt je lažna. Čini se da to jeste, ali to nije
stvarno. Ono stvarno je ne-individualno, okeansko, združenost.
Zbog toga je svaka religija protiv egoističkog stava. Osoba koja kaže da
nema Boga, možda nije nereligiozna, ali osoba koja kaže „ja sam“ jeste
nereligiozna.
Gautam Buda je bio ateist; on nije verovao u Boga, Mahavira Vardhaman bio
je ateist; nije verovao u nekog Boga, ali oni su postigli, oni su stigli,
ostvarili totalnost, celovitost. Ako ne verujete niukakvoog Boga, vi možda
niste nereligiozni, jer Bog nije bazičan za religiju. A čak ako i verujete
u Boga, sa egoističkim umom ste nereligiozni. Sa ne-egoističkim umom, nema
potrebe verovati u Boga. Vi padate u božansko automatski. Bez ega, ne
možete se držati talasa; morate pasti do okeana. Sa egom , nastavljate da
se držite talasa. Gledajte na život kao okean, a osetite sebe baš kao da
ste talas i dopustite ovom osećanju da uđe u vas.
Možete koristiti ovu tehnuku na mnogo načina. Dišući, osetite da okean diše
u vama. Okean dolazi k vama, izlazi, ulazi. Sa svakim udahom, osetite kako
se podže talas, sa svakim izdahom osetite talas koji umire. A između tih
dvaju talasa, ko ste vi? Samo praznina, shunya – prazno. Sa tim osećanjem
praznog, bićete transfornisani. Sa tim osećanjem praznine, sav vaš jad će
iščeznuti, jer za jad je potrebno središte – i uz to, lažno središte. Ono
prazno je vaše stvarno središte. Sa njim nema jada; u dubokom ste spokoju:
Zbog toga što vas nema, ko može biti napet? Ispunjeni ste blaženošću. Nije
što ste vi ispunjeni blaženošću, već zato što vas nema, samo blaženost
jeste. Bez vas, možete li stvoriti jad? Zbog toga Buda nikad ne kaže d će u
tom stanju, vrhovnom stanju, biti ANANDA – blaženost. On nikad to ne kaže.
On kaže da neće biti jada, to je sve. Priča o blaženosti vas može zavesti,
zato Buda kže da ne tražite blaženost; prosto pokušajte da saznate kako
možete biti bez jada. A to znači, kako možete biti bez sebe samih.
Koji je naš problem? Problem je što sam talas misli da je odvojen od
okeana; tada postoje problemi. Ako talas sebe smatra odvojenim od okeana,
odmah će doći strah od smrti. Talas mora umreti i talas može videti svuda
unaokolo umiruće talase. I ne možete dugo obmanjivati sebe. Talas vidi da
drugi talasi umriu, i talas zna da je, čak i u njegovom podizanju, tu negde
skrivena smrt, jer oni drugi talasi su se trenutak ranije uzdizali, a sada
padaju, iščezavaju. Dakle, umrećete. Ako talas misli za sebe da je odvojen
od okeana, strah od smrti će se sigrno pojaviri pre ili kasnije. Ali ako
talas zna da on nije i da samo okean jeste, nema straha pd smrti. Samo
talas može umreti, okean ne. Ja mogu umreti ali ne i život. Vi možete
umreti, i umrećete - - ali neće kosmos, neće postojanje. Postojanje
nastavlja da se talasa. Ono se talasalo u vama, talasaće se u drugmia. I
dok vaš talas možda iščezava, baš tim vašim iščeznuućem drugi talasi će
iskrsnuti, a okean traje.
Čim se odvojite od oblika talasa, i postanete jedno i osetite jedno i
realizujete jednost sa okeanom, onim bezobličnim, , za vas nema smrti.
Inače, strah od smrti će stvarati jad. U svakom bolu, u svakoj muci, u
svakom nemiru, osnovni strah je od smrti. Bojite se, drhtite. Možda niste
svesni toga, no ako prodrete unutra, ustanovićete da u svakom trenutku
postoji drhtanje jer ćete umreti. Možete stvarati mnoga obezbeđenja, možete
praviti tvrđavu oko sebe, ali ništa neće pomoći. Ništa neće pomoći! Prah
ide prahu! Ponovo ćete se srušiti. Jeste li ikada oazaili ili jeste li
ikada meditirali nad činjenicom, kad samo idete putem, da vam se prašina
hvata na cipelu? Ta prašina je možda bila telo Napoleona, Aleksandra
Velikog. Negde tamo, Aleksandar je sada samo prašina, a ta prašina koja vam
se hvata na cipelu možda je nekada bila telo Aleksandrovo.
Isti slučaj biće sa vama. Sad ste ovde, sledećeg trenutka nećete biti; isti
slučaj će biti i sa vama! Pre ili kasnije, prašina će otići u prašinu,
talas će iščezuti. Strah steže. Samo zamislite sebe kao prašinu koja se
hvata na nečiju cipelu ili zamislite nekog grnčara kako pravi zemljani vrč
od vas, od vašeg tela, od tela vaše voljene, ili zamislite sebe kako
ulazite u crva ili kako postajete drvo. No, to se događa. Sve je oblik, a
oblik mora umreti. Samo ono bezoblično je večno. Ako se držite oblika, ako
se identifikujete sa oblikom, ako se osećate kao obličje talasa, sami
ulazite u nevolju.
Vi ste okean, niste talas.
Ova meditacija može pomoći; ona vam može doneti metamorfozu, ona može
postati preobražaj. Ali dopustite da se to raširi po celom vašem žviotu.
Dok dišete, mislite; dok jedete , mislite; dok hodate mislite. Mislite dve
stvari – da je oblik uvek talas, a da je bezoblično uvek okean. Bezoblično
je besmrtno; oblik je smrtan. I nije da ćete umreti jednog dana, vi umirete
svakodnevno. Detinjstvo umre i mladost se rađa; onda mladost umire i
starost se rađa; onda starost umire i oblik iščezava. Svakog trena umirete
u nešto drugo; nešto drugo se rodi. Vaš prvi dan rođenja nije prvi dan
vašeg jedinog rođenja, to je rposto deo mnogobrojnih budućih rođenja. I
smrt ovog vašeg života nije prva smrt: to je samo smrt ovog života. Umirali
ste ranije. Svakog trena nešto umire i nešto drugo se rađa. Neki deo vas
umire; neki drugi deo se rađa.
Fiziolozi kažu da za sedam godina ništa staro ne ostane u vašem telu: sve
se promeni – svaka ćelija. Ako ćete živeti sedamdeset godina, deset puta i
više će vam se telo uklanjati, ponovo i ponovo. Svakih sedam godina imate
novo telo. Ne iznenada, nego se svakog trenutka nešto menja
Vi ste talas, a to je nešto nesupstancijalno; svakog trenutka se menjate. A
talas ne može biti statičan, talas se mora menjati; talas mora biti stalno
u kretanju. Ne može biti pojave poput talsa koji se ne kreće. Kako to može
biti? Talas koji se ne kreče nema smisla. Postoji kretanje,proces; vi ste
proces, kretanje. Ako ostanete poistovećeni sa ovim kretanjem i procesom i
mislite da ste zatvoreni između rođenja i smrti, bićete u jadu. Onda
pojavnost vidite kao stvarnost. To je ono što Šankara zove MAYA – iluzija.
Okean je BRAHMAN, okean je istina.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.08.2006., 11:07   #43
Dakle mislite sebe kao talas, ili kao kontinuum talasa koji se podižu ili
padaju, i budite samo svedok tome. Ne možete učiniti ništa. Ti talasi će
iščeznuti. Ono što se pojavilo mora nestati, ništa se ne može učiniti u
vezi toga. Svaki napor je apsolutno beskoristan. Samo jedna stvar se može
učinitii, a to je da se bude svedok ovom obliku talasa. Čim postanete
svedokom, , iznenada ćete postati svesni nečega što je iza talasa, što
transcendira talas, što je i u talasu i izvan talasa, što oblikuje talas, a
ipak prevazilazi, što je okean.
KAO ŠTO TALASI DOLAZE SA VODOM, A PLAMENOVI SA VATROM,
TAKO UNIVERZALNI TALASI DOLAZE SA NAMA. Univerzalni talasi sa nama. Vi
niste, univerzalno jeste – i ono se talasa kroz vas. Osetite to,
kontemplirajte to, meditirajte nad tm. Dopustite da vam se to događa na
mnogo, mnogo načina,
Govorio sam vam o disanju. U vama iskrsne seksualna želja: osetite to – ne
kao svoju želju, nego baš kao okean koji se talasa u vama, baš kao život
koji pulsira, baš kao život koji se talasa u vama.
Susrećete se u ljubavnom činu: nemojte misliti o tome kao o susretu dvaju
talasa, nemojte misliti o tme kao o susretu dvaju osoba. Umesto toga,
mislite o tome kao o prožimanju dveju osoba. Nema vište dve osobe. Talasi
su iščezli; samo okean je ostao. Tada seksualni čin postaje meditacija. Šta
god vam se događa, osećajte to ne kao da se to događa vama, nego kao da se
događa kosmosu. Vi ste samo deo toga – samo talas na površini. Prepustite
sve Univerzumu.
Dogen, Zen Učitelj, imao je običaj da kaže, kad je osećao glad, rekao bi:
„Čini se da je univerzum gladan kroz mene.“ Kad bi bio žedan rekao bi:
„’Postojanje je žedno u meni.“ To je ono ka čemu će vas voditi ova
meditacija. Tada se sve rasipa iz vašeg ega i postaje deo univerzuma. Onda,
šta god se dešava, dešava se postojanju samom; vas više nema ovde. Onda
nema greha. Onda nema odgovornosti.
Ne mislim da ćete postati neodgovorni; ne mislim da ćete postati grešnik.
Grreh će biti nemoguć, jer greh se može dogoditi samo oko ega. Neće biti
odgovornosti jer greh se može dogoditi samo blizu ega. Neće bti
odgovornosti jer sada nećete moći da budete neodgovorni. Samo vi jeste,
dakle , kome možete biti odgovorni? I sad, ako vidite da neko umire,
osećaćete da vi umirete sa njim, u njemu. Univerzum umire i vi ste deo
toga.
Ili ako ćete videti neki cvet kako cveta, vi ćete cvetati s njim. Čitav
univerzum će sada postati vi. Bti u takvoj dubokoj srodnosti i harmoniji
znači biti u SAMADHIju.
Meditacija je put, a ova harmonija jednosti sa svim je svršetak, cilj.
Pokušajte to!. Pamtite okean i zaboravite talas. I kad god se setite talasa
pa počnete da se ponašate kao talas, setite se, činite nešto naopako i
stvorićete jad zbog toga.

Ne postoji Bog koji vas kažnjava. Kad god padnete kao žrtva neke iluzije,
vi kažnjavate sami sebe. Zakon, DHARMA, Tao je prisutan. Ako uđete u
harmoniju sa tim, osećate se blaženi. Ako krenete protiv toga, osećate da
ste jadni. Nrema nikoga tamo da sedi na nebesima da bi vas kažnjavao . Ne
postoji zapis o vašim gresima; nema potrebe za tim. To je baš kao
gravitacija. Ako hodate ispravno, gravitacija je pomoć. Ne možete hodati
bez nje. Ako hodate pogrešno, srušićete se, možete se polomiti. Ali niko
vas ne kažnjava; to je samo zakon, gravitacija – nepersonalna gravitacija
Ako hodate pogrešnno, pašćete, polomićete se. Ako hodate ispravno,
koristite gravitaciju. Energija se može koristiti pogrešno ili ispravno.
Kad se osećate kao talas, protiv ste univerzalnog zakona’, protiv ste
stvarnosti. Tada ćete sebi stvarati jad.
To je ono što znači zakon KARME. Nema zakonodavca; Bog nije sudija. Ružno
je biti sudija, a ako bi Bog bio sudija, bilo bi mu potpuno dosadno, inače
bi poludeo do sada. On nije sudija, nije kontrolor, nije zakonodavac.
Univerzum ima svoje sopstvene zakone, a osnovni zakon je da biti realan
znači biti u blaženosti, biti nerealan znači biti u jadu.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2006., 12:52   #44
Osho
The Discipline of Transcendence, Knjiga 2, Poglavlje 11

O PROSVETLJENJU

Secam se sudbonosnog dana, 21.marta, 1953. Radio sam tokom mnogih
zivota ? radio sam na sebi, borio se, cinio sve sto moze da se cini - a nista se nije dogadjalo.

Sada razumem zasto se nista nije dogadjalo. Sàm taj napor je bio
prepreka, sàme lestve su sprecavale, sàm nagon za traganjem je bio
prepreka. Ne da covek moze dospeti bez traganja. Traganje je potrebno,
ali onda dodje trenutak kada traganje mora da bude odbaceno. Camac je
potreban da bi se presla reka, ali onda dodje trenutak kada morate da
izadjete iz camca i potpuno zaboravite na njega i napustite ga. Napor
je potreban, bez napora nista nije moguce. A takodje, jedino sa
naporom, nista je moguce.

Upravo pred dvadesetprvi mart 1953, sedam dana ranije, ja sam prestao
da radim na sebi. Dodje trenutak kada vidis svu uzaludnost napora.
Ucinio si sve sto mozes, a nista se ne dogadja. Ucinio si sve sto je
ljudski moguce. Sta drugo onda mozes da ucinis? U cistoj
bespomocnosti, covek odbacuje svako traganje.

I onog dana kada je traganje prestalo, onog dana kad nisam tragao za
nicim, onog dana kad nisam ocekivao da se nesto dogodi, pocelo je da
se dogadja. Podigla se nova energija. To nije dolazilo iz nekog izvora.
To je dolazilo ni iz cega i niotkuda i odasvud. Bilo je u drvecu i u
stenama i nebu i suncu i vazduhu - bilo je svuda. A ja sam tragao tako
mukotrpno, i mislio sam da je to veoma daleko. A bilo je tako blizu i
tako blisko.

Bas zbog toga sto sam neumorno tragao, bio sam postao nesposoban da
vidim blizu. Traganje je uvek za dalekim, traganje je uvek za
udaljenim - a to nije bilo udaljeno. Bio sam postao dalekovid, bio sam
izgubio kratkovidost. Oci su bile postale fokusirane na ono daleko,
horizont, i bile su izgubile kvalitet da vide ono sto je sasvim blizu,
sto te okruzuje.

Onoga dana kada je prestao napor, ja sam takodje stao. Jer ne mozes da
postojis bez napora, i ne mozes da postojis bez zelje, i ne mozes da
zivis bez stremljenja.

Pojava ega, sopstva, nije stvar, to je proces. To nije supstanca koja
sedi tu u tebi, ti to moras da stvaras u svakom trenutku. To je kao
okretanje pedala na biciklu. Ako okreces pedale, on ide sve dalje, ako
ne okreces pedale, on stane. Moze ici malo zbog proslog impulsa, ali
onog trenutka kad prestanes da okreces pedale, zapravo, bicikl pocne
da se zaustavlja. On nema vise energije, nema vise moci da ide bilo
kuda. On ce se srusiti i kolabirati.

Ego postoji zato sto nastavljamo da okrecemo pedale zelje, zato sto
nastavljamo da tezimo da dobijemo nesto, zato sto skacemo ispred samih
sebe. Upravo to je fenomen ega - skok ispred sebe, skok u buducnost,
skok u sutrasnjicu. Skok u ono sto ne postoji stvara ego. Zbog toga
sto potice iz nepostojeceg, on je nalik na fatamorganu. To se sastoji
od zelje i nicega vise. To se sastoji samo od zedji i niceg vise.

Ego nije u sadasnjosti, on je u buducnosti. Ako si u buducnosti, tada
je, cini se, ego vrlo supstancijalan. Ako si u sadasnjosti, ego je
opsena, pocinje da iscezava.

Onog dana kada sam prestao da tragam... i nije ispravno reci da sam ja
prestao da tragam, bolje ce biti da se kaze: onog dana kada je
prestalo traganje. Dopusti da to ponovim: bolji nacim da se to kaze je
da je to dan kada je prestalo traganje. Jer ako ja to zaustavljam,
onda sam ja opet prisutan. Sada to prestajanje postaje moj napor, sada
prestajanje postaje moja zelja, i zelja nastavlja da postoji na jedan
veoma suptilan nacin.

Ti ne mozes prestati da zelis; mozes samo da to razumes. U samom
razumevanju je prestajanje toga. Upamti, niko ne moze da prestane da
zeli, a stvarnost se dogadja samo kada zelja prestane.

Dakle, ovo je dilema. Sta da se radi? Zelja je tu, a prosvetljene
osobe stalno govore da zelja mora da bude zaustavljena, i nastavljaju
odmah zatim govoreci da ne mozes da zaustavis zelju. Pa sta da se
radi? Ostavljas ljude u nedoumici. Oni su u zelji, sigurno. Kazes da
ona mora da bude zaustavljena - u redu. A onda kazes da ne moze da
bude zaustavljena. Sta onda treba da se uradi?

Zelja mora da se razume. Ti je mozes razumeti, mozes samo da vidis
njenu uzaludnost. Potrebna je neposredna percepcija, i potrebno je
neposredno prodiranje. Pogledaj u zelju, samo vidi sta je to, i
videces laznost toga, i videces da to ne postoji. I zelja padne i,
istovremneno, u tebi nesto pada.

Zelja i ego postoje u saradnji, oni koordiniraju. Ego ne moze da
postoji bez zelje, zelja ne moze da postoji bez ega. Zelja je
projektovani ego, ego je introjektovana zelja. Oni su zajedno, dva
aspekta iste pojave.

Onog dana kada je prestalo zeljenje, osetio sam se veoma beznadezno i
bespomocno. Nema nade, jer nema buducnosti. Nema se cemu nadati, jer
se pokazalo da je svako nadanje uzaludno, to ne vodi nikuda. Ides u
krugovima, to nastavlja da se njise pred tobom, to nastavlja da stvara
nove opsene, stalno te poziva: 'Hajde, trci brze, stici ces.' Ali
koliko god ti brzo trcao, nikada ne stizes.

Zbog toga, Buda to zove iluzijom. To je kao horizont koji vidis oko
Zemlje. On se pricinjava, ali ne postoji. Ako krenes, on se stalno
udaljava od tebe. Sto brze trcis on se brze udaljava. Sto sporije
ides, on ce se sporije udaljavati. Ali jedna stvar je sigurna -
rastojanje izmedju tebe i horizonta ostaje apsolutno isto. Cak ni za
jedan jedini pedalj ne mozes smanjiti rastojanje izmedju sebe i
horizonta.

Ne mozes smanjiti rastojanje izmedju sebe i svoje nade. Nada je
horizont. Ti pokusavas da premostis sebe do horizonta, do nade, do
projektovane zelje. Zelja je most, most od sna - jer horizont ne
postoji, ne mozes praviti most ka njemu, mozes samo sanjati o mostu.
Ne mozes biti udruzen sa onim sto ne postoji.

Onog dana kada je zelja prestala, onog dana kada sam pogledao u nju i
shvatio, ona je bila jednostavno uzaludna. Bio sam bespomocan i bez
nade. Ali bas u tom trenutku nesto je pocelo da se desava. Pocelo je
da se desava ono isto na cemu sam kroz mnoge zivote radio, a nije se
desavalo.

U tvojoj beznadeznosti je jedina nada, a u tvojoj bezzeljnosti je
jedino tvoje ispunjenje, a u tvojoj ogromnoj bespomocnosti, odjednom
citavo postojanje pocne da ti pomaze.

Ono ceka. Kad vidi da radis svojevoljno, ono ne smeta. Ono ceka, moze
da ceka beskonacno, jer za njega nema zurbe. Ono je vecnost. Onog
trenutka kada nisi svojevoljan, onog trenutka kad padnes, onog
trenutka kad isceznes, citavo postojanje jurne ka tebi, ulazi u tebe.
I po prvi put stvari pocnu da se desavaju.

Sedam dana sam ziveo u vrlo beznadeznom i bespomocnom stanju, ali u
isto vreme, nesto je iskrslo. Kad kazem beznadezan, ja ne mislim na
ono sto ti podrazumevas pod beznadeznim. Prosto hocu da kazem da nije
bilo nade u meni. Nada je bila odsutna. Ne kazem da sam bio bez nade i
tuzan. Bio sam srecan zapravo, bio sam vrlo smiren, tih i pribran i
usredisten. Bez nade, ali u potpuno novom smislu. Nade nije bilo, pa
kako je moglo biti beznadeznosti? Obe su bile iscezle.

Beznadeznost je bila apsoluutna i potpuna. Nada je bila iscezla i sa
njom njen parnjak, beznadeznost, takodje je bila iscezla. Bilo je to
jedno potpuno novo iskustvo - biti bez nade. To nije bilo negativno
stanje. Moram da koristim reci - ali to nije bilo negativno stanje.
Bilo je apsolutno pozitivno. To nije bilo tek odsustvo, osetilo se
prisustvo. Nesto se prelivalo u meni, mene je prelivalo.

A kada kazem da sam bio bespomocan, ja ne podrazumevam rec u recnickom
smislu. Ja prosto kazem da sam bio bez sebe. To je ono sto mislim kada
kazem bespomocan. Prepoznao sam cinjenicu da me nema, tako ne mogu da
zavism od sebe, tako ne mogu da stojim na svom sopstvenom tlu - nije
bilo tla ispod. Bio sam u ambisu... ambisu bez dna. Ali nije bilo
straha zato sto nije bilo niceg sto bi trebalo zastititi. Nije bilo
straha, jer nije bilo nikoga ko bi bio uplasen.

Tih sedam dana su bili dani ogromne transformacije, totalne
transformacije. A poslednjeg dana, prisustvo jedne totalno nove
energije, novog svetla i novog ushicenja, postalo je tako intenzivno
da je bilo skoro nepodnosljivo - kao da sam eksplodirao, kao da sam
ludeo od blazenstva. Novi narastaj na Zapadu ima pravu rec za to - bio
sam okamenjen, opijen.

Bilo je nemoguce tome dati bilo kakav smisao, sta se desavalo. Bio je
to jedan vrlo ne-smisleni svet - tesko da se shvati, tesko da se stavi
u neke kategorije, tesko, tesko da se koriste reci, jezici,
objasnjenja. Svi sveti spisi su izgledali mrtvi i sve reci koje su
koriscene za ovo iskustvo izgledale su vrlo blede, anemicne. Ovo je
bilo tako zivo. Bilo je kao talas plime blazenstva.

Citav dan je bio cudan, divan, i to je bilo slamajuce iskustvo.
Proslost je iscezavala, kao da nikada nije bila pripadala meni, kao da
sam o njoj negde bio citao, kao da sam bio sanjao o njoj, kao da je to
bila necija tudja prica koju sam cuo i kao da mi je neko pricao.
Oslobadjao sam se proslosti, iskorenjivao sam se iz svoje istorije,
gubio sam svoju autobiografiju. Postajao sam ne-postojanje, ono sto
Buda zove anata. Granice su iscezavale, razlike su iscezavale.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2006., 12:54   #45
Um je iscezavao; bio je milionima milja daleko. Bilo je tesko
dohvatiti ga, on je jurio sve dalje, a nje bilo nagona da se on zadrzi
blizu. Bio sam prosto indiferentan na sve to. To je bilo u redu. Nije
bilo nagona da se ostane u kontinuitetu sa prosloscu.

Do veceri je postalo tako tesko to podnositi - bolelo je, bilo je
bolno. Bilo je to kao kad zena treba da se porodi, kad dete treba da
se rodi, i zena trpi ogroman bol - porodjajne trudove.

U tim danima sam obicno odlazio na spavanje negde oko dvanaest ili
jedan sat nocu, ali toga dana je bilo nemoguce ostati budan. Oci su mi
se sklapale, bilo je tesko dtrzati ih otvorene. Nesto je bilo vrlo
izvesno, nesto je trebalo da se dogodi. Bilo je tesko reci sta je to -
mozda ce to biti moja smrt - ali straha nije bilo. Bio sam spreman na
to. Onih sedam dana su bili tako lepi da sam bio spreman da umrem,
nista drugo nije bilo potrebno. Oni su bili tako neizmerno blazeni,
bio sam tako zadovoljan, da ako je smrt dolaazila, bila je dobrodosla.

Ali nesto je trebalo da se dogodi - nesto kao smrt, nesto vrlo
drasticno, nesto sto ce biti ili smrt ili novo rodjenje, raspece ili
uskrsnuuce - ali nesto od ogromnog znacaja bilo je tu odmah iza ugla.
I bilo je nemoguce da drzim oci otvorene. Bio sam opijen.

Otisao sam da spavam negde oko osam. To nije licilo na spavanje. Sada
mogu da razumem ono sto Patandjali misli kada kaze da su spavanje i
samathi slicni. Samo sa jednom razlikom - sto si u samathiju potpuno
budan i spavas takodje. Usnuo i budan istovremeno, citavo telo
opusteno, svaka celija tela potpuno opustena, svako funkcionisanje
opusteno, a ipak svetlost svesti gori u tebi... jasno i bez dima.
Ostanes budan a ipak relaksiran, opuusten ali potpuno svestan. Telo je
u najdubljem mogucem snu, a tvoja svest je na svom vrhuncu. Susrecu se
vrhunac svesnosti i dolina tela.

Zaspao sam. Bio je to vrlo cudan san. Telo je usnulo, ja sam bio
budan. To je bilo tako cudno - kao da je covek bio rstrgan u dva
smera, dve dimenzije; kao da je polarnost postala potpuno fokusirana,
kao da sam bio obe polarnosti zajedno... sretali su se pozitivno i
negativno, sretali su se spavanje i svest, sretali su se smrt i zivot.
To je trenutak kad mozes da kazes "srecu se stvoritelj i stvoreno."

To je bilo neobicno. Po prvi put te to sokira do samih korena,
poljulja tvoje temelje. Nikada ne mozes biti isti nakon tog iskustva;
ono donosi novu viziju tvom zivotu, novi kvalitet.

Negde oko dvanaest, oci su mi se iznenada otvorile - ja ih nisam bio
otvorio. San je prekinulo nesto drugo. Osetio sam neko veliko
prisustvo oko sebe u sobi. Bila je to veoma mala soba. Osetio sam
pulsirajuci zivot svuda oko sebe, veliko treperenje - gotovo nalik na
uragan, veliku oluju svetlosti, radost, ekstazu. Davio sam se u tome.

To je postalo tako neizmerno stvarno da je sve postalo nestvarno.
Zidovi sobe su postali nestvarni, kuca je postala nestvarna, moje
sopstveno telo je postalo nestvarno. Sve je bilo nestvarno jer je sada
po prvi put bila stvarnost

Zato, kada Buda i Sankara kazu da je svet maya, iluzija, nama je tesko
da to razumemo. Jer mi poznajemo samo ovaj svet, nemamo nikakvo
poredjenje. Ovo je jedina stvarnost za koju znamo. O cemu to ovi ljudi
govore - ovo je maya, iluzija? Ovo je jedina stvarnost. Ako ne saznate
ono stvarno realno, njihove reci ne mogu biti shvacene, njihove reci
ostanu teorijske. One lice na hipoteze. Mozda ovaj covek predlaze
filosofiju - 'Svet je nestvaran.'

Kada je Beerkli na Zapadu rekao da je svet nestvaran, setao je sa
jednim od svojih prijatelja, vrlo logicnim covekom; taj prijatelj je
bio gotovo skeptik. Podigao je kamen sa puta i jako udario Berklija po
nozi. Berkli je kriknuo, krv je jurnula, i skeptik rece: "A sad, svet
je nestvaran, a? Kazes da je svet nestvaran? - zasto si onda kriknuo?
Ovaj kamen je nestvaran? - zasto si onda kriknuo? Zasto omda dtrzis
nogu i zasto iskazujes toliki bol u muku na svom licu? Prestani sa
tim. To je nestvarno.

Sada ovaj tip coveka ne moze razumeti sta Buda muisli kada kaze da je
svet opsena. On ne misli da mozes proci kroz zid. On ne kaze to - da
mozes jesti kamenje i da ne pravi nikakvu razliku jedes li hleb ili
kamenje. On ne kaze to.

On kaze da ima jedna stvarnost. Jednom kada je spoznas, ova takozvana
stvarnost prosto izbledi, prosto postane nestvarna. Sa visom
stvarnoscu u viziji, javlja se poredjenje, imace me.

U snu, san je stvaran. Ti sanjas svake noci. San je jedna od najvecih
aktivnosti koju stalno cinis. Ako zivis sezdeset godina, dvadeset
giodina ces spavati i skoro deset godina ces sanjati. Deset godina u
zivotu - nista drugo ne radis tako mnogo. Deset godina stalnog
snevanja - pomuisli samo na to. I svake noci... I svakog jutra kazes
da je to bilo nestvarno, i opet nocu kad sanjas, san postane stvaran.

U snu je jako tesko setiti se da je to samo san, ali ujutru je to tako
lako. Sta se desava? Ti si ta ista osoba. U snu postoji samo jedna
stvarnost. Kako uporediti? Kako reci da je to nestvarno? U poredjenju s
cim? To je jedina stvarnost. Sve je nestvarno onoliko koliko i sve
ostalo, zato nema poredjenja. Ujutru, kada otvoris oci, tu je druga
stvarnost. Sada mozes reci da je sve to bilo nestvarno. U poredjenju sa
ovom stvarnoscu, san postane nestvaran.

Postoji budjenje - u poredjenju sa TOM stvarnoscu TOG budjenja, citava
ova stvarnost postane nestvarna.

Te noci sam po prvi put razumeo zancenje reci maya. Ne da nisam bio
znao tu rec ranije, ne da nisam bio svestan zancenja reci. Kao sto si
ti svestan, ja sam takodje bio svestan znacenja - ali nikada ranije
nisam to bio razumeo. Kako miozes da razumes bez iskustva?

Te noci, jos jedna stvarnost je otvorila svoja vrata, jos jedna
dimenzija je postala dostupna. Iznenada je bila tu, ta druga
stvarnost, odvojena stvarnost, ono stvarno stvarno, ili kako god zelis
da to nazoves - nazovi to bogom, nazovi to istinom, nazovi to #dhamma,
nazovi to #tao, ili kako god hoces. To je bilo bezimeno. Ali to je
bilo prisutno - tako neprozirrno, tako transparentno, a ipak tako
cvrsto da ga je covek mogao dodirnuti. To me je gotovo ugusilo u onoj
sobi. To je bilo previse i jos nisam bio sposoban da to apsorbujem.

U meni sre pojavio duboki nagon da izjurim iz sobe, da odem pod nebo -
gusilo me je. To je bilo previse! To ce me ubiti! Da sam ostao jos
nekoliko trenutaska, to bi me bilo ugusilo - tako je izgledalo.

Izjurio sam iz sobe, izasao sam na ulicu. Postojao je veliki nagon
samo da se bude ispod neba sa zvezdama, sa drvecem, sa Zemljom... da
se bude sa prirodom. I odnam kada sam izasao, osecaj gusenja je
iscezao. Bilo je to jedno suvise malo mesto za takvu veliku pojavu.
Cak i nebo je malo mesto za tu veliku pojavu. To je vece od neba. Cak
ni nebo nnije granica tome. Ali onda sam se osetio spokojnijim.

Isao sam ka najblizej basti. To je bio potpuno nov hod, kao da je
gravitacia bila iscezla. Hodao sam, ili sam trcao, ili sam prosto
leteo; bilo je tesko razluciti. Nije bilo gravitacije, osecao sam se
bestezinski - kao da me je uzimala neka energija. Bio sam u rukama
neke druge energije.

Po prvi put nisam bio sam, po prvi put vise nisam bio pojedinac, po
prvi put je dosla kap i pala u okean. Sada je citav okean bio moj. Ja
sam bio okean. Nije bilo ogranicenja. Pojavila se ogromna moc, kao da
mogu da uradim bilo sta. Mene nije bilo, postojala je samo ona moc.

Dospeo sam do baste u koju sam imao obicaj da idem svakog dana. Basta
je bila zatvorena, zatvorena preko noci. Bilo je suvise kasno, bilo je
skoro jedan sat po ponoci. Bastovani su cvrsto spavali. Morao sam da
udjem u bastu kao lopov. Morao sam da se penjem na kapiju. Ali nesto me
je vuklo ka toj basti. Nije bilo u mojoj moci da sprecavam sebe.
Prosto sam plutao.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2006., 12:56   #46
To je ono sto mislim kada kazem ponovo i ponovo 'plutaj sa rekom,
nemoj gurati reku.' Bio sam opusten, bio sam relaksiran. Mene nije
bilo. TO je bilo prisutno, nazovi to bogom - bog je bio prisutan.

Hteo bih da to nazovem TO, jer bog je previse ljudska rec, pa je
postala previse prljava od prevelike upotrebe, zagadilo je rako mnogo
ljudi. Hriscani, hindusi, muhamedanci, svestenici i politicari - svi
oni su iskvarili lepotu te reci. Zato mi dopusti da to nazovem TO. TO
je bilo prisutno, a ja sam samo bio nosen... NOSEN TALASOM PLIME.

Onog trenutka kad sam usao u bastu, sve je postalo osvetljeno, bilo je
to po citavom tom mestu - blagoslov, blagoslovljenost. Mogao sam da
vidim drvece po prvi put - njihovo zelenilo, njihov zivot, sam njihov
sok koji tece. Cela basta je spavala. Drvece je spavalo. Ali ja sam
mogao da vidim celu bastu zivu, cak i sitni listovi trave su bili tako
lepi.

Pogledao sam okolo. Jedno drvo je ilo neizmerno svetlo - drvo
molsrija. Ono me je privuklo, vuklo me je ka sebi. Ja ga nisam bio
odabrao, sam bog ga je odabrao. Otisao sam do drveta, seo sam ispod
drveta. Kada sam seo tamo, stvari su pocele da se smiruju. Citav
univerzum je postao blagoslov.

Tesko je reci koliko dugo sam bio u tom stanju. Kada sam se vratio
kuci, bilo je cetiri sata ujutru, pa mora da sam bio prema vremenu na
satu najmanje trui sata - ali to je bila beskonacnost. To nije imalo
nikakve veze sa vremenom na satu. To je bilo bezvremeno.

Ta tri sata su postali citava vecnost, beskrajna vecnost. Vremena nije
bilo, proticanja vremena nije bilo; bila je to devicanska stvarnost -
neiskvarena, nedodirljiva, nemerljiva.

I toga dana se dogodilo nesto sto se nastavilo - ne kao kontinuitet -
ali se jos uvek nastavljalo kao neka podstruja. Ne kao permanentnost -
svakog trenutka to se dogadjalo ponovo i ponovo. Cudo je bilo svakog
trenutka.

Te noci... i od te noci ja uopste nisam bio u telu. Ja lebdim oko
njega, postao sam neizmerno mocan i istovremeno i vrlo slab. Psotao
sam vrlo snazan, ali ta snaga nije snaga Muhameda Alija. Ta snaga nije
snaga stene, ta snaga je snaga ruzinog cveta - tako krhkog u svojoj
snazi... tako slab, tako osetljiv, tako delikatan.

Stena ce postojati, cvet moze nestati svakog trenutka, no ipak, cvet
je jaci od stene, zato sto je zivlji. Ili, snaga kapi rose, na vlati
trave koja samo bilsta na jutarnjem suncu - tako lepa, tako mila, a
ipak moze da sklizne svakog trenutka. Tako neuporediva u svojoj
milosti, ali moze doci mali povetarac i kap rose moze skliznuti i
izgubiti se zauvek.

Prosvetljeni imaju snagu koja nije ovozemaljka. Njihova snaga je
potpuno od ljubavi... Kao ruzin cvet ili kap rose. Njihova snaga je
vrlo krhka, ranjiva. Njihova snaga je snaga zivota, a ne smrti.
Njihova moc nije od onoga sto ubija; njihova moc je od onoga sto
stvara. Njihova moc nije od nasilja, agresije; njihova moc je moc
milosti.

Ali nikada vise nisam bio u telu, samo lebdim oko tela. I zbog toga
kazem da je to bilo ogromno cudo. Svakog trenutka sam iznenadjen sto
sam jos uvek ovde. Ne treba da budem ovde. Trebalo je da odem svakog
ttrenutka, jos uvek sam ovde. Svakog jutra otvorim oci i kazem:
'Dakle, opet sam tu?' Jer skoro se cini nemogucim. Cudo je bilo
kontinuitet.

Bas pre neki dan neko je postavio pitanje - 'Osho, postajes tako krhak
i delikatan i tako osetljiv na mirise ulja za kosu i sampona da se
cini da necemo moci da te vidimo ako svi ne ocelavimo.' Uzgred, nema
niceg rdjavog u celavosti - celavo je lepo. Bas kao sto 'je crno lepo',
tako 'je celavo lepo.' Ali to je istina pa moras da budes pazljiv u
vezi s tim.

Ja sam lomljiv, delikatan i osetljiv. To je moja snaga. Ako bacis
kamen na cvet, kamenu se nece nista desiti, cvet ce nestati. Ali ipak
ne mozes reci da je kamen mocniji od cveta. Cvet ce nestati zato sto
je cvet bio ziv. A kamen - njemu se nisra nece desiti zato sto je on
mrtav. Cvet ce nestati zato sto cvet nema snagu da unistava. Cvet ce
prosto nestati i ustupii mesto kamenu. Kamen ima moc da unisti jer
kamen je mrtav.

Upamti, od toga dana ja stvarno uopste nisam bio u telu; samo neka
delikatna nit me povezuje sa telom. I stalno sam iznenadjen da celina
nekako hoce da budem ovde, jer ja vise nisam ovde svojom sopstvenom
snagom, nisam vise ovde po svojoj volji. Mora biti da me celina
zadrzava ovde, da mi dopusta da se jos malo zadrzim na ovoj obali.
Mozda celina zeli da podeli nesto sa tobom kroz mene.

Od tog dana svet je nestvaran. Otkriven je jos jedan svet. Kada kazem
da je svet nestvaran ne mislim da je nestvarno ovo drvece. Ovo drvece
je apsolutno stvarno - ali nacin kako vidis ovo drvece je nestvaran.
Ovo drvece je stvarno samo po sebi - ono postoji u Bogu, ono postoji u
apsolutnoj stvarnosti - ali onako kako ga ti vidis, ti ga uopste ne
vidis; ti vidis nesto drugo, fatamorganu.

Ti stvaras svoj sopstveni san oko sebe i ako se ne probudis,
nastavices da sanjas. Svet je nestvaran jer je svet koji poznajes svet
tvojih snova. Kada snovi otpadnu i ti se prosto sretnes sa svetom koji
postoji, tada stvarnim svetom.

Ne postoje dve stvari, bog i svet. Bog je svet, ako imas oci, bistre
oci, bez ikakvih snova, bez prasine snova, bez izmaglice sna; ako imas
bistre oci, jasnocu, perceptivnost, samo Bog postojio.

Onda, Bog je negde zeleno drvo, a ngde drugo, bog je sjajna zvezda, a
negde drugo, bog je ptica kukavica, a negde drugo, bog je cvet, a
negde drugo, dete, a negde drugo, reka - onda samo Bog jeste. Onog
trenutka kada pocnes da gledas, samo Bog jeste.

Ali upravo sada, sta god visis nije istina, to je projektovana laz. To
je znacenje fatamorgane. Cim vidis, cak i na jedan jedini tren, ako
mozes da vidis, ako mozes sebi da dopustis da vidis, ustanovices kako
je svuda prisutan ogroman blagoslov, svuda - u oblacima, na suncu, na
zemlji.

Ovo je divan svet. Ali ja ne govorim o tvom svetu, ja govorim o svom
svetu. Tvoj svet je jako ruzan, tvoj svet je tvoj svet koga je
stvoprilo sopstvo, tvoj svet je projektovani svet. Ti koristis stvarni
svet kao ekran i na njega projektujes svoje sopstvene ideje.

Kada kazem svet je stvaran, svet je neizmerno lep, svet je svetao sa
beskonacnoscu, svet je svetlost i ushicenje, to je slavlje, mislim na
svoj svet - ili na tvoj svet, ako odbacis svoje snove.

Kada odbacis svoje snove, vidis isti svet kako ga je svaki buda uvek
video. Kada sanjas, sanjas privatno. Da li si to opazio? - da su snovi
privatni. Ne mozes ih podeliti cak ni sa svojom voljenom osobom. Ne
mozes pozvati svoju suprugu u svoj san - ili svog muza, ili svog
prijatelja. Ne mozes reci: ' Dodji, sada, molim te, veceras u moj san.
Voleo bih da gledamo san zajedno.' To nije moguce. San je privatna
stvar, zbog toga je on iluzoran, on nema objektivnu stvarnost.

Bog je nesto univerzalno. Cim izadjes iz svojih privatnih snova, to je
tu. Uvek je bilo tu. Cim su ti oci bistre, iznenadna osvetljenost -
odjednom si preplavlejn lepotom, velicanstvenoscu i miloscu. To je
cilj, to je sudbina.

Dopusti mi da ponovim. Bez napora, nikada neces to postici, sa naporom
to niko nikada nije postigao. Trebace ti veliki napor, i samo tada
dodje trenutak kada napor postane uzaludan. Ali on postane uzaludan
samo kada si dosao do samog njegovog vrhunca, nikada pre toga. Kada si
dosao do samog vrhunca svog napora - sve sto mozes da ucinis ti si
ucinio - tada, odjednom nema potrebe da se cini bilo sta vise. Odbacis
napor.

Ali niko ga ne moze odbaciti na sredini, on se moze odbaciti samo na
samom kraju. Zato, idi do same krajnosti, ako zelis da to odbacis.
Otuda ja stalno insisitiram: cini koliko god mozes napora, ulozi u
njega celokupnu svoju energiju i totalno srce, tako da jednog dana
mozes videti - sada me napor nece odvesti nikuda. I toga dana neces
biti ti onaj koji ce odbaciti napor, on pada sam od sebe. A kada on
padne sam od sebe, dogadja se meditacija.

Meditacija nije rezultat tvojih napora, meditacija je dogadjanje.

Kada tvoji napori otpadnu, odjednom meditacija je tu... Njen
blagoslov, njena blagoslovenost, njena slava. Ona je tu kao
prisustvo... svetlost, okruzuje tebe i okruzuje sve. To ispunjava
citavu Zemlju i citavo nebo.

Ta meditacija ne moze biti stvorena ljudskim naporom. Ljudski napor je
suvise ogranicen. Ta blagoslovenost je tako beskrajna. Ne mozes time
MANIPULISATI. To se moze dogoditi samo kada si u ogromnoj predanosti.
Kada tebe nema, samo tada se to moze dogoditi. Kada si ne-sopstvo -
bez zelje, ne ides nikuda - kada si samo ovdesada, ne cinis nista
posebno, samo postojis, to se desi. I to dolazi u talasima i ti talasi
postanu kao plima. To dolazi kao oluja, i odnosi vas u jednu potpuno
novu realnost.

Ali najpre moras da ucinis sve sto mozes, a onda moras da naucis ne-
cinjenje. Cinjenje ne-cinjenja je najvece cinjenje, a napor
nenapornosti je najveci napor.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2006., 12:59   #47
Tvoja meditacija koju stvaras pevajuci mantru ili tako sto sedis miran
i tih sileci sebe, jako je osrednja meditacija. To stvaras ti, to ne
moze biti vece od tebe. To je napravljeno kod kuce, a stvoritelj je
uvek veci od stvorenog. Stvorio si to sedeci, namecuci joga polozaj,
pevajuci 'rama, rama, rama' ili bilo sta - 'bla, bla, bla' - bilo sta.
Prisilio si um da bude tih.

To je prisilna tisina. To nije onako tiho sto dodje kada tebe nema. To
nije ona tisuna koja dolazi kada skoro ne postojis. To nije ono
blazenstvo koje se spusta na tebe poput goluba.

Kaze se kada je Isusa kristio Jovan Krstitelj u reci Jordanu, Bog se
spustio na njega, sveti duh se spustio na njega kao golub. Da, to je
tacno tako. Kada te nema, mir se spusta na tebe... lepecuc krilima kao
golub... dospeva u srce i ostane tamo, ostane tamo zauvek.

Ti si svoja propast, ti si prepreka. Meditacija je kada nema
meditatora. Kada um prestane sa svim svojim akrivnostima - shvatajuci
da su one uzaludne - tada nepoznato ulazi u tebe, skrha te.

Um mora da stane da bi bog postojao. Znanje mora da stane da bi
postojalo spoznavanje. Ti moras da isceznes, moras da ustipis mesto.
Moras postati prazan, samo tada mozes postati ispunjen.

Te noci ja sam postao prazan i postao sam pun. Postao sam nepostojeci
i postao postojanje. Te noci sam umro i ponovo se rodio. Ali onaj koji
je ponovo rodjen nema nikakve veze sa onim sto je umrlo, to je
nepovezana stvar. Na povrsini izgleda povezano, ali je nepovezano.
Onaj koji je umro, umro je potpuno; nista od njega nije ostalo.

Veruj mi, nista od njega nije ostalo, cak ni senka. To je umrlo
potpuno, apsolutno. Nije da sam samo modifikovan, transformisan,
modifikovani oblik, transformisani oblik starog. Ne, nije bilo
kontinuiteta. Toga dana, dvadesetprvog msrta, osoba koja je bila
zivela mnogo, mnogo zivota, milenuijume, prosto je umrla. Drugo
postojanje, apsolutno novo, koje uopste nije povezano sa starim,
pocelo je da postoji.

Religija ti samo daje potpunu smrt. Mozda sam zbog toga citavog dana
koji je prethodio tom dogadjaju osecao neku hitnost nalik na smrt, kao
da cu umreti - i stvarno sam umro. Spoznao sam mnoge druge smrti, ali
one nisu bile nista ui poredjenju sa ovom. To su bile delimicne smrti.

Nekad je umrlo telo, nekad je umro deo uma, nekad je umro deo ega, ali
sto se osobe ticalo, to je ostalo. Obnovljeno mnogo puta, ukraseno
mnogo puta, malcice promenjeno tu i tamo, ali to je ostalo,
kontinuitet je ostao.

Te noci smrt je bila potpuna. Bio je to sastanak sa smrcu i Bogom
istovremeno.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2006., 21:25   #48
nakon prosvjetljenja :)



Rajneesh Chandra Mohan

__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2006., 22:04   #49
Energy darshan

 
Odgovori s citatom
Old 18.08.2006., 10:33   #50
Posjetilac pita: "Osho; jesi li ti predložio da je sada vrijeme da dopustim na van moje negativne emocije, jer u prošlosti ja nikada nisam sebi dozvoljavao da ih pokažem u javnosti? Sječam se iskustva u grupi prije nekoliko godina u kojoj je jedna od vježbi bila ispoljiti na vlastiti način svaku od predloženih emocija, a ja nisam bio sposoban izraziti nijednu osim ljutnje. Možda ustvari nisam ni znao kakve su ove emocije, na svjestan način; nisam si čak ni dopuštao priznati da su te emocije bile u meni. Pokušavam sastaviti komadiće u ovoj slagalici. Jesam li na pravom putu?"

"Prvo napominjem da me ne shvatite pogrešno. Ja sam rekao, "Izrazite svoje negativne emocije;" ja nisam rekao, "Javno." Na taj način se stvari iskrive.

Sada ukoliko se naljutiš na nekoga i počneš ispoljavati ljutnju, druga osoba neće biti Buda i sjediti skrštenih ruku. On nije mramorna statua; i on će nešto uraditi. Ti ćeš ispoljiti ljutnju, on će ispoljiti ljutnju.
To će kreirati više ljutnje u tebi - što kreira novu ljutnju i bijes na drugoj strani, isto, sa osvetom. I tada ćeš se osjećati kao da si ušao više u to, jer ti je rečeno da izraziš.

Da, rekao sam vam da izrazite - ali ne mislim javno.

Ako si ljut, idi u svoju sobu, zatvori vrata, udaraj u jastuk, stani ispred ogledala, viči u svoj vlastiti odraz, reci stvari koje nikada nisi nikome rekao a uvijek si to želio. Ali to more biti privatni događaj, jer u suprotnom nikada neće završiti. Stvari se ponavljaju i kruže, a mi želimo završiti sa njima.
Dakle, u momentu kada osjetiš bilo koju negativnu emociju prema bilo kome, ta druga osoba ustvari nije u pitanju. U pitanju je da ti imaš određenu energiju ljutnje. Sada se ta energija treba raspršiti u univerzum. Ne trebaš je potiskivati unutar sebe.

Dakle, kada kažem, "Izrazi," uvijek mislim privatno, kada si sam. To je meditacija, to nije borba. Ako si tužan, sjedi u sobu i osjeti što je više moguće tugu - ne može ti naštetiti. Budi stvarno tužan i promatraj koliko dugo će to stanje potrajati. Ništa ne traje vječno, uskoro će proći. Ukoliko ti se plače, plači - ali u samoći.
Ove stvari nemaju ništa sa drugima. Sve je tvoj problem, zašto ga praviti javnim? A osim toga, na taj način si nećeš pomoći, čak suprotno on će još više porasti.

Tako svaki dan, prije odlaska na spavanje, oko jedan sat navečer, sjedi na krevet i radi sve moguće lude stvari koje si želio uraditi, koje ljudi rade kad su ljuti, bijesni, destruktivni. I to ne znači da trebaš uništavati vrijedne stvari; dovoljno je samo cijepanje papira na sitne komade i razbacivanje svuda naokolo - i znaćete osjećaj. I to će biti od pomoći.
Uništi bilo šta što nema vrijednosti - ali sve mora biti činjeno u privatnosti, tako da kada izađeš, izađeš potpuno svjež.

Ako želiš uraditi nešto javno, onda uradi ono što sam govorio kada sam govorio o primitvicima.
Možeš otići osobi na koju si bio ljut i reći mu, "Bio sam, privatno, ljut na tebe. Vikao sam na tebe, vrijeđao sam te, rekao sam ti ružne stvari; molim te da mi oprostiš. Ali sve sam to radio u privatnosti, jer to je bio moj problem; nema ništa sa tobom. Ali na neki način je bilo usmjereno prema tebi a ti nisi znao za to; zbog toga je moje izvinjenje potrebno.

Ovo treba biti učinjeno javno. To će biti od pomoći ljudima. I ta osoba neće biti ljuta, on će reći, "Nema potrebe za izvinjenjem. Nisi mi ništa učinio. I ako se osjećaš olakšano, to je bila dobra vježba.

Ali nemoj donositi negativnost u javnost, svoju ružnoću, ili ćeš kreirati veće probleme u pokušajima da riješiš manje probleme. Budi jako pažljiv. Sve negativno mora biti činjeno u privatnosti, u samoći. I ako želiš dati bilo kakvu javnu izjavu o tome - jer ti neko može biti u mislima prema kome si imao mržnju, koga si ubio dok si cijepao papir - idi njemu i iskreno zatraži oprost."
Osho
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.08.2006., 22:13   #51
Osho o Rumiju_Come ,Come, yet again Come..



prevod slijedi:

Osho
Come,come,yet again come
ch#1 : Whoever Knocks is a Welcome Guest
Q1


....There is a beautiful statement of Mevlana Jalaluddin Rumi, one of the greatest Sufi masters ever.
Govind, take it to your heart.

COME, COME, WHOEVER YOU ARE;
WANDERER, WORSHIPPER, LOVER OF LEARNING...
IT DOES NOT MATTER.
OURS IS NOT A CARAVAN OF DESPAIR.
COME, EVEN IF YOU HAVE BROKEN YOUR VOW
A THOUSAND TIMES.
COME, COME, YET AGAIN COME.

COME, COME, WHOEVER YOU ARE...sinner, unconscious, living a life which is not glorious, divine, meaningful; living a life which has no poetry, no joy, a life of hell.... Whosoever you are, Mevlana says, "Come, I am ready to receive you. Be my guest!"
....................................
prevod:

...Ima lijepa izreka od Mevlana Jalaluddin Rumija, jednog od najvecih Sufi Majstora ikad.
Govind uzmi to k svom srcu.

Dodođite dođite ma tko bili
putnici,obožavaoci,ljubitelji ucenja
nema veze
ovo nije karavan očajnika
dođite ,čak iako ste tisucu puta
prekršili zavjet
dođite,dođite, i opet dođite.

DOĐITE, DOĐITE, MA TKO BILI..grešnici,nesvjesni,oni ciji život nije velicanstven, božanski, smisaoni; vi ciji život nije poezija,radost, vi ciji život je pakao..
Tko god da jeste,Mevlana kaže,"Dođite, spreman sam da vas primim.Budite moji gosti."
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.

Zadnje uređivanje kakosi : 20.08.2006. at 01:11.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.08.2006., 01:03   #52
Osho….
……
Ima lijepa prica o Sufi mistiku, Majstoru Đalaludin Rumiju.

Jednog dana on je stajao na obali rijeke.
Iznenada je zamijetio nesto kao krzneni ogrtač kako pliva niz rijeku.Doviknuo je uceniku koji je također stajao tu na obali rijeke.

"Hej covječe tamo nasred rijeke je krzneni kaput .Vidiš li?
Izvuci ga čovječe!
Učenik je u svojoj gramzivosti skočio u rijeku i zaplivao prema predmetu.

Rumi je bio malo kratkovidan: sve što je mogao zamijetiti bilo je puno komešanja u bućkanja tamo u rijeci .

"Za Isukrsta, šta radiš tamo.?Dohvati ga I donesi ovamo.!"

Na kraju je učenik cuo njegovo dovikivanje odgovorio jedva dosavsi do daha.
”Ti škiljava budalo!
To nije krzneni kaput ; to je medvjed.I sto se vise borim s njim to dublje upadam u njegove kanđe I neda mi da izadjem!”

”Prijatelju,” rekao je Đalaludin Rumi, ”taj medvjed je um (rezoniranje).”
..................
Ako postavis pitanje ’zasto’, uhvacen si...uhvacen si umom rezoniranja.I sto vise postavljas pitanja to ces biti vise upetljan-i kandje ce ici dublje u tvoje tijelo ,u tvoje bice.Ne postavljaj nikakva pitanja.Ako zelis biti svjestan budi svjestan.Svjesnost je jednostavan proces bez pitanja,bez odgovora.Naprosto promatras.

Osho: Disciplina Transcendencije, vol.4
Poglav.#10 .Medvjed razuma
Pitanje 3:
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.08.2006., 12:02   #53
Osho_prica

Jedan je covjek uzbudeno pritrcao drugom covjeku na ulici i srdacno ga lupio po ledima."Paul Porter", pozdravio ga je,"veseli me sto te vidim."!Ali reci mi, Paul, sta ti se za ime svijeta,desilo?
Zadnji put kad sam te vidio bio si nizak i debeo.Odjednom izgledas visok i mrsav?
"Gledajte ,gospodine,"odgovori zacuden covjek, "Ja nisam Paul Porter ."
"Ah!"odmahne neustrasivi pozdravljac,prezrivo.
"I ime si promjenio,eh?

Um ima postojanu naviku da vjeruje sebi - cak i unatoc cinjenica. Cak iako ti tvoj stari um nastavlja servirati samo bijedu i pakao ti nastavljas vjerovati u to.
Osho
Yoga: The Alpha and the Omega, Vol 7
Chapter #6
Chapter title: You can't get there from here
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.08.2006., 23:02   #54
Osho
Ecstasy - The Forgotten Language


IMAJTE POVERENJA U SVOJU PRIRODU

pitanje 1
ZAŠTO NE VOLIŠ DA BUDEŠ SVETAC ZA MASE, POPUT DRUGIH INDIJSKIH
SVETACA?

JA NISAM INDIJAC - Nisam ni Amerikanac ni Kinez. Ne verujem u nikakve
države i ne verujem u nikakve političke podele. Zbog političkih
podela, čovečanstvo je dovoljno patilo. Dosta više sa tim glupostima.
Moram živeti negde, zato živim ovde, ali ja ne pripadam Indiji. Ja
nisam nacionalist, jer svaki nacionalizam je na ovaj li onaj način
oblik fašizma.
Ako mislite da ste Indijac ili Nemac ili Japanac, vi ste fašist - i
opasnost ste za čovečanstvo, za mir, za ljubav, za napredak. Niste
religiozna osoba. Nacionalist uopšte nije religiozna osoba, ne može to
biti. I nacionalist je neurotik. Celokupna ljudska istorija je
dovoljan dokaz za to.
Ja nisam Indijac, prva stvar. I druga stvar: ja nisam ni svetac.
Pitate me: "Zašto ne voliš da budeš svetac za mase, poput drugih
indijskih svetaca?" Prvo, nisam Indijac; i drugo, nisam svetac. Sama
tvrdnja da je neko svetac osuda je svih drugih. U samoj toj tvrdnji,
drugi su oseuđeni. Ako sam ja svetac onda ste vi grešnici - morate
biti grešnici. Inače, kako ja mogu postojati. Da bi stvorili jednog
sveca, trebaće vam milioni grešnika. To je vrlo skupo i neekonomično.
Ja bih voleo svet u kome su iščezli grešnici i sveci. Oni su lica
istog novčića. Lao Cu kaže u TAO TE CHING-u: "Kada je svet bio zaista
prirodan i religiozan, nije bilo nijednog sveca i nijednog grešnika."
Kad su sveci ušli u svet, ušao je i greh. Kad kažete da je neko
svetac, počeli ste sa podelama: dobrim i lošim, onim što se mora
činiti i onim što se mora izbegavati. Ne prihavtate život u njegovoj
potpunosti; postanete onaj koji bira.
A ja učim o svesti koja ne bira. Ne učim niokakvom biranju sa vaše
strane, jer šta god da odaberete biće to pogrešan izbor - jer vi ćete
biti tu kao birač. Izaberite ono totalno i nemojte dalje etiketirati
stvari - ovo je dobro a ono je loše.
Podela između grešnika i sveca je opet jedna egoistična podela. To je
vrlo represivno. To souđuje. To je puno mržnje. Svetac gleda na vas
očima moralne nadmoći - "Ja sam izabran i ja ću otići u raj, a svi vi
ćete otići u pakao." Ne, to uopšte nije moj način gledanja na stvari.
Ja objaviljujem da ste vi takđe sveti, božanski. Ne postoji nijedno
jedino biće koje nije sveto. Za mene reč "sveto" (holy) znači CELO
(whole). Mi pripadamo jednoj celini, svi smo sveti. Mi smo delovi
jedne univerzalne svesti. Mi smo talasi jednog okeana. To je Kabir
govorio juče: talas se ne razlikuje od okeana. Čak ni prljavi talas se
ne razlikuje od okeana. Čak i prljavi talas je deo okeana onoliko
koliko je to i čisti talas.
A šta nazivate prljavim, a šta nazivate čistim. Sve same ljudske
koncepcije. Neka osoba može biti svetac u jednoj zemlji, a možda ga
neće smatrati za sveca u drugoj. Samo pomislite: Mohamed sa mačem u
ruci. Može li ga neki đaina ili budist nazvati svecem? To je nemoguće.
Mač u ruci? Mohamed se ne može nazvati svecem po đainama i budistima.
Mogu li muslimani nazvati Mahaviru ili Budu svecem, kada ljudi pate i
muče ih a vi samo sedite pod svojim drvećem ne čineći ništa? Kakva je
to svetost? To su eskapisti, a ne sveci.
Možete se iznenaditi kad saznate da đaine Krišnu ne nazivaju svecem.
Oni ga nazivaju najvećim grešnikom zato što je Arđunu nagavorio na
rat.Arđuna je trebalo da postane đainski monah, govorio je: "Ja ne
želim sav ovaj rat, svo ovo nasilje. Želim da se odreknem ovog sveta.
Ovo nije vredno življenja," a Krišna ga je nagovarao: "Vrši svoju
dužnost. Ako je Bog hteo tako, onda neka bude tako: Prosto kažeš
'amen', uđeš u rat. Postaneš samo vozilo, instrumnet."
Arđuna je raspravljao i raspravljao, ali na kraju, Krišna ga je
nagovorio. Zato đaine kažu da sva odgovornost za Mahapharatu‚ veliki
indijski rat pada na Krišnu. On je odgovoran za svo to nasilje. Šta su
oni uradili Krišni, znate li? Bacili su ga u sedmi pakao. Naravno,
slobodni ste da to uradite jer vi pišete svoje priče. U đainskim
PURANAMA, Krišna je u sedmom paklu, najgorem paklu. I moraće da ostane
tamo da samog svršetka sveta. Sad, ko je svetac? Kako da definnišete
sveca? I ko će definisati i ko ima kriterijum? Različite filosofije će
definisati različito.
Ja nisam svetac, zato što ne dopuštam da ne neko drugi definiše. Ja
san sano ja. Nazovite me grešnikom, nazovite me svecem - to je vaš
stav - ali ja sam prosto ja. Ostavljam sebe nedefinisanog, jer, po
meni, stvarnost je neodredljiva, a ja sam deo stvarnosti, kao što ste
vi deo stvarnosti. Kad želite da se odreknete, odrecite se definicija,
odrecite se kategorija. Ne dopustite nikome da vas klasifikuje.
I u trenutku kad spoznate taj svoj kvalitet neodredljivosti,
transcendirali ste svet i postigli ste nirvanu, prosvetlili ste se. A
prosvetljena osoba nije ni svetac ni grešnik, on to ne može biti. To
su kategorije neprosvetljenih ljudi. Ljudi koji još nisu postali
svesni, razmišljaju u terminima dobrog i lošeg. Onaj koji se
prosvetlio zna da ništa nije loše, da ništa nije dobro. On je prosto
svedok svemu.
Dakle, ja nisam ni Indijac ni svetac.
" Zašto ne voliš da budeš svetac za mase, poput drugih indijskih
svetaca?"
A ko su te mase? Ti neurotični ljudi svuda, svuda ovaj ludi svet - da
li je to masa? Ko su te mase? Ti ljudi koji su slepi, to su mase? Ova
tama po čitavoj planeti...? Ja ne pripadam masama; ne mogu pripadati
masama. Pripadam celini, ali ne masama. Masama pripadaju političari.
Zato što oni moraju eksploatisati te mase i moraju voditi te mase,
naravno, oni takođe moraju slediti mase. Ako želite postati lider
masa, onda morate pokazati da sledite mase. To je mito koji morate
platiti. Ako želite eksploatisati mase, postanite svetac masa. Mene ne
zanima nikakva eksploatacija, ja sam svoj. Ako neko želi da učestvuje
u istini što ja kao takav jesam, on može doći. On može sudelovati u
mom postojanju. I upamtite, ja ne dopuštam lagan pristup, jer želim da
svako dobro zna da se za istinu mora dobro platiti. Morate žrtvovati
mnogo. To nije jeftino. A ja ne želim da to učinim jeftinim. Ne
dopuštam vam lagan pristup do mene. Stvaraću svakakve prepreke između
vas i sebe. Samo oni koji su STVARNO tragaoci i imaju žestoku vatru u
sebi moći će da mi pristupe.
Mene mase uopšte ne zanimaju. Ja nisam političar, i nisam
zainteresovan da postanem lider masa, niti sluga masama, jer to su
samo diplomatske ige.
Ja sam ovde, dostupan. Ako imate intenzivnu želju i žeđ, možete mi
pristupiti. I opet ponavljam, pristup nije lak; sprečavaću vas na
mnogo načina; kušaću vas na mnogo načina. Samo kad osetite da ste
zaista spremni da budete predani, da žrtvujete sebe - samo kada vidim
da vam je istina vrednija čak i od vašeg života, tada mi pripadate.
Inače ne.
Ovo pitanje je došlo od nekog Indijca koji je ovde zapao u pogrešno
društvo. . On stvarno ne treba da bude ovde. Postavio je bar petnaest
pitanja, sve budalasta. Ali, čini se da misli da mnogo zna.
Prijatelju, ti si u pogrešnom društvu. Beži odavde. Ovo su ludaci. Ovo
ovde nisu učenjaci, i mene ne zanimaju učenjaci i ne zanimaju me
panditi i ljudi koji misle da znaju. Ako znaju, znaju. Zašto bi
dolazili ovamo? Šta to radiš? Takav pametnjaković, šta radiš ovde? Ne
treba da budeš ovde, pre svega. Zašto ovde gubiš vreme?
Ako ne znaš, samo onda dođi kod mene. I ako ne znaš, onda nemoj
postavljati pitanja kao da znaš. Onda postavljaj pitanja iz svog
neznaja. Ova pitanja su papagajske stvari, prosto nastavljaš da
ponavljaš reči.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 20.08.2006., 23:03   #55
Čuo sam:

Bio jednom jedan papagaj koji je umeo da kaže samo tri male reči: "Ko
je to?" Jednog dana kad je papagaj bio sam u kući, na vratima se
začulo jako lupanje.
"Ko je to?" zakrešta papagaj.
"Ja sam, vodoinstalater," odgovori posetilac.
"Ko je to?" ponovo će papagaj.
"Ja sam, vodoinstalater. Kažem Vam" Bi odgovor spolja. "Pozvali ste me
da mi kažete da vam je poplavljen podrum."
Papagaj opet pozva: "Ko je to?"
Do tada se vodoinstalater toliko naljutio da je pao u nesvest. Jedan
komšija dotrča da vidi šta je uzrok gungule i, zureći u nepoznato lice
opruženog vodoinstalatera, upita: "Ko je to?"
Papagaj odgovori: "To je vodoinstalater."

Pandit (intelektualac) je papagaj i pri tome vrlo budalast papagaj,
jer papagajima se može oprostiti, ali ljudskim bićima se ne može
oprostiti tako lako. Ako znaš, nema potrebe da budeš ovde. Ako ne
znaš, onda te molim da uopšte ne postavljaš pitanja iz znanja, iz svog
takozvanog znanja. Prva lekcija ovde je da saznaš da ne znaš.
A ja ne kažem da ne znaš. Ako znaš, to je jako dobro; ali mene ne
zanimaju "znalci." Možeš otići i poučavati mase i pomagati siromasima.
Zbog tebe i ljudi poput tebe oni su još uvek siromašni, i zbog tebe i
ljudi poput tebe oni još uvek žiive u paklu. I živeće u paklu ako
lideri poput tebe ne preestanu da im služe. Ako dobročinitelji poput
tebe ne prestanu da čine dobro, oni će ostati u svojoj nesreći.
Ali moja briga su samo oni ljudi koji su došli da saznaju da ne znaju,
da su neuki. U Indiji je to vrlo teško. Znanje je postalo deo indijske
krvi. Oni su već vekovima nalik na papagaje, ponavljaju SHASTRE, svete
spise - uče napamet - ne spoznavajući ništa ali se osećajući jako
egoistično zato što znaju. Kad god ovamo dođe takva osoba, prosto se
iznenadim zašto bi on dolazio ovamo. Među svim mestima, ovo mesto nije
za tebe, , ljude poput tebe - nipošto. Dođi ovamo samo ako možeš da
baciš svoje znanje pred kapijom. Tamo gde ostavljaš cipele, ostavi i
znanje, i glavu. A samo tada možeš razumeti šta se ovde dešava. Za
tebe to nije moguće, nema potrebe da dolaziš.
I ne zanimaju me mase, jer ako te zanimaju mase, moraš biti
manipulisan od tih masa. Ja nikako nisam čovek mase, zato što sam vrlo
individualan. Imam svoj sopstveni put, svoj sopstveni život, svoj
sopstveni stil, in e dopuštam nikome da se meša u to. Ako želiš da
postaneš čovek masa, cela ta masa te ometa. Oni te uče kako treba da
sediš i kako trebda da stojiš i šta treba da govoriš i šta ne treba da
govoriš i šta treba da jedeš i šta ne treba da jedeš i kada treba da
ideš na spavanje i kada trebda da ustaneš. Oni te uče svemu. To je
vrlo ironično da su ljudi koji misle da su lideri masa i gurui masa
zapravo robovi masa. Mae ih uče kako da se ponašaju. Oni nemaju
nikakavu slobodu. A mase stalno gledaju odasvud: "Da li zaista slediš
ono što mase kažu da treba slediti? Da li zaista slediš ideju mase,
ideju kakav treba da bude svetac?" Ili ako ne slediš, onda pstaneš
posrnuli svetac; onda si grešnik.
Nikome ne dopuštam da mi diktira život. Ne dopuštam ni da ja dikriram
život nekom drugom. Zbog toga ne dajem nikakvu disciplinu mojim
ljudima. Prosto im savetujem slobodu i odgovornost da budu slobodni.
Nikada se ne mešajte u tuuđi život, i ne dopuštajte nikome da se meša
u vaš život. Budite individualni. Ja nisam socijalist, nisam komunist,
ja verujem u pojedinca. Takođe sam apsolutno besramni individualist.
Išao sam ovom zemljom. Kretao sam se među masama mnogo godina, ali bio
sam iznenađan kad sam video da mase pokušavaju da manipulišu tebe.
Umesto da uče bilo šta od tebe, umesto da uzimaju bilo šta od tebe,
oni pokuššavaju da manipulišu tobom.
Dopustite mi da ispričam jednu priču koju sam pročitao baš pre neki
dan.

Selljak Džounz, iz Klintona, Nju Džerzi, izvršio je istoijskičlin na
državnom Sajmu onog dana kada je kupio nagrađenog petla po najvišoj
ceni ikada plaćenoj u istoriji trgovine pernatom živinom. Kad ga je
doneo kući, on, međutim, ustanovi da ne može da kontroliše petlove
romantične sklonosti.
Ne samo kokoši, nego i patke, i guske, , i labudovi, da ne pominjemo
nekoliko zabludelih jarića i krmača, bežahu pred petlovim neumornim
nasrtajima.
Seljak Džounz konačno uhvati za šiju svoju sivu pticu i progunđa:
"Nisam za tebe platio rekordnu cenu da bi ti trošio svoje energije na
svaki oblik životinjskog života u Nju Džerziju. Od sada ima da juriš
isključivo kokoške. Ako nastaviš kao do sada, krepaćeš od
iscrpljenosti.
Petao olako shvati bojazni svog vlasbika, i naravno, seljak Džounz ga
nakon par juatara nađe kako leži kao proštac, oči mu zacakljene, noge
mu štrče u vazduhu, nekoliko orlušina zloslutno kruži sve bliže i
bliže nad njim.
"Šta sam ti rek'o, glupa živino?" zagrme seljak, "znao sam da će ti
žvivot koji vodiš doći glave pre ili kasnije."
Ali onda, na njegovo čuđenje, navodno iscrpljeni petao otvori jedno
oko i prošapta promuklo: "Umukni, oćeš li? ‚Kad pokušavaš da zaskočiš
na orla moraš igrati po njihovim pravilima!"

Ako želiš postati svetac masa, možeš postati to samo po NJIHHOVIM
pravilima. Mene ne zanimaju tuđa pravila. Ja sam našao svoja pravila i
svoj cilj. Dopuštam da dođu ovamo samo oni ljudi koji su spremni da me
razumeju i koji više nsiu opsednuti željom da me kontrolišu ili koji
su opsednuti željom da ih ja kontrolišem. Ja sam slobodan čovek i tebi
savetujem slobodu. Moj sanjas je objava slobode. To nije disciplina;
to je sloboda.
oliver_haddo is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.08.2006., 01:10   #56
slobodno skidanje_osho fajlova

Oni koji zele Osho- fajlove

i znaju malo cirilicu i malo vise engleski mogu ovde slobodno skinuti osho audio fajlove..

http://ariom.ru/forum/t3238-0-asc-30.html

kako doci do video fajlova besplatno pitajte me na PM.
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2006., 10:40   #57
Osho prica o Rumiju

VOLJENI OSHO,

MOLIM TE, MOŽEŠ LI DATI KOMENTAR NA OVU DIVNU POEMU OD RUMIJA KOJU TAKO
MNOGO VOLIM: "NAPOLJU, STUDENA PUSTINJSKA NOĆ. OVA DRUGA NOĆ UNUTRA
POSTAJE TOPLA, ZAPALJIVA.
ZEMLJU NEKA PREKRIJE BODLJIKAVA KORA.
MI IMAMO UNUTRA NEŽAN VRT.
KONTINENTI SRUŠENI, GRADOVI I SELA, SVE POSTAJE
SPRŽENA, POCRNELA KUGLA. VESTI ŠTO IH ČUJEMO PUNE SU TUGE ZBOG TE BUDUĆNOSTI.
NO PRAVA VEST OVDE UNUTRA JE DA VESTI UOPĆ NEMA."



Devaprem, poema Mevlane Jalaluddina Rumija je lepa, kao uvek. On je
govorio samo lepe reči.
On je jedan od najznačajnijih pesnika koji su takođe i mistici. To je
retka kombinacija; na svetu postoje milioni pesnika, i na svetu postoji nekoliko mistika, ali se jako retko nalazi čovek koji je i jedno i drugo.
Rumi je jako izuzetan cvet. On je isto tako veliki pesnik kao što je i mistik. Zbog toga, njegova poezija nije samo poezija, nije samo lepo slaganje reči. Ona sadrzi ogroman smisao i usmerava ka konačnoj istini.
To nije zabava, to je prosvetljenje.
........
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.

Zadnje uređivanje kakosi : 22.08.2006. at 12:03.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2006., 10:48   #58
On kaže: NAPOLJU, STUDENA PUSTINJSKA NOĆ. OVA DRUGA NOĆ UNUTRA POSTAJE
TOPLA, ZAPALJIVA. Spoljašnjost nije pravi prostor za vaše postojanje.
Napolju ste stranac: unutra ste kod kuće. Napolju je studena pustinjska
noć. Unutra je toplo,zapaljivo, ugodno.
Ali samo neki su dovoljno srećni da krenu od spolja ka unutra. Ljudi su
potpuno zaboravili da imaju dom unutar sebe; tragaju za njim, ali
tragaju na pogrešnom mestu. Tragaju tokom čitavih svojih života, ali uvek
spolja. Ne zastaju ni na trenutak da bi pogledali unutra.
ZEMLJU NEKA PREKRIJE BODLJIKAVA KORA. NEŽAN VRT MI IMAMO UNUTRA .
Nemojte da vas brine ono što se dešava napolju. Unutra uvek postoji jedan vrt spreman da vas ugosti.

KONTINENTI SRUŠENI, GRADOVI I SELA, SVE POSTAJE SPRŽENA, POCRNELA
KUGLA. VESTI ŠTO IH ČUJEMO PUNE SU TUGE ZBOG TE BUDUĆNOSTI.

Ove Rumijeve reči su značajnije, sa više smisla danas nego što su to bile kada ih je on napisao. Napisao ih je pre sedam stotina godina. Ali danas to nije samo simbolika, to će postati stvarnost: KONTINENTI SRUšENI,
GRADOVI I SELA, SVE POSTAJE SPRŽENA, POCRNELA KUGLA. VESTI ŠTO IH
ČUJEMO PUNE SU TUGE ZBOG TE BUDUĆNOSTI. NO PRAVA VEST OVDE UNUTRA JE DA VESTI UOPĆE NEMA.
Ova zadnja rečenica ovisi o drevnoj izreci koja kaže: Nijedna vest nije dobra vest. Ja sam rođen u jednom seocetu u koje je poštar obično dolazio jednom nedeljno. Ljudi su se bojali da on možda donosi neko pismo za
njih; bili bi srećni kad bi zaključili da nema psima. Pokadkad bi nekome stigao telegram. Samo glasina da je neko primio telegram bila je takav šok u celom selu da bi se svi okupili tamo - i samo jedan čovek je
bio dovoljno obrazovan da čita. Svako se bojao: Telegram? To znači neka
loša vest. Inače, zašto bi trošili novac na telegram?
Naučio sam od samog detinjstva da nijedna vest nije dobra vest. Ljudi
su bili srećni kad nisu primali vesti od rođaka, od prijatelja, ili od bilo koga.To je značilo da sve ide dobro.
...............nastavak
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2006., 11:04   #59
Osho o Rumijevoj poemi

Rumi kaže: VESTI ŠTO IH ČUJEMO PUNE SU TUGE ZBOG TE BUDUĆNOSTI. NO
PRAVA VEST OVDE UNUTRA JE DA VESTI UOPĆE NEMA. Sve je tiho i sve je tako
lepo, mirno, blaženo kako je uvek i bilo. Promene uopšte nema: zbog
toga nema vesti.
Unutra je to večna ekstaza, zauvek i zauvek.

I opet ću ponoviti da ove reči mogu postati istinite za vašeg veka. Pre nego što se to desi, morate dospeti unutar sebe do mesta gde se nijedna vest nije dogodila, gde je sve večno isto, gde proleće nikada ne dolazi
i ne odlazi, već uvek ostaje; tamo gde je cveće bilo od samog početka - ako je početka i bilo - i ostaće do samog kraja, ako će nekog kraja biti.
Zapravo, nema početka i nema kraja, a vrt je bujan, zelen i pun cveća.
Pre nego što vaš spoljni svet unište vaši političari, uđite u svoj unutrašnji svet. To je jedina sigurnost koja preostaje, jedini zaklon od nuklearnog oružja, od globalnog samoubistva, od svih tih idiota koji
imaju tako puno moći da uništavaju.
Barem sebe možete spasiti
Bio sam ispunjen nadom, ali kako je vreme prolazilo, ja sam sve više spoznavao glupost čovekovu... ... još se nadam ali samo iz stare navike;
zaista je moje srce prihvatilo činjenicu da se samo malo ljudi može spasiti.
Celo čovečanstvo je spremno da uništi samo sebe. Ali
ljudi su takvi.... Ako im kažete kako se mogu spasiti, oni će te razapeti na krst. Kamenovaće te do smrti.

Idući po svetu, još se smejem, ali ima u tome neka
suptilna tuga. Još uvek plešem sa vama, ali to više nije sa istim entuzijazmom kao što je bilo pre deset godina.

.........nastavak
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.08.2006., 11:04   #60
Osho o Rumijevoj poemi

Rumi kaže: VESTI ŠTO IH ČUJEMO PUNE SU TUGE ZBOG TE BUDUĆNOSTI. NO
PRAVA VEST OVDE UNUTRA JE DA VESTI UOPĆE NEMA. Sve je tiho i sve je tako
lepo, mirno, blaženo kako je uvek i bilo. Promene uopšte nema: zbog
toga nema vesti.
Unutra je to večna ekstaza, zauvek i zauvek.

I opet ću ponoviti da ove reči mogu postati istinite za vašeg veka. Pre nego što se to desi, morate dospeti unutar sebe do mesta gde se nijedna vest nije dogodila, gde je sve večno isto, gde proleće nikada ne dolazi
i ne odlazi, već uvek ostaje; tamo gde je cveće bilo od samog početka - ako je početka i bilo - i ostaće do samog kraja, ako će nekog kraja biti.
Zapravo, nema početka i nema kraja, a vrt je bujan, zelen i pun cveća.
Pre nego što vaš spoljni svet unište vaši političari, uđite u svoj unutrašnji svet. To je jedina sigurnost koja preostaje, jedini zaklon od nuklearnog oružja, od globalnog samoubistva, od svih tih idiota koji
imaju tako puno moći da uništavaju.
Barem sebe možete spasiti
Bio sam ispunjen nadom, ali kako je vreme prolazilo, ja sam sve više spoznavao glupost čovekovu... ... još se nadam ali samo iz stare navike;
zaista je moje srce prihvatilo činjenicu da se samo malo ljudi može spasiti.
Celo čovečanstvo je spremno da uništi samo sebe. Ali
ljudi su takvi.... Ako im kažete kako se mogu spasiti, oni će te razapeti na krst. Kamenovaće te do smrti.

Idući po svetu, još se smejem, ali ima u tome neka
suptilna tuga. Još uvek plešem sa vama, ali to više nije sa istim entuzijazmom kao što je bilo pre deset godina.

.........nastavak
__________________
Ti si jedini moderator u svom srcu.
kakosi is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 20:39.