Sudbina u ljubavi??

[logite]

Jednom sam negdje pročitala da su svi bitniji događaji u našem životu zapisani,pa tako i ljubav..kažu da je 70% stvari u našem životu zapisano samim našim rođenjem ,a 30% je slobodna volja..znači ovo sad što mi pišemo po forumu je naša slobodna volja,ali one najbitnije i najznačajnije prekretnice u našim životima su zapisane samim našim rođenjem..(npr ljubav/brak,djeca,unuci,smrt itd)

[Disticha]

logite kaže:

Jednom sam negdje pročitala da su svi bitniji događaji u našem životu zapisani,pa tako i ljubav..kažu da je 70% stvari u našem životu zapisano samim našim rođenjem ,a 30% je slobodna volja..znači ovo sad što mi pišemo po forumu je naša slobodna volja,ali one najbitnije i najznačajnije prekretnice u našim životima su zapisane samim našim rođenjem..(npr ljubav/brak,djeca,unuci,smrt itd)

Znači, ti ono što pročitaš uzimaš kao apriori apsolutnu istinu?

[Persephone]

To što smo se rodili i što ćemo jednog dana umrijeti, je li to sudbina?

Možemo to nazvati i 'xy', ali je sigurno.

Pitanje za razmišljanje: da li su to jedine dvije stvari koje su sudbinske? Ili im možda još štogod može praviti društvo? ...

[Disticha]

Persephone kaže:

To što smo se rodili i što ćemo jednog dana umrijeti, je li to sudbina?

Možemo to nazvati i 'xy', ali je sigurno.

Pitanje za razmišljanje: da li su to jedine dvije stvari koje su sudbinske? Ili im možda još štogod može praviti društvo? ...

S ovim bih se složila (iako teška srca) ali bih se složila. Ali mislim da je nespretno rođenje i smrt pripisati sudbini. Alexander Tsiaras, matematičar i znanstvenik s Odjela za medicinu Sveučilišta Yale je koristeći mikro-magnetsku rezonancu zabilježio razvoj djeteta od samog začeća do rođenja. Tsiars tvrdi da je razvoj ljudskog tijela ”savršeno organizirani proces kojem je teško ne pripisati božanske karakteristike”.

Proces počinje s dvije jednostavne stanice, a rezultira stvaranjem nevjerojatnog mehanizma.

Na snimci je vidljiv trenutak oplodnje jajne stanice, nakon koje unutar 24 sata slijedi prva stanična dioba koja se ponavlja svakih 12 do 15 sati. Nakon 25 dana razvija se srčana komora, nakon 32 dana ruke i noge, a nakon 52 dana razvijaju se djetetove oči, nos i prsti.

”To je misterij, čudo, božansko”, kaže Tsiaras, dodajući kako je kompleksnost izgradnje ljudskog organizma ”izvan svake postojeće matematike danas”.

Upravo me potaklo na razmišljanje ovo danas. Možda zaista prepisujemo ono što danas ne znamo, nekakvoj božanskoj sili. Ono što ne možemo objasniti najlakše je pripisati nekakvom čudu, nadnaravnoj sili jer naprosto nemamo drugog objašnjenja. Još.

[scootertechno]

kakava sudbina?
vi ste ludi ne postoji sudbina
To kao npr da je vama svima sudbina sad da budete na forumu i da citate ovaj moj post

[romanticnadusa]

ja vjerujem da nesto postoji ,neka visa sila ili kako bi mi nazvali sudbina..nije sudbina samo u ljubavi .

normalno da smo različiti,svatko drugaćije gleda na te stvari.netko bi rekao slučajnost...ali imam puno primjera u zivotu za koje sam sigurna da je tako moralo biti...

imala sam ljubav u mladosti.pred rat smo prekinuli.otisla sam svojim putem ,udala,rastala ali ona zelja da ga u oci pitam zasto se sve to dogodilo je ostala
nakon 16 godina ja prvi put posjecujem svoj rodni kraj,on je malo dalje od mene .neznam ni kakav auto ima ni nista.

skrenem iz svoje ulice na glavnu cestu .u autu su i sestre .zagledam jedan auto pred sobom .osjetim nesto u sebi,kazem sestri to je on..ona mi se smije kaze ma daj i neznas kakav auto vozi ,,tvrdim on je ,vozim se iza njega i ide tocno tamo gdje sam ja htjela ici parkirati.parkira auto,okrene se ,pogledamo se i sta da pricam nakon 16 godina prilazimo jedno drugom...otisli na kavu itd da ne pricam u detalje

e sad vi meni recite sta je to ako nije sudbina,da bas ja tada izadjem na cestu,da se on od toliko auta vozi ispred mene ..

imam jos primjera u svom zivotu da mogu sasigurnoscu reci da je prst sudbine a ne zato sto sam ja tako odabrala

[StolnaLampa]

logite kaže:

Sudbina je nerazdvojiva jer kada se subinski istinski iskreno dvije osobe vole nitko i nista nemoze uciniti da se te dvije osobe razdvoje, jer bilo sto da se dogodi sudbina je tu i ponovo ce spojiti te dvije osobe bez obzira na sve...jer kad jednom osjetis sudbinu, onda osjetis pravu ljubav koju vise nemozes napusiti i onda znas da on/ona tvoja sudbina.

Vjerujem u sudbinu.
Evo ukratko i zasto.

Bili smo zajedno 3 ipo godine.
( Drugarica mi je donijela neka 3 telefonska broja koje je dobila od neke rodice...i rekla mi da odaberem jedan ( tada je bilo popularno zezati nekoga telefonom -imala sam 15 godina ), uzela sam njegov-nazvao me i poceo psovati jer sam ga zezala. Odmah sam izbrisala broj, no nakon neka 3-4 mjeseca on me nazvao. Upoznali smo se i zaljubili na prvo pogled )...no, zbog vjere svi su bili protiv nas ( moji i njegovi roditelji pa cak i prijatelji, islo je do te mjere da su ga njegovi cak istjerali iz kuce). Nismo izdrzali. Nakupilo se jos problema, razisli smo se. Od tada su prosle evo 4 godine kako nit sam ga vidjela nit znam ista o njemu ( samo to da se ozenio djevojkom koja jako lici na mene )...nedavno sam prolazila kraj jedne firme , i vjerovali mi ili ne, svaki put bih pocela drhtati upravo na tom mjestu. Sjecanja su mi navirala svaki put. Sve do jednog dana kad sam ga vidjela , radio je upravo u toj firmi. No, kad sam skupila hrabrosti da odem na to mjesto i potrazim ga, on vise tu nije radio, kazu-dobio je bolju ponudu.

Kako je moguce da sam osjecala da je tu, ako nismo na neki nacin sudbinski povezani? I zasto ga jos uvijek osjecam , zasto su osjecanja i dalje jaka iako sada imam nekoga i sve bi ucinila za tu osobu? Zasto cak nisam ljuta jer je ozenjen, cak na neki nacin volim i nju?

Da li sam luda ,ako se nadam da ce nas sudbina opet nekada spojiti? A eto, nadam se...

[tamy8]

Enter Sandwoman kaže:

Draga Logite, a sada ljudima pričaj ovo:

Onome tko zna što je prava ljubav, nikada mu je ne može faliti. Prava ljubav nije ograničena isključivo na partnera i na djecu. Ona je univerzalna. I samo onaj koji istinski ljubi, zna najveličanstveniju istinu. Tko ima ljubav, ima najveće blago na svijetu i što je više daje, više je i prima. Što je više dijeli, mirniji je i spokojniji. Što se više brine o drugima, brižniji su prema njemu. Što više ljubi svim srcem, sve manje poznaje strah i shvaća da u životu ne postoje strogo definirane granice.

Život nije jezero, već rijeka što teče mnogim predjelima različitih zemalja.
Ne postoje zacrtane sudbine! Svatko je dizajner svojeg života i ima apsolutno pravo iskušavati svoje vidike. Darovana nam je slobodna volja, a ništa ljepše ne može se darovati.
Provuci konac kroz ušicu svoje igle i iskroji bogato odijelo. Ne zato da bi te primijetili, već da bi znala da si dala najbolje ali i najviše od sebe.

To je samo riječ, sudbina. I svatko ponaosob si ju može drugačije percipirati, shvatiti i prihvatiti.
Rođen si sam, bori se sam za sebe, a ono što na kraju učiniš od svog života, nazovi kako god želiš. Samo znaj da níje došlo samo od sebe nego si TI dala sve od sebe kako bi tako ispalo.

Prekrasno objašnjenje!

[chevrolet]

StolnaLampa kaže:

Vjerujem u sudbinu.
Evo ukratko i zasto.

Bili smo zajedno 3 ipo godine.
( Drugarica mi je donijela neka 3 telefonska broja koje je dobila od neke rodice...i rekla mi da odaberem jedan ( tada je bilo popularno zezati nekoga telefonom -imala sam 15 godina ), uzela sam njegov-nazvao me i poceo psovati jer sam ga zezala. Odmah sam izbrisala broj, no nakon neka 3-4 mjeseca on me nazvao. Upoznali smo se i zaljubili na prvo pogled )...no, zbog vjere svi su bili protiv nas ( moji i njegovi roditelji pa cak i prijatelji, islo je do te mjere da su ga njegovi cak istjerali iz kuce). Nismo izdrzali. Nakupilo se jos problema, razisli smo se. Od tada su prosle evo 4 godine kako nit sam ga vidjela nit znam ista o njemu ( samo to da se ozenio djevojkom koja jako lici na mene )...nedavno sam prolazila kraj jedne firme , i vjerovali mi ili ne, svaki put bih pocela drhtati upravo na tom mjestu. Sjecanja su mi navirala svaki put. Sve do jednog dana kad sam ga vidjela , radio je upravo u toj firmi. No, kad sam skupila hrabrosti da odem na to mjesto i potrazim ga, on vise tu nije radio, kazu-dobio je bolju ponudu.

Kako je moguce da sam osjecala da je tu, ako nismo na neki nacin sudbinski povezani? I zasto ga jos uvijek osjecam , zasto su osjecanja i dalje jaka iako sada imam nekoga i sve bi ucinila za tu osobu? Zasto cak nisam ljuta jer je ozenjen, cak na neki nacin volim i nju?

Da li sam luda ,ako se nadam da ce nas sudbina opet nekada spojiti? A eto, nadam se...

ovo je lijep primjer. i ima neceg sudbinskog u tome. vjerujem u vas susret u buducnosti.

[Leftfeelsright]

logite kaže:

Pročitala sam zanimljiv tekst,pa me zanimajvu vaša mišljenja


Ljudi obicno kazu da sve ima svoje zasto i zato, mjesto i vrijeme i uvijek su postojale stvari koje su bile dopustene a i one koje su bile zabranjene ako ne zakonima onda bar vjerom, moralom ili opcenito drustvom.

Sto je zapravo sudbina? Sudbina je kao rok, ono sto se mora dogoditi u odredeno vrijeme, ono sto je negdje, tko zna gdje, zapisano i sto se mora dogoditi pod svaku cijenu.
Sto je sudbina u ljubavi? Sudbina u ljubavi postoji kada se dvije osobe slicnog karaktera sretnu na pola svog zivotnog puta i ostatak svog zivota odluce provesti zajedno jedno uz drugo.
Kako to osjetiti? Ima mnogo znakova sudbine koje covijek zauzet svojom dnevnom rutinom uopce ne primjecuje, a neke od njih su: magija u zraku, samo disanje osobe, lagani povjetarac u odredenim trenucima i najvaznije od svega osjecaj potpunosti zivota. Osjecas odjednom da sve mozes, da su svi strahovi nestali, prijasnji strah od svega mracnoga nepostoji, jer svoje potpuno svijetlo nalazis u osobi koja ti je sudena.
Dokaz sudbine je kad se s voljenom osobom lagano uhvatis za ruku i kada u tom trenutku oboje osjetite isto, a to je osjecaj ispunjenosti ljubavlju. Istog trena kroz sve kise zasja sunce, zivotnu bol osjecas sve manje i manje dok ona na kraju u potpunosti nestane, a onda pocnes osjecati da vasa srca kucaju zajedno i da vjecno pripadaju jedno drugome. Da to je sudbina.
Mnogi ljudi ne vjeruju u sudbinu, ali ona postoji, ona je tu, samo je treba osjetiti. Sudbina u ljubavi je velika ljubav, najveca na svijetu koju nitko nebi trebao ignorirati ili odbacivati, jer ona cini da dvije osobe postanu jedno. Sudbina je jedno od cuda. Sudbina pocinje kada dvije osobe istovremeno pocnu osjecati da su sudene jedna drugoj, kada dvije osobe pocnu biti jedna, kada pocnu u to istinski vjerovati i kada se to sve usitinu dogodi.
Sudbinska ljubav je kao nijedna druga, to je ljubav oslobodena duha, oslobodena svega negativnog i stetnog utjecaja cestica, jer je to jedini pravi i istinski nacin da dvije osobe budu zajedno i da budu jedno.
Sudbina je nerazdvojiva jer kada se subinski istinski iskreno dvije osobe vole nitko i nista nemoze uciniti da se te dvije osobe razdvoje, jer bilo sto da se dogodi sudbina je tu i ponovo ce spojiti te dvije osobe bez obzira na sve...jer kad jednom osjetis sudbinu, onda osjetis pravu ljubav koju vise nemozes napusiti i onda znas da on/ona tvoja sudbina.

Da. Osjetila sam to. Točno to. Kad je ispred tebe ta osoba i gledaš je i njezine reakcije i njezin fore i njezin odgovor na neke stvari i vidiš kako je ona kao ti a opet druga osoba, kao nastavak na prazninu koju osjećaš. Zapravo na prazinu koju nisi niti znao da postoji al kad je ona došla popuniti je onda je sve bilo savršeno jasno i bistro.
I nevjerojatna lakoća i energija koja vlada dok si s njom, pokušavaš ignorirati onaj osjećaj drogiranosti i ushićenosti i smiriti se i realno si postaviti stvari, da je to taj osjećaj koji će proći al ne želi i ne prolazi ,i uvjeravam se da je ovo još jedna beznačajna zatreskanost, ali vidim da nije, nije jer je ta osoba moja srodna duša, sudbina? Tko je ovo ispred mene? Ta osoba ima misao koju ja imam i iznosi je prije mene ili završava rečenicu. Njezin mozak kreira misli slične mojima i tako ih lako skužim.
Da, onaj osjećaj dok se dotaknete i ko da se sve uspori, te sekunde postaju sporije a svijet oko nas se okreće i ko da je izvan ove slike / projekcije u kojoj se mi nalazimo. Znate onu scenu s filma Speed, Brzina gdje se Keanu i Sandra na kraju spuste na onom limu dolje s busa i zagrljeni spase, oni su jedno a svijet je iza njih jer kamera se oko vrti i ekslozija je u pozadini...al sve je to sporedno jer centar i srž su oni i njihov konačni zagrljaj na kraju.

Da, lijepo je to osjetiti, osjećaj života.
a ipak sam nesretno zaljubljena.

[Cit_Shakti]

Sudbina, hm...osobno mi se ne sviđa ta riječ, zvuči preslično presudi.

Ali svatko tko je ikada uočio da ne postoji slučajnost, znat će da postoji i sudbina.

Neću se ni truditi definirati pojam, ali slažem se sa autoricom topica.

Jedino se pitam, da li je ljubav sudbina ili je sudbina ljubav.

[Leftfeelsright]

Cit_Shakti kaže:

Jedino se pitam, da li je ljubav sudbina ili je sudbina ljubav.

vjerujem da ljubav može biti dio sudbine...

obično se kaže da je to sudbina (takva ljubav) jer je tako snažna tako jasna, tako nestvarno prokleto jednostavna, prosta, ulazi u svaku tvoju poru svojim sadržajem i ne možeš je spriječiti. zato je teško opisati, pa se kaže sudbina.

[Cit_Shakti]

Leftfeelsright kaže:

vjerujem da ljubav može biti dio sudbine...

obično se kaže da je to sudbina (takva ljubav) jer je tako snažna tako jasna, tako nestvarno prokleto jednostavna, prosta, ulazi u svaku tvoju poru svojim sadržajem i ne možeš je spriječiti. zato je teško opisati, pa se kaže sudbina.

Da, upravo tako, to je jednostavno realizacija. Kad čitam vaše opise te ljubavi, to je točno onako kako sam je i ja doživjela. Zato znam da govorimo o istoj pojavi.

[kiss me]

Trance Girl87 kaže:

ovo drugo boldano.
kud baš on?
zašto baš te godine dok sam ja bila dobra s onim ljudima?
di je njemu baš te godine bila njegova ekipa s kojom inače izlazi?
i još bezbroj pitanja----
a najčudnije - di sam ga se sjetila i iskopala ga NAKON SKORO DVIJE GODINE?

A krista ti milog..

Ti si skoro dve godine nakon upozanvanja lika shvatila da je zanimljiv, tj. nakon što je ispalo da si mrtve mjesece patila za ljigom - i ti u tome vidiš neki znak s neba?

A to što frajeru možda i nisi napeta? Kakav je to znak?

[Trance Girl87]

kiss me kaže:

A krista ti milog..

Ti si skoro dve godine nakon upozanvanja lika shvatila da je zanimljiv, tj. nakon što je ispalo da si mrtve mjesece patila za ljigom - i ti u tome vidiš neki znak s neba?

A to što frajeru možda i nisi napeta? Kakav je to znak?

da...vidim....zašto mi netko drugi nije upao u oči , netko tko je oko mene u mojoj blizini puuuno češće?
odakle ti zaključak da mu "nisam napeta"?! mislim, boli me briga jer ga još i ne gledam baš skroz na taj način da priželjkujem s njim neku vezu i šta ti ga ja znam, ali sam počela razmišljat o njemu.......
da li sam mu napeta ili ne-to bi se dalo iščitat i to poprilično jasno da idem iznest sad tu još neke detalje, ali ipak neću jer onda bi to bilo previše.... ne znaš nikad tko ovo čita.......ovo što sam napisala je priča kakva vjerujemd a postoji u 90% slučajeva i da nisam baš ja po njoj specifična....

[gordijana]

Moje mišljenje je da je sudbina ono što želiš stvarno dugo i jako i pruži ti se prilika da to ostvariš kad tad u životu, ali onda je samo stvar prihvatiti ili ne prihvatiti igru, iako mislim da ne bi moglo bez sudbine nešto proći. Ali, ne bi ništa moglo ni biti bez sudbine. Vjerujem u sudbinu.

Tek 3. put sam upoznala svog dragog na mjestu na kojem smo se trebali upoznati i prethodna 2 puta. A zašto nismo, ne znam, tako se dogodilo. Drago mi je da sam imala takvu osobu uz sebe u teškim trenucima, zajedno smo doživjeli prometnu nesreću a navodno nikomu nije jasno kako se dogodila s tim da je bilo nemoguće da ja imam tako teške ozljede, ali sam ih imala.

Ljudi kažu da je sudbina, ja ne znam.

[Neal]

Evo i moje priče, skratiti ću koliko mogu.
Uglavnom prije par godina, izlet u Beograd na par dana. Jednu večer ja i još dva frenda, malo popijemo, nikoga ne zbarimo, vratimo se u hotel. Tu večer sanjam jednu plavu curu, koju nikada u životu nisam vidio, najslađe stvorenje na svijetu.

Sljedeće jutro bude mene njih dvojica i ja im ispričam san, oni se onako nasmiju pošteno, i zovu me da odem s njima na kavu i doručak. Meni se nije dalo jer sam još bio mamuran malo, a i trebao sam se naći sa frendom poslije. I oni mene nagovaraju pola sata i ja pristanem poći sa njima.

I onda, od svih mogućih kafića, odaberemo baš taj. I uđemo mi unutra, meni se noge odsjeku, vidim curu koja je bila gotovo ista kao ona koju sam sanjao, probijedio sam, i blejim ja u nju cijelo vrijeme, i čujem da je iz hrvatske, i sjedimo mi, sjede ona i jedna frendica i pričaju, a ona malo baca pogled prema meni. I ništa, nakon deset minuta one otiđu, a ja blesan nisam uletio. Rekoh nema veze, čista slučajnost.

I nakon par sati nađem se ja sa frendom, popijemo piće, i vraćam se u hotel, i odlučim zastati u jednoj suvenirnici. I od svih suvenirnica ja baš uletim u tu jednu gdje je bila ta cura od jutros.

I sve se mislim, hoću ili neću, i uletim ja njoj. Priča se toliko razvezala da smo pošli na kavu i kolač, i proveli zajedno cijelo popodne, pričali, šetali, kao da se znamo sto godina. Broj mobitela nažalost nisam dobio, jer ima momka. Dobio sam samo pusu i obraz i jednu divnu uspomenu.

[ninjaturtle]

logite kaže:

Jednom sam negdje pročitala da su svi bitniji događaji u našem životu zapisani,pa tako i ljubav..kažu da je 70% stvari u našem životu zapisano samim našim rođenjem ,a 30% je slobodna volja..znači ovo sad što mi pišemo po forumu je naša slobodna volja,ali one najbitnije i najznačajnije prekretnice u našim životima su zapisane samim našim rođenjem..(npr ljubav/brak,djeca,unuci,smrt itd)

ali to nije istina... nista nije zapisano...

prvo nam roditelji kuju sudbine i trpaju u glavu ono sto zele sami od sebe, ali kad postanemo svjesni sebe mi stvaramo svoju sudbinu u potpunosti...

sutra nije zapisano nigdje...

[oki_doki]

Persephone kaže:

To što smo se rodili i što ćemo jednog dana umrijeti, je li to sudbina?

Možemo to nazvati i 'xy', ali je sigurno.

Pitanje za razmišljanje: da li su to jedine dvije stvari koje su sudbinske? Ili im možda još štogod može praviti društvo? ...

Ne možemo birati roditelje, ne možemo birati da li ćemo se roditi zdravi ili bolesni, rodbinu, da li ćemo biti sportaši, glazbenici, intelektualci... naravno, možemo odlučiti da se bavimo navedenim ali to ne znači da ćemo, bez obzira na našu želju i trud, postići vrhunske rezultate

Oni koji donose odluke, zanima me, kako možete odlučiti da ti se sviđa baš baš konkretna osoba . Npr. imala sam jednog, divnog, uistinu posebnog prijatelja i mislim da više nikada neću upoznati takvu osobu. Prema njemu sam osjećala da mogu biti prijatelj i ništa više, a po svim mojim kriterijima je bio divan i krasan

[Tokana]

Trance Girl87 kaže:

ovaj dio tvog posta me naveo da ispričam svoju priču i uvjerim pojedince da sudbina ipak postoji. dok mi se ovo nije dogodilo i ja sam se takvim spikama smijala, ali više mi nije nimalo smiješno.
prije cca dvije godine bila sam nesretno zaljubljena u jednog dečka. on je bio centar moga svijeta. malo je reć da sam bila opsjednuta njime. nisam jela,spavala,učila,izlazila (a kad bih i izašla pokvarila bi raspoloženje i sebi i svima oko sebe). Upoznala sam tog lika na rođendanu od zajedničke prijateljice. na prvi pogled se zatelebala.
nakon tri mjeseca saznam da nas je taj dečko zvao sve na neko kampiranje u prirodu na par dana, kao on to organizira. naravno da mojoj sreći nije bilo kraja. on,ja,ta frendica, njezin dečko i još par ljudi s tog roćkasa-baš lijepa ekipica u čijem društvu sam istinski uživala-jer sam bila budala (to gledano iz današnje perspektive)
došao taj dan i mi krenuli na to kampiranje par desetaka kilometara od našeg grada, kad odjednom zaustavlja se auto ispred nas i u njega ulazi taj neki skroz deseti lik kojeg ne poznam kao ni polovica od ostatka ekipe-frend od ovog mog nesuđenog. moje mišljenje o njemu onako na prvu nije bilo nikakvo jer nemam što mislit o nekome koga ne poznam. dečko je bio jako tih i povučen i uopće mi nije zapeo za oko. niti malo-što zbog tog svog karaktera, a što zbog toga što mene niti nije bilo briga za ikog drugog budući da je onaj debil bio centar mog svemira.
prošlo to kampiranje i nakon toga prošlo još tri mjeseca i - stiže meni zahtjev za prijateljstvo na fejs od - NJEGA - tog lika kojeg sam tek taj dan upoznala. ok, prihvatim ja i na tom prihvaćanju ostane. nema dopisivanja, nema ništa. nakon toga ga nisam srela....jednostavno sam nastavila družit se s tom svojom ekipicom pa ovoga ako sretnem nekad-sretnem, ok bit će mi drago, ako ne-a bože moj!
prošlo još neko vrijeme i ja se sa jednom osobom iz ekipe posvađala. emocionalna i duhovna kalvarija se nastavila jer sam još održavala kakav-takav kontakt s ovim majmunom i to me "držalo na životu". nakon nekog vremena ispario i on jer sam saznala od totalno desete osobe što mi je iza leđa radio i pričao o meni. potvrdio mi te stvari da su točne i odjebala ga. teška srca ali da. danas mi drago.

nastavak:
odjednom , ničim izazvana, kao da je neka viša sila upravljala sa mnom, totalno izvan moje volje - uvali se meni u glavu ON! taj lik kojeg sam upoznala prije skoro dvije godine....od toliko dečki kojima zbilja jesam okružena svakodnevno - ja napikiram na - NJEGA! Od kud? kako? sudbina????
prošlo neko vrijeme, cca 3 mjeseca i lik se makne s fejsa, deaktivirao profil i nema ga više. Ja blago rečeno LUDA. A dogodilo se to da sam ga ZBILJA TREBALA - naknadno sam , gle čuda, nakon dvije godine shvatila da imamo zajedničke interese i htjela sam mu se obratit. Na sreću, da tu ne duljim, u tome sam uspjela, ali preko maila kojeg sam dobila od njegovog frenda kojeg znam površno, više iz viđenja. ali sam znala da mi on tu može pomoć. dobijem ja taj mail i javim se gospodinu s tim pitanjem koje me zanima, a pored toga i ostatkom priče , nije bitno za javnost-i ovako sam previše rekla.
na sreću, dečko je normalan i dobar pa je shvatio i nakon tog maila me pozvao na kavu....našli se na kavi i ostali dva i pol sata - pričali ko da se znamo 100 godina. neću previše u detalje budući da ovo javno pišem, pa da se ne skužim, ali morala sam iznest priču da ljudi vide kako zbilja u životu postoje situacije koje možeš pripisat samo - sudbini, ničem drugom.
zašto mislim da je to sudbina? pa evo, dečko ima neku svoju ekipu, već formiranu i van te ekipe svega 2-3 prijatelja/ice. S ovim mojim nesuđenim se inače baš i ne druži. A BAŠ TE GODINE i BAŠ U PERIODU DOK SAM BILA U OK ODNOSIMA S IDIOTOM - POTREFI SE DA SE NAĐEM NA TOM MJESTU, U TO VRIJEME, S TIM LJUDIMA.......
a što se tiče traženja po fejsu - od ekipe koju je taj dan upoznao (a upoznao je njih još 4-5 novih) - dodao je samo mene..........također sam nakon dvije godine spoznala ODJEDNOM da lik na fb-u ima jaaaaaaako malo prijatelja (malo više od 60) zašto bi mene išao tražit? i zašto bi mi baš on pao na pamet? nešto je htjelo da se spojimo.
da se ovaj moj post ne shvati krivo - nisam zaljubljena pa da zabrijavam i pripisujem sudbini neke stvari........tog čovjeka još ni prijateljem ne mogu nazvat kako spada, ali bogme ne mogu ni zatvarat oči pred tako očitim stvarima. pored toga, ne da nisam zaljubljena nego mi NE PADA NA PAMET gledat tog dečka kao išta više od frenda, bar kako sad stvari stoje......što će budućnost donest i kud će me život odvest - da li baš k njemu - nitko ne zna znam samo da želim uživati u sadašnjem trenutku i to je sve.

U potpunosti se slažem s tobom i vjerujem da bi da ta osoba mogla biti tvoja sudbina. Jer upravo taj splet okolnosti mi govori da se radi o sudbini. Inače i ja sam imala vrlo sličnu situaciju u životu, samo što je razlika u tome da sam ja s tom osobom već 3 godine u vezi, i sigurna sam da to što se zbilo između nas prije 3 god ima veze sa sudbinom... Samo ću ukratko reći da ja svog današnjeg dečka prije nikad nisam primjećivala(mislim na razdoblje dok nismo još bili skupa), nikad mi se prije nije sviđao dok drugima je,čak i mojim prijateljicama....I sve do te večeri...kad smo se našli na istom mjestu,u isto vrijeme...na jednom partyu...i jednostavno sam osjetila nešto..neznam,to se nemože opisati...samo znam da je vrlo jak osjećaj i uz to predivan(ali neću reći da je ljubav jer ne vjerujem u ljubavi na prvi pogled,eventualno zaljubljenosti).Nakon te večeri ostali smo zajedno sve do sad. I onda kad mi netko kaže da sudbina ne postoji! POstoji definitivno!