Filozofija horor filmova i psihoanaliza njihovih redatelja i gledatelja

[Požuri Polako]

Hell-0 kaže:

Znam da je ovo pdf Filozofija, ali pojedinci su potpuno bespotrebno krenuli u filozofiju i psihologiju. Već sam u jednom postu napisao - ljudi vole uzbuđenja jer uzbuđenja proizvode adrenalin. Strah je uzbuđenje. As simple as that.

Zašto ljudi skaču s padobranom iz aviona? Jer žele uzbuđenje. Ja osobno nisam tip koji bi skakao iz aviona (valjda nemam muda), ali kad osjetim potrebu za uzbuđenjem, pogledam horor film.

Ako znaš da je ovo pdf Filozofija, zašto onda pišeš ovakve gluposti? Jesi ti sad otkrio toplu vodu? Ponavljaš se ko papiga i već drugi put uvjeren u svoju nevjerojatnu spoznaju objašnjavaš lučenje adrenalina tokom gledanja masakra ženskih tijela, iako u uvodnom postu piše nešto, toliko jednostavno i jasno napisano, shvatljivo čak i mojoj babi:

Na koji način opravdati gledanje takvih uradaka izuzmemo li adrenalin?

[Hazen]

Mozemo li se bar na tren odmaknuti od tih horora snimljenih masakriranja radi.
Osobno mi adrenalin nije narocito bitan za uzivanje u dobrom hororu. Bitni su mi atmosfera, suptilnost u gradjenju jedne vrste estetike. Dobar dramski naboj kod likova. Umijece manipuliranja nasim primarnim instiktima, osjecajima morala, solidarnosti s likovima, radoznalosti prema cudnovatom. Ili npr ljepota melankonije i sjete. Na neki nacin kod mene je to postavljanje izazova pred redatelja, u kolikoj mjeri ce me uspjeti "izmanipulirati" u tom smislu. Ako to uspije, ako me uvuce u taj svoj svijet bez da osjetim kako je lazan, za mene je on umjetnik. To veze nema s fizickim nasiljem nasilja radi i adrenalinom adrenalina radi. Kultni horor filmovi puno su vise od pumpanja adrenalinom i masakriranja. Kao uostalom i ljudska sklonost takvim pricama otkad je svijeta.

Neki ljudi vole se plasiti, ili/i uzivaju u toj estetici jezivog, zastrasujuceg, cudnovatog. Drugi se ne vole plasiti i takva vrst estetike im je strana, i time je cesto pokusavaju protumaciti kao nepozeljnu.

U ovom zanru postone remek djela koja su obiljezila cjeloukupnu filmsku umjetnost, i jeftin srot koji sluzi za izivljavanje necijih bolesnih poriva i ne nosi nikakvu poruku, osim kvazi poruka odredjenih redatelja. S obzirom na to, kako eticki opravdati horor u opcenitom smislu?

Kako eticki opravdati popularnost djela E. A. Poea?

[Požuri Polako]

Neki ljudi se vole plašiti, neki pak, vole plašiti. - to je, valjda, i cilj ove teme - zašto? U čemu je stvar?

Kako etički opravdati E.A.Poea? - haha, pa upravo to; kako?

[Hazen]

Neki sebe vole plašiti takvim filmovima ili pričama a neki ne, to sam rekla. Mislim da motivacija kvalitetnog redatelja horor filma nadilazi puku "volim plašiti druge" težnju. Takvi ljudi često snimanjem takvih filmova oživotvoruju ono što ih privlači, isto kao što na sličan način funkcioniraju autori fantasya, SF-a, a na kraju krajeva i svih ostalih žanrova. Pokušala sam reći da nije samo "volim se plašiti/volim plašiti druge" ono što ih privlači, a ponekad je to i prilično sporedno. Na primjer, jednu specifičnu vrstu sjete mogu postići samo određene horor atmosfere. To je vrst estetike o kojoj govorim. O tome ponešto piše i Kristijan Krkač.

Uporno se hvataš jednog te istog, dok ja pokušavam ukazati na više aspekata privlačnog kod (nekih), horora. Često nije riječ samo o plašenju, adrenalinu, gnjusnosti i krvi do koljena, odnosno to može i sasvim izostati u tom smislu, osim ako nećemo razgovarati o prištavim 15-godišnjacima koji misle da je strašno kul uživati u Hostelu, ili još gore, nekome koga pale filmovi poput Hostela. Ja pokušavam ne razgovarati samo o tome, ali očito ne ide. Jalova tema.

Edit: smiješno mi je uopće govoriti o etičkom opravdavanju Poea.

[Hell-0]

Požuri Polako kaže:

Ako znaš da je ovo pdf Filozofija, zašto onda pišeš ovakve gluposti? Jesi ti sad otkrio toplu vodu? Ponavljaš se ko papiga i već drugi put uvjeren u svoju nevjerojatnu spoznaju objašnjavaš lučenje adrenalina tokom gledanja masakra ženskih tijela, iako u uvodnom postu piše nešto, toliko jednostavno i jasno napisano, shvatljivo čak i mojoj babi:

Da, ponavljam se ko papiga već (zamisli!) drugi put jer uvijek postoje likovi poput tebe kojima malo teže ide kuženje stvari. Detalj u uvodnom postu sam vidio, pa što s njim?

Dakle, po treći put - ljudi gledaju horore jer vole uzbuđenja. Naravno da adrenalin nije jedina stvar; postoje remek djela i među hororima gdje se može uživati u lijepim kadrovima. Meni je npr Omen vizualno jako lijep film. Ali svakako da je uzbuđenje argument broj jedan gledanju horora.

Ovo bi shvatio i zadnji krkan čiji iq ne prelazi visinu sobne temperature. Shodno tome, gajim nade da si shvatio.

[implosive]

KingCrimson kaže:

Gledanje horor filmova je poput gledanja pornografije: ljudi stalno traze sve vece osjetilne uzitke a granica tolerantnosti im se sve vise povecava... a sve "nabrijane" scene ostaju u podsvijesti.

Slažem se, mada horori nisu izuzetak u tom smislu.
Pitanje je, zašto su scene straha i mučenja toliko privlačne?

[implosive]

Hazen kaže:

Mozemo li se bar na tren odmaknuti od tih horora snimljenih masakriranja radi.
Osobno mi adrenalin nije narocito bitan za uzivanje u dobrom hororu. Bitni su mi atmosfera, suptilnost u gradjenju jedne vrste estetike. Dobar dramski naboj kod likova. Umijece manipuliranja nasim primarnim instiktima, osjecajima morala, solidarnosti s likovima, radoznalosti prema cudnovatom. Ili npr ljepota melankonije i sjete. Na neki nacin kod mene je to postavljanje izazova pred redatelja, u kolikoj mjeri ce me uspjeti "izmanipulirati" u tom smislu. Ako to uspije, ako me uvuce u taj svoj svijet bez da osjetim kako je lazan, za mene je on umjetnik. To veze nema s fizickim nasiljem nasilja radi i adrenalinom adrenalina radi. Kultni horor filmovi puno su vise od pumpanja adrenalinom i masakriranja. Kao uostalom i ljudska sklonost takvim pricama otkad je svijeta.

Neki ljudi vole se plasiti, ili/i uzivaju u toj estetici jezivog, zastrasujuceg, cudnovatog. Drugi se ne vole plasiti i takva vrst estetike im je strana, i time je cesto pokusavaju protumaciti kao nepozeljnu.

U ovom zanru postone remek djela koja su obiljezila cjeloukupnu filmsku umjetnost, i jeftin srot koji sluzi za izivljavanje necijih bolesnih poriva i ne nosi nikakvu poruku, osim kvazi poruka odredjenih redatelja. S obzirom na to, kako eticki opravdati horor u opcenitom smislu?

Kako eticki opravdati popularnost djela E. A. Poea?

Ako voliš uživat u atmosferi, dramskom naboju i svemu što si na početku spomenuo onda to možeš dobiti u mnogim drugim žanrovima najčešće puno bolje nego u horroru.
Čudno mi je da povezuješ nabrojane kvalitete sa horrorom jer 99% horrora od 80-tih pa na dalje svedeno na jako loš scenarij, glumu i režiju. Noviji horrori 2000 -> redovito ostavljaju dojam da se radi o prvim prilikama studenata glume ili zgodnim sisatim ženama koje nemaju veze sa glumom.
Gotovo svi dobivaju niske ocjene većine kritičara i gledatelja.
U 80-tima se stvorila baza fanova horrora koji obožavaju radnju sa što više masakra čak i ako su efekti jeftini. Primarni fokus je na što šokantnijim prikazima mrcvarenja ljudskog tijela. I to se nastavilo do danas. Dokaz je kvaliteta filmova tog žanra koja danas nakon što je ispucala gotovo sve vizualne adute ili će se posvetiti priči i karakterima ili će jednostavno propast.

Nemoj uspoređivat Poe sa horror filmovima. To bi bilo jednako kao da "Shining" uspoređuješ sa "World War Z".

[Hell-0]

@implosive, odlično objašnjeno.

[Hazen]

implosive kaže:

Ako voliš uživat u atmosferi, dramskom naboju i svemu što si na početku spomenuo onda to možeš dobiti u mnogim drugim žanrovima najčešće puno bolje nego u horroru.

Kako u ijednom drugom žanru mogu bolje uživati u jezovitosti izmješanoj s mistikom, s primjesom nečeg čudnovatog i zastrašujućeg, nego u hororu? Daj navedi mi jedan žanr koji tu specifičnu strava i užas/"gotski roman" vrst atmosfere ima bolje od horora. Jedan jedini.

Čudno mi je da povezuješ nabrojane kvalitete sa horrorom jer 99% horrora od 80-tih pa na dalje svedeno na jako loš scenarij, glumu i režiju. Noviji horrori 2000 -> redovito ostavljaju dojam da se radi o prvim prilikama studenata glume ili zgodnim sisatim ženama koje nemaju veze sa glumom.
Gotovo svi dobivaju niske ocjene većine kritičara i gledatelja. ..

Prva dva nastavka Aliena, The Thing, Shining, Rose Madder, Storm of the Century, El Orphanato, Coppolin Drakula, The Descent, The Mist, The Mist 2007, The Others, El Espinazo del Diablo, El Laberinto del Fauno, Haunted, Let the Right One In, The Sixth Sense, The Descent...
Dakle od nešto prije osamdesetih nadalje, bez kronološkog reda...

O. Čemu. Ti. Pričaš?

U 80-tima se stvorila baza fanova horrora koji obožavaju radnju sa što više masakra čak i ako su efekti jeftini. Primarni fokus je na što šokantnijim prikazima mrcvarenja ljudskog tijela. I to se nastavilo do danas. Dokaz je kvaliteta filmova tog žanra koja danas nakon što je ispucala gotovo sve vizualne adute ili će se posvetiti priči i karakterima ili će jednostavno propast.

Ako ja napišem da gledam drugačiju vrstu horora od one o kojoj se cijelo vrijeme govori na temi, one koji puno više naginju onom što je nekad bilo zvano "strava i užas" i o toj vrsti horora pričam, zašto mi spominješ niskobuđetne masakre i njihove horde obožavatelja? Ako ništa drugo, pročitaj opet definiciju horora u uvodnom postu.

I daj molim te, pogledaj jedan The Others, pa izjavi kako je to film koji se posvetio priči i karakterima kako ne bi propao žanr.

Nemoj uspoređivat Poe sa horror filmovima. To bi bilo jednako kao da "Shining" uspoređuješ sa "World War Z".

Nego s čim da ga uspoređujem? Daj navedi mi filmski žanr kojem su priče Poea ili Maupassanta točnije literarno polazište nego hororu? Kad netko za Panov labirint kaže da je fantasy s elementima horora, o kojim se to "elementima horora" radi ako se ne može uspoređivati Poea s hororima? Jesi li ti uopće čitao Poea?

I žensko sam.

[Vrag Jedan]

Volim taj mistični naboj prepun adrenalina i iščekivanja u hororima, i uglavnom se mogu složiti sa svim što je napisala forumasica Hazen. Horore gledam:

* jer sam donekle mazohist,kao i svi pravi ljubitelji horora, koji znaju da će biti preplašeni,a ipak gledaju horor

* jer volim taj osjećaj napetosti,tajne,zlokobnosti i nadnaravnog. Mrzim horore sa silovanjima,kasapljenjima i sličnim morbidnostima, jer... jer su jednostavno previše REALNI u pokušaju da dočaraju najmračnije što počiva u ljudskoj prirodi. Takvi horori sa pravom mogu izazvati osjećaje anksioznosti, nešto dublje od onog iskonskog straha od nadnaravnog, u hororima: od demona, vještica,vampira,zombija i sličnog. Jer mračne i zle kreature iz svijeta bajki i legendi i njihovu zlokobnost um lakše podnese od ljudskih, STVARNIH , mračnih i zlih kreatura

* jer mi gledanje horora predstavlja OSLOBAĐAJUĆI faktor, adrenalinski užitak, sa svim saznanjem da nisi ugrožen. Super se poistovjetiti sa glavnim likom,uvući se u njegovu kožu, to je oslobađajuće iskustvo skroz

A na kraju krajeva, što je horor, nego djelo koje se poigrava sa jednim pod najprimitivnijih i najiskonskijih osjećaja, STRAHOM? Što su drugo mračna bića iz legendi, vještice koje žive u šumama, vampiri i vukodlaci koji noću vrebaju, pustinjski demoni iz arapskih predaja, čudovište koje se krije ispod dječjeg kreveta - nego projekcije straha, koje je stvorila kolektivna psiha čovječanstva? Strah se javlja tamo gdje se osjećamo ranjivo,nezaštićeno,tamo gdje smo SAMI,nikad unutar sigurne okoline, i zato su sva ta opasna bića uvijek na osamljenim i opasnim mjestima... ili u mraku,koji oduvijek u čovjeku budi strah. Pri osjećaju straha luči se puno adrenalina, a to neki ljudi jako vole. Zato je strah i neugodan i oslobađajući.. nekima.
Da sad ne ulazim duboko u psihologiju straha i horora, napomenut ću da u želji za gledanjem dobrog horora najčešće nema 'pasivne psihopatije', kao ni u stvaranju takvih djela;najčešće postoji želja za stvaranjem kvalitetnog umjetničkog djela, kao i kod drugih žanrova.
Ima prebolesnih horora,koje sam izbjegla čim sam priočitala radnju,ali ove sa mistično-nadnaravnim elementima neću.
Volim dobar film općenito;sad ne mogu reći koji mi je najdraži žanr,ali horori su mi super zbog te mistično-jezovite atmosfere i napetosti koja te prikuje za ekran i traži od tebe da hipnotizirano zuriš u njega - do samog kraja.

[implosive]

[QUOTE=Hazen;53960822]Kako u ijednom drugom žanru mogu bolje uživati u jezovitosti izmješanoj s mistikom, s primjesom nečeg čudnovatog i zastrašujućeg, nego u hororu? Daj navedi mi jedan žanr koji tu specifičnu strava i užas/"gotski roman" vrst atmosfere ima bolje od horora. Jedan jedini. :kokic

Čudnovato i mistika je uvijek bilo neusporedivo bolje prikazano u ostalim žanrovima. Ako te baš zanima religiozna mistika tipa đavla i boga, imaš crkvu.

Hazen kaže:

Ako ja napišem da gledam drugačiju vrstu horora od one o kojoj se cijelo vrijeme govori na temi, one koji puno više naginju onom što je nekad bilo zvano "strava i užas" i o toj vrsti horora pričam, zašto mi spominješ niskobuđetne masakre i njihove horde obožavatelja? Ako ništa drugo, pročitaj opet definiciju horora u uvodnom postu.
I daj molim te, pogledaj jedan The Others, pa izjavi kako je to film koji se posvetio priči i karakterima kako ne bi propao žanr.

The Others je jedan od mnogih dosadnih filmova o duhovima.
Zapravo ovisi kad si ga gledala. Ako si prije njega gledala dovoljno horrora na tu temu, nećeš ništa posebnog vidjeti.

Hazen kaže:

Nego s čim da ga uspoređujem? Daj navedi mi filmski žanr kojem su priče Poea ili Maupassanta točnije literarno polazište nego hororu? Kad netko za Panov labirint kaže da je fantasy s elementima horora, o kojim se to "elementima horora" radi ako se ne može uspoređivati Poea s hororima? Jesi li ti uopće čitao Poea?

I žensko sam.

Poe se ne služi prigodnim masovno popularnim alatima za induciranje straha.
On i od kamena može razviti odnos promatrača koji odlazi u horror.
Ne bih čak rekao da se njegov slučaj može kategorizirati kao današnji filmski horror zato što on ne ostavlja dojam namjere plašenja. On kao pjesnik i pisac razvija izražavanje svojih osjećaja i svoj razvoj bilježi na papiru.
Proizvođači horrora su industrijski djelatnici koji se usklađuju sa novim tehnikama privlačenja pažnje. Uglavnom tehnološkim podvizima. Scenariji su pisani u cilju osvajanja gledateljstva ili brojni primjeri Kingovih priča svedenih na prosjački štap.
Naravno da ima izuzetaka ali, budimo iskreni, takvi su toliko rijetki da zaslužuju posebnu kategoriju a ne kontenjer horror kića.

Ispričavam se što sam ti se obratio kao prema muškom.

[Hazen]

@Implosive, The Others mi je sve samo ne dosadan i pogledala sam ga jedno 3-4 puta zadnjih godina, nisi mi naveo ni jedan žanr koji bolje dočarava mistiku i zastrašujuću čudnovatost od horora, ne zanima me religiozna mistika nego mistična i jeziva atmosfera općenito, i nisam nigdje rekla da se literatura koju sam spomenula može "kategorizirati kao današnji filmski horor" nego sam povukla svojevrsnu analogiju s obzirom na ono što sam navela da me u hororima zanima.

Nemam više namjeru sudjelovati u ovoj raspravi, nekvalitetna je i uporno se drvi po istome, te se isčitava nepoznavanje materije o kojoj se priča.

[implosive]

VragJeUOvojZeni kaže:

Volim taj mistični naboj prepun adrenalina i iščekivanja u hororima, i uglavnom se mogu složiti sa svim što je napisala forumasica Hazen. Horore gledam:

* jer sam donekle mazohist,kao i svi pravi ljubitelji horora, koji znaju da će biti preplašeni,a ipak gledaju horor

* jer volim taj osjećaj napetosti,tajne,zlokobnosti i nadnaravnog. Mrzim horore sa silovanjima,kasapljenjima i sličnim morbidnostima, jer... jer su jednostavno previše REALNI u pokušaju da dočaraju najmračnije što počiva u ljudskoj prirodi. Takvi horori sa pravom mogu izazvati osjećaje anksioznosti, nešto dublje od onog iskonskog straha od nadnaravnog, u hororima: od demona, vještica,vampira,zombija i sličnog. Jer mračne i zle kreature iz svijeta bajki i legendi i njihovu zlokobnost um lakše podnese od ljudskih, STVARNIH , mračnih i zlih kreatura

* jer mi gledanje horora predstavlja OSLOBAĐAJUĆI faktor, adrenalinski užitak, sa svim saznanjem da nisi ugrožen. Super se poistovjetiti sa glavnim likom,uvući se u njegovu kožu, to je oslobađajuće iskustvo skroz

A na kraju krajeva, što je horor, nego djelo koje se poigrava sa jednim pod najprimitivnijih i najiskonskijih osjećaja, STRAHOM? Što su drugo mračna bića iz legendi, vještice koje žive u šumama, vampiri i vukodlaci koji noću vrebaju, pustinjski demoni iz arapskih predaja, čudovište koje se krije ispod dječjeg kreveta - nego projekcije straha, koje je stvorila kolektivna psiha čovječanstva? Strah se javlja tamo gdje se osjećamo ranjivo,nezaštićeno,tamo gdje smo SAMI,nikad unutar sigurne okoline, i zato su sva ta opasna bića uvijek na osamljenim i opasnim mjestima... ili u mraku,koji oduvijek u čovjeku budi strah. Pri osjećaju straha luči se puno adrenalina, a to neki ljudi jako vole. Zato je strah i neugodan i oslobađajući.. nekima.
Da sad ne ulazim duboko u psihologiju straha i horora, napomenut ću da u želji za gledanjem dobrog horora najčešće nema 'pasivne psihopatije', kao ni u stvaranju takvih djela;najčešće postoji želja za stvaranjem kvalitetnog umjetničkog djela, kao i kod drugih žanrova.
Ima prebolesnih horora,koje sam izbjegla čim sam priočitala radnju,ali ove sa mistično-nadnaravnim elementima neću.
Volim dobar film općenito;sad ne mogu reći koji mi je najdraži žanr,ali horori su mi super zbog te mistično-jezovite atmosfere i napetosti koja te prikuje za ekran i traži od tebe da hipnotizirano zuriš u njega - do samog kraja.

Da li uživaš kada ti se nešto gadno dogodi u životu?

[GosponProljeće]

Bi li htjeli za prijatelja nekog kome je human centipede super film i koji tako nešto bez problema gleda? Ako je on u životu prosječno normalan,bi li mislili da je ispod površine totalni bolesnik? Meni nije jasno zašto se takvi filmovi uopće rade,zašto glumci uopće žele sudjelovati u tak nečem. Naletio sam na trailer tog filma i mislio da me više ništa nemre šokirat ali oh kako sam se prevario.Nisam imao nikakvu namjeru gledat cijeli film.

[implosive]

GosponProljeće kaže:

Bi li htjeli za prijatelja nekog kome je human centipede super film i koji tako nešto bez problema gleda? Ako je on u životu prosječno normalan,bi li mislili da je ispod površine totalni bolesnik? Meni nije jasno zašto se takvi filmovi uopće rade,zašto glumci uopće žele sudjelovati u tak nečem. Naletio sam na trailer tog filma i mislio da me više ništa nemre šokirat ali oh kako sam se prevario.Nisam imao nikakvu namjeru gledat cijeli film.

Ne postoji nikakav dokaz da ljudi koji vole horror filmove jesu nenormalniji od drugih. Čast iznimkama.

Mislim da se ne može povlačit direktna poveznica. Praktički sam odrastao uz horrore i nikad mi u životu nije palo na pamet nekoga mučiti. S vremenom sam postao osjetljiviji na događanja u takvim filmovima i sad mi se počelo gaditi mrcvarenje. I dalje mi je povremeno ok pogledat neki horror ali koji se ne svodi na čisto mesarenje.
Definitivno mogu potvrditi da obožavatelj horrora ne mora biti ništa drugačiji od bilo koga drugog.

Time je enigma veća. Ne radi se tu samo o horrorcima nego i inače fascinacijom strahom na određeni način. Ne volimo da je strah prisutan u svakodnevnici ali ga na neki način volimo u medijskom prostoru.

[majica_2008]

...postoji li veći HORROR od gledanja scena mučenja,klanja,zlostavljanja,zanemarivanja životinja?
u bilo koju svrhu?
ne postoji film koji bi nadišao svirepost i suludu realnost prokletstva ljudske rase.....

[implosive]

majica_2008 kaže:

...postoji li veći HORROR od gledanja scena mučenja,klanja,zlostavljanja,zanemarivanja životinja?
u bilo koju svrhu?
ne postoji film koji bi nadišao svirepost i suludu realnost prokletstva ljudske rase.....

Ima veći horror. Razumijevanje ljudske prirode.

[Požuri Polako]

Kakvim očima redatelj mora gledati svijet da bi napravio horor?

Picassa su jednom upitali; vidi li svijet zaista onakvim, kakvim ga slika? Njegov odgovor bio je: Bio bi to onda jako ružan svijet, zar ne?

Jesu li redatelji horor filmova duboko depresivni ljudi, koji ne vide svijet čak ni svim? Ne sviđa mi se ovakav oblik eskapizma, iako i sam nekada pogledam soft horor, čak bi se moglo reći da volim S. Kinga. Pošto sam ga spomenuo - on je zaista duboko depresivan čovjek.