Koliko vam je dugo trebalo da prebolite prekid?

[eilee]

uhm, ja svoju pricu da podjelim vjerujem da bi mnogi ljudi prepoznali tko sam,sto sam..
ugl, bila mi je to najkraća veza, ali i najljepša veza.. i ne, ne mogu ga izbaciti iz glave, jer da je bar bio loš, pa bi mi to olakšalo...napisati ću vam u pp, ako vas baš sve to zanima, a ja se toplo i dalje nadam pomirbi..
sada službeno, mogu reći, da još riješim ovaj put koji me čeka, a onda ću moći konačno reći, sada se mogu udati!
ugl, svašta mi se događalo, i ne mogu vjerovati da tek imam 24 u guzari..i sad pomalo, razmišljam, onaj pravi koji se pojavi, znati će za sva moja sranja, nećemo si ništa trebati skrivati.. (ili se takve stvari trebaju skrivati) hmmm... kako znati da si našao pravu osobu? joj ovo se moje pretvorilo u ot, ali sorry, stvarno moram pričati s nekim

[NightDive]

Agii kaže:

2ipol godine veze na daljinu. Dvije od toga su bile savršene, ali stvarno jesu.. a onda kad je krenulo pucat, puklo je vrhunski. Ostali smo u kontaktu, uglavnom puno previše za ljude koji su krenuli svatko svojim putem i sad, 8 mjeseci kasnije, gadnije je nego ikad. Zato mi se čini da je najpametnije krenuti prebolijevati odmah, svatko na svoj način, i naravno, nekako se suzdržati od tih varki o ponovnim pokušajima i mirenjima. Ali, jedno je reći.. a drugo učiniti

Najbolje tako. Prekid je prekid.ako ne ide, svatko na svoju stranu i bok.
Drugo ako ste u nekoj fazi gdje odlucite raditi na vezi... Al to onda nije prekid.

Rijetki su oni kojima veza nije valjala prvi puta, da se nakon prekida pomire i opet cvjetaju ruze. Najcesce bude jos vise i vise svada i nezadovoljstva, sve dok se ne dode do onoga da se vise ne mogu ni razici kao ljudi.

[stevo7650]

Po meni treba prekinuti kontakte u većini situacija. Naravno da je to stvar zrelosti da kao, no big deal ako nismo skupa nego samo frendovi, al kolko vidim da većina nije spremna na to.

Znam nekoliko bračnih parova koji su mlađi od 40, imaju djecu i kad su shvatili da je nestalo ljubavi, normalno su se razišli, svatko svojim putem. Uskoro je svaki od njih našao drugog partnera, al i dalje se čuju, viđaju s djecom, bez sudova, alimentacija i pizdarija. Mirno su shvatili da zajednički život nije za njih i eto ti sad, a i djeca su sama odlučila s kim će živjet i tu nije bilo problema..

Ja imam 25 i oplakujem nekoliko godina mlađu curu koja je odlučila prekinuti našu jednogodišnju vezu jer više nije osjećala ono kaj je osjećala na početku. Sad je na meni da to skroz prihvatim. Gledam isključivo pozitivne stvari i za mene je neki standard kaj se tiče veza postavljen. Posljedica toga je da trenutno ne želim ni s kim ništa.

Sve dok ne upoznam neku novu s kojom ću kliknut, prirodno i bez forsiranja. I to je sasvim okej

[Agii]

stevo7650 kaže:

Po meni treba prekinuti kontakte u većini situacija. Naravno da je to stvar zrelosti da kao, no big deal ako nismo skupa nego samo frendovi, al kolko vidim da većina nije spremna na to.

Znam nekoliko bračnih parova koji su mlađi od 40, imaju djecu i kad su shvatili da je nestalo ljubavi, normalno su se razišli, svatko svojim putem. Uskoro je svaki od njih našao drugog partnera, al i dalje se čuju, viđaju s djecom, bez sudova, alimentacija i pizdarija. Mirno su shvatili da zajednički život nije za njih i eto ti sad, a i djeca su sama odlučila s kim će živjet i tu nije bilo problema..

Ja imam 25 i oplakujem nekoliko godina mlađu curu koja je odlučila prekinuti našu jednogodišnju vezu jer više nije osjećala ono kaj je osjećala na početku. Sad je na meni da to skroz prihvatim. Gledam isključivo pozitivne stvari i za mene je neki standard kaj se tiče veza postavljen. Posljedica toga je da trenutno ne želim ni s kim ništa.

Sve dok ne upoznam neku novu s kojom ću kliknut, prirodno i bez forsiranja. I to je sasvim okej

Slažem se, ja sam to upravo napravila prije tjedan dana. Skupila sam se sa svih društvenih mreža

To sve super u teoriji zvuči i naravno, slažem se sa svim. Ali jesi li ti u onoj fazi kad si imaš volje to svaki dan sebi ponovit milijun puta kad te uhvati tuga ili kriza?
Meni je to najveći problem, to što se na momente u biti samo želim valjat u toj tuzi i nadat se da će se nekako magično sve popravit i ne gubit nadu. Ovo da ću upoznat nekog drugog, ok da, nekad, ali većinu vremena imam osjećaj da je to bilo to, da je to bio onaj top koji možeš doživjet s nekim i da su male šanse da će neka osoba u budućnosti ikad učinit za mene išta od tih malih sitnica koje je on radio?
Doduše, ja sam vjerojatno ipak ekstreman slučaj patetičara, ali činjenica da sam toga svjesna ne mijenja to kako se osjećam.

[stevo7650]

Naravno, znam ju sanjati i razmišljam o njoj tokom dana.

Ali ne dam se u faze depresije gdje bi samo buljio u strop i slušao tužnu glazbu, gledao filmove itd. ok, sjetio sam je se, malo me "štrecne" ljutnja, tuga, svi oni izmikasani osjećaji i sto put postavljena pitanja gdje sam pogriješio, pa onda razmišljanja "pa vidi i ona je zajebala" i slično. Ali sam primijetio da mi je toga svaki dan sve manje.

Postavljam si pitanja tipa, pa dobro, kaj sam ja bez nje? I dalje normalna osoba koja živi, jede, pije, diše i ona mi na bilokoji način to ne sprečava (a mozak nam često umišlja da sprečava ).

Ne treba živjeti u uvjerenju da je to bilo nekaj najbolje nego da ono najbolje tek slijedi. Meni je najteže bilo to kaj sam se odjednom osjetio usamljenim jer sam se nekako identificirao s tom vezom i normalno je da se poslije prekida osjećaš tak kak se osjećaš.

I tek sam poslije uvidio da me u nekim stvarima i kočila, da je bilo tu dosta kompromisa, da sam neke privatne stvari i želje koje sam htio ostvariti odgađao jer sam tom odnosu dao prioritet.

Sad kad se mogu konačno posvetiti tome nemam razloga za opravdanje da nešto od toga što želim ne ostvarim.

Kaj se tiče nje konkretno, rješavam je se iz glave postepeno. Počeo sam slušati drugačiju glazbu koja me ne podsjeća na nju, malo se osvježavam i mijenjam fizički, našao sam neke druge interese i povezao se s prijateljima koje dugo nisam vidio i čije mi društvo sad iznimno paše.

Uvjeren sam da radost života leži u svakom kutku, samo se moramo potruditi to vidjet, primijetit. I da ljubavni život nije ništa posebno, kao i sve drugo, dođe i ode, vratit će se, s manjim i većim intenzitetima...

[Agii]

stevo7650 kaže:

Naravno, znam ju sanjati i razmišljam o njoj tokom dana.

Ali ne dam se u faze depresije gdje bi samo buljio u strop i slušao tužnu glazbu, gledao filmove itd. ok, sjetio sam je se, malo me "štrecne" ljutnja, tuga, svi oni izmikasani osjećaji i sto put postavljena pitanja gdje sam pogriješio, pa onda razmišljanja "pa vidi i ona je zajebala" i slično. Ali sam primijetio da mi je toga svaki dan sve manje.

Postavljam si pitanja tipa, pa dobro, kaj sam ja bez nje? I dalje normalna osoba koja živi, jede, pije, diše i ona mi na bilokoji način to ne sprečava (a mozak nam često umišlja da sprečava ).

Ne treba živjeti u uvjerenju da je to bilo nekaj najbolje nego da ono najbolje tek slijedi. Meni je najteže bilo to kaj sam se odjednom osjetio usamljenim jer sam se nekako identificirao s tom vezom i normalno je da se poslije prekida osjećaš tak kak se osjećaš.

I tek sam poslije uvidio da me u nekim stvarima i kočila, da je bilo tu dosta kompromisa, da sam neke privatne stvari i želje koje sam htio ostvariti odgađao jer sam tom odnosu dao prioritet.

Sad kad se mogu konačno posvetiti tome nemam razloga za opravdanje da nešto od toga što želim ne ostvarim.

Kaj se tiče nje konkretno, rješavam je se iz glave postepeno. Počeo sam slušati drugačiju glazbu koja me ne podsjeća na nju, malo se osvježavam i mijenjam fizički, našao sam neke druge interese i povezao se s prijateljima koje dugo nisam vidio i čije mi društvo sad iznimno paše.

Uvjeren sam da radost života leži u svakom kutku, samo se moramo potruditi to vidjet, primijetit. I da ljubavni život nije ništa posebno, kao i sve drugo, dođe i ode, vratit će se, s manjim i većim intenzitetima...

Da, ja sam recimo od početnog prioriteta, našu vezu bila prebacila na drugo mjesto.. konkretno, ja sam otišla na studentsku razmjenu, a prije toga ljeto provela u gradu u kojem studiram jer sam dobila divan posao u struci. Ne bih ni sada ništa drugačije napravila, ali opet se pitaš jesi li mogao drugačije iskomunicirati stvari i ne uzeti sve tako zdravo za gotovo? U mene je situacija drugačija jer se ja osjećam krivom za prekid, a s druge strane je strašno ne osjetiti podršku u takvim situacijama. Sve skupa, vrlo ružan osjećaj.

Inače, sviđa mi se kako razmišljaš. Dosta optimistično. Mislim, kažu meni to prijatelji sve, ali super je čuti neka razmišljanja na malo drugačiji način..lakše dopru

[stevo7650]

Meni se sve isto poklopilo s tim prekidom. Radim u struci, u prilici sam da unaprijedim obrazovanje u mjestu u kojem i živim, a ona se taman selila kad završava faks. Dan prije iseljenja iz stana u kojem je bila je bio zadnji dan kad smo mi bili skupa.

Tragedija je da takvim stvarima pridajemo posebnu važnost u kontekstu tugovanja. Sjetim se samo vremena prije nego sam ušao u ovu vezu i nema razloga da ne budem sretan kaj mi se uopće dogodilo tak nekaj.

Sad se trenutno osjećam tak da sam joj zahvalan kaj je jedan dio života dijelila sa mnom. I volio bih da taj osjećaj i ostane... Bez ljutnje ili ljubomore da joj poželim sreću i da joj kažem da je dovoljno narasla da sad može dalje bez moje pomoći.

Tog zadnjeg dana sam joj dao pidžamu u kojoj je kod mene spavala i rekao sam joj "Dobby, you are free"

[sibica78]

Ja sam imao fazu kod koje mi prvi dani nakon prekida čak nisu bili toliko teški kao možda jedno cca 2 mjeseca nakon toga. Prvi šok bio mi je ulazak u prazan stan u kojem nije više bilo njezinih stvari. Koliko god ona uzela sve svoje stvari, ipak se još svako toliko pronašla neka sitnica koju sam prvo pustio, a onda sam jednostavno i te njezine stvari bacio u smeće. Sa dosadašnjim bivšim curama ostao sam u korektnom stanju na način gdje se pozdravimo na cesti, pa čak i popijemo kavu ako slučajno naletimo jedno na drugo. Sa ovom zadnjom sam također mislio kako će to ići,ali me na kraju takav neki glupavi odnos poluprijateljstva stvarno počeo opterećivati pa sam i to raskrstio te se više ne čujemo. Ima dana kad se ni ne sjećam kako je postojala, onda opet naletim na nekoga tko još ne zna kako smo prekinuli, pa se toga prisjetim. Neka pjesma me prisjeti, film koji smo gledali i sl...E, sad...Jedna od bivših mi je imala zanimljiv način preboljevanja bivših. Jednostavno je nakon prekida sjela na stol, napravila tablicu sa pozitivnim i negativnim stvarima iz veze te je na taj način puno lakše preboljela jer je vidjela kako mnogo stvari nije štimalo u vezi. U mom slučaju mogu reći kako sam se pomalo vratio u ono razdoblje od pred nekih 5 godina, dakle prije početka veze. Sve one stvari koje sam zapostavio dok sam bio u vezi s njom sada sam opet počeo raditi. Opet sam krenuo svirati klavijature, većinu vremena provodim vani u prirodi, izlazim na kave i pića sa starom ekipom. Fizički sam puno aktivniji, aktivnije se bavim sportom, bicikliram, opet ću u teretanu i moram priznati kako mi godi kad ženski dio društva primjećuje kako sam u puno boljoj fizičkoj, ali i psihičkoj formi nego što sam bio prije. Nikad nisam imao problema sa komunikacijom i uspostavom kontakata u životu te sam, unatoč svemu, optimističan. Čak se i smijem sebi kako me jedna osoba tako uspjela "preveslati", a inače sam bio na glasu kao čovjek koji je oprezan, sve razmisli nekoliko puta prije nego što napravim neki potez. Karakteristika mog horoskopskog znaka jarca

U nju sam bio naivno, dječački zaljubljen i jednostavno nisam primjećivao ili nisam želio primijetiti neke negativne stvari. Kako kaže Gibonni:"Ovo mi je škola, i drugi puta ću pametnije".

Sent from mTalk

[Agii]

stevo7650 kaže:

Meni se sve isto poklopilo s tim prekidom. Radim u struci, u prilici sam da unaprijedim obrazovanje u mjestu u kojem i živim, a ona se taman selila kad završava faks. Dan prije iseljenja iz stana u kojem je bila je bio zadnji dan kad smo mi bili skupa.

Tragedija je da takvim stvarima pridajemo posebnu važnost u kontekstu tugovanja. Sjetim se samo vremena prije nego sam ušao u ovu vezu i nema razloga da ne budem sretan kaj mi se uopće dogodilo tak nekaj.

Sad se trenutno osjećam tak da sam joj zahvalan kaj je jedan dio života dijelila sa mnom. I volio bih da taj osjećaj i ostane... Bez ljutnje ili ljubomore da joj poželim sreću i da joj kažem da je dovoljno narasla da sad može dalje bez moje pomoći.

Tog zadnjeg dana sam joj dao pidžamu u kojoj je kod mene spavala i rekao sam joj "Dobby, you are free"

JOOOOOJ!
Imam spreman meme za momenat kad krenem osvajat opet koji kaže: "are you dementor? Cause you take my breath away!!

Nisam ni ja ljuta sad, nakon što sam prekinula odnose. U jednom trenutku je to postao takav mindfuck (dogodi se neko sranje, odmah mene zove, pa se komunikacija rastegne na par dana. Onda riješi sranje i ima fazu partijanja, ali tad mu nisam napeta) pa smo sad na okretanju glave kad se vidimo. Što je prilično tužno, ali šta je, tu je, valjda. Jako me nasmijalo ovo s Dobbyem

[stevo7650]

sibica78 kaže:

Ja sam imao fazu kod koje mi prvi dani nakon prekida čak nisu bili toliko teški kao možda jedno cca 2 mjeseca nakon toga. Prvi šok bio mi je ulazak u prazan stan u kojem nije više bilo njezinih stvari...

Eh da, to te često strefi tek kasnije. Bitno je da se što prije makneš od svega kaj te podsjeća na nju i gurat dalje. Tnx na podjeli svoje priče

Agii kaže:

JOOOOOJ!
Imam spreman meme za momenat kad krenem osvajat opet koji kaže: "are you dementor? Cause you take my breath away!!

Evo ja ne znam kaj čekaš, trebala bi krenut odmah s tim ko ne padne na to, kreni dalje, nit ne zaslužuje pažnju

prilično tužno, ali šta je, tu je, valjda. Jako me nasmijalo ovo s Dobbyem :ko kice:

Evo, drago mi je Treba prekidat veze s takvim citatima, život bude lakši barem neko vrijeme

[Agii]

stevo7650 kaže:

Eh da, to te često strefi tek kasnije. Bitno je da se što prije makneš od svega kaj te podsjeća na nju i gurat dalje. Tnx na podjeli svoje priče



Evo ja ne znam kaj čekaš, trebala bi krenut odmah s tim ko ne padne na to, kreni dalje, nit ne zaslužuje pažnju



Evo, drago mi je Treba prekidat veze s takvim citatima, život bude lakši barem neko vrijeme

Ili to, ili ti uništi ljubav prema Harryju

[stevo7650]

Nego, volio bih da se ljudi uključe u diskusiju. Konkretno me zanima kaj ste radili za vrijeme prebolijevanja?

Konkretno mislim na te faze "depre" poslije prekida. Koliko je to kod koga trajalo, s čime ste se bavili sve dok niste ušli u novu vezu/novi odnos ili se jednostavno pomirili s time.

Ja sam u principu ok, kao što sam i rekao, bavim se s različitim stvarima uz obaveze koje imam, družim se s ljudima i osjećam se dobro većinu vremena. Sjetim je se, naravno, pa me to izbaci iz raspoloženja (dok sam sam doma, prije spavanja ili netom poslije posla kad se poslije ručka odmaram) i naravno, sve u svemu osjećam da nisam spreman za novi odnos/vezu.

[Blonde bitch]

ja depru odradim još dok sam u vezi... jer jelte, uvik nađem mamlaze koji nemaju muda da prekinu pa to ostane na meni da odradim... a ne mogu prekinut dok god zapravo ne "prebolim" osobu...
Tako da nakon prekida ja sam ko nova. Ne spremna za novu vezu, ali uglavnom mi sunce jače sija...

[mauzer]

stevo7650 kaže:

Nego, volio bih da se ljudi uključe u diskusiju. Konkretno me zanima kaj ste radili za vrijeme prebolijevanja?

Konkretno mislim na te faze "depre" poslije prekida. Koliko je to kod koga trajalo, s čime ste se bavili sve dok niste ušli u novu vezu/novi odnos ili se jednostavno pomirili s time.

Ja sam u principu ok, kao što sam i rekao, bavim se s različitim stvarima uz obaveze koje imam, družim se s ljudima i osjećam se dobro većinu vremena. Sjetim je se, naravno, pa me to izbaci iz raspoloženja (dok sam sam doma, prije spavanja ili netom poslije posla kad se poslije ručka odmaram) i naravno, sve u svemu osjećam da nisam spreman za novi odnos/vezu.

sta da ti kazen, evo 7 dana nakon prekida, slobodno vrijeme ugl. provodim s drustvom i prijateljima, kad sam sAm doma, motam sarme, igran konzolu i pusin joju nisam u depri jer nedopustan si takav emocinalni slom, koliko god ta ljubav intezivna bila, znaći BILA je, bilo i proslo=gotovo, nije vrijedna. Iako je rekla, "treba mi vremena..." e pa eto joj ga, ja joj dajen svo vrijeme ovoga svijeta, a sad ADIO!

[stevo7650]

Blonde bitch kaže:

ja depru odradim još dok sam u vezi... jer jelte, uvik nađem mamlaze koji nemaju muda da prekinu pa to ostane na meni da odradim... a ne mogu prekinut dok god zapravo ne "prebolim" osobu...
Tako da nakon prekida ja sam ko nova. Ne spremna za novu vezu, ali uglavnom mi sunce jače sija...

Ovo je zanimljivo. Doduše, u nekim prijašnjim vezama koje su prekidane sam ja bio taj koji nije izvukao deblji kraj tako da sam iz nekih odnosa izašao s olakšanjem. Isto tako nisam inicirao prekid, ne zato jer nemam muda prekinut, nego sam uvijek odnosu davao šansu sve dok nije postalo očito da ne može dalje.

Na ovo zadnje se nisam nikako mogao pripremit pa mi je tim teže.

mauzer kaže:

sta da ti kazen, evo 7 dana nakon prekida, slobodno vrijeme ugl. provodim s drustvom i prijateljima, kad sam sAm doma, motam sarme, igran konzolu i pusin joju nisam u depri jer nedopustan si takav emocinalni slom, koliko god ta ljubav intezivna bila, znaći BILA je, bilo i proslo=gotovo, nije vrijedna. Iako je rekla, "treba mi vremena..." e pa eto joj ga, ja joj dajen svo vrijeme ovoga svijeta, a sad ADIO!

A dobro, s tim da po meni ovakva vrsta depre nije emocionalni slom, al mislim da kužim kaj hoćeš reći Meni to sve ispada kratkotrajno jer se uvijek vratim tim istim mislima, iako mi se čini da dok sam s društvom ili dok radim stvari slične igranju konzole ( i pušenju joje ) je onak, prestalo.

Ali slažem se, pomaže da se posvetiš drugim stvarima i ne misliš na to kaj je bilo, prošlo, gotovo.

[Agii]

Imam sreću da su mi smjene na poslu po 11 sati �� pa onda ne ostane jako puno slobodnog vremena. Nekih dana uspijem bit ok, nekih ko jucer i danas taj prazan hod traje godinama...

Gledaj filmove, idi van, instaliraj tinder i zajebaji se (meni cak pomoglo ��)

[stevo7650]

Agii kaže:

Gledaj filmove, idi van, instaliraj tinder i zajebaji se (meni cak pomoglo ��)

A dobro, nisam baš fan tih aplikacija, al s ostalim se slažem Sad cuge i druženja mi dosta pomažu da ne mislim o tome kaj je bilo.

[eilee]

putovanja, putovanja, najljepsi ste dio zaborava. bolje sam ljudi. bolje!
(stavila sam bila oglas na us, i dosta tipova, se javilo na oglas, da mi budu ff) i ima tu jedna jakooo zanimljiva stvar. trebam nekom rec pp.
ali da, najvise me se dojmio jedan. nekako cvrkucem. moze neko pp?

[Agii]

stevo7650 kaže:

A dobro, nisam baš fan tih aplikacija, al s ostalim se slažem Sad cuge i druženja mi dosta pomažu da ne mislim o tome kaj je bilo.

Ma nisam ni ja, ovo je prvi put da sam takvo nešto napravila. Ali whatever it takes..

[RIMM]

Ček, u vezi ste bili godinu dana, od toga NEKOLIKO zadnjih mjeseci je bilo loše, i uzmimo u obzir da ste bar mjesec-dva bili u početnoj fazi veze.

Kad ste se onda voljeli, i koliko, tj. koliko je onda ona od svega toga bila sretna s tobom? 2-3 mjeseca ste imali stabilnu vezu!?

Iz moje perspektive to nije neka ozbiljna veza. Osim ako nisi autodestruktivan, i previše emotivan, trebao bi bez problema ići dalje.

Bio sam nekoliko godina u vezi, skoro desetljeće, prosao gadan prekid, odbacivanje.
Trebalo mi je 2 godine konstantnog rada na sebi, nikakvog kontakta s njom, da krenem dalje.

Svatko je drugačiji, netko forsira izlaske, druge cure, netko nove hobije, netko se utapa u alkoholu i depresiji.

Što god odabrao prije ili poslije će isprati friške uspomene i navike. Ali nikako se ne vraćati toj osobi, izbrisati svaki podsjetnik i blokirati svaki kontakt s njom.