Apostol Pavao

[Nomen Nescio]

kom1 kaže:

Zar se ne govori o Mojsijevim zakonima i obrezanju? I to baš u Djelima i u Pavlovim poslanicama. Ja samo prenosim što neki stručnjaci o tome misle. Reklo bi se da je crkva bila jedna to je točno.

Ali ta promjena od Židovskog pokreta do Rimske crkve. Kako su na kraju pogani ušli u crkvu a židovi istjerani. Naravno da postoji i razlog.

Stručnjaci nisu uvek garant pravovernog mišljenja, tako da ja malo kapiram stručnjake koji smatraju da je postojao nekakav sukob. To je samo veštački stvoren sukob, želi se tako predstaviti. To je jedna hipoteza, i onda se kopa po Novom zavetu ne bi li se ta hipoteza pokazala ispravnom. Jadne li metodologije. Vuk te je lepo pitao za textove, to isto i ja mogu. Kada budem video neke konkretne textove - pa i da kažeš.

Jedini sukob koji ja vidim jeste oko Pavla i Varnave. Nisu mogli da se dogovore oko kukavice Marka, kog je Pavle 20 i više godina posle tog sukoba, primio u službi. Zbog tog njihovog neslaganja, Pavle i Varnava su se razišli, svaki na svoju stranu.

Inače je i sam Varnava bio jedan od apostola, ali vidiš, imali su 2 različita shvatanja, i prema mnogim drugim stručnjacima - da nije bilo ovog razilaženja, nikad se Crkva ne bi tako širila. Tako da u tome se može videti samo nešto što je pozitivno. Oni nisu radili jedan protiv drugog, nisu olajavali i opanjkavali jedan drugog, naprotiv. Samo su otišli na 2 strane kada je misija u pitanju (a ne teologija, učenje, etika, itd.), i to je to.

[domexis]

kom1 kaže:

Mislim da nije nikakva tajna o čemu ja govorim. Isusa su Židovi smatrali Mesijom koji je uskrsnuo- to je bila izvorna vjera židovskih sljedbenika Isusa. Pavle je to promjenio tako da je Isus postao božansko biće koje je van vremensko i oduvjek postojeće i koje se otjelovilo na zemlji u tijelu povjesnog Isusa Krista. Isus je tako postao Sin Božji i Bog. A to je Pavlova zasluga. Sukob o kome ja govorim je nastao zato jer su se Židovski Kršćani protivili toj vjeri. Osim toga, Pavle odbacuje Obrezanje i govori da je svejedno tko je koje nacionalnosti.

Ne znam na koje Židove misliš da su Isusa smatrali Mesijom ( ako misliš na farizeje i pismoznance ) njihova je drugačija percepcija Mesije.......
Ako pogledamo cijeli SZ od proroka Izajije itd.........obistinuje se proročanstvo za Mesiju(Onaj koji Dolazi)

ako pogledamo ovaj citat od Mateja 21:9

Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama.

jasno ukazuje da je Isus Mesija....

no držimo se teme......ako se netko protivi božanstvu isusovom...on se više ne smatra kršćaninom tako da kad kažemo židovski kršćanin to apsolutno ne drži vodu........a pavle je naročito govorio o isusovom božanstvu.........

Zašto je pavao rekao da se nije potrebno obrezivati? Zato što smo mi obrezani duhovno a ne tjelesno jedan jednostavan primjer.
a sada se postavlja drugo pitanje. zašto je Bog zahtjevao u SZ da se obrezuje?

ako pogledamo ovaj citat

Knjiga Postanka (17,10-11) kaže:A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano.Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas.

citat kaže da je Bog sklopijo savez sa Abrahamom preko obrezivanja.A to znači da je Bog odvojio svoj narod od pogana

[kom1]

domexis kaže:

Ne znam na koje Židove misliš da su Isusa smatrali Mesijom ( ako misliš na farizeje i pismoznance ) njihova je drugačija percepcija Mesije.......
Ako pogledamo cijeli SZ od proroka Izajije itd.........obistinuje se proročanstvo za Mesiju(Onaj koji Dolazi)

ako pogledamo ovaj citat od Mateja 21:9

Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama.

jasno ukazuje da je Isus Mesija....

no držimo se teme......ako se netko protivi božanstvu isusovom...on se više ne smatra kršćaninom tako da kad kažemo židovski kršćanin to apsolutno ne drži vodu........a pavle je naročito govorio o isusovom božanstvu.........

Zašto je pavao rekao da se nije potrebno obrezivati? Zato što smo mi obrezani duhovno a ne tjelesno jedan jednostavan primjer.
a sada se postavlja drugo pitanje. zašto je Bog zahtjevao u SZ da se obrezuje?

ako pogledamo ovaj citat

Knjiga Postanka (17,10-11) kaže:A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano.Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas.

citat kaže da je Bog sklopijo savez sa Abrahamom preko obrezivanja.A to znači da je Bog odvojio svoj narod od pogana

Pitaš me, na koje Židove mislim da su Isusa smatrali mesijom? I onda dodaš da su Farizeji i pismoznanci imali drugačiju percepciju mesije. Meni se čini da se mi uopće ne razumijemo, ali svejedno ću ti pokušati odgovoriti, samo neznam hoću li uspjeti, jer naš nesporazum nije zbog neznanja.

Ja samo govorio o povijesnim pitanjima a ti govoriš o vjeri. Točno je to da je kod Farizeja i pismoznanaca druga percepcija Mesije , točno je i da se u Pismima koja su Židovski tekstovi a kršćanski stari Zavjet može dokazivati da je prorokovan dolazak Isusa.

Ja nastojim stvari sagledati poput povjesničara vjere. Stručnjaci koji se time bave gledajući to sa gledišta povjesničara drugačije razmišljaju. Ako polazimo od vjere onda nije sporno da je Isus Mesija i Sin Božji. Ali on to jeste i to samo sa strogo kršćanskog gledišta. Ako bismo pitali nekoga tko je Židovske vjere on se nebi složio sa tom tvrdnjom.

Pitanja:
Tko su bili ljudi koji su Isusu klicali Hosana Sinu Davidovu? Židovi ili kršćani? Kad kažemo kršćani mislimo na vjeru.

Da li znaš da su neki stručnjaci utvrdili da je večina onoga što zoveemo Isusovo učenje zapravo farizejskog porijekla? Neki misle da je i Isus bio Farizej a neki smatraju da je bio pismoznanac. Kako to da u djelima piše da su mnogu od farizeja prihvatili vjeru u Isusa? A i mnogi svečenici su postali Isusovi sljedbenici?

Izraz Židov se koristio kao izraz za nacionalnost ali i kao izraz koji označava nekoga židovske vjere. Po tome nebi trebalo biti nešto neobično biti Židovski kršćanin. Pavle je bio Židov iz Tarza koji je u početku progonio crkvu a poslije prihvatio vjeru.

Ako to što se događalo u prvom stolječu promatramo iz naše perspektive onda nam se može činiti tako kako ti govoriš, ali u prvom stolječu nije bilo drugih sljedbenika Isusa osim Židova. Prvo su učenici pošli za Isusom, a poslije i mnogi drugi likovi opisani u Evanđeljima. Svi su oni židovi po nacionalnosti a imali su i Židovsku vjeru.

U djelima o tome piše. Oni poštuju Pisma, Hram, obrezani su ali vjeruju da je Isus Mesija i Sin Davidov koji će se vratiti na nebeskim oblacima. Ali oni se svaki dan mole i borave u Hramu. Možemo li za njih reći da su rani kršćani? Zar nisu i Židovski kršćani?
Pitanje je koje su oni vjere? Židovske ili kršćanske?

Tu sad vjerojatno dolazi do našeg nesporazuma, moje je mišljenje a tako misle i barem neki pisci i stručnjaci da su oni u to vrijeme bili židovske vjere. Zato kažemo revni židovi. Oni koji strogo žive kao vjernici. Ali ta vjera se ne razlikuje od vjere drugih kršćana. Moje je mišljenje na ovoj temi da su oni bili u sukobu sa Pavlom zbog primanja u crkvu pogana bez obrezanja.

Zašto kršćani , koje luka naziva farizejima koji su prihvatili vjeru kažu da pogane treba obrezati? Zato jer su smatrali za razliku od Pavla da su ti ljudi i dalje pogani i otpadnici od vjere u Boga. Pavle je uveo pojam primanja po duhu svetom. Pavle susreće Kršćane iz Rima i pita ih kojim su krštenjem kršteni oni kažu : Ivanovim. Pavle je to smatrao njihovom manom. A kako bi to objasnili?

Židovi koji su pošli za Isusom su bili krštavani Ivanovim krštenjem. I svi su bili obrezivani. Pavle je isto takav Židov, ali on prekida sa tom praksom. On prima u crkvu pogane i tvrdi da su kršteni duhom svetim pa im obrezanje niti ne treba. Židovi već jesu obrezani ali Pavle smatra da imaju manu jer su kršteni samo Ivanovim krštenjem.

Točno je nigdje direktno ne piše o sukobu ali sukob je bio zbog ovih pitanja. Naravno to je samo jedno mišljenje.

[kom1]

vuk u priči kaže:

Dobro, napisao si puno, ali gdje je tu sukob Petra i Pavla oko utjelovljenja i rođenja od djevice, mučeništva, raspeća i uskrsnuća? To su teološka pitanja rane crkve. Pavao je licemjer (seljak-ribar) jede i pije sa krštenim poganima, a kad dođu obrezani, on se ustaje i pravi blesav. Pavao ga osuđuje zbog toga i obrazlaže crkvi u Jeruzalemu kako obrezanje i Zakon nisu jamstvo spasenja, nego evanđelje i Krist. Kasnije je zapisano:

Jakov, Petar[a] i Ivan, stupovi Crkve, prepoznali su milost koju mi je Bog ukazao i pružili nam desnicu u znak zajedništva: mi ćemo raditi među poganima, a oni među židovima.

Pavao je očekivano uspio objasniti svoje ponašanje jer je bio školovani teolog-farizej, dok Petar nije svoje.

Dobro, slažem se da o tim pitanjima nije bilo sukoba. Ali ja nisam ni tvrdio da su se oni svađali zbog toga. Ali to ne znači niti da sukoba nije bilo niti da sukobi nisu bili ozbiljni.

U poslanici Galačanima, obje poslanice Korinčanima i poslanici Rimljanima kao i u apostolskim djelima se govori o sukobima. I ti sukobi nisu bili samo između Barnabe i Pavla ili Petra i Pavla. Sukobi su nastali zbog problema obrezanja i poštivanja Mojsijevih zakona. Neznam zbog čega mislite da to nisu bili značajni problemi. Moguće se dana ti problemi ne čine toliko značajnima ali u prvom stolječu je bilo drugačije.

Ako pratimo radnju koja je opisana u djelima i u poslanicaqma naravno da nećemo naći izričite tvrdnje koje jasno i nepobitno objašnjavaju što se stvarno dogodilo. O tome ništa nećemo naći. Ali to je samo zato jer luka piše Apologiju prema kojoj sukoba nije bilo. Ali Luka nije iskreno i objektivno napisao povjest crkve. To swe može lako dokazati usporedbom onoga što kaže luka sa oim što kaže Pavle.

Jer prema Luki Barnaba se odvojio od Petra zbog Ivqana Marka. Pavle tvrdi da je di razlaza došlo zbog obrezanja. A Petar opet je u antiohiji ustao sa stola opet zbog obrezanja.

Jakov, Petar i Ivan kao stupovi crkve su Pavlu pružili desnicu. U djelima se šire objašnjava sjednica u Antiohiji. Izdali su i pismo. Petar je održao govor i o poganima govori isto što i Pavle. A Jakov se slaže sa Pavlom i njegova je odluka posljednja koja glasi da bi pogani mogli biti ravnopravni Židovima .

A onda u Antihiji imamo ...Što? O Čemu se tu radi??? Kako Petar može ustati sa stola, ako je istina da je izgovorio onaj govor u Jeruzalemu? Zašto se Barnaba odvaja od Pavla ako su optužbe da pogane treba obrezati odbačene u Jeruzalemu i ako se Jakov složio sa Petrom i pavlom??? Stvarno moramo biti naivni ako mislimo da je sve izglađeno u jeruzalemu. Prije bi se reklo da je luka iskrivio činjenice.

A što je sa drugim sastankom Pavla u Jeruzalemu? ikako je tom drugom prilikom Jakov mogao ono reći Pavlu??? Rekao mu je da se o njemu priča kako govori Židovima da ne obrezuju djecu? Taj sastanak je bio posebno koban za Pavla. On koji ovijek sluša pročanstva duha svetog je , tako piše čak bio upozoren da ne ide u jeruzalem. On ipak odlazi. Jakov mu kaže da treba dokazati svoju Židovsku pravovjernost. Onda su ga primjetili u Hramu drugi Židovi i optužili ga isto da kvari vjeru. Rimski vojnici su ga spasili i odveli u Rim.

I Pavle više nikad nije došao u svoje crkve. Pavle je nestao.

Pitanja ima jako mnogo.

[vuk u priči]

Crkva je od prvih dana imala probleme. Vođe crkve su bili židovi koji su neprestano balansirali između Krista i Zakona. Prevaga Krista se nije dogodila u prvom stoljeću Crkve. Jakov, bratić Isusov, bio je prvi biskup Jeruzalema, u gradu je bio Hram i židovi koji ga posjećuju. Opstanak crkve u Jeruzalemu je ovisio prvenstveno o Židovima, pa o rimljanima. Dolazi Pavao koji zagovara strogu Kristocentričnost crkve, bez Hrama i Zakona. To kod židova izaziva sablazan jer židovi svoje židovstvo (pobožnost) dokazuju isključivo prema mjerilima iz Zakona.

Što Pavao može očekivati, nego otpor?

Svejedno, on sa svojim gledištima odlazi među pogane, a Jakov i Petar među židove, potvrdivši zajedništvo i pripadnost jednoj crkvi i jednom cilju, a to je upoznati sve sa evanđeljem Isusa Krista. Sva trojica su zbog posla koji su obavljali ostavili glave na stratištu.

[kom1]

Nomen Nescio kaže:

Stručnjaci nisu uvek garant pravovernog mišljenja, tako da ja malo kapiram stručnjake koji smatraju da je postojao nekakav sukob. To je samo veštački stvoren sukob, želi se tako predstaviti. To je jedna hipoteza, i onda se kopa po Novom zavetu ne bi li se ta hipoteza pokazala ispravnom. Jadne li metodologije. Vuk te je lepo pitao za textove, to isto i ja mogu. Kada budem video neke konkretne textove - pa i da kažeš.

Jedini sukob koji ja vidim jeste oko Pavla i Varnave. Nisu mogli da se dogovore oko kukavice Marka, kog je Pavle 20 i više godina posle tog sukoba, primio u službi. Zbog tog njihovog neslaganja, Pavle i Varnava su se razišli, svaki na svoju stranu.

Inače je i sam Varnava bio jedan od apostola, ali vidiš, imali su 2 različita shvatanja, i prema mnogim drugim stručnjacima - da nije bilo ovog razilaženja, nikad se Crkva ne bi tako širila. Tako da u tome se može videti samo nešto što je pozitivno. Oni nisu radili jedan protiv drugog, nisu olajavali i opanjkavali jedan drugog, naprotiv. Samo su otišli na 2 strane kada je misija u pitanju (a ne teologija, učenje, etika, itd.), i to je to.

Zar tebi nije poznato da Pavle u poslnicama govori drugačije o sukobu sa Barnabom? Prouči malo ono što sam odgovorio nicku Vuk u priči.

[EliEliLama]

kom1 kaže:

Zar tebi nije poznato da Pavle u poslnicama govori drugačije o sukobu sa Barnabom? Prouči malo ono što sam odgovorio nicku Vuk u priči.

Ajde odgovori mi u čem je bio sukob između Apolovih, Kefinih i Pavlovih slijedbenika??

Valjda znaš za taj dio iz poslanica??

[kom1]

vuk u priči kaže:

Crkva je od prvih dana imala probleme. Vođe crkve su bili židovi koji su neprestano balansirali između Krista i Zakona. Prevaga Krista se nije dogodila u prvom stoljeću Crkve. Jakov, bratić Isusov, bio je prvi biskup Jeruzalema, u gradu je bio Hram i židovi koji ga posjećuju. Opstanak crkve u Jeruzalemu je ovisio prvenstveno o Židovima, pa o rimljanima. Dolazi Pavao koji zagovara strogu Kristocentričnost crkve, bez Hrama i Zakona. To kod židova izaziva sablazan jer židovi svoje židovstvo (pobožnost) dokazuju isključivo prema mjerilima iz Zakona.

Što Pavao može očekivati, nego otpor?

Svejedno, on sa svojim gledištima odlazi među pogane, a Jakov i Petar među židove, potvrdivši zajedništvo i pripadnost jednoj crkvi i jednom cilju, a to je upoznati sve sa evanđeljem Isusa Krista. Sva trojica su zbog posla koji su obavljali ostavili glave na stratištu.

Nisam prvi put namjerno ništa reći o tvrdnji da se Pavle i Petar nisu svađali oko pitanja Marijina bezgriješnog načela ali sad moram.

Mi govorimo o 55 godini prvog stolječa. I dalje se slažem, Pavle i Petar se nisu svađali oko bezgrešnog začeča jer tada nijedno evanđelje nije bilo niti napisano. Pavle i Petar nisu niti znali za bezgrešno začeče.

Pavle je napisao poslanice, a nigdje nikada nije rekao niti riječi o bilo kojoj tvrdnji iz evanđelja koja su napisana poslije. Nikad on ne govori o bezgrešnom začeču i tome slično. Ali govori o Evanđelju za neobrezane i Evanđelju za neobrezane.

Postojala je razlika između Petrova i Pavlova evanđelja i bila su dva različita. To je tako očigledno kad čitamo poslanicu Galačanima gdje Pavle optužuje Galačane da su se okrenuli drugom evanđelju a ne onom koje je donio Pavle. Neznam kako biste mogli objasniti ovo?

[vuk u priči]

kom1 kaže:

Nisam prvi put namjerno ništa reći o tvrdnji da se Pavle i Petar nisu svađali oko pitanja Marijina bezgriješnog načela ali sad moram.

Mi govorimo o 55 godini prvog stolječa. I dalje se slažem, Pavle i Petar se nisu svađali oko bezgrešnog začeča jer tada nijedno evanđelje nije bilo niti napisano. Pavle i Petar nisu niti znali za bezgrešno začeče.


Postojala je razlika između Petrova i Pavlova evanđelja i bila su dva različita. To je tako očigledno kad čitamo poslanicu Galačanima gdje Pavle optužuje Galačane da su se okrenuli drugom evanđelju a ne onom koje je donio Pavle. Neznam kako biste mogli objasniti ovo?

Prvo, bezgrešno začeće je dogma ustanovljena u 19. stoljeću. Tiče se začeća Marije majke Isusove, a ne začeća Isusa po Duhu svetome.
To treba odmah razjasniti.
Petar i Pavao nisu ostavili ni traga raspravama o naravi bogorodice.

"O bezumni Galaćani, tko li vas opčara?" pita Pavao u jednoj od poslanica. Ni naslutiti se ne da da je riječ o Petrovom evanđelju.

[kom1]

EliEliLama kaže:

Ajde odgovori mi u čem je bio sukob između Apolovih, Kefinih i Pavlovih slijedbenika??

Valjda znaš za taj dio iz poslanica??

Naravno. Radi se o poslanici Korničanima. Ako čitamo točno što u tekstu piše, događa se ovog puta u Korintu nešto slično poput onog u Galiciji. Obje crkve i onu u galiciji i onu u Korintu je osnovao Pavle. U poslanici Galačanima se Pavle žali da su neki došli u crkvu i propovijedali Evanđelje koje nije propovijedao Pavle. Nevjerni Pavlu Galačani su povjerovali ovim tajanstvenim kršćanima. A tko bi oni mogli biti nego Kršćani iz Jeruzalemske crkve. Pavle ne govori direktno nego u aluzijama jer s jedne strane poštuje prve Apostole, ali ipak kaže dovoljno da shvaćamo kako se baš o tome i radi.

U Korintu se događa nešto slično. Ali tu su došli Kefa i Apolon. Kefa dolazi iz Jeruzalema a Apolon je iz Aleksandrije. Obje ove crkve su osnovali Jeruzalemski Kršćani a nije ih osnovao Pavle. O Apolonu Pavle govori kao o onom koji je kršćanin ali ima neki defekt. I opet poput onog u galiciji i korničani su postali nevjerni Pavlu pa su se podijelili. Nastale su 4 stranke. Ne tri nego četiri. Pavlova, Apolonova, Kefina i Kristova.

Kristova je nastala jer su Jeruzalemski Kršćani za razliku od Pavla tumačili Isusa kao mesiju Izraela i to je bilo njihovo Evanđelje. Neki bivši Pavlovi vjernici su u tome vidjeli sebe pa su se nazvali Kristovima. Apolon i Kefa su bili na strani tumačenja Isusa kao Mesije Izraela dok je Pavle zagovarao zajedništvo sa Grcima i Rimljanima. Pavlovo evanđelje možemo procijeniti po onome što piše u poslanicama. Kad kritizira ovo drugo evanđelje on onda govori da je njegovo po Duhu a da prvi Apostoli imaju evanđelje po tijelu. Iako će neki to isto tumačiti kao Pavlov govor protiv Heretika, gnostika itd teško je da su to činjenice. Takvi ljudi nebi imali slobodan pristup Pavlovim crkvama i pavlovim vjernicima. A Pavle bi ih lako i imenovao. Jeruzalemsku crkvu i prve Apostole koji su poznavali Isusa Pavle nije mogao imenovati i direktno napadati zato on govori na takav način da svoju vjeru, svoje evanđelje uzvisuje iznad njihovog. On se hvali time što tvrdi da je on od Boga piostao Apostol. Kaže da se nije dogovarao sa nijednim čovjekom itd.

Zaljučak je jasan . Sukob je bio između Jeruzalema i Pavla. Kad su saznali punu istinu u Jeruzalemu pokušavaju istisnuti Pavlovo učenje. Traže da se pogani moraju obrezati. Ali Autori Novog zavjeta i kasniji redaktori tekstova su Pavlinski kršćani. Zato činjenice nisu jasno izložene. Odgovori na ključna pitanja se najčešće izostavljaju. A ponekad se činjenice i iskrivljuju.

[kom1]

vuk u priči kaže:

Prvo, bezgrešno začeće je dogma ustanovljena u 19. stoljeću. Tiče se začeća Marije majke Isusove, a ne začeća Isusa po Duhu svetome.
To treba odmah razjasniti.
Petar i Pavao nisu ostavili ni traga raspravama o naravi bogorodice.

"O bezumni Galaćani, tko li vas opčara?" pita Pavao u jednoj od poslanica. Ni naslutiti se ne da da je riječ o Petrovom evanđelju.

Ja o tome ne govorim .

Ja govorim o poslanici Galačanima, objema Korinčanima i Rimljanima. Isto tako i o Djelima. Po onome što možemo pročitati problem je bio obrezanje. Možemo to objasniti i bolje ako kažemo da se radi o primanju pogana u crkvu. Ali niti to nebi bilo najbolje objašnjenje jer nama danas takve definicije ne govore što je prema tim riječima suština sukoba.

Židovi su imali svoju vjekovnu vjeru. Oni su odabrani i od Boga su dobili Svetu Zemlju. Sveta zemlja je Božja. U vjeru mogu biti primljeni samo i isključivo Židovi. Izraz pogani je pogrdni izraz kojim se označava nevjernike jer židovi vjeruju da je Bog jedan. Stoga Grci i Rimljani koji ne vjeruju u Židovskog Boga samo misle da imaju Bogove. Njihovi su Bogovi dakle lažni Bogovi. Oni se klanjaju idolima.

Kad se traži od pogana da se moraju dati obrezati, poštivati Mojsijeve zakone, Subotu, ne jesti svinjetinu tu se od njih zapravo traži da oni moraju prihvatiti Židovsku vjeru. Drugim riječima moraju postati Židovi.

Djela su napisana iz gledišta kršćanina koji je prihvatio vjeru na način kako ju tumači Sveti Pavle. U jednoj Teokratskoj državi kakva je Bila Izrael, Pavle je počinio nedopuštena djela koja po Židovskim zakonima zaslužuju smrtnu kaznu.Ali u djelima se to nije htjelo naglasiti. Pa se išlo na tumačenje Pavla kao dobrog Kršćanina , a kako bi jedan dobri Kršćanin koji čini samo dobro zaslužio takvu kaznu. Mi možemo to i tako doslovno tumačiti ali to nije obrazloženje koje polazi od povijesti nego koje polazi od vjere.

Jakov i glavari Jeruzalemske crkve su u Jeruzalemu živjeli neometani u širenju vjere. Stoga su morali nešto poduzeti jer se moglo lako dogoditi da i oni budu optuženi. Zato je Jakov Pavlui izložio činjenice na njegovu posljednjem posjetu Jeruzalemu. Rekao mu je što se o njemu govori kako on nagovara Židove da ne daju obrezati djecu. I predložio mu je da se dade podvrgnuti jednom testu kojim bi dokazao da je on, Pavle još uvijek Židov po vjeri.

To je jedno mišljenje koje nastoji objasniti tekst djela i povezati taj tekst sa onim što piše u poslanicama.

Tu vidimo da se govori kako je obavezno obrezanje. Ali tvrdi se da je taj sukob izglađen i nekako miro ljubivo riješen. Ali kako onda objasniti da Petar u Antiohiji ustaje sa stola, da se i Barnaba okreče od Pavla- dok Luka govori samo Ivanu Marku? Pa onda ovo u Jeruzalemu kad Jakov opominje Pavla da se priča kao on govori protiv obrezanja. To je u stvari pobijanje onog miroljubivog dogovora prema kojem se pogani ne moraju dati obrezati.

[kom1]

Način na koji Luka opisuje razlaz Pavla i Barnabe kad ga usporedimo sa onim što govori Pavle nam govori da Luka nije opisao povijest crkve objektivno. A to što nakon Stjepanova mučeništva i progona koji su nastali zbog Stjepana kaže da nitko nije dirao Apostole nam mnogo govore.

U ranoj crkvi su postojala dva učenja. Isus je smatran Mesijom Izraela a Jeruzalemski kršćani su bili revni Židovi. To što su u crkvu ušli Židovski svečenici i postali Kršćani ali i to što su u crkvu ušli i mnogi farizeji nam mnogo govori o tome kakvi su kršćani bili članovi Jeruzalemske crkve. Za farizeje i svečenike se nigdje ne kaže da su se morali odreći svog zvanja ili svoje vjere. Postali su kršćani i ostali i dalje farizeji a sami kršćani su stalno u hramu i održavaju hramske obrede.

Dakle zaključak je jasan. Jeruzalemski kršćani se nisu po vjeri razlikovali od drugih Židova.

Novi zavjet i svi tekstovi u 1 stolječu su prepisivani i kako se razvijala i mijenjana vjera tako je bilo i redakcija tekstova. Tako da mi niti neznamo što je točno pisalo u izvornim tekstovima. Dovoljno je samo pogledati o dijelu teksta Josipa Flavija gdje govori o Isusu.

Što se tiče Pavlovih poslanica- znamo da su to prvi i najstariji tekstovi Novog Zavjeta. Evanđelja su napisana poslije. A Pavle nije niti znao za to da su takva 4 Evanđelja postojala u njegovo vrijeme. Ukoliko bi bile činjenice ono što se o piscima i pisanju evanđelja tvrde, morala su postojati u bilo kakvom obliku i u Pavlovo vrijeme.

Stoga je jedini zaključak da je Isus bio Mesija a tvrdnje o Kriostu su nastale poslije Isusove smrti.

[kom1]

Bilo je mnogo rasprava i neslaganja oko pitanje zašto su tekstovi Evanđelja i novog Zavjeta napisani u antižidovskom tonu i zašto se u njima pisci koje smatramo židovima nikad ne osvrču niti ne osuđuju Rimljane kao ubpjice i izvršioce genocida nad Židovskim narodom. Naprotiv opčenito je poznato da oni zelote smatraju nekakvim razbojnicima koji su se digli protiv Rima a ubijali su i pripadnike svog naroda. Pisci Novog zavjeta a i kasniji kršćanski pisci zapravo negiraju pravo židovskog naroda da se bori za svoju slobodu. A rimski cezar po njima ima pravo držati Judeju u svojoj vlasti i židovi moraju plačati poreze Rimu.

Drtugo važno pitanje je pitanje stava Jeruzalemske crkve i Jeruzalemskih kršćana prema borbi svog naroda za slobodu. Činjenica jeste da je Jeruzalemska crkva nestala poslije 70 godine. Poslije 70 opet imamo Crkvu u Jeruzalemu, ali i sami kršćanski pisci tvrde da je to bila Helenska ili poganska crkva. U njoj nije bilo židova poslije 70. Osim toga Jeruzalemska crkva nikada više nije imala onaj ugled kao u vrijeme oko 55 godine o kome govore poslanice i djela.

Ako znamo da su tu crkvu vodili Isusovi učenici kao prvi Apostoli ili dvanajstorica, nemoguće je da njihovi nasljednici nebi preuzeli vodstvo crkve da su nekako preživjeli rat u Jeruzalemu. Nijhov ugled nebi nestao. Tvrdnje da je anđeo izveeo Božju crkvu iz Jeruzalema isto su jako malo vjerojatne. Rat i mržnja nisu birali sredstva. A trebamo pretpostaviti da je u to vrijeme iz grada izašla ogromna gružpa ljudi. Neki su bili sposobni za borbu. Oni bi od fanatizmom zadojenih zelota odmah bili prepoznati kao izdajice i bili bi pogubljeni. Izvan grada su teritorij držali Rimljani koji isto tako nebi proputili veliku grupu ljudi. To je bila ogromna grupa ljudi koja se sastojala i od staraca žena i djece pa im nije bilo moguzće brzo i neopaženo kretanje. Osim toga se tvrdi da su otišli u Pelu a Pela je bila poganski grad koji je od Židovskih boraca pretrpio gubitke pa je opet sumnjivo zašto bi odabrali takav grad a pitanje i kako bi prošli od osvetoljubivih građana. Kad se to sve zbroji ostaje jedini logičan zaključak.

Ra kršćani su bili revni židovi a jeruzalemska crkva je stradala u odbrani Jeruzalema.

Kad sad pogledamo kako se pitanje obrezanja i poštivanje Mojsijevih zakona tretira u Djelima i poslanicama dolazimo do zaključka da su revni židovi bili protivnici Kristijanizacije koju je provodio Sveti Pavle. Takav zaključak je mnogo vjerojatniji od onoga što tvrdi teologija koja tvrdi da sukoba nije bilo nego da su se samo bunili neki farizeji koji su prihvatili vjeru. Uostalom nigdje ne piše da su se svečenici i farizeji morali odreči vjere u Mojsijeve zakone i židovstva da bi postali kršćani u Jeruzalemskoj crkvi. Dakle njihovi vjerski pogledi se nisu bitno razlikovali od vjerskih uvjerenja jeruzalemskih kršćana i vjere Prvih Apostola.

Onaj prvi sastanak u Jeruzalemu između Pavla i poglavara i tvrdnje da je dve prošlo miroljubivo su sumnjive tvrdnje ako imamo u vidu da je petar poslije u antiohiji ustao od stola i da je Barnaba otišao od Pavla. Stjepnovo mučeništvo je izazvalo progone a apostole nisu progonili. A na drugom sastanku poglavari su Pavu rekli da mora dokazati svoju židovsku pravovjernost jer se priča da nagovara židove da ne obrezuju djecu.

To su dovoljni indiciji na temelju koji moramo zaključiti da je Pavle u pravu kad jasno tvrdi da je on imao Evanđelje a da su , to je očigledan zaključak u njegovu crkvu u Galiciji došli kršćani iz Jeruzalema i donjeli jedno drugo evanđelje. Očigledno , oni su širili vjeru u Isusa na židovski način. Isusa su smatrali Mesijom Izraela. Dok je Pavlovo učenje prepoznato kao antižidovsko.

[kom1]

U prilog ovih tvrdnji nam govori i tretiranje biografije Svetog Jakova Brata gospodinova u djelima. Autor piše povijest crkve. U prvom dijelu govori o širenju crkve u Palestini. Petar je glavni lik. On je prvi među učenicima a i prvi među Apostolima. Ali onda iznenada i bez objašnjenja prvi od stupova je Jakov. Kako je to postao? Zar u evanđeljima njegovo ponašanje možemo tumačiti tako da bi on postao prvi od stupova? Gdje je bi i što je radio do tada kad postaje prvi od stupova? To bi bila pitanja o kojima bi netko poput Luke koji piše povijest crkve morao nešto reči. Zbog čega ta šutnja?

U drugom dijelu povijesti crkve, ta povijest se pretvara u Pavlovu biografiju. Nema objašnjenja o tome tko je i kako osnovao crkvu u Aleksandriji niti crkvu u Rimu. Čemu taj propust? Dobro Pavle i Petar su važni za povijest crkve, ali zar ugled i srodstvo sa Isusom a vidimo i položaj Svetog Jakova u crkvi ne zaslužuje isto toliko teksta?

Od Jakova imamo samo jednu poslanicu u kojoj i nema neki značajnih podataka. Od svih 12 Apostola nema mnogo teksta kojim bi se opisalo nešto iz njihove biografije a bili su poglavari crkve?

Kad sve to sagledamo, zar bi se onda moglo reči da je zaključak koji se nameče kao jedini opravdan pretjeran? Jakov i Apostoli Jeruzalemske crkve su bili revni židovi. Na drgom sastanku u Jeruzalemu , oni kažu Pavlu da se o njemu govori kako nagovara židove da ne obrezuju djecu. Zašto mu to govore ako je na prvom sastanku u Jeruzalemu sve dogovoreno na miroljubiv način i ako su se svi i Petar i Jakov složili da pogani ostaju u crkvi te da je Pavlova evangelizacija u redu? Znači sad su odbacili ono što je po Luki prije toga u Jeruzalemu rečeno???

To možemo objasniti ako zaključimo da su Jakov i Apostoli bili revni Židovi dok su Pavle a već i Stjepan bili predstavnici jednog drugačijeg oblika kršćanstva. Oni su dakle poslali Pavla da vrši Evangelizaciju. Pavle kaže da je na put otišao po otkrivenju, ali poslije priznaje da ima nekakve OBAVEZE prema Jeruzalemu: " da ne trčim ili da nisam trčao uzalud"- znači Pavle je i pored otkrivenja mogao lako trčati uzalud??? čudno zar ne?

A onda i sam Pavle tvrdi da su u Galiciju donjeli drugo Evanđelje koje je očigledno Židovsko evanđelje koje tretira Isusa kao Mesiju Izraela. Što nam jasno govori da je kristijanizacija nastala poslije Isusove smrti.

Još moram objasniti kako je i zašto Jakov postao poglavar umjesto Petra? Zato jer je primjenjeno dinastijsko načelo u Jeruzalemskoj crkvi. Isusa je morao naslijediti Isusov rođak. Sjetomo se rodoslovlja koje ipak vodi od davida do Josipa. Isus je smatran Kraljem Židova i prvi nasljednik je rođak Isusov po krvi. Da stvar bude ljepša imamo i rano kršćanskog pisaca koji to dinastijsko načelo potvrđuju i koji tvrde da je poslije smrti svetog Jakova njega naslijedio opet jedan Isusov i Jakovljev rođak koji se zvao Šimun. Samo što predaja tvrdi i kako je on izveo crkvu iz grešnog grada prije opsade. A to je sumnjiva legenda kao što smo utvrdili.

Dakle Jeruzalemska crkva ne nestala u ratu 70 godine. Jakov je bio revni Židov a postojalo je protivljenje Pavlovoj evangelizaciji pogana.

Prateči predaje, Luka je pisao povijest crkve vješto izostavljajuči podatke i slažući priče tako da dokazuje kako pogansko kršćanstvo koje se poslije uzdiže u antiohiji vodi porijeklo od Isusa i prvih Isusovih učenika. Što nije nikakvo čudo kad znamo kako su Židovi prošli 70 godine. Kad je Jeruzalemska crkva jednom nestala više nitko nije mogao pobijati njihove tvrdnje. Uspon kršćanstva i uspon crkve zahvaljuje svoj uspjeh ratu 66 do 70 jer po onome što znamo, Jeruzalem je uspješno voidio borbu za svoju vlast u crkvama i svoju verziju vjere. Iako su Pavlinski kršćani kasnijom obradom tekstova dokazivali da su Pavlove ideje pobijedile a da su njegovi protivnici bili samo neki manje važni farizeji koji su prihvatili vjeru.

[vuk u priči]

kom1 kaže:

Što se tiče Pavlovih poslanica- znamo da su to prvi i najstariji tekstovi Novog Zavjeta. Evanđelja su napisana poslije. A Pavle nije niti znao za to da su takva 4 Evanđelja postojala u njegovo vrijeme. Ukoliko bi bile činjenice ono što se o piscima i pisanju evanđelja tvrde, morala su postojati u bilo kakvom obliku i u Pavlovo vrijeme.

Stoga je jedini zaključak da je Isus bio Mesija a tvrdnje o Kriostu su nastale poslije Isusove smrti.

Znamo i da Pavlova teologija potvrđuje 4 evanđelja, a koji su samo izvještaji o Isusu od rođenja (otprilike) do uzašašča.

Ne znam da li je riječ "kriostu" lapsus linguae, ako jeste, riječ Mesija i Krist su sinonimi.

[Nepoznati]

kom1 kaže:

U prilog ovih tvrdnji nam govori i tretiranje biografije Svetog Jakova Brata gospodinova u djelima.

Autor piše povijest crkve. U prvom dijelu govori o širenju crkve u Palestini. Petar je glavni lik. On je prvi među učenicima a i prvi među Apostolima. Ali onda iznenada i bez objašnjenja prvi od stupova je Jakov. Kako je to postao?
Zbog čega ta šutnja?

Mogao je naprosto biti nekakav vođa vjerske zajednice. Ništa posebno.

Od Jakova imamo samo jednu poslanicu u kojoj i nema neki značajnih podataka.

Znakovita je. Da se uzgred ne spominje 2X samo po nazivu nekakav apstraktni IsuKrst, pomislili bismo da je to potpuno židovski spis. Citira Zakon, a o Isusu ništa. Pa nije li to BOG KOJI SE SPUSTIO NA ZEMLJU I SVE IM OBJASNIO?

Od svih 12 Apostola nema mnogo teksta kojim bi se opisalo nešto iz njihove biografije a bili su poglavari crkve?

Kao da su izmišljeni, skupa s Isusom. Naknadno.

Jakov i Apostoli Jeruzalemske crkve su bili revni židovi.

Dakle nema šanse da bi ikojeg čovjeka držali Bogom ili Trojstvom.

Na drgom sastanku u Jeruzalemu , oni kažu Pavlu da se o njemu govori kako nagovara židove da ne obrezuju djecu. Zašto mu to govore ako je na prvom sastanku u Jeruzalemu sve dogovoreno na miroljubiv način i ako su se svi i Petar i Jakov složili da pogani ostaju u crkvi te da je Pavlova evangelizacija u redu? Znači sad su odbacili ono što je po Luki prije toga u Jeruzalemu rečeno???

Ujedno tvrdnja da su Jakov i apostoli slušali nebrojene Isusove govore i poduku, posebno nakon što je umro i vratio im se. Da je to tako bilo, onda bi apostolari, kao i Jakov STALNO ponavljali : Isus je rekao, Isus je ovako učinio, a ti Pavle kažeš onako itd. Toga nema. Dakle nema niti žive Isuove riječi u Jakova i Apostolara. To je sve naknadno isprotumačeno od strane bradatog Grčkog svećenstva. Jakovljeva zajednica "Brata Gospodnjega" je mogla biti zajednica židovskih vjernika koji su imali neke posebne ideje u okvirima židovstva. Ili to možda ima veze s Učiteljem pravednosti, koji je živio 100 godina prije?

Činjenica da se Pavao razmeće vizijama Krista, a Jakov i apostoli ne citiraju obilno riječi IsusoBoga kao svog Boga i vođu, nameće ideju da se radilo o vjerskim zajednicama BEZ konkretne osobe Isusa koja je nedavno razapeta.

To možemo objasniti ako zaključimo da su Jakov i Apostoli bili revni Židovi dok su Pavle a već i Stjepan bili predstavnici jednog drugačijeg oblika kršćanstva.

Kažeš oni bili židovi, a ovi "predstavnici jednog drugačijeg oblika kršćanstva". Kužiš kontradikciju? Između kršćanstva i židovstva je nepremostivi jaz čovjeko-Boga koji je prašio i galamio Palestinom i Galilejom.

Nove sekte obično imaju dijametralno suprotne ideje od majke religije. Nove sekte prijevarno opisuju da su one od Boga i jedine istinite, a majka religija da je otpala, i pod Satanom.

Oni su dakle poslali Pavla da vrši Evangelizaciju. Pavle kaže da je na put otišao po otkrivenju, ali poslije priznaje da ima nekakve OBAVEZE prema Jeruzalemu: " da ne trčim ili da nisam trčao uzalud"- znači Pavle je i pored otkrivenja mogao lako trčati uzalud??? čudno zar ne?

Totalno.

A onda i sam Pavle tvrdi da su u Galiciju donjeli drugo Evanđelje koje je očigledno Židovsko evanđelje koje tretira Isusa kao Mesiju Izraela.

Tko će ga znat?

Još moram objasniti kako je i zašto Jakov postao poglavar umjesto Petra? Zato jer je primjenjeno dinastijsko načelo u Jeruzalemskoj crkvi. Isusa je morao naslijediti Isusov rođak.

Malo čudnovata ideja. Kralja osuđena i smaknuta po RImskom pravu kao pobunjenika, da "naslijedi" njegov brat, i zasjedne kao poglavar na "Jeruzalemsko prijestolje". Apostolari, koji su narod obmanjivali svojim tlapnjama da je Isus Mesija koji će "osloboditi Izraela", ostaju na svojoj funkciji i sada propovijedaju da je on uskrsnuo, oni su se prosvijetlili od povraćenog IsusoBoga, a majka mu uzletjela iz groba u nebo? Nije narod tako lud i naivan.

Sjetomo se rodoslovlja koje ipak vodi od davida do Josipa.

Ali to rodoslovlje je upitna praznovjerica Grka. Počinje još od Adama. Što se s njime dokazuje? Mesija?

Isus je smatran Kraljem Židova i prvi nasljednik je rođak Isusov po krvi.

? Ali ako nije ispunio mesijanstvo i smaknut, onda je fake. Čudno.

Da stvar bude ljepša imamo i rano kršćanskog pisaca koji to dinastijsko načelo potvrđuju i koji tvrde da je poslije smrti svetog Jakova njega naslijedio opet jedan Isusov i Jakovljev rođak koji se zvao Šimun. Samo što predaja tvrdi i kako je on izveo crkvu iz grešnog grada prije opsade. A to je sumnjiva legenda kao što smo utvrdili.

Da. Apokrifi su većinom teške maštarije.

Dakle Jeruzalemska crkva ne nestala u ratu 70 godine. Jakov je bio revni Židov a postojalo je protivljenje Pavlovoj evangelizaciji pogana.

Prateči predaje, Luka je pisao povijest crkve vješto izostavljajuči podatke i slažući priče tako da dokazuje kako pogansko kršćanstvo koje se poslije uzdiže u antiohiji vodi porijeklo od Isusa i prvih Isusovih učenika.

Sektaško izmišljanje Grka. Vjerojatno je tamo i nastala ta grčka sekta pavlinista.

Što nije nikakvo čudo kad znamo kako su Židovi prošli 70 godine. Kad je Jeruzalemska crkva jednom nestala više nitko nije mogao pobijati njihove tvrdnje.

Da. Grci su mogli pisat svoje hvalospjeve kako god im se prohtjelo, pa su to i učinili.

Uspon kršćanstva i uspon crkve zahvaljuje svoj uspjeh ratu 66 do 70 jer po onome što znamo, Jeruzalem je uspješno voidio borbu za svoju vlast u crkvama i svoju verziju vjere. Iako su Pavlinski kršćani kasnijom obradom tekstova dokazivali da su Pavlove ideje pobijedile a da su njegovi protivnici bili samo neki manje važni farizeji koji su prihvatili vjeru.

Moguće. No u svemu tome Isus-O-Bog visi ko strašilo ni na nebu ni na zemlji.
Gdje je on u svemu tome?

[kom1]

vuk u priči kaže:

Znamo i da Pavlova teologija potvrđuje 4 evanđelja, a koji su samo izvještaji o Isusu od rođenja (otprilike) do uzašašča.

Ne znam da li je riječ "kriostu" lapsus linguae, ako jeste, riječ Mesija i Krist su sinonimi.

Kako znamo da Pavle potvrđuje da zna za postojanje četiri evanđelja?


Pogrešno sam napisao riječ Krist. I točno je Krist i mesija jesu i moglo bi se reći da jesu sinonimi. Krist je prijevod riječi Mesija. Ali ako polazimo od Židovskog vjerskog tumačenja pojma Mesija onda je pojam mesije različit od pojma Krist.

Židovski svečenici kao pisci knjiga se ne slažu da je isus bio Mesija i to nije samo iz ideloškog razloga. Mesija ima značenje pomazanik, ali židovi su opčenito smatrali da je Mesija onaj kojega Židovi iščekuju. Nisu mislili da je Mesija stvarna povjesna osoba.

Poslije smrti na križu Isusovi sljedbenici su u prvom trenutku bili razočarani. O tome govori razgovor na putu za Emanus. Ali njima se daje odgovor iz kojega se mora zaključiti kako to što je Isus bio razapet ne proturiječi tvrdnji da on ipak jest bio Mesija. Zaključak na temelju tog teksta govori nam da su Isusovi sljedbenici bili svjesni nedostatka tvrdnje da je netko Mesija iako je razapet na križu. I sam Pavle tvrdi da je razapeti Mesija za Židove sablazan.

Opčeniti zaključak je da su kršćani tek poslije Isusove smrti tumačeći Sveto pismo dokazivali da je baš Isus Mesija kojeg su Židovi očekivali. Dok ga Židovi i dalje čekaju.

Znači ipak se radi o dva pojma. ato sam na temi o Kristu ili Mesiji i postavio pitanje da li je Isus bio Mesija. Kad se kaže Mesija misli se na kralja koji će uz božju pomoć i po Božjoj volji, kad to Bog odluči, on poslati Mesiju kao kralja i Sina Davidova koji će u Državi Izrael pokrenuti političke i vjerske reforme.

Polazeći od ovoga naprijed rečenog, pitamo se da li je Isus uopče bio Mesija ne negirajuči da je bio da ga dalje smatramo Kristom. Mišljenja o tome su podijeljena. Ali neki misle da priča iz Evanđelja nema mnogo smisla ako Isus nije bio Mesija.

[kom1]

Nepoznati kaže:

Mogao je naprosto biti nekakav vođa vjerske zajednice. Ništa posebno.



Znakovita je. Da se uzgred ne spominje 2X samo po nazivu nekakav apstraktni IsuKrst, pomislili bismo da je to potpuno židovski spis. Citira Zakon, a o Isusu ništa. Pa nije li to BOG KOJI SE SPUSTIO NA ZEMLJU I SVE IM OBJASNIO?



Kao da su izmišljeni, skupa s Isusom. Naknadno.



Dakle nema šanse da bi ikojeg čovjeka držali Bogom ili Trojstvom.



Ujedno tvrdnja da su Jakov i apostoli slušali nebrojene Isusove govore i poduku, posebno nakon što je umro i vratio im se. Da je to tako bilo, onda bi apostolari, kao i Jakov STALNO ponavljali : Isus je rekao, Isus je ovako učinio, a ti Pavle kažeš onako itd. Toga nema. Dakle nema niti žive Isuove riječi u Jakova i Apostolara. To je sve naknadno isprotumačeno od strane bradatog Grčkog svećenstva. Jakovljeva zajednica "Brata Gospodnjega" je mogla biti zajednica židovskih vjernika koji su imali neke posebne ideje u okvirima židovstva. Ili to možda ima veze s Učiteljem pravednosti, koji je živio 100 godina prije?

Činjenica da se Pavao razmeće vizijama Krista, a Jakov i apostoli ne citiraju obilno riječi IsusoBoga kao svog Boga i vođu, nameće ideju da se radilo o vjerskim zajednicama BEZ konkretne osobe Isusa koja je nedavno razapeta.



Kažeš oni bili židovi, a ovi "predstavnici jednog drugačijeg oblika kršćanstva". Kužiš kontradikciju? Između kršćanstva i židovstva je nepremostivi jaz čovjeko-Boga koji je prašio i galamio Palestinom i Galilejom.

Nove sekte obično imaju dijametralno suprotne ideje od majke religije. Nove sekte prijevarno opisuju da su one od Boga i jedine istinite, a majka religija da je otpala, i pod Satanom.



Totalno.



Tko će ga znat?



Malo čudnovata ideja. Kralja osuđena i smaknuta po RImskom pravu kao pobunjenika, da "naslijedi" njegov brat, i zasjedne kao poglavar na "Jeruzalemsko prijestolje". Apostolari, koji su narod obmanjivali svojim tlapnjama da je Isus Mesija koji će "osloboditi Izraela", ostaju na svojoj funkciji i sada propovijedaju da je on uskrsnuo, oni su se prosvijetlili od povraćenog IsusoBoga, a majka mu uzletjela iz groba u nebo? Nije narod tako lud i naivan.



Ali to rodoslovlje je upitna praznovjerica Grka. Počinje još od Adama. Što se s njime dokazuje? Mesija?



? Ali ako nije ispunio mesijanstvo i smaknut, onda je fake. Čudno.



Da. Apokrifi su većinom teške maštarije.



Sektaško izmišljanje Grka. Vjerojatno je tamo i nastala ta grčka sekta pavlinista.



Da. Grci su mogli pisat svoje hvalospjeve kako god im se prohtjelo, pa su to i učinili.



Moguće. No u svemu tome Isus-O-Bog visi ko strašilo ni na nebu ni na zemlji.
Gdje je on u svemu tome?

Postoje i oni koji dokazuju da Isus ipak jeste bio povjesna osoba.

Tumačenjem Josipa se može zaključiti da on ipak je pisao nešto o Isusu. Kršćanski prepisivači su mijenjali i dopisivali tekst zato jer je Josip napisao nešto što je bilo za kršćane uvredljivo. To bi bio racionalan zaključak. Međutim, ono što piše u Evanđeljima o velikom pokretu je vjerojatno pretjerivanje jer očigledno da nije bio toliko poznat da bi se o njemu više pisalo.

Rodoslovlje ne dokazuje da je to bila povjesna činjenica da je on imao pravo na krunu Kralja Davida. Ali ako su ga smatrali svetim čovjekom što je realan zaključak onda je realno za očekivati da je smatran i Mesijom. Židovi su na Mesiju gledali kao na nešto što je očigledno. Nisu ga morali jasno nazivati Mesijom a nije ni on sebe morao nazivati Mesijom. Od njega se očekivalo da je on poput znaka sa neba ili znaka da će sad Bog izvršiti svoju volju i Rimljani će biti poraženi. Sa takvom vjerom mu nije ni trebala bilo kakva vojna sila. Dovoljna je bila njegova pojava u Jeruzalemu.

Ali što se tiče Jakova to je nešto drugo. Po svemu sudeći Petar je trebao biti prvi Apostol. Jedino logično objašnjenje je da je Jakov postao prvi po dinastijskom načelu zato jer je bio srodnik po krvi Isusov. Poslije Jakova nasljeđuje Šimun.

Što se tiče ove teme, tu se nastoji dokazati da je Kršćanstvo nastalo kao spoj poganskih i židovskih vjerovanja.

[kom1]

Djela ne objašnjavaju kako je počela evangelizacija pogana. Iako daju nekakva objašnjenja to nisu povjesna objašnjenja. Autor polazi od jedne teško dokazljive pretpostavke da je Isus poslao učenike cijelom svijetu. Međutim može se pronači mnoštvo dokaza da je vjera isključivo namjenjena židovima.

U djelima se govori u prvom djelu o evangelizaciji židova u Palestini a prvi od učenika i prvi apostol je Petar. U drugom dijelu je glavni evangelizator Pavle.

Epizoda sa Stjepanom, evangelizacija Samaritanaca i Petrovo pokrštavanje Kornelija je ubačeno bez objašnjenja. Međutim mi znamo da je Evangelizacija pogana i Samaritanaca bila presedan. Dublja analiza tih događaja nam pokazuje da se tu kriju uzroci krize u crkvi i sukoba između Pavla i Apostola.

Stjepan je posluživao za stolom. Neznamo kako on i Filip postaju evangelizatori kad je taj posao rezerviran za svete apostole. Jesu li službeno bili postavljeni na taj položaj?

Ali Stjepanov govor pred sinderijem nam mnogo govori. Tu je izloženo vjerovanje ove nove stranke sklone poganima i samaritancima. Autor djela je očigledno smatrao da je univerzalistička faza razvoja crkve antijudaistička, jer to proizilazi iz Stjepanova govora.

Stjepan napada Židovski narod zbog njihove duhovne tuposti i tvrdoglavosti. Napada i hram. A očigledno je suprotstavljen i Jeruzalemskoj crkvi. Porijeklo ovog antijudaističkog stava je nepoznato. Isus i njegovi učenici nisu nikad napadali hram . Luka ova važna pitanja ne objašnjava.

[kom1]

Jesu li Stjepan i Filip bili službeno postavljeni za evangelizatore ostaje nepoznanica. U izrekama se o tim pitanjima govori o poganima kao o psima i svinjama. Stav Isusa kao Mesije izraela je bio negativan a poslije su i prvi apostoli išli samo židovima. Evagelizatori su bili isključivo Apostoli. Kako se Petar obratio na ovaj tip vjere isto tako je nepoznanica, dok autor djela samo govori o božanskom djelovanju koje nije činjeničan i povjesni prikaz stvarnosti.

Luka je vrlo tendenciozan i pristran kad o tome piše i najvjerojatnije je iskrivio činjenice. Iako je preoblikovao činjenice Luka pokazuje da je svjestan da je evangelizacija pogana i samaritanaca bila presedan u ranoj crkvi. To uočavamo po tome što Luka u svakom posebnom od tih slučajeva kaže i da su se barem neki kršćani protivili takvoj praksi. Karakteristično je ono nakon Stjepanova kamenovanja kao očigledan dokaz. Židovski fanatici progone crkvu kaže Luka ali ne diraju Apostole. Nemoguće je da ako su progonili kršćane nisu progonili Apostole. Apostoli su poglavari crkve i nitko kao progonitelj nebi napravio takav propust. JKedini racionalan zaključak je da su židovi progonili Stjepanove sljedbenike. A Apostoli siu imali vjeru identičnu židovskoj. Taj zaključak potvrđuje i činjenica da su mnogi farizeji postali kršćani a nisu se morali odreči svojih farizejskih učenja. To znači identičnost-

Prema zapisu u djelima preživjeli Stjepanovi sljedbenici su nastavili evangelizaciju pogana. to je očigledno bilo prije Pavla. Kako je Pavle dospio na taj položaj je isto tajna.