Problem sa školom

[rosemary's baby]

Učiteljici je posao da MOTIVIRA djecu- pogotovo prvašiće da naprave to i to. Nažalost, današnji školski program i sistem rada ostavlja jako malo vremena( i volje) učiteljicama da odrade kvalitetno taj dio posla. Također je problem što djeca dolaze iz vrtića koji gotovo svi rede po "novijim" , "child oriented" programima. ( Novijim zato jer su ti i takvi programi prihvaćeni u ostatku zapadnog svijeta pa.... barem 50 tak godina, ali ne i kod nas. Neki dobri su osmišljeni i prije stotinjak- Waldorf, Montesorri itd) Dakle takvi programi stavljaju dijete u centar, njegove interese, njegovu volju i na osnovu toga mu se nude različiti sadržaji, zadaci i radni listići koje treba istražiti, napraviti, ostvariti, po vlastitom(djetetovom) tempu. Takvi programi sada se provode u gotovo svim vrtićima- rade pomoću tzv kutaka gdje dijete samo izabire 1. koji kutak, 2. koja aktivnost u kutku, 3. koliko dugo će tu aktivnost obavljati...
I onda dijete iz takvog vrtića dođe u školu u kojoj MORA - mirno sjediti, uvijek paziti što učiteljica govori, ne skakati, ne šetati, ne pričati, uredno pisati, uredno pisati baš to i to, i nacrtati baš to i to kako si je to učiteljica zamislila???? I to sve skupa cijelih 5 mjeseci nakon početka škole???
Neka djece to uspjevaju odmah, ali ne sva, nekima je teže, nekima je lakše, a nekima je baš dosadno jer to sve već znaju i zašto ih učiteljica baš s tim sad davi? S takvima je naravno teže, ali nije nemoguće.
Mislim da bi trebala proraditi na motivaciji djeteta da napravi zadatke u školi, prije nego mu se sve skroz naskroz zgadi, sladoled ili čokolada ili gormit nakon uspješno odrađenog dana... mi smo u bilježnicu napisali set pravila(afirmativnih!!! tipa "pričam samo kada me učiteljica prozove" a ne "ne smijem brbljati pod satom") koje očekujemo da ih poštuje u školi i učiteljica svaki dan stavi plus ili minus ovisno kak se ponašal i ako ima sve plusiće dobi 5kn jer štedi za neku igračku. To funkcionira kod našeg.+ još puuuno ljubavi i pohvala i sa naše strane i i strane učiteljice. To je puno bolji motivator od kazne i zabrane.
I da, iako je ADHD poremečaj koji zaslužuje punu pažnju i tretman cijelog niza stručnih osoba, metode kojima se poslijedice toga liječe su najčešće neinvazivne i zapravo se radi samo o edukaciji nas odraslih kako funkcionira osoba koja ima ADHD i kak joj pristupiti u školi i svakodnevnom životu. Te metode su u principu vrlo jednostavne za primjeniti a koriste nevjerojatno koliko puno. Ima na netu puno toga i ma i dobrih knjiga sa praktičnim savjetima kako i preporučam to svima jer daje uvid u odgoj iz jednog drugog kuta,kreativnog.

[Calliope]

Nemojte sami postavljati dijagnozu ADHD-a. Nije to tako jednostavno. Evo kriterija (ispričavam se što je na engleskom):

http://www.ritalindeath.com/ADHD-Criteria.htm

ili

http://web4health.info/pl/adhd-diagn-dsm.htm

ili

http://www.helpforadd.com/criteria-for-add/

...

Prvo, ADHD se DIJAGNOSTICIRA od strane stručnjaka. Ne od roditelja, ne od učitelja. Oni primjećuju da problemi postoje, upućuju stručnjaku, on radi procjenu i (ne)postavlja dijagnozu.
Danas je jako popularno reći da dijete ima ADHD. Pola, ako ne i više, te djece nemaju nikakve dodirne točke s ADHD-om, nego su samo življi, nemirniji...

Drugo, postoje tri tipa: kombinirani (problemi s koncentracijom i hiperaktivnost), nepažljivi tip i hiperaktivni tip.
Znači, moguće je da je dijete mirno, a da ima problema s koncetracijom. I obrnuto.

Treće, možda ovaj dečkić ima problema s interesom, motivacijom... Može biti puno toga. Najlakše je reći da ima ADHD. Kao da se to onda nikoga ne tiče. Pa što, djeca s ADHD-om normalno (OK, uz dodatni trud) završavaju škole i fakultete.

[Aida*]

Draga Lipakaja 1,
Zaista mi je žao zbog situacije u kojoj se nalaziš, jer po svemu sudeći nemaš podršku ni od koga u svojoj blizini.
Kao prvo, nemoj se obazirati na okolinu, niti bilo kakve dobrodušne savjete. Nažalost, još uvijek živimo u dosta primitivnom društvu koje posjet psihologu, defektologu, ili bilo kojem stručnjaku u tom području smatra sramotom, ili odmah obilježava dijete nekim pečatom. A oni su stručnjaci, koji nam zaista u datom trenutku mogu detektirati problem, tamo gdje ni mi ne mislimo da postoji.
Dakle, nemoj oklijevati, ili čekati neki posebni datum, nego lijepo sa svojim djetetom posjeti dječjeg psihologa, jer on zbog nečega odbija suradnju. Možda je to sasvim bezazlen razlog koji ni tebi neće biti jasan (navela si da imaš kod kuće malu bebu, da li možeš povezati dolazak novog člana obitelji sa njegovom školom, možda nije više u takvom centru pažnje). Nemoj se puno pouzdati ni u njegovu učiteljicu, ni u školsku pedagogicu, jer, smatram da nisu neki stručnjaci, jer od početka škole do danas, svaki imalo sposoban pedagog i psiholog bi nastojao riješiti problem. Dići ruke od djeteta ne može i ne smije nitko, ma u kakvom sustavu radi! Postaviti dijagnozu tvom djetetu nakon 15 minuta, u ovom slučaju bilo je najlakše, jer drugo ne znaju, pa su time, eto mislile riješiti taj problem.
Osim toga, osobno bih razmislila i o promjeni škole a bome i učiteljice.
Što se pak tiče nekog sporta, to bi kao poticaj moglo djelovati. Ili bilo što drugo. Nešto što voli.
Sretno u svojoj borbi, nisi sama, i sigurna sam da će tvoja borba polučiti rezultate, samo nemoj dozvoliti da nekakav "sram" ili "osuda okoline" bude važnija od dobrobiti tvog djeteta. A njemu je pomoć potrebna. Kao i svima nama u nekom trenutku, samo što moramo biti jaki i to si priznati! SRETNO!

[bobby-j]

lipakaja_1 kaže:

...imamo još jedno dijete..još je beba..al on nije na nju ljubomoran...

jesi baš sto posto sigurna u to?

pitam te to, jer i ja sam imala i još (djelomično imam) pomalo sličan problem sa malim (isto ide u prvi razred, beba ima 7 mjeseci).

ali mi nije jasno kakva to učiteljica "odustaje od djeteta"
da sam ja na tvom mjestu, prebacila bih ga u drugi razred, ipak za njegovo dobro.

i nije problem u pisanju, jer on očito na taj način skreče pozornost na sebe, ali ona bi ga trebala potaknuti i, pobogu, raditi svoj posao.

razgovaraj s njim što više, učite kroz igru, neka zavoli to veliko i malo slovo i stoput mu dnevno reci da ga voliš, jer klinci na novo dijete u obitelji reagiraju različito.

a škola neka odradi SVOJ posao...za to su tete plačene.

[Orleanska I.]

Radim s jednim hiperaktivnim djetetom (ima tu dijagnozu) i često ne želi pisati. Ja sam upornija od njega. On ne će, ja hoću da on piše. Stvar je u tome da učiteljica sama ne može cijeli sat odvojiti samo na jedno dijete pa sam zato ja tu. Vjerujem da bi i tvoj sin pisao kad bi ga netko stalno poticao na to. Pokušajte s nagradama. Dogovorite se kod kuće s njim i s učiteljicom da ako sve prepiše da će smjeti gledati svoj omiljeni crtić ili da ćete otići u park ili nešto sl. i recite učiteljici da vam kaže kad je pisao, a kad ne.

[lipakaja_1]

mali_cox kaže:

Ne može se dijagnoza ADHD-a postaviti nakon 15 dana niti ju može jedna učiteljica postaviti. Samo stručna osoba, defektolog, psiholog. Ona možda može uočiti znakove ADHD-a ako se s time i prije susretala. Obzirom da je ADHD ozbiljan problem i ljudi se cijeli život moraju s tim nositi ako zbilja jesu hiperaktivni možda ne bi bilo tako loše da se i s te strane konzultirate sa stručnjakom.

Po ovome što kažeš da se može koncentrirati na nešto ako je njemu zanimljivo onda to vrlo vjerojatno nije ADHD nego jednostavno njegova nezainteresiranost za školu.
Hiperaktivnost biste i vi uočili na svom djetetu u tih 7 godina, ta djeca ne mogu dugo zadržati koncentraciju ni na čemu, pa makar bio najzanimljiviji crtić na svijetu, vrlo često nešto drže i nešto rade rukama, lupkaju, bockaju, proizvode zvukove. Ishitreni su pa na podražaj često reagiraju silom iako nisu možda nasilni.
Ne znam, puno je znakova koji roditelji mogu uočiti na hiperaktivnom djetetu, ja nisam stručnjak ali sam prošla edukaciju za rad sa takvom djecom u školskoj dobi pa mislim da se ne može to tako lako zanemariti i pripisati živosti djeteta.
Ako je pak problem u školi možda bi zbilja trebali nekoga posjetiti pred kime bi se dijete eventualno otvorilo pa da vidite zašto neće pisati, jel ga sram, jel mu dosadno....
Definitivno ne smijete odustati jer mu se sad udaraju temelji za daljnje dugogodiđnje školovanje.

evo npr..zna kako funkcionira klima..ili mobitel ili kompjuter (znao ga je s nepune 4 god upaliti i namjestit sebi crtić)..jer ga to zanima...al što se tiče škole..užas...

sam čita...i sve konta..i jako dobro pamti (često mi pomogne sa izgubljenim naočalama ili ključevima)...al...šta je za zadaću....skoro uvijek odgovor..NIŠTA

milijun puta može pogledati jedan te isti crtić ..i ne bi mu dosadio, nakon samo dva puta otlušane pjesme..zna je napamet..ma..mislim...samo da se malo smiri i koncentrira na školu a ne na ono što se dešava oko njega..bio bi najbolji u školi

[lipakaja_1]

bobby-j kaže:

jesi baš sto posto sigurna u to?

pitam te to, jer i ja sam imala i još (djelomično imam) pomalo sličan problem sa malim (isto ide u prvi razred, beba ima 7 mjeseci).

ali mi nije jasno kakva to učiteljica "odustaje od djeteta"
da sam ja na tvom mjestu, prebacila bih ga u drugi razred, ipak za njegovo dobro.

i nije problem u pisanju, jer on očito na taj način skreče pozornost na sebe, ali ona bi ga trebala potaknuti i, pobogu, raditi svoj posao.

razgovaraj s njim što više, učite kroz igru, neka zavoli to veliko i malo slovo i stoput mu dnevno reci da ga voliš, jer klinci na novo dijete u obitelji reagiraju različito.

a škola neka odradi SVOJ posao...za to su tete plačene.

kod mene je ista situacija..mali ima 7 god..a malena 8 mj....i on nju neizmjerno voli..igra se s njom..zabavlja je dok joj ja pripremam kašicu...i nisam primjetila neke izljeve ljubomore tipa..više volite nju nego mene..

e da..mm misli da je npr umjesto učiteljice učitelj..da bi on bio bolji..jer je on autoritet u kući...(u posljednje vrijeme ja se jako trudim da preuzmem tu autoritativnost...al on više voli tatu)

i još jedna osobina...napiše jedno slovo pa mi donese da vidim..pa opet još jedno slovo..pa donese..i tako u nedogled...

znam da bi vjerovatno pisao kad bi ja sjedila kraj njega..al to neću da radim jer onda nikad neće biti samostalno

[rass]

lipakaja_1 kaže:

kod mene je ista situacija..mali ima 7 god..a malena 8 mj....i on nju neizmjerno voli..igra se s njom..zabavlja je dok joj ja pripremam kašicu...i nisam primjetila neke izljeve ljubomore tipa..više volite nju nego mene..

e da..mm misli da je npr umjesto učiteljice učitelj..da bi on bio bolji..jer je on autoritet u kući...(u posljednje vrijeme ja se jako trudim da preuzmem tu autoritativnost...al on više voli tatu)

i još jedna osobina...napiše jedno slovo pa mi donese da vidim..pa opet još jedno slovo..pa donese..i tako u nedogled...

znam da bi vjerovatno pisao kad bi ja sjedila kraj njega..al to neću da radim jer onda nikad neće biti samostalno

I nas to sad muci...mali je sad napunio 6 godina i na jesen ide u skolu...vec smo pogledali bar 6-7 skola i jos se nismo odlucili gdje cemo ga upisat...bili smo kod psihologa koji nam je rekao da klinac moze ic u skolu (malo ga zeza z,s )...samo meni on jos izgleda nekako kao da se voli igrat sa igrackama...pa se jos uvijek dvoumimo dali ga sad poslat u skolu ili iduce godine...znaci imao bi 7 i po onda...

[lipakaja_1]

rass kaže:

I nas to sad muci...mali je sad napunio 6 godina i na jesen ide u skolu...vec smo pogledali bar 6-7 skola i jos se nismo odlucili gdje cemo ga upisat...bili smo kod psihologa koji nam je rekao da klinac moze ic u skolu (malo ga zeza z,s )...samo meni on jos izgleda nekako kao da se voli igrat sa igrackama...pa se jos uvijek dvoumimo dali ga sad poslat u skolu ili iduce godine...znaci imao bi 7 i po onda...

s mojim sinom ide malac ima 6 god..još je zaigran..al devetogodišnje školovanje je i prilagođeno djeci tog uzrasta...

ne znam šta vi i vaša supruga mislite..al..vjerujte...dobro će se uklopiti u školi...

sretno

[Orleanska I.]

lipakaja_1 kaže:

i još jedna osobina...napiše jedno slovo pa mi donese da vidim..pa opet još jedno slovo..pa donese..i tako u nedogled...

Gle, ovo radi i dječak s kojim radim. Sad ću bubnuti pa... Ili ima manjka samopouzdanja pa želi da ti potvrdiš da je dobro sve što je napravio ili ne može biti miran jer ima ADHD pa mu je to idealna prilika da prošeta. (A nas su educirali da ono prvo može biti posljedica ovog drugog.)
Definitivno razgovarati sa psihologom u školi. Možda ga samo treba malo više poticati na rad i biti uz njega.

[Aida*]

lipakaja_1 kaže:

on nju neizmjerno voli..igra se s njom..zabavlja je dok joj ja pripremam kašicu...i nisam primjetila neke izljeve ljubomore tipa..više volite nju nego mene..

Mislim da dijete ne mora imati neke izljeve ljubomore, ali sigurno vidi da dosta vremena posvećuješ bebi sa prematanjem, hranjenjem, pa je ipak moguće da na ovaj način privlači pažnju.

[Aida*]

lipakaja_1 kaže:

znam da bi vjerovatno pisao kad bi ja sjedila kraj njega..al to neću da radim jer onda nikad neće biti samostalno

Sa ovim se ne slažem. On je prvašić. Škola i školske obveze su mu novost. Učiteljica ne može sjediti kraj svakog ponaosob. A oni su uplašeni, i nesigurni. Mi kao roditelji im trebamo usaditi tu sigurnost. Ne vidim ništo lošega u tome da sjediš kraj njega dok piše domaću zadaću. Ja sam kraj svojeg sjedila cijeli prvi razred. Vidjela sam da mu je to potrebno. U drugom sam ga od toga postupno odvikavala.
Sada je 6. razred, totalno samostalan, odličan učenik.

[Aida*]

Orleanska I. kaže:

Definitivno razgovarati sa psihologom u školi. Možda ga samo treba malo više poticati na rad i biti uz njega.

Ja se na školskog psihologa ne bi previše oslanjala, jer, kao što nam je Lipakaja 1 navela, pedagogica je brzo postavila dijagnozu. Ako se mene pita, malo prebrzo! Ne čini mi se kao stručnjak, koja bi mu zaista mogla pomoći, nego samo kao netko, tko je, eto, donio zaključak, i time zatvorio slučaj.

[Orleanska I.]

Pedagoginja ne može postaviti dijagnozu, može pretpostaviti. Cijeli tim stručnjaka je potreban za takvo nešto. Ako slučajno dijete ima ADHD, slučaj nipošto ne može biti zatvoren. Tek tada se nove stvari otkrivaju i rade s djetetom. U našoj školi defektologinja i psihologinja vrlo često razgovaraju s djecom koje imaju nekakve poremećaje u ponašanju ili teškoće. Dijagnoza, ako je ima, nije konačna jer se neke stvari mogu promijeniti.
Ako u ovom slučaju školska pedagoginja nije zainteresirana, kao ni učiteljica, treba naći neku drugu osobu koja će se posvetiti djetetu.

[bobby-j]

Aida* kaže:

Ne vidim ništo lošega u tome da sjediš kraj njega dok piše domaću zadaću. Ja sam kraj svojeg sjedila cijeli prvi razred. Vidjela sam da mu je to potrebno.....

točno...ni ja maloga ne puštam da sam piše zadaču, zajedno i učimo.. prvi razred je ipak prvi razred. bez obzira na bebu, (neka ju muž čuva) to vrijeme mu ipak moraš posvetiti...

[lipakaja_1]

Orleanska I. kaže:

Gle, ovo radi i dječak s kojim radim. Sad ću bubnuti pa... Ili ima manjka samopouzdanja pa želi da ti potvrdiš da je dobro sve što je napravio ili ne može biti miran jer ima ADHD pa mu je to idealna prilika da prošeta. (A nas su educirali da ono prvo može biti posljedica ovog drugog.)
Definitivno razgovarati sa psihologom u školi. Možda ga samo treba malo više poticati na rad i biti uz njega.

evo sad sjedi i igra se...

danas su učili novo slovo i ućiteljica je rekla da prvo kažu riječi sa tim slovom (učestvovao je), zatim da napišu red tog slova..pisao je...međutim...šetao je po razredu (nimalo više nego drugi)...

kad mi donese da vidim napisana slova...ako ne valja..odmah se naživcira..kao..kako ne valja....a ako je dobro...ode do mjesta i nastavi pisati...

voli čitati i to mu jako dobro ide

školskoj pedagogici više neću da idem...gleda me..onako s visoka..kao da sam ja kriva za sve i da je moj sin kriv za sve što se dešava u školi

[Aida*]

Orleanska I. kaže:

u našoj školi defektologinja i psihologinja vrlo često razgovaraju s djecom koje imaju nekakve poremećaje u ponašanju ili teškoće.

Svaka čast Vašoj školi, nadam se da je takvih sve više i više. Nažalost, još uvijek postoje škole u kojima stručni tim ne radi svoj posao kako treba, i roditelji se moraju snalaziti kako znaju i umiju.
Bojim se da je tako i u školi u koju ide dijete od Lipakaje, jer početak nastave je bio u rujnu, a sada je ožujak, a osim toga, može li si jedna učiteljica dozvoliti da kaže majci da je digla ruke od djeteta?!
Ja npr. imam krasno iskustvo sada u školi sa našim stručnim timom, no, znam nažalost puno mama koje imaju problema, a njihovi stručni timovi su sve samo ne zainteresirani za svoj posao.

[sun.shine]

Orleanska I. kaže:

Pedagoginja ne može postaviti dijagnozu, može pretpostaviti.

Obožavam ispravljače: http://hjp.srce.hr/index.php?show=se...&id=eV9jXxQ%3D.

[sibodulija]

Nemojte tražiti dijagnozu radite s djetetom koliko ono ima mogućnosti da bude skoncentrirano i koliko imate strpljenja , radite pauze,pa ponovno nismo svi isti i ne možemo biti svi jednako uspješni. Ustanovite što mu ide a što ne ide, radite na onome što mu ne ide. Programi su katastofa ,učiteljice ko učiteljice, neke bolje neke gore ,stručni timovi jedva čekaju da im date posla ,tako da ona djeca kojoj i stvarno treba pomoć gube. Zasučite rukave i ostavite se priča dida ,baba rodbine i razgovarajte s djetetom do neizemoglosti. Možda i nikne neka klica jer kod njih je kao kod biljaka.... sve ovisi da li ste ih zalili, pognjoili ..kakva je zemlja ...i najvažnije ima li sunca...a sunce smo svi mi oko njih u prvom redu roditelji ,učitelji. Imam problema i imat ću ih kroz cijelo školovanje svoje djece izgleda ,ali nakon svih psihologa, logopeda , observacija zaključila sam da roditelj treba najprije zaviriti u samoga sebe.i pogledati tek onda u svoje dijete.

[Orleanska I.]

sun.shine kaže:

Obožavam ispravljače: http://hjp.srce.hr/index.php?show=se...&id=eV9jXxQ%3D.

Off: Hoćeš reći da je pedagoginja netočno?

On: Meni je žao što se u nekim školama pojedinci ne trude koliko bi trebali.