Vjerujete li više učiteljima ili svom djetetu?

[Peek-a-Boo!]

Lord Byron kaže:

Dugoročno rješenje je teško predložiti: nije dobra ni izolacija djeteta (jer djetetu i ostalima jasno pokauzje da je ona drugačija, a djeca prema takvima znaju biti lešinari), ni guranje djeteta u situacije koje su mu traumatične. Možda bi bilo dobro kombinirati nekakav "neprimjetno različit program" tijekom nastave, i vaš angažman da u radu s njom (ne znam možete li angažirati nekoga stručnog, ali nisam siguran ni da je potrebno) pokušate ublažiti tu njenu različitost.

Naš angažman ne daje nikakve rezultate Jednostavno, ako se ne boji, onda je toliko nezainteresirana da to ispada mučenje za sve uključene pa se svaki put na kraju zapitam u čemu je smisao dijete koje bi radije crtalo ili čitalo tjerat da npr uči vodit loptu, makar i kroz igru. Ili mi ne znamo naći način da je zainteresiramo.

Ne pali ni "društveni pritisak". Kad joj se čopor djece iz ulice ruga jer ne zna vozit bicikl, ona mrtva-hladna samo odgovori "da, ja ne vozim bicikl " i bavi se nečim drugim dok se ovi ostali ne izvozaju pa im se nakon toga pridruži

Lord Byron kaže:

BTW, kako objašnjavaš tu njezinu plahost (ne mislim na nespretnost, nego na plašljivost, osjetljivost i to)?

Na ovo mi je puno teže odgovoriti tj nemam objašnjenja.

Znam da nije posljedica nikakvih plašenja, loših iskustava a bome niti učenja po modelu.
Oduvijek na fizičku bol pretjerano reagira pa ispada da joj cure crijeva kad se ogrebe ili ,and I quote, " zabio mi je štap i probušio grlo" kad joj doktor uzme bris

Možda je balans tome što na emocionalne traume puno blaže reagira. Npr, promijene tetu u vrtiću, gro djece plače a ona jedva da primjeti.

No da ne budem baš skroz off. Meni je vrlo zanimljivo kako istu osobu različiti ljudi drugačije doživljavaju.

Našu učiteljicu jedni roditelji opisuju kao "prestrogu", neki kao "nepravednu", neka djeca kažu da " se stalno dere" , druga da je prebrza, trećoj je dosadno jer sporo diktira...pa sad ti budi pametan

[Ribež]

kajperinja kaže:

Mozda napomena i nema veze bas s tim testom?
Sto je ucitelj rekao zasto je dobio jedinicu - zbog rednih brojeva, zbog necitkosti ili zbog neceg treceg?

Zadaci su točno riješeni.
No, mali je dobio komad i zaključio da je to zbog tih ne označavanja broja zadataka. Kako sam napisala, tata je bio na informacijama i u napomeni stoji da je dobio 1 zbog nečitkog rukopisa.
Ma bude on to ispravio. Ne bojim se ja toga. Tata je razgovarao s razrednicom koja je probala razne verzije zašto je dobio jedinicu. Šteta da tata nije imao test sa sobom. Branila je kolegicu no isto tako je rekla da će razgovarati s njom.

Kćer je druga priča. Ne znam kako bi ona na to gledala budući da je više osjetljivija - onako ja u šali kažem "savršenstvo bez mane".
Kada meni razrednica kaže da je odlična u svim segmentima osim što se ne javlja na satu - ja joj vjerujem jer poznam svoje dijete ali ne opterečujem se zbog toga. Ona ima jednu veliku prednost a to je što pažljivo sluša na satu tako da se njezino učenje doma gotovo ne postoji. Sve ona to odradi na satu. Isto tako je razrednica rekla da ako nitko ne zna odgovor namjerno prozove moju kćer koja da točan odgovor. Ja ne vidim tu problem. Ne brine me.

[Lord Byron]

Ribež kaže:

Ona ima jednu veliku prednost a to je što pažljivo sluša na satu tako da se njezino učenje doma gotovo ne postoji.

Ovo jako, jako nije dobro - ali, nije tema .

[Nicky 1]

Ribež kaže:

Kćer je druga priča. Ne znam kako bi ona na to gledala budući da je više osjetljivija - onako ja u šali kažem "savršenstvo bez mane".
Kada meni razrednica kaže da je odlična u svim segmentima osim što se ne javlja na satu - ja joj vjerujem jer poznam svoje dijete ali ne opterečujem se zbog toga. Ona ima jednu veliku prednost a to je što pažljivo sluša na satu tako da se njezino učenje doma gotovo ne postoji. Sve ona to odradi na satu. Isto tako je razrednica rekla da ako nitko ne zna odgovor namjerno prozove moju kćer koja da točan odgovor. Ja ne vidim tu problem. Ne brine me.

Ovo kao da si mog sina opisala, ali ja se brinem, neće steči naviku učenja,
mislim koliko god bistri bili da u višim razredima ipak treba učiti.

Kad kažem da barem ponovi gradivo prije testa, kaže: joooj pa to sve znam,iz svih testova je dobio 5 tak da nemam argumenata da ga prisilim da uči

[Ribež]

Ma krivo sam protumačena - naravno da ponovim gradivo. To ponavljanje se svodi na to da ja uzmem knjigu/bilježnicu i postavim pitanje a mala odgovara.
I vidim da zna.
Znaći ne mora bubati gradivo, objašnjavati..zna sama sve protumačiti.
Ona stvarno jako pažljivo sluša na satu i tamo pohvata sve i mislim da je to jako dobro dok god ona zna odgovore na moja pitanja a zna ih.
Čak sam malo pitala i neka poglavlja iz prošlog polugodišta i dobra je moram priznati.
Zadajem joj zadatke iz matematike recimo jer to ne mogu usmeno provjeriti.

[Peek-a-Boo!]

Lord Byron kaže:

Da nema ovoga, način na koji ste riješili problem bi bio savršen.

Što je svrha kazne? Ja mislim da kažnjavanje djeteta ima smisla samo u svrhu djetetovog osvješćivanja prijestupa.

U situaciji u kojoj je djetetu jasno da je pogriješilo, kada je dijete odradilo grižnju savjesti, kajanje i tako to (a rekao bih da je tvoja mala prošla jednu mionijaturnu dječju osobnu dramu, iz koje je - i to je najljepše u cijeloj priči - odlučila izići tako da vam se povjeri), kazna je nepotrebna i besmislena.

Druga je stvar ako/kada bi se takve situacije počele ponavljati.

Dugoročno rješenje je teško predložiti: nije dobra ni izolacija djeteta (jer djetetu i ostalima jasno pokauzje da je ona drugačija, a djeca prema takvima znaju biti lešinari), ni guranje djeteta u situacije koje su mu traumatične. Možda bi bilo dobro kombinirati nekakav "neprimjetno različit program" tijekom nastave, i vaš angažman da u radu s njom (ne znam možete li angažirati nekoga stručnog, ali nisam siguran ni da je potrebno) pokušate ublažiti tu njenu različitost.

BTW, kako objašnjavaš tu njezinu plahost (ne mislim na nespretnost, nego na plašljivost, osjetljivost i to)?

Tražila sam ovaj post ali sad vidim da tu nije bilo sugestije što napraviti ako se stvar ponovi.

Dakle opet nesretni tjelesni, opet ista priča samo ovaj put nisam ja zaboravila spakirat dres nego "se zatvorila u wc i lupala i vrištala i plakala a niko ju nije došao spasiti i kad je jedva izašla nije mogla vježbati jer je bila potresena"

I što sad?

Jasno mi je da neće studirat DIF ali kako da što bezbolnije odradi bar ono što mora?

A može i nova tema, što kad je dijete svjesno prijestupa pa ga svejedno napravi, znači neki violation of probation

[Monstera]

Peek-a-Boo! kaže:

Tražila sam ovaj post ali sad vidim da tu nije bilo sugestije što napraviti ako se stvar ponovi.

Dakle opet nesretni tjelesni, opet ista priča samo ovaj put nisam ja zaboravila spakirat dres nego "se zatvorila u wc i lupala i vrištala i plakala a niko ju nije došao spasiti i kad je jedva izašla nije mogla vježbati jer je bila potresena"

I što sad?

Jasno mi je da neće studirat DIF ali kako da što bezbolnije odradi bar ono što mora?

A može i nova tema, što kad je dijete svjesno prijestupa pa ga svejedno napravi, znači neki violation of probation

nadam se da ovo niste pokusali kazniti.
curica ima opaki problem sa tjelesnim, i za to ne treba niti nagrade, niti kazne, nego da ju netko cuje i vidi.

i ovdje se ne radi o svjesnosti prijestupa, nego ocajnom kriku djeteta koje nesto ne zeli i ne moze.
kolko ste uopce upuceni u to sto joj se na tjelesnom ne svidja, jel ima nesto sto joj se svidja i cime biste ju motivirali, kako joj pristupaju djeca u razredu, kako je sa fizickim izgledom u tjelsnoj opremi, kolko ta oprema odsutpa od opreme drugih vrsnjaka, kolko "kasni" u timskim igrama, jel ju mozda iskljucuju, kolki je naglasak na ocjenjivanju tjelesnog itd.

mislim, ima tu hrpa toga sto bi trebalo procackati da biste uopce mogli djelovati (i vi i nastavnici)
i niposto ne kazniti.

[Peek-a-Boo!]

Samo da pojasnim, slučajno se zatvorila tj kvaka joj se zaglavila, nije bilo zbog tjelesnog.

I nisam je kaznila ali sam joj rekla da sam razočarana jer sam mislila da smo se dogovorile da neće markirati tjelesni.

Na prošloj stranici je anamneza cijelog našeg problema s njenim fizičkim aktivnostima.

[tisi]

Peek-a-Boo! kaže:

Samo da pojasnim, slučajno se zatvorila tj kvaka joj se zaglavila, nije bilo zbog tjelesnog.

I nisam je kaznila ali sam joj rekla da sam razočarana jer sam mislila da smo se dogovorile da neće markirati tjelesni.

Na prošloj stranici je anamneza cijelog našeg problema s njenim fizičkim aktivnostima.

zašto si onda razočarana ako se kvaka zaglavila?

ili ti misliš da to možda i nije baš slučajnost?

[Peek-a-Boo!]

Razočarana sam jer vidim da opet ide u smjeru markiranja tog tjelesnog, nije da recimo od te potresenosti nije napravila matematiku ili nacrtala likovni nego baš, gle čuda, nije mogla vježbati.

[Monstera]

Peek-a-Boo! kaže:

Samo da pojasnim, slučajno se zatvorila tj kvaka joj se zaglavila, nije bilo zbog tjelesnog.

I nisam je kaznila ali sam joj rekla da sam razočarana jer sam mislila da smo se dogovorile da neće markirati tjelesni.

Na prošloj stranici je anamneza cijelog našeg problema s njenim fizičkim aktivnostima.

zaglavila se neposredno prije tjelesnog?
pa i ja bih bila uplasena, ljuta, usamljena, mozda i posramljena

a mozda i zna da si ju prosli put (kad ti je bila iskrena) kaznila,pa je sada rekla da je bilo slucajno.
jbg, to su realne nuspojave kazni

(mozda je bilo slucajno, mozda nije, al svakako, njoj je bezbolnije reci da se kvaka zaglavila)

nisam sigurna kolko je pametno iskljucivati ju iz tjelesnog na nacin da ona vjezba kolutove sama dok drugi rade nesto zajedno jer ju to jos vise cini razlicitom od drugih, a istovremeno ne vjezba vjestine kojima bi se ikad mogla ukljuciti.
sto ona zeli raditi na tjelesnom?
(meni se nekak cini da je njoj manje bolno ne donjeti opremu, markirati nego raditi nesto trece)
postoji li sansa da neke stvari uvjezba doma/na igralistu/kod bake, pa da se postepeno ukljucuje u nesto?
kolko ima podrsku uciteljice u tome?


u svakom slucaju, meni se ne svidja stav roditelja/i ucitelja/, koji tako vaznom problemu, krece sa pristupom kazni.
jer kazna nece pomoci da ona "zavoli tjelesni" niti da ga "odradi"
a uvuci ce dodatne probleme, tipa laganja.

[mom2be]

joj Peek-a-Boo ja ti skroz kuzim kcer i vjeruj mi da je to koma

meni je kroz cijelo skolovanje najvise trauma (jedine ustvari) uzrokovao tjelesni
kad se sjetim kako sam u visim razredima osnovne morala nastupati na kojekakvim turnirima u odbojci/rukometu/kosarci za razred (bilo nas je malo i nikako to nisam mogla izbjeci) - uzas, skolski turnir, svi gledaju a ja se brukam
i danas se sjecam kako me uciteljica tjelesnog u sedmom osnovne izvrijedjala na nekoj "audiciji" za slet i muka mi je

lopte se i dan danas "bojim", uvijek sam bila najgora u razredu u granicaru, gredi...
jedino sto mi je islo ok je gimnastika (kozlic, skok uvis, kolutovi i sl) i da je itko u cijelom mom jebenom skolovanju bio pametan postupili bi kao i uciteljica tvoje male, nasli bi mi neke vjezbe, nesto a ne bi me maltretirali s loptom i sprdali se

da sam rodjena 30+ godina kasnije bila bi prepoznata kao distoni, u ono vrijeme, jbga, bila sam samo nespretna
odahnula sam kad sam konacno dosla na faks i kad se tjelesni sveo na odlaske na sljeme

probaj s malenom vjezbati igre s loptom, ja sam se recimo ubijala doma s odbojkaskom loptom - uspjela sam barem istrenirati servis, u svemu ostalom sam bila truba

[Peek-a-Boo!]

nosorog kaže:

u svakom slucaju, meni se ne svidja stav roditelja/i ucitelja/, koji tako vaznom problemu, krece sa pristupom kazni.
jer kazna nece pomoci da ona "zavoli tjelesni" niti da ga "odradi"
a uvuci ce dodatne probleme, tipa laganja.

nosorog, pa ne krećem s kaznama, vidiš da razmišljam kako da to najbezbolnije riješim. Uostalom i ovaj deal izdvajanja je bio pokušaj mene i učiteljice da joj smanjimo traume a da opet taj "tjelesni" ima smisla.

mom2be kaže:

lopte se i dan danas "bojim", uvijek sam bila najgora u razredu u granicaru, gredi...
jedino sto mi je islo ok je gimnastika (kozlic, skok uvis, kolutovi i sl) i da je itko u cijelom mom jebenom skolovanju bio pametan postupili bi kao i uciteljica tvoje male, nasli bi mi neke vjezbe, nesto a ne bi me maltretirali s loptom i sprdali se

Upravo to. Graničar joj je noćna mora.

Ja s njom vježbam i taman kad pomislim da se dobro zabavljamo, ona kaže "OK, već sam 13 puta uhvatila loptu, možemo sad ići brat tratinčice?"

[Lord Byron]

Peek-a-Boo! kaže:

I nisam je kaznila ali sam joj rekla da sam razočarana...

Ajme. Ajme. Ajme. .

Naravno da si ju kaznila - kaznila si ju oduzimanjem sebe.

Ne znam odakle bih počeo ni što bih prije napisao. Ajmo najprije o nagrađivanju, kažnjavanju i ponavljanju: cijela ta priča se odnosi na situacije u kojima dijete opetovano radi nešto pogrešno i/ili nešto zlo - ali, u ovom se slučaju dijete bori sa svojim problemom koji je sasvim stvaran (situacija u kojoj je izvrgnuta ruganju, situacija u kojoj je izrazito loša). Dijete se bori na svoje načine, na pogrešne načine - ali, ne smiješ je se u toj njezinoj borbi odricati i na svu njezinu očitu muku dodavati dodatnu tugu zbog toga što je razočarala tebe. Tvoja razočaranost je dodatno bolna i teška za nju jer, koliko se može razabrati kroz postove, vas dvije imate taj neki fora-odnos - i onda je, u trenutku kad joj je jako teško, ti "izručuješ" na milost i nemilost djeci jer ćeš inače biti razočarana.

Pročitao sam ponovno kronologiju na ovom topicu. Rečenice koje slijede nisu rečenice koje su namijenjene njoj - kad bi se tako moglo razgovarati s djecom, ne bi postojalo pola dječjih problema na ovom svijetu. Dakle, onaj najteži dio - pronalaženje načina na koji ćeš te rečenice pretočiti u formu koja je njoj razumljiva i prihvatljiva - ostaje na tebi.

Prije svega, svemir bi bio nepošten kada bi neka djeca imala sve moguće talente ovoga svijeta. Ako je netko najbolji u nečemu, netko mora biti i najgori u tome istome. Ako je netko najbolji u svemu, netko drugi bi možda morao biti najgori u svemu - a to bi bila temeljita nepravda. Svatko ima područja u kojima je dobar, neki imaju područja u kojima su najbolji - a neki imaju područja u kojima su najgori.

Ne bi bilo loše ako imaš neki vlastiti sličan primjer iz djetinjstva, nešto u čemu si bila loša, nešto čega si se sramila, nešto s čim si se mučila, pričati joj o tome. Onak', da zna da to što se njoj događa, pogađa mnogu djecu, pa i na načine puno teže i puno ružnije od načina na koji pogađa nju.

Dalje: pri ponovnom čitanju, upala mi je u oko tvoja rečenica "pa se svaki put na kraju zapitam u čemu je smisao dijete koje bi radije crtalo ili čitalo tjerat da npr uči vodit loptu, makar i kroz igru. ". Ja se s ovom rečenicom duboko ne slažem. Jednostavni pokus: kako bi reagirala da umjesto "vođenja lopte" u ovu rečenicu ubaciš matematiku, hrvatski ili bilo koji drugi školski predmet koji nekom djetetu ne ide dobro (ili u kojem je najgori)? Stvar je vrlo jednostavna: u životu postoje i stvari koje ne volimo, koje nam se ne sviđaju, koje nam ne idu - ali, koje se na ovaj ili onaj način moraju. Postoji "razina tjelesnog odgoja" koja je školska obveza, jednako kao što je školska obvrza određena razina matematike ili čega već. Da ti dijete izbjegava matematiku i ne zna zbrajati do deset, sumnjam da bi ju pustila da crta ili čita. Dodatno, ovdje postoji i taj moment dječjeg ruganja.

Ajmo koju i o ruganju: djeca se rugaju slabijima, ali se djeca iz čiste nemoći i zavisti znaju rugati i boljima. Ruganje je ružno i nisko i boli i smeta, ali i to je nešto s čim se treba naučiti nositi. Ruganje je fora dok pogađa objekt ruganja - onog trenutka kad objekt na ovaj ili onaj način pokaže da ga ruganje ne dira bogznakako, budalama koje se rugaju propao je glavni užitak. S druge strane, sve dok ju ruganje jako pogađa, čak i ako nauči žonglirati s loptom kao NBA-igrač, naći će se već drugi razlog za ruganje: frizura, odjeća, horoskopski znak, nešto.

Na kraju, ono što mi se čini najvažnijim: svojim "razočarala si me", ostavila si ju da sâma rješava svoj problem, koji joj zbog tvoje razočaranosti (a i inače) samo raste i raste). Znam da ste razgovarali s učiteljicom, ali mislim da to nije dovoljno: mislim da biste vas dvije (ako već niste) trebale sjesti, staviti problem na stol i domisliti se kako taj problem najbezbolnije riješiti. Ne bih se usudio tvrditi treba li u rješavanju tog problema konzultirati i nekog psihologa (tim prije što sam se nagledao psihologa koje bih ženio ili barem usvajao, ali i psihologa kojima ne bih povjerio ni nacrtano dijete), ali možda ni to nije loše u borbi protiv djetetovih strahova. I dalje mislim da biste (štoviše, mislim da ste to trebale tijekom proteklih praznika) trebale organizirati neke vaše mini-treninge, baš kao što biste organizirali dodatno vježbanje matematike kada mala ne bi znala računati do deset. Nije poanta u tome da ju uvjeravaš kako je to zabavno i kako u tome mora uživati - ne, to je posao kao dio svih poslova koje obavlja za školu. Mislim da nema ničega lošeg da se to djetetu, ustreba li, prikaže doslovno kao borba u kojoj treba pobijediti.

Dijelom nevezano uz ovaj problem: bilo bi zanimljivo čuti kako to da mala ne zna voziti bicikl. Svako, ali baš svako dijete može naučiti voziti bicikl, ako se to učenje odradi onda kad je dijete za njega spremno i na način koji tom djetetu odgovara.

[mom2be]

koliko kuzim iz postova, malena ti je jos u nizim razredima
nazalost, u visim, kad dobije predmetnog nastavnika, ce vjerojatno biti jos gore (+ pubertet )

meni je nocna mora pocela tek u 5. razredu, do tada se nisam previse uzbudjivala sto me uvijek zadnju biraju u granicar-ekipu i sto me uvijek prvu gadjaju

[Ribež]

U razredu moje kćeri a tek je 3 ima par curica koje ne žele vježbati. Nesigurne su. Mi smo to riješili upisom na dodatni sport. U tom je uspješna i to joj daje dodatno samopouzdanje jer ruku na srce nije bila baš motorički spretna.
Ruku na srce ni njezina mama (ja) svaka lopta me pogodila u glavu. Imala sam osjećaj da me točno ta lopta ganja da me tresne

Što se tiče nje u razredu ja znam svoje dijete i znam da je miran tip. Tip koji zna ali se neće nametati. I to mi je razrednica rekla.
Upisala se samoinicijativno kod razrednice na lutkarsku grupu, ostaje zbog toga duže u školi ali nju to veseli.
Sviđa mi se to što sama pokazuje inicijativu i sama odlučuje kada joj se nešto sviđa bez dodatnih pritisaka sa strane.
Ja još imam svoju učeničku knjižicu gdje je u nižim razredima pisalo: tiha i povučena..

[Peek-a-Boo!]

Lord Byron kaže:

Ajme. Ajme. Ajme. ....

A k' vragu, baš sam zeznula stvar

Mogu se pokušati suvislo osvrnuti samo na ovo:

Dalje: pri ponovnom čitanju, upala mi je u oko tvoja rečenica "pa se svaki put na kraju zapitam u čemu je smisao dijete koje bi radije crtalo ili čitalo tjerat da npr uči vodit loptu, makar i kroz igru. ". Ja se s ovom rečenicom duboko ne slažem. Jednostavni pokus: kako bi reagirala da umjesto "vođenja lopte" u ovu rečenicu ubaciš matematiku, hrvatski ili bilo koji drugi školski predmet koji nekom djetetu ne ide dobro (ili u kojem je najgori)? Stvar je vrlo jednostavna: u životu postoje i stvari koje ne volimo, koje nam se ne sviđaju, koje nam ne idu - ali, koje se na ovaj ili onaj način moraju. Postoji "razina tjelesnog odgoja" koja je školska obveza, jednako kao što je školska obvrza određena razina matematike ili čega već. Da ti dijete izbjegava matematiku i ne zna zbrajati do deset, sumnjam da bi ju pustila da crta ili čita. Dodatno, ovdje postoji i taj moment dječjeg ruganja.

Ne bih reagirala isto jer mi se čini da su posljedice "ne voljenja" gore navedenih predmeta, kasnije u životu, puno gore. I jasno mi je da je određena razina znanja školska obveza, ali mi ima više smisla da netko mora znati računati nego da mora znati pjevati. Razumiješ, ne?

Dijelom nevezano uz ovaj problem: bilo bi zanimljivo čuti kako to da mala ne zna voziti bicikl. Svako, ali baš svako dijete može naučiti voziti bicikl, ako se to učenje odradi onda kad je dijete za njega spremno i na način koji tom djetetu odgovara.

Ne zna jer odbija naučiti a ja ne inzistiram jer, isto kao i gore, ne vidim smisla u prisili.

Za razliku od toga, bila sam jako uporna kod učenja plivanja ( a isto je bilo otpora ) jer mislim da to JE životno pitanje i bez problema je prošla one testove prošle godine.

Izvor svih tih problema je njen pretjeran strah od povreda i fizičke boli i to zaista je nešto zbog čega bi se možda morala posavjetovati sa strukom.

[Lord Byron]

Peek-a-Boo! kaže:

Ne bih reagirala isto jer mi se čini da su posljedice "ne voljenja" gore navedenih predmeta, kasnije u životu, puno gore. I jasno mi je da je određena razina znanja školska obveza, ali mi ima više smisla da netko mora znati računati nego da mora znati pjevati. Razumiješ, ne?

Razumijem - i ne slažem se . Ne slažem se na tri načina: "formalni", "neformalni" i "karijerni".

Formalno gledajući, najprije treba ponoviti da govorimo o nužnom minimumu - dakle, o razini na kojoj dijete nije bitno ispod ostale djece, o minimalnoj razini koja se zahtijeva iz nekog školskog predmeta. U tom smislu, svi su predmeti ravnopravni i jednako važni, ta je razina jednaka obveza za dijete. Pogotovo je loše ako djetetov problem "ublažavaš" prenošenjem na njega stava "ma nije važno, važnije je to što dobro računaš" (ako uopće dobro računa ).

Pod neformalnim razlozima podrazumijevam sljedeći problem: ti kao kriterij (ne)važnosti gledaš što će mu više trebati i značiti u profesionalnom dijelu života - ali, to nije jedini dio života (a vrlo je upitno i koliko je najvažniji dio života za nekakvu čovjekovu sretnost). Nesklonost svakoj sportsko-rekreacijskoj aktivnosti može imati cijeli niz posljedica: od zdravstvenih pa do "socijalnih" (imam dojam da ove "socijalne" zanemaruješ jer i plivanje postavljaš kao "životno pitanje", a ne i kao vještinu koja će joj omogućiti da jednom nekad negdje zapliva prema nekim crnim očima... ). Ovdje bi, kao i u cijelom postu, trebalo staviti kilograme disclaimera kao zaštitu od zlonamjerno pogrešnog tumačenja (naravno da se ne zalažem za "slamanje" djeteta i ukalupljivanje i preoblikovanje i ubijanje njegovih interesa i neznamšto) - ali, uzdam se u činjenicu da znam tko je s druge strane . Dakle, zamisli trenutak za nekih 20-30 godina u kojem skužiš da ti kći uslijed fizičke neaktivnosti ima 20-30 kilograma viška ili neki drugi zdravstveni problem proizišao iz tjelesne neaktivnosti. Zamisli trenutak u kojem društvo njoj drage djece odlazi na cjelodnevni izlet biciklima / izlet u planinu / negdje, i onda danima prepričava doživljaje?

Konačno, da ti se djetetu ukaže Vila Školaruša, što misliš da bi dijete u ovom trenutku poželjelo: dobro računanje ili rješavanje problema s tjelesnim?

"Karijerno" gledano, opet se ne slažem s tim da računanje (naravno da ne govorimo damo i doslovno o računanju, pa ni matematici) uvijek i svakome ima više smisla od pjevanja (naravno, ne govorimo doslovno ni o pjevanju) - naime, napisala si da misliš da ima više smisla da netko (dakle, svatko) dobro računa nego pjeva. To jednostavno nije istina: svijet je prepun zadovoljnih i uspješnih koji nisu u dobrim odnosima s računanjem (pokušaj u slobodno vrijeme utvrditi tko od tvojih poznanika zna izračunati koliko je 40% od 200 ), ali su se pronašli - i osobno i karijerno - u sportu, glazbi ili već nečemu.

Prema tome, mislim da je ovaj tvoj stav pogrešan; pogotovo mislim da je pogrešno i da odmaže u rješavanju problema ako da maloj prenosiš u nekom pojavnom obliku rečenice "ma nema veze, važnije je da ti lijepo crtaš/računaš/pišeš...".

[onix]

Peek-a-Boo, je li tvoja curka perfekcionist? Ako je, onda definitivno moraš u borbu s tim problemom, nije rješenje izdvajati je iz grupe nego poučiti da nauči živjeti s tim da smo svi nekad u nečemu loši i da je to u redu, dok god se ona trudi biti najbolja što može. Pokušaj je naučiti da je bitan njen napredak, a ne njena sposobnost u odnosu na drugu djecu.

[Peek-a-Boo!]

onix, nije perfekcionistica, ni blizu. Više je linija-manjeg-otpora-šica, na mamu.

Lord Byron kaže:

Prema tome, mislim da je ovaj tvoj stav pogrešan; pogotovo mislim da je pogrešno i da odmaže u rješavanju problema ako da maloj prenosiš u nekom pojavnom obliku rečenice "ma nema veze, važnije je da ti lijepo crtaš/računaš/pišeš...".

Da, baš to radim. , skoro pa baš tim riječima.

Ima jedna crtica koja je može biti doprinijela tome. Tata joj je trostruki prvak u nečemu a i ja sam bivša juniorska reprezentativka u nečemu, pa sam vjerujem, toliko pazila da je ne guram nekim našim putevima da sam očito otišla u sasvim drugu krajnost.

Hvala svima na postovima i PP-ma, dobila sam zaista dobre savjete i smjernice