Dvostruka poruka propagande dojenja

[valed]

Ako nigdje drugdje ne smijem napisati ili naglas reći, budem ovdje. Dojim, a dijete mi ima 3 godine i 2 mjeseca (osjećam se kao na anonimnim alkoholičarima). Zašto je svima bitno da prestanem dojiti? Propaganda dojenja se (barem se meni čini, odnosno šira javnost tako misli) bazira na dojenje do godine dana? Ovo zaključujem jer tko me god pitao dojim li još uvijek i ako sam potvrdno odgovorila komentari su bili tipa "pa vi ćete dojiti do srednje škole" (bliski prijatelji), "a što ćeš kad ostaneš opet trudna", "još uvijek imaš mlijeka" (žena ginekolog), "ma nije to njemu hrana, to je više onako utjeha" (opet žena koja ima staža u dojenju), "a on još uvijek cica, to ti je za male bebe" (svekrva), pa čak i suprug koji zna ponekad reći "daj se ostavi više te cice", a kad je bolestan s upalom grla i ništa ne jede danima onda kaže "daj mu cicku, gladan je".....
I sad se ja skrivam i izbjegavam temu dojenja čisto da ne popiz. kad mi netko komentrira nešto neprimjereno jer stvarno ne znam kako bih reagirala, a da nikoga ne uvrijedim, a svi vrijeđaju mene i moj odabir... I kad vidim dojenje starijeg djeteta na javnom mjestu, većinom su to mame koje se pomalo srame onog što rade što je ustvari žalosno.

[BACARDI]

Upravo to je i meni prijateljica rekla, da se tocno tako osjecala, kad su "mame u parku" cule od njene curke da ju mama jos doji. Kaze da se bas lose osjecala i kao "stvarno sam pomislila da moram stati".

Po meni, to su ti dvostruki kriteriji. U pocetku te bombardiraju da moras dojiti pa makar crkla, a kasnije se iscudjadvaju da to traje tako dugo.

Mislim sa se trebas iskljuciti, ne slusati druge i raditi kako pase tebi i djetetu. Uvijek ce se naci neko sa svojim komentarima i vjerujem da ti nije lako stalno slusati kritike na racun dojenja. S druge strana, da nisi uopce dojila, opet bi se naslusala svega i svacega.


P.s. Ja tek trebam roditi tako da "jedva cekam" sve "dobro namjerne" savjete!

[valed]

S druge strane nema mi ljepšeg trenutka kad me dijete pogleda u oči i kaže "mmmm fina mlekica mama" ili kad pomazi ciku uz usklik "cika cika cikica" ili kad kaže "baš mi je fina cika mama, to je moja cika". I još kad krene s pitanjima zašto tata nema ciku odnosno zašto nema mlekice jer kao ove dvije su mu malo :-)

[Lady Guga]

Valed, ja sam dobivala identicne komentare, isto i od lijecnika (pl.) i clanova obitelji. I sad kad sam prestala dojiti dijete od 2,5 godine dobivam komentare da je bilo i krajnje vrijeme. Prestala sam dojiti jer vise nisam mogla, bilo mi je dosta, ali ne zbog tudjih komentara.

[bela-12]

Meni je psihologica u vrtiću kada smo bili na razgovoru prije upisa, mala je imala 2 godine i 10 mjeseci, rekla mi je da kočim razvoj djeteta sa dojenjem.
I psihijatar u Klaicevoj gdje smo na obradi zbog govora je rekao da dojenje nije dobro za psihološki razvoj. Iako je nama to bilo samo i isključivo za uspavljivanje, i meni je već postao dosta, tako da je na kraju to bila moja odluka da je dosta, iako ne vidim nista cudno u dojenju do kad god se mama i dijete osjećaju ugodno.... isto kao što ne vidim ništa loše u ne dojenju. To bi trebala biti osobna stvar, sta druge briga. Ali znam da ljudi svugdje vole gurati nos, pa su tako svi puni pametnih savjeta.

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

[BACARDI]

bela-12 kaže:

Meni je psihologica u vrtiću kada smo bili na razgovoru prije upisa, mala je imala 2 godine i 10 mjeseci, rekla mi je da kočim razvoj djeteta sa dojenjem.
I psihijatar u Klaicevoj gdje smo na obradi zbog govora je rekao da dojenje nije dobro za psihološki razvoj. Iako je nama to bilo samo i isključivo za uspavljivanje, i meni je već postao dosta, tako da je na kraju to bila moja odluka da je dosta, iako ne vidim nista cudno u dojenju do kad god se mama i dijete osjećaju ugodno.... isto kao što ne vidim ništa loše u ne dojenju. To bi trebala biti osobna stvar, sta druge briga. Ali znam da ljudi svugdje vole gurati nos, pa su tako svi puni pametnih savjeta.

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

Ovo jos nisam cula
Da nije dobro za psiholoski razvoj generalno? Ili kao u toj dobi?

[extreme]

bela-12 kaže:

Meni je psihologica u vrtiću kada smo bili na razgovoru prije upisa, mala je imala 2 godine i 10 mjeseci, rekla mi je da kočim razvoj djeteta sa dojenjem.
I psihijatar u Klaicevoj gdje smo na obradi zbog govora je rekao da dojenje nije dobro za psihološki razvoj. Iako je nama to bilo samo i isključivo za uspavljivanje, i meni je već postao dosta, tako da je na kraju to bila moja odluka da je dosta, iako ne vidim nista cudno u dojenju do kad god se mama i dijete osjećaju ugodno.... isto kao što ne vidim ništa loše u ne dojenju. To bi trebala biti osobna stvar, sta druge briga. Ali znam da ljudi svugdje vole gurati nos, pa su tako svi puni pametnih savjeta.

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

svi ovi "stručnjaci" trebaju jednu doooobru edukaciju... stvarno izjavljuju debilane, čim krenu tako pametovati, digne mi se kosa na glavi..
evo za početak guglanja...
http://theattachedfamily.com/membersonly/?p=2774

http://pediatrics.aappublications.or...ent/129/3/e827

https://www.today.com/parents/it-nor...nce-says-t2521 - pogotovo se osvrće na psihologiju..

[BACARDI]

Meni je ova naslovnica Time-a i četverogodišnjaka ipak too much.
Al ko sam ja da sudim.

[Verbena]

BACARDI kaže:

Meni je ova naslovnica Time-a i četverogodišnjaka ipak too much.
Al ko sam ja da sudim.

Meni je ok. Njeno dijete njen izbor. Meni nije ok da se daje ad kao bomboni pa nis tu ne mogu :luda dojilja:

Poslano sa mog SM-G800F koristeći Tapatalk

[extreme]

BACARDI kaže:

Meni je ova naslovnica Time-a i četverogodišnjaka ipak too much.
Al ko sam ja da sudim.

Tvoja stvar. Meni ne smeta. Al poanta tog linka nije da mi sad raspravljamo treba li dojiti cetverogodisnjaka (jednako kao sto ne volimo da netko sa strane raspravlja o tome je li ok da "mi" dojimo 2-3 godisnjaka), nego malo dobrih informacija na ove debilne izjave ovog psihijatra i svih ostalih koji smatraju da se produzenim dojenjem stvaraju ludjaci.
Mnoge zene stanu s dojenjem jer ih raznoraznim zgrazanjem pokoleba neupucena okolina i to stvarno nije u redu

[BACARDI]

Bas zato sam i napisala da je to -moje misljenje. I tu staje svaka prica i bespotrebna diskusija.
Case closed sta se mene tice.

[Cepin40]

Ja bas imam pozitivna iskustva. Nikada mi nitko nije rekao nesto ruzno sto dojim - mladji ima 2,5 i jos cica. Više se dive.
Ali vide moj stav i samouvjerenost. Ako znam sto zelim nikakvi komentari sa strane me ne mogu pokolebati.
Ali cinjenica je da je djetetu iza 1,5 recimo (kada se unormali ishrana) to vise mazenje i desert, tako da ne treba davati sisu na svaki upit. Moj ne trazi kada smo vani, vec iskljucivo kod kuce ujutro/navece, za spavanje.

[the redCat]

Moja ima nešto sitno preko 2 god. i dalje doji. Sad je krenula u jaslice pa doji prije odlaska. Pokupim ju u 15h i onda prvo ručak doma jer u jaslicama jede samo kruh, pa onda dojenje i još koji put prije spavanja. Po noći doji dosta često, sva je u stresu zbog jaslica i samo ju dojenje smiri

Nisam tetama u jaslicama govorila da dojimo, bojim se da se ne bi trudile oko toga da ona ipak nešto pojede već bi vršile pritisak da prestanemo s dojenjem. To je samo moj dojam u odnosu na okolinu, možda i ne bi, ali mislim da ih se to ne tiče.

Oko nas su pak bliski sretni što ona doji, jer baš ne voli jesti pa da ipak nije gladna. Jedino se čude jer nikada nije htjela bočicu (probali s izdojenim) a dudu je svaku put pljunula van.

Meni je puno pomoglo što sam se educirala što sve može donijeti dojenje i kad je ona štrajkala s 10mj. i cijeli dan odbijala dojiti, znala sam kako postupiti i da ako se potrudim ne mora biti kraj dojenju

[bela-12]

BACARDI kaže:

Ovo jos nisam cula
Da nije dobro za psiholoski razvoj generalno? Ili kao u toj dobi?

U toj dobi, kao da više dojenje nema nikakve nutritivne vrijednosti, već samo usporava proces psihološkog razvoja i sazrijevanja djeteta.
Nisam ja zbog tog prestala, jednostavno postalo mi je previše, ja sam bila bolesna i tako dva dana nisam dala, i onda više nije ni tražila.
A kome god sam rekla da sa skoro 3 godine još cica, svi su se zgražali, i njoj idu govoriti, pa ti si velika, pa kaj će ti to, i tako, zato najbolje nikome ništa ne pričati, sta koga briga, moje dijete, moje cice.
Radje neka se zgražaju nad mamama koje djetetu od 2 godine guraju sokice pune šećera u ruke, jer ne voli vodu.

Poslano sa mog SM-G900F koristeći Tapatalk

[Smiling Helena]

Kad čitam o toj "propagandi dojenja", sticem utisak da se nedojene bebe mogu nabrojati na prste, a kad ono...
Interes u dojenju je iskljucivo lični. Ni sistem, ni pojedinci, koji su deo bilo kog sistema, nikada nece raditi na tome da zaista pruže relevantnu podršku dojenju. Jbg, ne košta i nikog ne zanima.
Jedna od opštih tema o kojoj svako ima misljenje a znanja nigde.
Žalosno je da žene koje žele ne mogu dobiti podršku i adekvatne savete da uspeju u dojenju. Žalosno je da se minira od strane onih od kojih ocekujemo najveću podršku, pre svega pedijatara i patronaznih. A sto trabunja da moras dojiti a ne zna pokazati kako ni ohrabriti bolje da prodaje jaja na pijaci.
Ko ne zeli, apsolutno podrzavam.



Sent from my iPhone using Tapatalk

[marta-]

khm khm kaže:

Na ovu temu bih rekla - vase dijete, vas izbor dok god ste mirne sa svojom odlukom.
Dojile ili davale ad, uvijek ce netko naci zasto to ne valja.

Dojim i nebrojeno puta sam cula da mi je mlijelo nekvalitetno, premasno, nedovoljno kaloricno, pa da mali stalno visi na cici, pa koliko to dugo traje
podoj, zasto ga dojim vani a mogla sam u kuci (kad u setnji zaplace), da ne jedem kulen, slatko, slano jer mu to smeta... naravno, nitko ih nije pozvao da komentiraju ili daju savjet.

Da je na ad bilo bi zasto nisam dojila, pa to je zdravije, bit ce debel od ovog, otkud mi lova za ad...

Imam samo par rijeci za te koji mi se petljaju oko sisa i toga sta moje dijete jede - bjezite u skokovima. Apsolutno ne mislim da je mama manje mama ako daje ad, niti da je mama bolja mama ako doji. Nije to mjerilo majcinstva.

P.s. I iz mog iskustva, meni bi bilo teze napraviti bocicu nego prikopcati malog na cicu.

tako i ja mislim, meni se stoput kompliciranije čini pripremanje bočica nego vađenje cice...pa peri, steriliziraj, grij vodu, mućkaj itd...
ja sam dojila malu i sad dojim maloga jer mi je jednostavnije i mukte...ja pak nemam taj filing ugode u dojenju...moja teta je recimo bas uzivala u tome, iznad kauča joj je ogromna uokvirena slika kako doji maloga...ja se nisam nikad ali nikad uslikala dok dojim...nemam nijednu jedinu sliku cice...i stvarno ne uzivam u tome nego odrađujem...i ponekad mi ide na živce to visenje na cici u nedogled ali opet, mukte je a beba zadovoljna pa sam eto u tom smislu i ja...

ono sto sam već negdje bila napisala, nikad nisam u svojoj blizini uživo čula komentiranje dojenja ili nedojenja...mene niko nikad nije pitao da li dojim...niti sam se ja ikad to sjetila nekoga pitati...o dojenju jedino vidim rasprave tu po netu...i stvarno mi je nezamislivo da žene dobivaju toliko kritičkih komentara oko dojenja ili nedojenja...ponekad se pitam di ja to živim kad nisam nikad čula priče oko toga...a puno nas je već porađalo...
oboje mi imali duge i nemile grčiće ali nikad me niko nije pitao dojim li i čime se hranim da mi djetetu smeta...
jedino kad sam malu rodila onda je sveki nesto htjela reci tek toliko da samnom uspostavi kontakt pa je rekla da je imala vodeno mlijeko i zato je prestala dojiti i da joj je dr. reko da popije koju pivu pa da je tako pila i došlo joj valjda na hektolitre mlijeka...ono bas joj je uspjelo uspostavljanje kontakta, oči su mi zavrtile htjela ja ili nehtjela...i to je valjda sve sto sam uzivo o cicama čula
ja sam si stavila max granicu godinu ipo dojenja

[choupette]

Ne znam kakve ste to patronažne i pedijatar imali, ali meni je svo medicinsko osoblje pozitivno reagiralo na info da “još uvijek” dojim.
Psiholog mi je rekao da je odlično što je dojen do druge godine i što sam do tada mogla biti s njim (nije išao u jaslice, niti bio kod nekoga drugoga na čuvanju).
Prije su laici negativno reagirali na dojenje nakon djetetove prve godine.
Iako sam već s djetetovih godinu i pol vidjela da je to dojenje ništa naspram onoga do prve godine. Jer s godinom i pol već je sve jeo i dojku bi tražio samo ujutro i navečer.
Po meni dojenje ispunjava svoju svrhu do druge godine. Nakon toga je što se nutritivnih vrijednosti za dijete nebitno. E sad tko želi i voli dulje, meni osobno ne smeta. Iako vjerujem da bi mi bilo prilično smiješno vidjeti četverogodišnjaka kako cica.
Meni je taj prekid s dojenjem išao nekako prirodno. Ono, dijete raste, priča, rastu mu kutnjaci...nekako ti same te činjenice govore da je vrijeme za promjene i odvajanje u tom segmentu od majke.

[choupette]

marta- kaže:

tako i ja mislim, meni se stoput kompliciranije čini pripremanje bočica nego vađenje cice...pa peri, steriliziraj, grij vodu, mućkaj itd...
ja sam dojila malu i sad dojim maloga jer mi je jednostavnije i mukte...ja pak nemam taj filing ugode u dojenju...moja teta je recimo bas uzivala u tome, iznad kauča joj je ogromna uokvirena slika kako doji maloga...ja se nisam nikad ali nikad uslikala dok dojim...nemam nijednu jedinu sliku cice...i stvarno ne uzivam u tome nego odrađujem...i ponekad mi ide na živce to visenje na cici u nedogled ali opet, mukte je a beba zadovoljna pa sam eto u tom smislu i ja...

Isto razmišljam. Ni meni dojenje nije bilo neki vrh vrhova. U biti sam dojila jer sam znala da je to za dijete najzdravije, a i za mene najjednostavnije. Izbaciš cicu i gotovo.

ono sto sam već negdje bila napisala, nikad nisam u svojoj blizini uživo čula komentiranje dojenja ili nedojenja...mene niko nikad nije pitao da li dojim...niti sam se ja ikad to sjetila nekoga pitati...o dojenju jedino vidim rasprave tu po netu...i stvarno mi je nezamislivo da žene dobivaju toliko kritičkih komentara oko dojenja ili nedojenja...ponekad se pitam di ja to živim kad nisam nikad čula priče oko toga...a puno nas je već porađalo...
oboje mi imali duge i nemile grčiće ali nikad me niko nije pitao dojim li i čime se hranim da mi djetetu smeta...
jedino kad sam malu rodila onda je sveki nesto htjela reci tek toliko da samnom uspostavi kontakt pa je rekla da je imala vodeno mlijeko i zato je prestala dojiti i da joj je dr. reko da popije koju pivu pa da je tako pila i došlo joj valjda na hektolitre mlijeka...ono bas joj je uspjelo uspostavljanje kontakta, oči su mi zavrtile htjela ja ili nehtjela...i to je valjda sve sto sam uzivo o cicama čula
ja sam si stavila max granicu godinu ipo dojenja

God ipo...pa tko će ti komentirati?
Probaj dulje pa ćeš vidjeti.
Iako, meni nikada nije medicinsko osoblje žugalo. Ali kad sam dojila skoro dvogodišnjaka, onda su počeli komentari i gadljivi pogledi ljudi iz moje okoline kad bi slučajno saznali da još uvijek dojim.
Svekrva (a tko će drugi?) mi je rekla kad me jednom uhvatila in flagranti da je baš ružno vidjeti tako veliko dijete kako cica. Isprva su me iritirali ti netraženi negativni komentari, a onda sam shvatila da su isti mahom stizali od žena koje svoju djecu nisu dojile ili su ih dojile jako kratko (tipa dva, tri mjeseca). Od takvih sam najčešće slušala priče kako treba ovako ili onako kad je dojenje u pitanju. Valjda da njima bude lakše. Što mogu razumjeti.

Do kraja balade me više nije bilo briga tko što priča.

[morcego]

U životu se nisam osjećala ko veći rob nego otkako dojim i jedva čekam prestat.
Poludim li potpuno pa nekim čudom napravim još jedno dijete, potrudit ću se da je od prvog dana na bočici, zato da mogu prdnut bez njega. Ovo kreiranje ovisnika, u današnje vrijeme, kad mama definitivno ima pravo htjet biti i nešto osim mame, meni je užasno.


Svejedno, nemam nikakav negativan stav o tome da druge mame doje do srednje, ako im je napeto.
Osobno mi je pomisao na to da moje dijete priča "s cikom" (i uopće to tepanje "ciki" mk je odvratno) strašno odbojna, ali tko sam ja da sudim.

[Nour Bin Laden]

Morcego, tako sam se i ja osjećala dok nisam otkrila sve čari izdajalice i izdojenog mlijeka.
Izdojiš, staviš u fridž, netko drugi to ugrije i da bebi. Divota.
Isto nemam ništa protiv da netko doji 2-3-4 godišnjaka, ali takvi prizori u javnosti su mi isto tako nelijepi.
Ne sa estetske strane, nego smatram da bi se dijete u toj dobi trebalo moći strpiti da ne može dobiti sisu istog trena kad mu padne na pamet.... za razliku od 5-mjesečne bebe koja ne može i mora jesti baš sad ( i ja sam svoju djecu u toj mladoj dobi dojila u javnosti).
Uostalom toddler bi se trebao moći umiriti i utješiti na neki drugi način, ne samo sisanjem. Maženjem, držanjem u naručju, razgovorom. Nije da je jučer prerezana pupčana vrpca pa da je jedino što ga može smiriti sisanje i koža na kožu.
Sina sam dojila 14 mjeseci i prestala sam upravo kad sam skužila da zbog svake nervoze, frustracije, bijesa - odmah mora na sisu.


Sent from my iPhone using Tapatalk