Terrible two - dvogodišnjaci: nisu bebe, nisu djeca

[pincica]

Normalna faza....shvatio je što je ritam pa isprobava.
I moj je to radio....brzo prošlo....krenuo hodati.
A u svezi pričanja....propričao iza 1,5g....više bliže 2g....tako da, isto normalno. Dečki kasnije propričaju.

Poslano sa mog Redmi Note 2 koristeći Tapatalk

[olgicako]

pincica kaže:

Normalna faza....shvatio je što je ritam pa isprobava.
I moj je to radio....brzo prošlo....krenuo hodati.
A u svezi pričanja....propričao iza 1,5g....više bliže 2g....tako da, isto normalno. Dečki kasnije propričaju.

Poslano sa mog Redmi Note 2 koristeći Tapatalk

hvala lijepo,sada mi je lakše.

[pincica]

olgicako kaže:

hvala lijepo,sada mi je lakše.

Bez brige brzo ćete mu početi govoriti "Mali di se gasiš?"
Moj je bio ljen za pričanje....preko noći je počeo izgovarati po dvije riječi negdje sa 2g, a onda par mjeseci poslije počeo spajati 3 riječi. Rapidno je to išlo.
Sada ima 4 i ne gaaaaasi seeee.
A kad se sjetim da sam tugljivo ga molila da kaže mama kada je bio mali.
Sada kaže mama sigurno 20 puta u minuti.
Sad si izračunajte koliko pura izgovori mama tijekom vikenda. Imam osjećaj da u kući imam sound surround.

Poslano sa mog Redmi Note 2 koristeći Tapatalk

[BACARDI]

Dižem temu iz mrtvih!

Moja curka (1 godina i 7 mjeseci) zadnje vrijeme pokazuje prave znakove ove “faze”. Ne slusa nista, baca se doma po podu kad joj nije nesto po volji, place ko kisa etc.. i sve sta ide uz to..
Ono sta mene najvise izludjuje je njeno :”ne” pa “da”
Primjer;
Hoces krumpir?
-Ne!
(Ja ga maknem)
(Ona krene za 3 sekunde)
- DA! DA! DA!

Ja joj hocu opet dati. Ona krene
- NEEE! NEE!

I tako u krug dok doslovno ne popizdim i sve maknem sa stola.
Nasla sam se vec par puta da vrisnem, izderem se, kao da nisam normalna.
Bude mi zao za 5 min al nemam pojma kak da se postavim.
Potpuno me to izbaci iz takta.
Il kad ona tako cendra. Ja ju vise manje stavim na ignore al nisam sigurna da je to ispravna metoda. Citala sam negdje ranije da dijete tada treba zagriliti, reci mu da ga razumijes da ima buru emocija u sebi i da se ne zna izraziti na pravi nacin.. al meni to zvuci kao utopija..
Pomagajte!

Da nadodam da je prema “van” zlatna.. slatka.. umiljata.. “ajme kako imate mirno dijete”, kazu mi u parku, a ja samo kazem “aha” i mislim si svoje./
E i da..u jaslicama je super, sa drugom djecom je super, s tetama je super, jedino je doma prica za sebe

[BlackBerry]

Os mi vjerovat da je ovaj moj poceo imati ispade jos pred 5 mjeseci. Tek se malo ustabilio na nogama i vec se poceo bacati s istih.
A ja u soku da ono bebo, jebemumisa, pa nemas jos 2 godine, kaj je sad to. Malo se popravio evo u zadnje vrijeme.
Il sam ja vec dobro iztrenirana pa ga ne ljutim vise toliko.
Ja sam do sada uglavnom ga ingorirala. Tipa ak smo doma i ak je neka glupost placi brate do preksutra.
Cesto uzme nekaj opasno pa se ljuti kad mu nedam, al jbg, nemrem mu ni dati.
Ak je nekaj bezopasno tipa navlacio bi vrece za smece, tu mu popustim. I ovak je to kratkotrajna zanimacija pa vec sa pol sata zakljucio da su dosadne i ne dira ih vise.
E al ak smo vani nisam mu dala da se valja po podu jer ono, neda mi se.
Najcesce je jer ne zeli vise hodati. Tu i tamo ga privuce neki ducan koji ima sareni izlog i lik hoce na silu unutra. E da ne bi.
Al svi ti ispadi relativno kratko traju i uglavnom mu uspijem odvratiti paznju da zaboravi da je ljut.
A uz to ima tu foru da kad je jako ljut onda ode u kut sobe ili kuhinje i ne zeli mene ni blizu. Tipa ak dodjem do njega on ode dalje na drugu stranu. Onda sam mu pocela davati vise prostora tipa tu sam u vidokrugu al nisam ti blizu i ne diram te.
Uglavnom prodje al bilo je par puta da je malo duze trajalo.
I ono kaj me uuuuzasno zivcira je da baca stvari kad je ljut. Uhvati nesto, bilo sto, i baci.
Ok ak je plisanac ili neka nepolomljiva igracka.
Al par puta mi je dohvatio mobitel ili salicu i tak, ono, nije mi svejedno.
E al s tim nemam nikakvog napretka. Dakle on je to poceo raditi oko godine dana i valjda sam milijun puta rekla ne bacati, i nis. Kad je ljut ode do prve stvari koju moze dohvatiti i baci ju.
Sad u zadnje vrijeme obicno baci i pogleda mene kak cu reagirati. E sad. Mozda da pocnem ignorirati to njegovo bacanje, mozda onda prestane
Jesam pomogla? Nisam? Jbg nisam neki psiholog, a jos manje djecji. Morat cu na edukaciju kod kolegica

[BACARDI]

Baaack najvise te volim sresti u bespucima foruma
Ja sam generalno na rezervi i malo mi muka kad se sjetim skorog godisnjeg (jebote!!!), znaci do tud sam dosla.
Ne znam ni sama dal da ju stavim na ignore il kaj.. i ona isto tak nes uzme za kaj zna da ne smije i ceka reakciju. Il ladice zna da ne smije otvarat i onak stane i meni mase prstom “ne ne”, kao znam da je “ne ne” al see if I care.
Divim se mamama koje imaju “terible” dvogodisnjaka i jos malu bebu .. ja bi valjda bila vec hospitalizirana #nemajka


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Verbena]

Mislim da je moj u toj fazi od kad se rodio. Sad mi je malo lakse jer frustracije verbalizira. Al drama je na najjače. Okolina mw atalnp gleda sa optuzujucim pogledom

Poslano sa mog WAS-LX1 koristeći Tapatalk

[Olivera25]

BACARDI kaže:

...Divim se mamama koje imaju “terible” dvogodisnjaka i jos malu bebu .. ja bi valjda bila vec hospitalizirana #nemajka


Sent from my iPhone using Tapatalk

Ne bi , ne..

Ja imam djevojcicu, 7 godina, zavrsava 1.razred, deckica od 2.5 koji je u TT fazi od prvog rodjendana, i na jesen stiže bebica

Ona se u TT fazi grizla..Znači, koma..Gore od bilo kakvog bacanja i vikanja, vjerujte mi..Tada sam prakticirala metodu "hlađenja"..Znaci, momentalno bi ju maknula od situacije i posjela sastrane..Negdje sam bila procitala da moraju sjediti onoliko minuta koliko imaju godina..Nije da sam štopericu imala ali po prilici bi tako sjedila 1-2 minute..Prošlo je..Vjerojatno je "odrasla", tj.postala razumnija, skuzila da zaista nanosi bol time ( uz slanje na hladenje obavezno sam govorila da je to ruzno i da tog nekog to jako boli). Ali vjerujem da je i to "hladenje" imalo utjecaja..Jednostavno je skopčala da joj je bolje igrati se nego sjediti sastrane i gledati..

Junior oko 1.rodjendana kreće..Bacanje, plakanje za glupost...Tipa, kupim mu u dućanu kiflu, dam mu pola dok sjedi u kolicima i dok kupujemo..Vriska, nisam smjela prepolovit, nego dat cijelu Nema grizenja i lupanja i slicnih stvari, ali to plakanje izluduje..Osobno, njezino grizenje mi je bilo gore, valjda cinjenica da nanosi bol drugome mi je bila gora od ove dernjave..
Kad je kod njega krenulo, znala sam ga dignuti, zagrliti, umirio bi se relativno brzo..sad kad je veci i uporniji pokusavam ga nadglasati i pitam ga-sto je bilo, ne razumijem te dok tako plačes reci mami sta bi htio, bla, bla..tako nekako..onda on se primiri i krene mi pokazivat/objasnjavat u cemu sam pogrijesila tijekom objasnjavanja se opet "sjeti" pa tu i tamo opet zaplače, ali sve u svemu smiri se..
Kako dani idu sve su rijeđi ispadi kod njega..osim sa dobi, ja povezujem to deranje i s cinjenicom da nije bas bio razumljiv u govoru..sad je sve bolji, sve vise prica i sve ga vise razumijemo, i mi doma i okolina..pa vjerujem da sve to skupa vodi prema svjetlu na kraju tunela..
oko 3 godine nadam se da ce to nestati, tako je bilo i sa starijom..

taman onda stiže bebica, pa idemo ispočetka..

[BlackBerry]

@Bacardi moj je ispisan iz vrtica za ljeto al i ovak je bio stalno doma bolestan tak da meni bas nema promjena. Evo fakat je normalniji odkad ga ne adaptiram.
A i znas kaj kazu, bebe su puno gore roditeljima jer sve frustracije i osjecaje i dobre i lose se usude pokazati kad su s roditeljima jer se osjecaju sigurno.
Tak da sumnjam da ce nam ikad biti bolje.

Al ima i do karaktera nesto. Tipa u jednoj od 4 ladice su nam nozevi. Ja sam se ljutila na njega par puta da ne dira tu ladicu s nozevima i da mora biti zatvorena. Valjda sam bila jako opasna jer on tu ladicu ne dira ni pod razno. Cak ako vidi da je otvorena jer sam ju ja slucajno ostavila otvorenu, ode pa zatvori. Kuuuzis ti dobre i divne bebe. Al malo je stvari tak. Uglavnom je ovo drugo.
Ma sve je to testiranje granica na kraju.

[Deathblow]

Mi smo starijem baby proofali cijeli stan, sve je otvarao, lonci po podu stalno, noževi na višim dijelovima kuhinje, sve je bilo zbrčkano.
Mlađi je jednom to probao, ja viknula da ne može i više nikad nije.
Nažalost, nije da sam odjednom veći autoritet već je jednostavno on drukčiji. Da nemam obojicu pod istim krovom, ne bih vjerovala.
Stariji se bacao po podu, divljao, vikao po dućanima, po 45 minuta dnevno smo išli od vrtića do doma (udaljenost od cca 5 minuta), svaki dan jebena borba. Urla jer neće u kolica, urla jer neće pod tuš, urla jer diše.
Mlađi uđe u kolica kad mu se veli, izađe kad mu se veli, voli vodu, sve štima.
Tu i tamo se fakat naljuti pa malo viče i tantrumira, al niš strašno.
Obojica nisu verbalizirali niš u toj dobi pa im je frustracija načelno ista. Ponašanje nebo i zemlja.
Niste vi krive, neki se stvarno rode neurozni.

[Litre O'Cola]

Deathblow kaže:

Mi smo starijem baby proofali cijeli stan, sve je otvarao, lonci po podu stalno, noževi na višim dijelovima kuhinje, sve je bilo zbrčkano.
Mlađi je jednom to probao, ja viknula da ne može i više nikad nije.
Nažalost, nije da sam odjednom veći autoritet već je jednostavno on drukčiji. Da nemam obojicu pod istim krovom, ne bih vjerovala.
Stariji se bacao po podu, divljao, vikao po dućanima, po 45 minuta dnevno smo išli od vrtića do doma (udaljenost od cca 5 minuta), svaki dan jebena borba. Urla jer neće u kolica, urla jer neće pod tuš, urla jer diše.
Mlađi uđe u kolica kad mu se veli, izađe kad mu se veli, voli vodu, sve štima.
Tu i tamo se fakat naljuti pa malo viče i tantrumira, al niš strašno.
Obojica nisu verbalizirali niš u toj dobi pa im je frustracija načelno ista. Ponašanje nebo i zemlja.
Niste vi krive, neki se stvarno rode neurozni.

I zato mi užasno idu na živce oni koji imaju jedno dijete i misle da su zaslužni za to kako je ono super, a mi svi koji imamo "djecu s visokom razinom potreba" smo si to sami napravili svojim lošim roditeljstvom Njima uvijek silno želim još jedno dijete, malo drugačije od prvog. Zajeb je što se nekad ne daju nasanjkati i ostanu solo uživati s tim svojim jednim djetetom

Ful mi se urezalo kad sam čitala kod dr. Searsa (koji ima osmero djece) kak su im prvo troje bili super jednostavni za održavanje, spavali sami u svojim krevetima, pa njemu i ženi nikako nije bilo jasno šta drame svi ti roditelji. A onda im se rodilo četvrto dijete pa su skužili da oni nisu imali ništa s tim kak su ovi prvo troje super jer se ta mala nije dala iz njihovog kreveta i nije joj padalo napamet da popuši njihove roditeljske fore

Mom starijem nikad nije trebalo ništa bejbiprufati. Uopće mu nije bila opcija da radi nešto što se ne smije. (Zato je sad s 5 grozno neposlušan, blago meni.) Mali ima godinu i pol, možeš mu deset puta maknut ruke s nečega, on će ih odmah pružit jedanaesti put. Stariji nikad ispadi bijesa, ali zato drama queen oko svega, beskompromisan, ništa mu ne možeš ponudit da ga odobrovoljiš za suradnju (tek prije godinu dana prestalo urlikanje kod pranja kose). Mali pobjesni ko furija ako nešto nije onako kako si je on zabrijao - suze frcaju, vrištanje, ljutnja, hoće ispast iz ruku, šta god drži odmah zavitla na pod, ali ostatak vremena skuliran i nema problema s autosjedalicom, kolicima, pranjem kose, proda se za malo kvalitetne zabave ili komadić keksa... Po svemu različiti.

A najbolje kad mi kažu "ma to je zato što si ti prema njemu drugačija jer je drugo dijete". Joj, jebote, doslovno je izašao iz mene drugačiji, to se vidjelo od prvog dana. I drago mi je da mi je svojim postojanjem potvrdio da je stariji sam po sebi jako zahtjevno dijete i da to nema veze samnom.

[Deathblow]

Znam ja jednu mamu iz bivšeg vrtića koja je isto imala obrnutu situaciju. Stariji sin joj je čudo, mali je zgodan, pametan, pristojan, drži vrata mamama pri ulasku u vrtić, mali džentlmen.
Mlađi sin ko ovaj moj.
Veli ona da je ostala u šoku jer nije očekivala tak nešto.

[Litre O'Cola]

Jedna moja frendica ima malog koji je od samog početka uvijek bio čisti užitak od djeteta. Svjesno je odlučila da ne želi imat drugo dijete jer je sigurna da se to nemre dvaput ponovit

[morcego]

Ja očito o odgoju ništa ne znam

Evo, detaljnije: Curka, skoro dvije godine, u vrtiću je, neloše ga je prihvatila.
Svojeglava je i "teška" od rodilišta - nit je jela, nit je spavala...i sl.
Osim toga je strašno verbalno dijete. Prepričava stvari u dugim rečenicama, prvu riječ je rekla da 7 mjeseci.

E, ono što mene brine traje već mjesecima, a tim da je sve gore, a to je udaranje, štipanje i grebanje druge djece, bilo u vrtiću, bilo u parku. Ona to radi naizgked iz čista mira. Kad ima razlog, nekako mi je lakše. Odreagiram i tada, ali tad mi je ajmo reć jasno, tipa, hoće nečiju igračku pa se bori. Ja je opomenem, udaljim, objasnim da to boli...
Ali sve je više situacija kad posve bez razloga udari ili ugrize ili štipa, grebe. I tada reagiram slično, nikad je nismo udarili, znam i da joj druga djeca vrate i sl.
Dakle, zna kako je kad boli od agresije, ali nije to doživjela od nas.

Danas sam poludjela, skroz, morala sam se kontrolirat da ne urlam. Grubo sam je udaljila iz parka nakon tipa trećeg incidenta - i to trećeg jakog, uopće ne računam one kad je samo lagano "klepila" nekog, nego baš ove gdje su počeli plakat drugi klinci.

Neugodno mi je već. Drugi me roditelji gledaju ko nekoga tko loše odgaja, tko bi trebao vratit, tko je kriv na ovaj ili onaj način...a ni muž ni ja je zbilja niti zanemarujemo, niti izlažemo ageesiji.

Jeste imali takvih iskustava?
Kako ste se postavili?
Je li prošlo i kad?

Dakle, da naglasim, brine me što je stvarno bez razloga i ne mogu pronaći uzrok pa da ga izbjegavamo ili uklanjamo, već jednostavno, u 90% slučajeva, kad je drugo dijete tu, ona ga nekako maltretira. I čini mi se da ne kuži u čemu je problem, budući da znam da i ona dobiva od drugih u vrtiću i da nije baš sretna kad se to dogodi.

Luda sam skroz, ne znam je li to njeno ponašanje normalno, niti u kojem trenu je vrijeme za nekog psihologa i sl.

[Cepin40]

morcego kaže:

Luda sam skroz, ne znam je li to njeno ponašanje normalno, niti u kojem trenu je vrijeme za nekog psihologa i sl.

Jeste li bili na individualnom razgovoru s tetama i vrtickim psihologom?

Decko iz grupe mog sina je radio probleme jos s godinu i pol u jaslicama, a s 2 godine je kulminiralo, pa su roditelje uputili kako se trebaju ponasati da to ponasanje ublaze. U vrticu su ga uspjevali drzati pod kontrolom. Nije bilo identicno ovome sto radi tvoja, ali su im ukazali sto treba raditi.

Ali to ponasanje nije neuobicajeno za dob.

[morcego]

Cepin40 kaže:

Jeste li bili na individualnom razgovoru s tetama i vrtickim psihologom?

Decko iz grupe mog sina je radio probleme jos s godinu i pol u jaslicama, a s 2 godine je kulminiralo, pa su roditelje uputili kako se trebaju ponasati da to ponasanje ublaze. U vrticu su ga uspjevali drzati pod kontrolom. Nije bilo identicno ovome sto radi tvoja, ali su im ukazali sto treba raditi.

Ali to ponasanje nije neuobicajeno za dob.

Pa, u vrtiću kažu da nije neuobičajeno. Kod nas je najgora faza krenula nedavno, kad su se spojile grupe tijekom ljeta, možda ima veze s tim.
Generalno, ona voli deugu djecu, hoće ih i pomazit, veseli im se i sl., i meni se često čini da ona fakat nema pojma zašto je loše to što radi.

Sad ćemo i mi na GO pa malo neće biti u vrtiću, pa ćemo vidjet. Ako se stvari ne promijene poslije, definitivno ću otići psohologu. Strašni me ovo muči.

[Olivera25]

Evo me, prošla sam to s najstarijom..

Sada ima 7.5 godina..

Užasno mi je to bilo, grizla se, štipala..Ali najvise grizla..Krenulo tako s godinu i pol-prema dvije..skroz stalo oko 3.god..Iščitala knjiga i knjiga, razgovarala s hrpom ljudi, ne znam sta nisam radila..toga kad se sjetim-naježim se..

Uglavnom, svaki ali svaki puta kada bi ona postupila tako ja bih ju oštrim glasom opomenula, maknula od situacije, posjela sastrane i sjedila je tako minutu-dvije..time out, sjedenje onoliko koliko dijete ima godina-pročitala u jednoj od hrpe knjiga..S vremenom je prošlo..

Nikada ju nisam udarila, tada nije isla u jaslice/vrtić i zaista nije imala od koga nauciti takvu vrstu ponašanja. Ali jednostavno, u njima proradi taj neki "zivotinjski" nagon, ne znaju na drugi način skrenut pozornost na sebe, pobuniti se, zahtijevati..jace je izrazeno kod djece koja slabije pricaju, ali ima toga kod svakoga..Vazno je ostati smiren, koliko god ti je bed zbog drugih oko tebe vazno je ostati fokusiran na svoje dijete i odraditi to sto si naumila s njom do kraja (tipa odvodenje na time out). Jednom kad si ju posjela i rekla joj to je ružno, to se ne radi, curicu/dečkića boli , tek tada se eventualno "posveti" drugom djetetu i njegovom roditelju ako si uopće to mislila..I malenoj kada se smiri reći da se ispriča za svoj postupak..Kod nas je to palilo..ne odmah naravno, ali s vremenom zbilja je..

Ona je sada prekrasna djevojčica, pristojna, puna empatije, uopce joj nije problem reći oprosti..

junior, sada ima 2.5 god, puno manje prica od nje u toj dobi, živ je 500 na sat ali nema tih ispada koje je ona imala..zna se onako natezat s nekim oko iste igračke, ali nema te grubosti koje je bilo kod nje..eto, kod svakoga drugacije..ali prodje

zbilja je vazno biti dosljedan, smiren ali opet ozbiljan..sretno

[morcego]

Olivera25 kaže:

Evo me, prošla sam to s najstarijom..

Sada ima 7.5 godina..

Užasno mi je to bilo, grizla se, štipala..Ali najvise grizla..Krenulo tako s godinu i pol-prema dvije..skroz stalo oko 3.god..Iščitala knjiga i knjiga, razgovarala s hrpom ljudi, ne znam sta nisam radila..toga kad se sjetim-naježim se..

Uglavnom, svaki ali svaki puta kada bi ona postupila tako ja bih ju oštrim glasom opomenula, maknula od situacije, posjela sastrane i sjedila je tako minutu-dvije..time out, sjedenje onoliko koliko dijete ima godina-pročitala u jednoj od hrpe knjiga..S vremenom je prošlo..

Nikada ju nisam udarila, tada nije isla u jaslice/vrtić i zaista nije imala od koga nauciti takvu vrstu ponašanja. Ali jednostavno, u njima proradi taj neki "zivotinjski" nagon, ne znaju na drugi način skrenut pozornost na sebe, pobuniti se, zahtijevati..jace je izrazeno kod djece koja slabije pricaju, ali ima toga kod svakoga..Vazno je ostati smiren, koliko god ti je bed zbog drugih oko tebe vazno je ostati fokusiran na svoje dijete i odraditi to sto si naumila s njom do kraja (tipa odvodenje na time out). Jednom kad si ju posjela i rekla joj to je ružno, to se ne radi, curicu/dečkića boli , tek tada se eventualno "posveti" drugom djetetu i njegovom roditelju ako si uopće to mislila..I malenoj kada se smiri reći da se ispriča za svoj postupak..Kod nas je to palilo..ne odmah naravno, ali s vremenom zbilja je..

Ona je sada prekrasna djevojčica, pristojna, puna empatije, uopce joj nije problem reći oprosti..

junior, sada ima 2.5 god, puno manje prica od nje u toj dobi, živ je 500 na sat ali nema tih ispada koje je ona imala..zna se onako natezat s nekim oko iste igračke, ali nema te grubosti koje je bilo kod nje..eto, kod svakoga drugacije..ali prodje

zbilja je vazno biti dosljedan, smiren ali opet ozbiljan..sretno

Hvala, Olivera!

Ona se ispriča, redovito, i pomazi odmah - nije ona uopće ljuta i tvrdoglava u tom trenu, nije joj to nikakav problem napraviti. Čak mi se nekad čini da to sve skupa doživljava kao protokol - aha, sad ja trebam udarit, pa će mama / tata podviknut, pa ću se onda ja ispričat i onda će svi reći bravo Ono, možeš li kad preskočit taj prvi dio, majketi?

Znam da je češće kod neverbalne djece. Ona je jako verbalna. Palo mi je prvo na pamet da joj ide na živce što druga djeca nisu pa s njima ne može razgovarati, jer prema odraslima nije agresivna (ok, je nekad prema meni, ali kažu da je to normalno, a i nije često). Onda sam to isključila jer je agresivna i prema starijoj djeci, od 6 godina recimo, koji bome znaju govoriti i trebalo bi joj biti ugodno s njima, s te strane kao.
Onda sam primijetila da nije da se zalijeće prema djeci s druge strane parka pa dođe i udari, nego kad joj je netko jako blizu. Nemam pojma, valjda joj smeta kad su u njenom prostoru - činjenica JE da joj često ulijeću u prostor, ono, mala je i simpatična pa se žele valjda družiti s njom, unose joj se u lice. Onda ona mlatne i tako.
Ali zapravo nema pravila.

[BACARDI]

Kak reagirati u situaciji dok moje milo dijete u jednoj sekundu sjedi meni u krilu i mazi se, a u drugoj grubo čupa naocale s mog lica i baca ih na pod?
Ili u jednoj sekundi se igramo skupa s kockicama, u drugoj ih baca meni u glavu?

Maknut se i otic ? Ima li smisla uopce ista govoriti “to se ne smije, to nije lijepo”?

Imam osjecaj da sta god kazem ne dopire do nje..
Ima punih godinu i 9 mjeseci.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[yonaa]

Mene frustrira sto mali, 21.mjesec, jos ne prica i postao je drugo dijete unatrag koji dan.
Znaci, place mi se.
Cendra, place, danas opet izljev bijesa, udarao me, pokusavam ostat cool al u jednoj sekundi me uhvati nemoc i bijes da bi ga po turu....s druge strane mi srce puca jer vidim da mu je tesko.
Pricam mu, objasnjavam, tjesim...sve razumije, dodaje, ali na sve mase glavom ‘ne’. Frustrira me takvo stanje jer ne govori i samo place, tocnije krevelji se.
Ovo je zbilja naporno, na poslu sam izmozdena i jurim doma njemu i opet plac, nece nista, baca, mase glavom, danas se nije htio kupati sto inace obozava...vristao je u kadi, vadi van, nosi, tjesenje, smirio se oko 22.
Ajoj