|
|
20.05.2009., 12:16
|
#561
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2007.
Postova: 1,413
|
Jučer je umrla od moje tete (u biti mamine sestrične) mama. Još jedna smrt, već sedma u ove 4 godine, u široj obitelji. Kad će prestati?
|
|
|
20.05.2009., 12:59
|
#562
|
dreadnought
Registracija: Dec 2002.
Postova: 12,257
|
jucer sam se izbezumila: pogledam popodne mobitel i vidim da sam imala propusteni poziv- mamin stan.
prvi osjecaj koji me preplavio je bio osjecaj nadanja i srece i dok sam zvala nazad stalno mi je u glavi bilo "vidis, rekla sam ti da je sve samo ruzan san i da ce proci i da ce se vratiti". (isti taj osjecaj i iste misli imam i kad sanjam da se vratila, ono "mama, jesi ti? kako si se vratila? ma znas sta nije vazno kako si uspjela, glavno da si tu. nemoj me vise ostaviti, molim te..." )
i dok je telefon zvonio i kako su minute prolazile, a nitko se nije javljao, pocela se uvlaciti sumnja... i onda sam nazvala moju tetu (jedino ona i njen sin su mi ostali od obitelji) i pitala ju da li je bila u maminom stanu i da li zvala od tamo.
je.
barem na trenutak, osjecaj srece i nade da cu cuti njen glas na telefon...
|
|
|
24.05.2009., 01:23
|
#563
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Lokacija: Wonderland
Postova: 2,291
|
Danas je težak dan...
Za mene, a vjerujem onda i za nju
Ponekad sam toliko velika i odrasla i zrela...a ponekad...želim se uvući u njen zagrljaj, negdje u njeno krilo i reći joj sve...
Fali mi taj glas...ta nježnost...
I sve je OK dok se okupiram s malih milijun obveza i situacija, ali i one završe...
|
|
|
24.05.2009., 14:39
|
#564
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2007.
Lokacija: Negdje na planeti
Postova: 1,138
|
Quote:
Pixie777 kaže:
Danas je težak dan...
Za mene, a vjerujem onda i za nju
Ponekad sam toliko velika i odrasla i zrela...a ponekad...želim se uvući u njen zagrljaj, negdje u njeno krilo i reći joj sve...
Fali mi taj glas...ta nježnost...
I sve je OK dok se okupiram s malih milijun obveza i situacija, ali i one završe...
|
A joj
Doći će i lijepši dani
__________________
Nije vrijedno živjeti dok ne pronađeš nešto za što je vrijedno umrijeti.
Voljeti ne znači gledati jedno u drugo, nego zajedno u istom pravcu.
|
|
|
24.05.2009., 14:52
|
#565
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2007.
Lokacija: Negdje na planeti
Postova: 1,138
|
Quote:
lovac-u-mutnom kaže:
danas imam 21. g . ,
|
sretan rođendan.. sa zakašnjenjem...
Quote:
lovac-u-mutnom kaže:
umrla je 90 % zbog lijecnicke pogreske ali otom potom :/ , sjecam se tog dana u potpunosti, svake sekunde, to je nesto neopisivo , sjecam se i nekog tipa iz pogrebnog poduzeca koji je prvi stigao do nase kuce da nam uvali neki lijes prije svoje konkurencije ...
|
Nemoj si stvarati nepotrebnu mržnju u životu. Znam da ti nije lako... ali nisu ni doktori svemogući.
Vjerujem da nisu to sasvim namjerno napravili.
Quote:
lovac-u-mutnom kaže:
ono to je nesto neopisivo za ljudsku psihu , naime meni je majka trpila strasne bolove zadnjih par mjeseci prije smrti , nakon sto je otpustena iz bolnice i dosla kuci otisla je drugi dan na rutinski pregled u lokalnu bolnicu i oni su utvrdil da je netko u prosloj bolnici strasno zajebao i da ima gangrenu i amputirali su joj obe noge iznad koljena , njeno srce je izdrzalo i to , bila na intenzivnoj mjesec dana i puste je kuci , i ona sutradan kraj mene pored nje jednostavno ode na onaj svijet,,, onaj prazan pogled u ocima ..to je nesto tako ...
|
Žao mi je što je toliko trpila... ali probaj razmišljati da uvijek može gore...
Znam koliko to može boljeti... takve uspomene... i što si sve to prolazio s njom.
Quote:
lovac-u-mutnom kaže:
ali onda opet razmisljam da je tako moralo biti , tetovirao sam si " mama " na ruku kao neki podsjetnik, simbol , kad mi je nejteze , kad treba odluciti izmedju dobra i zla sjetim se nje i to mi daje snagu za ici dalje , na neki nacin me gura dalje u zivotu ...
|
I bez te tetovaže ...najveća tetovaža ti trebaju biti lijepe uspomene na nju. Pamti je po onim danima kada je bila zdrava... kada je bila sretna.
Quote:
lovac-u-mutnom kaže:
danas zivim sam s ocem u kuci , on radi po cijele dane , i tek sad osjecam koliko mi majka stvarno fali, svako jutro kad ustanem i odlazim u hladnu kuhinju gdje te nitko ne ceka , gdje nema dorucka , gdje sam moram sve , tek nakon 8 godina me hvata to nesto , taj pojam gdje shvatis koliko sam ostao zakinut bez nje ...
|
Faliti će uvijek, jer samo je jedna mama.
Budi sretan jer ipak imaš tatu, i seku. Dok imaš uspomene na nju.
__________________
Nije vrijedno živjeti dok ne pronađeš nešto za što je vrijedno umrijeti.
Voljeti ne znači gledati jedno u drugo, nego zajedno u istom pravcu.
|
|
|
24.05.2009., 15:01
|
#566
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2007.
Lokacija: Negdje na planeti
Postova: 1,138
|
Quote:
Cavaleesha kaže:
Danas mi je otac, za kojeg se brinem od kad je mama umrla, neš iskomentirao da kao "Neš ti" to kaj ja kuham, perem, peglam i spremam za njega.
|
Sigurno nije tako mislio. Znaš da ljudi često kažu, onima koje vole, ružne stvari. Nemoj to tako k srcu uzimati.
Quote:
Cavaleesha kaže:
Dobila sam slom zivaca.Popizdila.
|
Ne se sekirati, to nije dobro za ljepotu
Quote:
Cavaleesha kaže:
Opet se događaju situacije da se ja brinem za sve, a za mene niko. I jos sve sto radim nitko ne zna cijenit.
uzasno sam si jadna. Uzasno.
|
Imaš sama sebe ... i to cijeni najviše imaš i tu nas
Quote:
Cavaleesha kaže:
Najradije bih spavala i spavala i da se nikad vise ne probudim.
|
Nemoj tako ružno pričati... ima puno lijepih stvari, puno lijepih dana koji te još čekaju...
__________________
Nije vrijedno živjeti dok ne pronađeš nešto za što je vrijedno umrijeti.
Voljeti ne znači gledati jedno u drugo, nego zajedno u istom pravcu.
|
|
|
24.05.2009., 16:23
|
#567
|
angel
Registracija: May 2009.
Lokacija: u svojoj sam sobi =)
Postova: 416
|
Iskreno, neznam što bih da nemam mamu.. Koliko god se svađamo, mirimo , ne slažemo, imamo različita mišljena ,
koliko god mi brani neke stvari koje meni idu na živce i koliko god mi prigovara znam da mora jer me odgaja na neki svoj način.
Stvarno sam sretna što je ona uz mene kad mi se nešto dogodi ( bilo lijepo ili ružno) , što me podržava..
Ona je jako bitna u mom životu. I dok čitam sve vaše postove nemogu zadržati suze..
Probam se staviti na mjesto vas koje ste izgubile majku tako rano..i..
stvarno mi je žao
|
|
|
24.05.2009., 18:48
|
#568
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2007.
Lokacija: Negdje na planeti
Postova: 1,138
|
Quote:
mali-anđeo kaže:
Iskreno, neznam što bih da nemam mamu.. Koliko god se svađamo, mirimo , ne slažemo, imamo različita mišljena ,
koliko god mi brani neke stvari koje meni idu na živce i koliko god mi prigovara znam da mora jer me odgaja na neki svoj način.
Stvarno sam sretna što je ona uz mene kad mi se nešto dogodi ( bilo lijepo ili ružno) , što me podržava..
Ona je jako bitna u mom životu. I dok čitam sve vaše postove nemogu zadržati suze..
Probam se staviti na mjesto vas koje ste izgubile majku tako rano..i..
stvarno mi je žao
|
Lijepo da sada cijeniš tako tvoju mamu... to je stvarno za svaku pohvalu
Nisam tako razmišljala dok je nisam izgubila, zapravo nisam bila svjesna da se tako nešto može njoj dogoditi.
__________________
Nije vrijedno živjeti dok ne pronađeš nešto za što je vrijedno umrijeti.
Voljeti ne znači gledati jedno u drugo, nego zajedno u istom pravcu.
|
|
|
24.05.2009., 19:32
|
#569
|
angel
Registracija: May 2009.
Lokacija: u svojoj sam sobi =)
Postova: 416
|
Quote:
pikastar kaže:
Lijepo da sada cijeniš tako tvoju mamu... to je stvarno za svaku pohvalu
Nisam tako razmišljala dok je nisam izgubila, zapravo nisam bila svjesna da se tako nešto može njoj dogoditi.
|
Eh..
moji su rastavljeni i zato sam vezana uz nju. Svaki događaj mog života je ona popratila.
Kad kasni doma ili se ne javlja prođu me trnci i sva se zabrinem
stvarno neznam kako bi da je nema..
|
|
|
25.05.2009., 12:13
|
#570
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2008.
Postova: 841
|
Joj curkice moje....kako ste mi....
Ja sam opet potpuno slomljena.
Iako se nekako drzim i funkcioniram, neki dan mi je samo kroz glavu proslo da ja nisam dobro i da necu bit dobro. Ne znam kako bih se tom osjecala i sto radila i kako izgledala da sam dobro, ali neki trenutak svijesti mi je reko - ne, nisi dobro. Lose si ne znas se primit u kosatc s nicim.
I tu noc sam je sanajala. Stajla je u kuhinji, i nes radila i ja sam bila sretna sto sam je vidjela i uletila joj u zagrljaj, i plakala sam a ona me samo grilala i sutila. I ja sam nju grlila i plakala i plakala i bilo mi je tesko. Osjecala sam njen dodir, njene mirise....sve. Tako stavrno.
To je bio jedan od onih snova koji nisu uobicajeni snovi, ne znam dal kuzite kaj zelim rec. To nisu neki od snova gdje je znam sanjat i gdje mi nesto radimo. To je bio isti tip sna koji sam imala nakon par dana kaj je umrla, onaj u kojem se dosla oprositit samnom. Neka utjeha ili sto ja znam sto vec.
Hvala bogu imam terapiju ovaj tjedan, totalno sam smozdena. Psihički.
|
|
|
25.05.2009., 13:31
|
#571
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2007.
Postova: 1,413
|
Quote:
Cavaleesha kaže:
Joj curkice moje....kako ste mi....
Ja sam opet potpuno slomljena.
Iako se nekako drzim i funkcioniram, neki dan mi je samo kroz glavu proslo da ja nisam dobro i da necu bit dobro. Ne znam kako bih se tom osjecala i sto radila i kako izgledala da sam dobro, ali neki trenutak svijesti mi je reko - ne, nisi dobro. Lose si ne znas se primit u kosatc s nicim.
I tu noc sam je sanajala. Stajla je u kuhinji, i nes radila i ja sam bila sretna sto sam je vidjela i uletila joj u zagrljaj, i plakala sam a ona me samo grilala i sutila. I ja sam nju grlila i plakala i plakala i bilo mi je tesko. Osjecala sam njen dodir, njene mirise....sve. Tako stavrno.
To je bio jedan od onih snova koji nisu uobicajeni snovi, ne znam dal kuzite kaj zelim rec. To nisu neki od snova gdje je znam sanjat i gdje mi nesto radimo. To je bio isti tip sna koji sam imala nakon par dana kaj je umrla, onaj u kojem se dosla oprositit samnom. Neka utjeha ili sto ja znam sto vec.
Hvala bogu imam terapiju ovaj tjedan, totalno sam smozdena. Psihički.
|
Razumijem o čemu pričaš; ja sam noćas sanjala i mamu i pokojnu baku (njenu mamu), bile su sretne i vesele i ja sa njima. Isto sam je znala sanjati u situacijama koje nisu stvarne, svakodnevne, kao prije koji mjesec, kad sam sanjala da mi priča kako joj je na onome svijetu.
Inače mi se počela vraćati neka moja životna radost, iako ima još dana kada tonem (najčešće kad me pms dohvati).
Također mi se dogodi doma da ponekad osjetim njen miris, a to može značiti da je ona na neki način prisutna i to me ne plaši, iako nisam ljubitelj nadnaravnih stvari.
|
|
|
25.05.2009., 20:58
|
#572
|
Registrirani korisnik
Registracija: Sep 2007.
Lokacija: Negdje na planeti
Postova: 1,138
|
Quote:
mali-anđeo kaže:
Eh..
moji su rastavljeni i zato sam vezana uz nju. Svaki događaj mog života je ona popratila.
Kad kasni doma ili se ne javlja prođu me trnci i sva se zabrinem
stvarno neznam kako bi da je nema..
|
Eh... i meni je mama bila sve...
Čuvaj ju dok je imaš
__________________
Nije vrijedno živjeti dok ne pronađeš nešto za što je vrijedno umrijeti.
Voljeti ne znači gledati jedno u drugo, nego zajedno u istom pravcu.
|
|
|
25.05.2009., 21:29
|
#573
|
boys are icky
Registracija: Jan 2004.
Postova: 10,703
|
Koliko me god stari šišmiš dovodi do ludila, volim ju više od života.. Mislim da mogu podnijeti sve što mi život hiti u facu - ali pomisao da mi se njoj nekaj dogodi užasava me toliko da se paraliziram.
Istinski suosjećam s vama koji ste ostali bez mame. Žao mi je.
__________________
"The body can be a deadly weapon... when the body is a lethal weapon." (Rage and Honor II, 1993.)
|
|
|
25.05.2009., 21:43
|
#574
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2008.
Postova: 841
|
Quote:
shree_kali kaže:
Koliko me god stari šišmiš dovodi do ludila, volim ju više od života.. Mislim da mogu podnijeti sve što mi život hiti u facu - ali pomisao da mi se njoj nekaj dogodi užasava me toliko da se paraliziram.
Istinski suosjećam s vama koji ste ostali bez mame. Žao mi je.
|
nikad, ali nikad me nista u zivotu nije boljelo kao ovo. Imam osjecaj kako se vec 8 mjeseci vrtim u krug i stalno sam na početku. Kad budem malo bolje, sjebe me nesto, neka stresna situacija privatno ili na poslu i ja padnem. Ali padnem na dno, na pocetak, a ne na poziciju u kojoj sam bila kad sam počela "rast" i bit ok.
JAko sam bezvoljna, mijenjam raspolozenja ko histeričnjača u najgorem sotonskom PMSu, sitnice me mogu ekstatično razveselit ali i ekstatično ubit u pojam.
Ne mogu se sredit. Ne zelim se sredit. Mozda i zelim. Ne znam. sve mi je nebitno i nedovoljno zivotno bez nje.
|
|
|
25.05.2009., 21:54
|
#575
|
boys are icky
Registracija: Jan 2004.
Postova: 10,703
|
Quote:
Cavaleesha kaže:
nikad, ali nikad me nista u zivotu nije boljelo kao ovo. Imam osjecaj kako se vec 8 mjeseci vrtim u krug i stalno sam na početku. Kad budem malo bolje, sjebe me nesto, neka stresna situacija privatno ili na poslu i ja padnem. Ali padnem na dno, na pocetak, a ne na poziciju u kojoj sam bila kad sam počela "rast" i bit ok.
JAko sam bezvoljna, mijenjam raspolozenja ko histeričnjača u najgorem sotonskom PMSu, sitnice me mogu ekstatično razveselit ali i ekstatično ubit u pojam.
Ne mogu se sredit. Ne zelim se sredit. Mozda i zelim. Ne znam. sve mi je nebitno i nedovoljno zivotno bez nje.
|
Vjerujem.
I, koliko god isprazno i potrošeno bilo: vrijeme stvarno liječi.. nikad neće biti skroz ok, ali moći ćeš je se sjetiti s nježnošću, a ne očajem. Daj si vremena.. I drž se.
__________________
"The body can be a deadly weapon... when the body is a lethal weapon." (Rage and Honor II, 1993.)
|
|
|
26.05.2009., 09:26
|
#576
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2007.
Postova: 256
|
Quote:
Cavaleesha kaže:
nikad, ali nikad me nista u zivotu nije boljelo kao ovo. Imam osjecaj kako se vec 8 mjeseci vrtim u krug i stalno sam na početku. Kad budem malo bolje, sjebe me nesto, neka stresna situacija privatno ili na poslu i ja padnem. Ali padnem na dno, na pocetak, a ne na poziciju u kojoj sam bila kad sam počela "rast" i bit ok.
JAko sam bezvoljna, mijenjam raspolozenja ko histeričnjača u najgorem sotonskom PMSu, sitnice me mogu ekstatično razveselit ali i ekstatično ubit u pojam.Ne mogu se sredit. Ne zelim se sredit. Mozda i zelim. Ne znam. sve mi je nebitno i nedovoljno zivotno bez nje.
|
Vidim svoju dijagnozu ovdje... Nikako da se saberem. Grozno. Ja bih se htjela srediti, zbog sebe i dragih mi ljudi, ali ne znam kako.
Život je je**no nepravedan. Nemam vjere ni u što.
|
|
|
26.05.2009., 15:38
|
#577
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jun 2006.
Lokacija: Hogwarts
Postova: 614
|
samo sam svratila da vas sve pozdravim...
sinoć sam sjela na terasu, uživala u noćnom povjetarcu, umirena činjenicom da sam neke životnovažne stvari riješila ovih dana, da smo zdravi i da je dobro...ono, bit će bolje...
i onda samo pomislim, ali ja bi moju mamu, da je živa, da je mogu nazvat, i da se do sita napričamo...i rasplakala se kao ljuta godina...
Toliko mi nedostaje....
__________________
"Wenn uns die Menschen, die wir lieben, genommen werden, dann können wir sie trotzdem behalten, indem wir nie aufhören sie zu lieben"
|
|
|
26.05.2009., 15:38
|
#578
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2007.
Postova: 1,413
|
Quote:
Ved kaže:
Vidim svoju dijagnozu ovdje... Nikako da se saberem. Grozno. Ja bih se htjela srediti, zbog sebe i dragih mi ljudi, ali ne znam kako.
Život je je**no nepravedan. Nemam vjere ni u što.
|
Mislim da je meni pomoglo putovanje na kojem sam bila, pa ako imaš mogućnosti i volje, ne bi škodilo.
Nekako sam se ponovo počela smijati i veseliti životu, na poslu mi je ok, ekipa je super i sve se nekako posložilo. Malo se čak i bojim toga, da me opet nešto ne zvekne po glavi.
|
|
|
26.05.2009., 16:22
|
#579
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2007.
Postova: 256
|
Quote:
FIŽA kaže:
Mislim da je meni pomoglo putovanje na kojem sam bila, pa ako imaš mogućnosti i volje, ne bi škodilo.
Nekako sam se ponovo počela smijati i veseliti životu, na poslu mi je ok, ekipa je super i sve se nekako posložilo. Malo se čak i bojim toga, da me opet nešto ne zvekne po glavi.
|
Ma baš sam bila na putu prije 2 tjedna... Učinak je bio trenutačan, a sad sve opet po starom.
Red histerije, red bezvoljnosti. Kao da sad izlazi na površinu sve što se skupljalo protekle dvije godine.
I ne smijem NI POMISLITI na nju, instant se rasplačem.
|
|
|
27.05.2009., 08:51
|
#580
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2007.
Postova: 1,413
|
Quote:
Ved kaže:
Ma baš sam bila na putu prije 2 tjedna... Učinak je bio trenutačan, a sad sve opet po starom.
Red histerije, red bezvoljnosti. Kao da sad izlazi na površinu sve što se skupljalo protekle dvije godine.
I ne smijem NI POMISLITI na nju, instant se rasplačem.
|
Mislim da je meni pomoglo i psihološko savjetovanje za oboljele i one koji su izgubili nekoga, koje provodi udruga Krijesnica. Bila sam dva puta (jednom mjesečno je, grupa od 6-7 ljudi i dva psihologa-psihijatra) i tamo je prvi puta kada sam bila doslovce sve provalilo iz mene i nisam mogla prestati plakati sigurno sat i više vremena. Drugi put nisam plakala, ali sam ispričala sve što me mučilo dok je mama bolovala i kad je umrla. Ipak su to stvari koje trebaju izači iz tebe, a od bliskih ti ljudi nitko ne želi pričati o tome.
Osim toga, taj bjes može se (barem privremeno) izbaciti sportom, pa kad god bi me nešto naljutilo/uzrujalo, otišla bi i dobro se istrčala. Nakon toga bi se osjećala umorno i prazno.
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:45.
|
|
|
|