Nedostaje mi...

[ozirus]

dire Dawn kaže:

Upadnes u temu u kojoj se stvari pisu van konteksta, pretpostavljas svasta nesto i potezes raspravu koja je u svakom smislu off topic.
Da, zbog takvih se gubi smisao

Što ti znaš tko sam ja da bi me tako lako osuđivala samo zbog komentara.
Ustvari si me uvrijedila jer sam napisao svoje mišljenje što inače rade mnogi
članovi foruma no tebi je to zasmetalo.Malo pripazi što pišeš.

[Lord Byron]

ozirus kaže:

Malo pripazi što pišeš.

U protivnom će (joj) se dogoditi - što?

[poison.Ivy]

dire Dawn kaže:

Jesam ga trebala zakljucat u podrum kad se zaljubio u drugu i rekao da zeli razvod, pa ga onda drzat kao kap vode na lancu?

daaaaaaaa! trebala si se boriti za vašu ljubav! za ljubav se treba boriti, oko ljubavi se treba truditi! d'oh.

[gji perpetum]

borba i ljubav u istoj rečenici

[Lord Byron]

Mene zbunjuje nešto drugo: ne da mi se kopati po Googleu, ali nije li kolegica, što pod ovim što pod drugim forumskim identitetom , svoj razvod opisivala kao svoju odluku, svoju želju za izlaskom iz lošeg braka i sve tako nekako samoinicijativno?

[dire Dawn]

ozirus kaže:

Što ti znaš tko sam ja da bi me tako lako osuđivala samo zbog komentara.
Ustvari si me uvrijedila jer sam napisao svoje mišljenje što inače rade mnogi
članovi foruma no tebi je to zasmetalo.Malo pripazi što pišeš.

Ili šta?

Lord Byron kaže:

Mene zbunjuje nešto drugo: ne da mi se kopati po Googleu, ali nije li kolegica, što pod ovim što pod drugim forumskim identitetom , svoj razvod opisivala kao svoju odluku, svoju želju za izlaskom iz lošeg braka i sve tako nekako samoinicijativno?

A mucicaaaa, pa nebi ti bio ti da nekog ne pokušaš gurnut u blato, jelda?

Hoćeš kronološki razvoj događaja od prvih trenutaka kad sam skužila da nešto nije u redu, do prvog razgovora o razvodu i svega onoga što je uslijedilo?

Trebam priložit i sudsku dokumentaciju ili ćeš mi vjerovat na riječ?

[ozirus]

Ništa ,što bi bilo...Nije lijepo tako komunicirati ....nisam mislio ništa loše
o tebi i ispričavam se ako sam te na bilo koji način povrijedio..

[the33]

ozirus kaže:

Što ti znaš tko sam ja da bi me tako lako osuđivala samo zbog komentara.
Ustvari si me uvrijedila jer sam napisao svoje mišljenje što inače rade mnogi
članovi foruma no tebi je to zasmetalo.Malo pripazi što pišeš.

Kog boli k..... ko si ti, a svoje misljenje izrazavaj u skladu s temom

[AnnaKarina]

Kaj fakat morate napraviti chat od još jedne teme, nije vam dosta?

Ot. Sve i ništa.

[Puky Lee]

To što si (mi) bila, a ne što si sad...

[gji perpetum]

dire Dawn kaže:

Hoćeš kronološki razvoj događaja od prvih trenutaka kad sam skužila da nešto nije u redu, do prvog razgovora o razvodu i svega onoga što je uslijedilo?
Trebam priložit i sudsku dokumentaciju ili ćeš mi vjerovat na riječ?

on se zaljubio u drugu, neće valjda još tražiti dozvolu od tebe , idi dalje svojim putem ako možeš.

[maliburek]

to da sam u 2 ujutro iso po hamburger i mcdonalds coca colu

[dire Dawn]

Visesatne setnje po tocno ovakvom vremenu .

[gji perpetum]

AnnaKarina kaže:

Kaj fakat morate napraviti chat od još jedne teme, nije vam dosta?
Ot. Sve i ništa.

to je rigidan stav.
valjda se mora, takva je ljudska priroda. ne vidim ništa loše u tome, kome se sviđa neka dela.
uostalom forum služi i tome, ponekad se tema ne može jasno razgraničiti a i postala bi suhoparna.
ostaje pitanje granica, nema moderatora koji to može riješiti a vjerujem da ni ne treba dok ne procijeni da treba
ot: ništa

[Zelena oaza]

Falim si ja kakva sam bila s njim..

[dire Dawn]

Zrak mirise na jesen.
Na laganu vatru, tople deke i glupe filmove na tvu.
Na kestenje po asfaltu, lokvice po cesti i crvene noseve.
Na drzanje za ruke, zagrljaje i tisinu.

[piki]

dire Dawn kaže:

Nedostaje mi nesto, a ne netko.

Trenutno sam bolesna, nije da cu umrijet, ali nije ni bas da se provodim kao nikad u zivotu.
Sjedim sama u kuhinji i vrtim si film na neka druga vremena. Neke druge ljude.

Sjecam se da mi je bilo toliko lose da nisam mogla pricati, a kamoli zapalit cigaretu, a on je onda smislio genijalan plan - pusit ce umjesto mene . Ja sam drzala cigaretu i cerekala se, a on je radio klauna od sebe jer je znao da mi to treba.
Ususkao me u valjda 5 deka od cega su barem dvije stvarno bile suvisne, ali hej... Morala sam slusat .
Pitam se dal bi stavio jos koju da ju je mogao naci .

Sjecam se da je imao neke planove, ali ne sjecam sw kakve.
Takodjer se sjecam da je rekao da uopce ne zeli raspravljati samnom i da ostaje.

Skuhao mi je caj i kavu. Caj jer se to mora, a kavu da imam bar neki gust.
Donio mi je tablete, jastuk, knjigu, daljinski, sve ikad i ususkao tako da je sve na dohvat ruke, a da se ne moram ustvari dizat.

I oke, zajebi sve to... Onda me zagrlio i gledao samnom tv makar sam ja bila vise nesvjesna nego svjesna.
Rekla sam da ne zelim da se i on zarazi, a on je sve okrenuo na zajebanciju oko toga kak je on ubersnazan i da mu nece biti nista.

Naprosto je bio tu.
Naprosto je volio voliti me.
Volio je brinuti se za mene jer je znao da ono sto daje i dobiva nazad.

Fali mi _to_.
Imat nekog tko je fakat tu.
Nekog za kog sam znala da ga poznajem u dusu.

Ovo je baš lijepo.

[dire Dawn]

Zima je depresivna, proljece budi nadu, ljeto ostavlja dojam da je sve moguce, a jesen je nostalgicna i podsjeca na neke davne (i gotovo zaboravljene) trenutke.

Jedna od tih davnih jeseni je ostavila ogroman trag i svako malo se sjetim neceg... Zbog mirisa zraka, nacina na koji danas puse vjetar ili neke desete sitnice koja me vrati u vrijeme koje kao da je bilo u proslom zivotu.
Osjecaj je gotovo kao da se prisjecam filma, a ne stvarnih dogadjaja koji su se desili meni.
Jednom rijecju - cudan.

Zivili smo na Sveticama... Vrijeme je bilo tocno ovakvo. Bez pesa na cesti, uz hrpu ljudi uzurbanih koraka. Mi smo hodali polako, setali smo se. Tisina na ulici bi bila prekinuta samo nasim smjehom, ali pricali smo tiho... Kao da ne zelimo probuditi grad koji polako pocinje spavati.
Dani su bivali sve kraci, ali nase setnje su i dalje bile visesatne. Boravak u stanu nam je bio tlaka, tamo se nismo slagali, ali na otvorenom, u hodu... E tamo smo mi bili mi.
Gledali smo Dinamove juniore kako treniraju na otvorenom u dresovima dok smo mi bili do nosa zakopcani u debelim jaknama. Cudili smo se, pa samo su djeca. To mi ni danas nije bas sasvim jasno.
Setali smo Maksimirom i pricali o knjigama koje volimo. U tom periodu ja nisam mogla citati (ili biti iole normalna osoba), ali on je uvijek rado prepricavao zadnju knjigu koju je procitao.
Znam da je to bila faza citanja knjiga o mafiji. Nakon nje je uslijedila faza Kingovih knjiga. Iz te faze jos nije izasao, makar znam da vise ne cita.

Pricao mi je o ideji za knjigu koju on ima. Dopustali smo si da tamo i tada ne postoje ikakva ogranicenja nasim snovima. Sanjali smo poput djece, nerealno, ali sto fali tome da na par sati budes dijete i da se ponovno cini kao da je sve moguce? Fali mi taj osjecaj... Vise ne mogu ni mastati tako... Svjesna sam limita godina, talenta, okruzenja i svega ostalog.

Ta jesen je bila grozna na toliko nacina, ali setnje su ono sto je ostalo kao pozitivan djelic nocne more koju sam zivjela.

Ima jos jedna jesen... Malo bliza i puno bolnija koju je tesko pretociti u rijeci, a da finalni rezultat ne zvuci ogorceno ili razocarano.
Ta jesen je ustvari bila topla... Puno toplija od ove.
Bila je suncana i vedra. Gotovo poput proljeca, i ona je budila nadu u nesto. Gotovo poput ljeta ostavljala je dojam da je sve moguce.
Kako onda iz tog "sve je moguce" ispadne najgori scenarij? Zar "sve je moguce" nebi trebalo biti nesto pozitivno? To mi je bila lekcija...

To je jesen sa jako malo lijepih uspomena i jako puno suza. Prozeta nadanjem, gledanjem u mobitel i razocarenjem.
Jesen koja mi fali.

[astor pec]

Sad sam se skoro bacio s drugog kata

Umalo jebemti

[appletini]

astor pec kaže:

Sad sam se skoro bacio s drugog kata

Umalo jebemti

Najbolje da onda probaš opet