U kojoj zemlji biste najradije živjeli, a u kojoj ne bi ni pod razno?

[luna777]

Galaktik kaže:

Po svemu što sam vidio USA mi se čini najviše multikulturna zemlja ( dobro, ne sve države ali...).

USA i Kanada. Ali i Njemacka. Ma jooj, cijeli svijet se izmijesao.

Slažem se sa napisanim Luna ali bih nešto kao realist ( i po mnogočemu optimist ) nadodao - imam dojam da cijeli svijet ide lagano u qurac ( oprosti na mom Francuskom...) i da ljudi postaju autisti.

Ljudi su zbunjeni sve vise s onim sto im mediji namecu. Izbaceni smo iz uhodanih tracnica gdje smo bili koliko-toliko sigurni u svoje predodzbe o svijetu a danas smo bombardirani s toliko informacija da je vrlo tesko stici uopce si i napraviti neku nasu sliku svijeta bez utjecaja sa strane. Koliko god je informiranost bitna toliko zbunjuje jer je informacija previse. Rijetki su oni koji ostaju prisebni i realni i na svaku informaciju gledaju kriticki, vazu i pokusavaju stvoriti neko individualno misljenje.

A sva ta zbunjenost odvlaci u odredjeni autizam. Nekad stanem na kocnicu i kazem si da ne zelim vise upijati sve zivo jer me opterecava, ali opet, s druge strane, danas si nigdje ako nisi informiran. Vidim to svakodnevno, pa evo, i na ovom forumu. Nevjerojatno je koliko ljudi ne znaju. Da ostanemo ontopic, koliko ne znaju o zemlji u koju se sele. Kakva pitanja postavljaju. Nekad mi je jako tesko ne reagirati sarkasticno pa ne pisem nista. Kako se netko misli snaci u jednoj zemlji o kojoj se prije toga nije informirao a koristi internet. Meni je to u rangu jedenja s poda prstima a pored tebe je stol i sav escajg.
I sto je najzalosnije, upravo takvi ljudi su se razmahali po cijelom svijetu i zive ko paraziti. I ne samo to nego jos pokusavaju taj stil zivota staviti kao nesto sto bi se trebalo usvojiti. E, takvi su autisticni. Takvi gledaju siriti svoju (ne)kulturu po cijelom svijetu. Mah, bolje da ne pisem dalje.

Kako bih ja rado živio u 70 -ima....

Zivjela sam u Berlinu sedamdesetih kao dijete. I sjecam se kojecega ali eto, voljela bih i ja da sam tada bila odrasla i da sam mogla "zivjeti" to vrijeme.

[Galaktik]

Ja sam rođen ranih 80 - ih tako da ne znam kako je bilo ali "znam" po pričama.

Odličan post i slažem se s tobom.

[extra_vergine]

luna777 kaže:

Zivim u Njemackoj koja mi je druga domovina otkad znam za sebe, iako nisam cijeli zivot provela u njoj nego se uvijek nanovo vracala i zivjela po desetljece(nesto manje) u njoj. Volim tu zemlju iako ne i sve njezine zitelje, ali to ne bih nigdje. Zao mi je sto se pretvorila u to sto jest, a to je da se nagomilalo previse stranaca koji ne vole raditi niti se prilagoditi (nauciti jezik i prilagoditi se kulturi zemlje koja ih je primila) i samo gledaju kako se okoristiti o drzavu a Nijemci vec polako pucaju, s pravom.

Gradovi su nakrcani, prljaviji nego prije, kultura ponasanja u svakidasnjici je spala na nas nivo (ovo nije nikakva provokacija, poznato je da je Njemacka u tome iznad nas jedno sto godina). Manjak je stanova, stanova koje je moguce platiti a da ne ostanes gladan, jel. Srednja klasa se unistava polako al sigurno itd. U globalu, nista drukcije nego u drugim zemljama.


Gdje ne bih mogla zivjeti: u svim islamskim drzavama, kao prvo. Nista protiv islama ali ne bih mogla zivjeti u zemlji gdje se zene tretiraju kao sprava za radjanje i odgajanje djece, bez ikakvih prava.
Ne bih zivjela ni u Africi, drzava nebitna, cak ni Juzna Afrika me ne privlaci jer ima puno kriminala, bijelci kao i crnci su getoizirani i samim time meni neprivlacni a ni klima mi ne odgovara.
Ne bih zivjela u Francuskoj niti u Italiji zbog mentaliteta. Niti u Grckoj iz istih razloga. Spanjolska bi eventualno dosla u obzir (Barcelona) ali...frka je i tamo.

Zelim multikulti zajednicu koja zivi u zdravoj simbiozi, u kojoj nicija kultura nije ugrozena a postuje se kultura zemlje u kojoj se nalazimo i prilagodjavamo joj se.

Mnoge zemlje djeluju privlacno sto zbog klime, sto zbog ljudi, meni je Kuba super ali ne bih zivjela u njoj, kao ni u Tajlandu itd. Cak ni u Nizozemskoj gdje sam se odlicno osjecala neko vrijeme.


Da nisam vezana za Njemacku i opcenito za Europu, otisla bih prvo u Kanadu. Nakon nje USA koji ne volim zbog mnogocega ali mislim da bih se tamo dobro snasla, mozda Austraija ali...klima...trebaju mi sva godisnja doba. Ostalo se posjeti.

:klap:Luna,ovo si napisala za 10 :klap: :klap:

[Essegg]

Volio bih živjet u Kanadi, Japanu, J. Koreji.

[Weedeemer]

Costa Rica

[markom1989]

Novi Zeland ili Australija

[Damien69]

Zivio sam u Californiji (podosta godina), Irskoj, i sad UK, (i naravno u Hrvatskoj).
Hm, meni je klima jako bitna, volim ljeta i sto toplije to bolje. Takodjer multikulturalnost i taj pravi melting pot. E sad, tu je Calirnia po mnogo cemu bila idealna. Lijepa drzava i bez ustrucavanja bih rekao najljepsa savezna drzava. Dok ima i drugih lijepih saveznih drzava (Colorado, Maine, Hawaii, Montana, itd) California je najljepsa jer sadrzava sve, plaze, planine, pustinje, lijepe sume na sjeveru, itd. I naravno tu je prekrasni San Francisco.
Ali, i tu je taj 'ali', ipak je to Amerika i americki nacin zivota koji je po mnogo cemu dijametralno suprotan europskom. Radite i radite, opustanja uz kavicu i druzenja nema kao na Mediteranu. Godisnji odmori su kratki i cesto nisu placeni. Sigurnost zaposljenja je takodjer manja u USA, opcenito zivot je malo stresniji.
Falio mi je taj osjecaj pred godisnje odmore koji se toliko osjeca u Europi, to da kazem kolektivno opustanje na pocetku ljeta (a i oko zimskih praznika). Toga jednostavno nema. Kvalitet zivota je losiji nego u Europi.
Takodjer, uvijek mi je u Americi falio 'grad'. Bez obzira na brojke o milijunskim gradovima u SAD (a tako i Kanadi) to nisu pravi gradovi vec urbanizirane pokrajine, nesto izmedju sela i grada. Ti nepregledni suburbs ubijaju dusu. Nema hodanja, nema lokalnih ducancica, kafica, pubova, sve jednolicni ubitacni spoj dugih sirokih cesta i kucica u nizu.
Tu je takodjer prisutan taj element kriminala, zakljucavanja auta tijekom voznje jer nikad se ne zna, stalno moras biti svjestan gdje si i kako se ponasati i kako hodati po ulici. Naravno, neke djelove se ni automom ne posjecuje. U mnogo cemu americki gradovi izgledaju kao gradovi Treceg svijeta, siromasni, prljavi i opasni.
Tu usporedbu mogu napraviti posebno sad kad zivim u Londonu koji je po mnogim parametrima slican New Yorku, po velicini, stupnju globalizacije, multinacionalsnoti, itd. Puno manje je kriminala u Londonu jer ne samo sto ne dozovljavaju nosenje oruzja vec i stoga sto ne dozovoljavaju getoizaciju; socijalne zgrade s mjesanim stanovnistvom se nalaze samo par ulica od bogatijih ili totalno bogatih stanovnika. I tu je velika razlika izmedju americkih i europskih gradova.
Ali postoji i jedna pozitivna strana; svidja mi se taj americki mentalitet otvorenosti, manje snobizma, i taj "I can" stav koji oni gaje. Susta suprotnost s hrvatskim defetizmom i jalom.

Irska
Mala zemlja jednolicnog krajolika, "kisele" klime, gradica koji su svi manje vise isti (vidis jedan gradic od 20ak tisuca stanovnika i vidio si ih sve) i prilicno ruznom prijestolnicom. Prijateljski nastrojeni Irci su simpaticni ali nije to to. OK zemlja za imigrante pocetnike ali po mom sudu nikako zemlja za dugorocnu emigraciju.

UK spasava ovaj masivni grad kojeg zaista volim bez obzira na klimu (kako rekoh nisam ljubitelj hladnoca, kisa i godisnjih doba).

Gdje ne bih zivio: religiozno jako obojane drzave u sto spadaju gotovo sve islamske zemlje ali i Poljska, Madjarska, Balkanske drzave, ex-SSSR zemlje i slicne.
Takodjer Skandinavija zbog hladnoce i hladnoce domicilnog stanovnistva. Kanada, slicna Americi a s hladnocom.
Postujem Njemacku i Njemce ali ne bih tamo zivio. Nizozemska, Belgija, Italija.

Gdje bih mogao zivjeti, ali bih to malo korigirao pa bih se osvrnuo na gradove u kojima bih zivio (neko vrijeme) a mozda ne nuzno i na ostatak zemlje?
Francuska (posebno Pariz): ljepota gradova i zemlje, zivotni stil, visoki stupanj opce kulture.
Barcelona, Lisabon, Istanbul (samo da nema ovoliko hebenih teroristickih napada i Erdoganove islamske politike).
Kuba, Argentina, Costa Rica, Chile, Sydney, Hawaii (zivio tamo 1 godinu i vjerovatno tamo u penziju).

[Gilmour]

Da imam love to bi bila California da mi je potrebna lova onda bi to bila Austrija ili Svicarska iako sam zimogrozan al to pada u vodu kad ti je lova potribna.

[amstel]

dijametralno suprotan europskom. Radite i radite, opustanja uz kavicu i druzenja nema kao na Mediteranu.[/QUOTE]

Ima i druzenja i kavica...ali sve je umjetno i dosadno.

Sto je zanimljivo jer se ne radi nista vise nego u Hrvatskoj.


Sent from my SM-G900W8 using Tapatalk

[Breg]

Damien69 kaže:

Zivio sam u Californiji (podosta godina), Irskoj, i sad UK, (i naravno u Hrvatskoj).
Hm, meni je klima jako bitna, volim ljeta i sto toplije to bolje. Takodjer multikulturalnost i taj pravi melting pot. E sad, tu je Calirnia po mnogo cemu bila idealna. Lijepa drzava i bez ustrucavanja bih rekao najljepsa savezna drzava. Dok ima i drugih lijepih saveznih drzava (Colorado, Maine, Hawaii, Montana, itd) California je najljepsa jer sadrzava sve, plaze, planine, pustinje, lijepe sume na sjeveru, itd. I naravno tu je prekrasni San Francisco.
Ali, i tu je taj 'ali', ipak je to Amerika i americki nacin zivota koji je po mnogo cemu dijametralno suprotan europskom. Radite i radite, opustanja uz kavicu i druzenja nema kao na Mediteranu. Godisnji odmori su kratki i cesto nisu placeni. Sigurnost zaposljenja je takodjer manja u USA, opcenito zivot je malo stresniji.
Falio mi je taj osjecaj pred godisnje odmore koji se toliko osjeca u Europi, to da kazem kolektivno opustanje na pocetku ljeta (a i oko zimskih praznika). Toga jednostavno nema. Kvalitet zivota je losiji nego u Europi.
Takodjer, uvijek mi je u Americi falio 'grad'. Bez obzira na brojke o milijunskim gradovima u SAD (a tako i Kanadi) to nisu pravi gradovi vec urbanizirane pokrajine, nesto izmedju sela i grada. Ti nepregledni suburbs ubijaju dusu. Nema hodanja, nema lokalnih ducancica, kafica, pubova, sve jednolicni ubitacni spoj dugih sirokih cesta i kucica u nizu.
Tu je takodjer prisutan taj element kriminala, zakljucavanja auta tijekom voznje jer nikad se ne zna, stalno moras biti svjestan gdje si i kako se ponasati i kako hodati po ulici. Naravno, neke djelove se ni automom ne posjecuje. U mnogo cemu americki gradovi izgledaju kao gradovi Treceg svijeta, siromasni, prljavi i opasni.
Tu usporedbu mogu napraviti posebno sad kad zivim u Londonu koji je po mnogim parametrima slican New Yorku, po velicini, stupnju globalizacije, multinacionalsnoti, itd. Puno manje je kriminala u Londonu jer ne samo sto ne dozovljavaju nosenje oruzja vec i stoga sto ne dozovoljavaju getoizaciju; socijalne zgrade s mjesanim stanovnistvom se nalaze samo par ulica od bogatijih ili totalno bogatih stanovnika. I tu je velika razlika izmedju americkih i europskih gradova.
Ali postoji i jedna pozitivna strana; svidja mi se taj americki mentalitet otvorenosti, manje snobizma, i taj "I can" stav koji oni gaje. Susta suprotnost s hrvatskim defetizmom i jalom.

Irska
Mala zemlja jednolicnog krajolika, "kisele" klime, gradica koji su svi manje vise isti (vidis jedan gradic od 20ak tisuca stanovnika i vidio si ih sve) i prilicno ruznom prijestolnicom. Prijateljski nastrojeni Irci su simpaticni ali nije to to. OK zemlja za imigrante pocetnike ali po mom sudu nikako zemlja za dugorocnu emigraciju.

UK spasava ovaj masivni grad kojeg zaista volim bez obzira na klimu (kako rekoh nisam ljubitelj hladnoca, kisa i godisnjih doba).

Gdje ne bih zivio: religiozno jako obojane drzave u sto spadaju gotovo sve islamske zemlje ali i Poljska, Madjarska, Balkanske drzave, ex-SSSR zemlje i slicne.
Takodjer Skandinavija zbog hladnoce i hladnoce domicilnog stanovnistva. Kanada, slicna Americi a s hladnocom.
Postujem Njemacku i Njemce ali ne bih tamo zivio. Nizozemska, Belgija, Italija.

Gdje bih mogao zivjeti, ali bih to malo korigirao pa bih se osvrnuo na gradove u kojima bih zivio (neko vrijeme) a mozda ne nuzno i na ostatak zemlje?
Francuska (posebno Pariz): ljepota gradova i zemlje, zivotni stil, visoki stupanj opce kulture.
Barcelona, Lisabon, Istanbul (samo da nema ovoliko hebenih teroristickih napada i Erdoganove islamske politike).
Kuba, Argentina, Costa Rica, Chile, Sydney, Hawaii (zivio tamo 1 godinu i vjerovatno tamo u penziju).

Ovo boldano je takva jebena istina, zivim u Kanadi 2 godine i nikako se ne mogu naviknuti na nedostatak grada, nekakve urbanosti, sve je razvuceno u 3pm, nema trgova, birtija na otvorenom, nema tog nekog "joie de vivre" ko u Europi...

[ninac]

Meni San Diego u Kaliforniji vuce na nekaj najslicnije onome na kaj smo naviknuti u smislu grada