Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Školarci i adolescenti

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 05.12.2008., 17:00   #21
Ne, nije asperger.
Nijedan liječnik, a bilo ih je dosta nije posumnjao na tu dijagnozu.
A zar taj sindrom nije povezan sa nepriličnim ponašanjem (vrijeđanje, psovanje i sl?)
Inače, njegova je slimptomatologija je vrlo kompleksna, na izgled se ništa ne primjećuje, a i liječnici se ne slažu baš oko dijagnoza. Po jednom je to čak prepsihotično stanje.

Posljednje informacije od mame su da i dječji psihijatar i školski psiholog, neovisno jedan od drugog smatraju da nije dobro da mali sad mijenja sredinu, da bi mu to u ovom momentu predstavljalo stres.

Tako... treba pričekati i vidjeti kako će se stvari razvijati, hvala na informacijama i na interesu za temu.
Ako čujete što konkretnije o privatnim školama ipak napišite, možda netko ima sličan problem ili razmišlja o tim školama pa mu bude od koristi.
ZARAJANA is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.12.2008., 13:29   #22
Quote:
Linkivana kaže: Pogledaj post
privatne skole uzimaju novac a ucenicima poklanjanju dobre ocjene, znam jer sam u privatnoj srdnjoj skoli...a kada bzdem dosla na faks nemam pojma koliko cu zaostajat naime nema nijedne privatne skole unutar TOP 10 u RH

Mama i tata su uzalud bacili novac skoro 120 000 kuna ce kostati a ravnateljica neka pohlepna, profesori svi u sluzbi upisa 4,5....nema padova razreda, nema popravnoga...ako mi ne odgovara 1 izborni lako se u tijeku polugodista prebacim na neki drugi, japanski, retorika, govornistvo...itd...samo da slucajno ne bih imao problema i dobio 4,ili ne daj Boze 3....kod nas je opca kultura nikakva ...kolege ne znaju glavni grad Ceske...ne znaju razlomke....lektira se sa neta skine i to je za 4...za upis se i ne gleda matematika....nego hrv, njem ili eng, glazbeni likovni...bezveze...nista i ne pisemo...samo se pojavimo i imamo 4...zali Boze faksa na koji ja dodem...skola mi je katastrofa

unatoc poremecajima drzite se drzavnih skola, ako premijerove kceri mogu u drzavnu, tada svi mozemo...krizaniceva, MIOC, salata...a ove privatne katastrofa....brojni nisu ni trgovacku zavrsit

pozdrav ako imate pitanja javite

kad bi ti pohadjala obicnu, drzavnu skolu, ne bi, osim financijske, uocila bas neku bitnu razliku. ni kad su u pitanju ucenici, ni kad su u pitanju ucitelji
ko-sandy is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2009., 17:37   #23
Evo nešto o Osnovnoj školi "LAUDER- HUGO KON"

Evo, netijak mi ide u tu školu, pa dajem minuse i pluseve. Najvažniji plus: do 8. razreda (škola još nema 8. razred, najstariji uč. završavaju 6.), učenici ostaju u školi do 16 ili 17h. Neki dan sam s mojim Božom bila u kvartovskom parku i vidjela 7-8 klinaca iz naše lokalne školice, cca 6-7 razred, 2 dečkića i ostalo cure, kako sveudilj puše i puštaju dimove kroz nos, potežu pive iz limenci. Curice pijane ko letve u ponedjeljak u 14.30! Tek kad sam to vidjela 1. put sam počela odobravat šogorici što daje toliku lovu (3500E godišnje) za privatnu školu. Ako znaš da ti je sin u školi dok si ti na poslu, mislim da je znatno manja šansa i prilika da užitak i zabavu pronalazi ko ekipa s gornje slike. Razredi imaju 5-6 učenika, cijela škola manje od 40. Kombijem u vlasništvu škole organiziraju prijevoz od centra grada do škole i natrag, i često ih tim kombijem vode na razne predstave, izložbe... Obroci: 3- doručak (namazi i mlijeko ili čaj) iza drugog sata, ručak u 14, užina (najčešće voće i keksi, ili domaći kolači koje peče kuharica) iza zadaće , u 15.30. Ručak je posebna priča, uglavnom povrće, ponekad riba, mesa ima iznimno malo (manje od 3x mjesečno) jer u Hrvatskoj nema košer mesnice pa ga nabavlja rabin privatnim kanalima.
Kvaliteta nastave uglavnom za 4 ili 5, ali ponekad i za 1. Kvaliteta, kao i u drž. školi ovisi uvelike o učiteljici. Ovdje se često mijenjaju- sadšnji 3. razred trenutno ima 4. učiteljicu- neke su bile super, za 5+, neke totalna pušiona, po cijele dane bi sjedile u parku i kokodakale na klupi dok učenici naganjaju nogometnu loptu. Nivo kvalitete uglavnom se održava malim brojem učenika u razredu i činjenicom da je jaka selekcija već pri upisu- sve su to djeca iznadprosječnih ili barem prosječnih socioekonomskih prilika i VSS roditelja. Minijaturni razredi omogućavaju dosta individualan pristup nastavi, (znam za jednog malog genijalca kojemu je učiteljica u 1. razredu , dok su ostali zbrajali 2+2, bez problema objašnjavala sličnost trokuta jer je dijete tražilo taj nivo znanja. Ali, naravno, sve je to vrlo ovisno o tome koja je učiteljica trenutno službujuća- a mijenjaju se često. Izborna nastava: od 1. razreda uče hebrejski jezik SVAKI DAN 1-2 sata i taj je predmet obavezan, iako se ne ocjenjuje. Iako ravnateljica obećava da to ne uključuje i vjerski ili nacionalni odgoj, nemojte se iznenaditi ako vam dijete u 3. razredu na utakmici počne navijati za Izrael i upita vas zašto kod kuće slavimo Uskrs,a ne slavimo Jom Kipur kao u školi. Uglavnom, nežidovska djeca čine 2/3 učenika, ali kršćanski, pa čak i državni praznici poput Božića ili Dana državnosti se strogo ne spominju! (Npr, preskaču se pjesmice u čitanci u kojima se spominju Božić ili Uskrs, kad se uče nastavne jedinice "Blagdani u RH" djeca uče o Roš Hasani, Hanuki, Purimu itd). Od 3. razreda francuski jezik, čija kvaliteta jako ovisi o nastavnici- prethodna je morala otići jer nije bila Hrvatica i nije imala radnu dozvolu- uglavnom za francuski jezik u školi ocjena je jedva 2. Nadalje u 5 raredu djeca mogu učiti kao izbornu latinski 2 h tjedno i od 7. raz. grčki jezik 2 sata tjedno. Izvannastavne aktivnosti: engleska radionica, francuska igraonica, 1x tjedno joga, školski zbor broji 5 đaka. Ravnateljica je obećavala informatiku, pa ukinula "jer nema novca za plaću učiteljici", iako imaju školovanu osobu za to i nekoliko računala.
Najveća mana škole je ,(osim koštanja-3500 eura za svaku godinu), nedostatak tjelovježbe. Škola nema sportsku dvoranu pa 1-4. raz tjelesni odrade igrajući nogomet u obližnjem parku , a stariji s profesorom idu u obližnju dvoranu Osnovne školu "P.Preradovića". Ravnateljica je nekoliko godina obećavala razne sportske aktivnosti, ali je i to propalo "zbog nedostatka novca".
Slijedeća po meni mana, (oni smatraju da je to školi prednost), je da se ne potiče natjecateljski duh među učenicima. Učenici se ne šalju na natjecanja (školska, županijska, državna u znanju- matematika, informatika, zemljopis, šah ,npr, i ne znam što sve postoji), što može biti minus vašem djetetu pri upisu u srednju školu, jer se za sudjelovanje u takvim natjecanja dobije značajna 2 boda pri upisu u srednju školu. Za upis u bolju srednju školu kao što su gimnazije, gdje je 90-95% prijavljenih odlikaša, ta dva boda koja je netko stekao sudjelujući na nekom županijskom natjecanju mogu vaše pametno i nadareno dijete, koje izvrsno govori hebrejski i latinski , ostaviti pred vratima. Dopuštene su samo smotre stvaralaštva (literarne, likovne) koje nemaju natjecateljski karakter, ali i ne nose bodove za upis. Dapače, učenicima je do 3. razreda zabranjeno govoriti ocjene.
SophiaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2009., 17:38   #24
Evo nešto o Osnovnoj školi "LAUDER- HUGO KON"

Evo, netijak mi ide u tu školu, pa dajem minuse i pluseve. Najvažniji plus: do 8. razreda (škola još nema 8. razred, najstariji uč. završavaju 6.), učenici ostaju u školi do 16 ili 17h. Neki dan sam s mojim Božom bila u kvartovskom parku i vidjela 7-8 klinaca iz naše lokalne školice, cca 6-7 razred, 2 dečkića i ostalo cure, kako sveudilj puše i puštaju dimove kroz nos, potežu pive iz limenci. Curice pijane ko letve u ponedjeljak u 14.30! Tek kad sam to vidjela 1. put sam počela odobravat šogorici što daje toliku lovu (3500E godišnje) za privatnu školu. Ako znaš da ti je sin u školi dok si ti na poslu, mislim da je znatno manja šansa i prilika da užitak i zabavu pronalazi ko ekipa s gornje slike. Razredi imaju 5-6 učenika, cijela škola manje od 40. Kombijem u vlasništvu škole organiziraju prijevoz od centra grada do škole i natrag, i često ih tim kombijem vode na razne predstave, izložbe... Obroci: 3- doručak (namazi i mlijeko ili čaj) iza drugog sata, ručak u 14, užina (najčešće voće i keksi, ili domaći kolači koje peče kuharica) iza zadaće , u 15.30. Ručak je posebna priča, uglavnom povrće, ponekad riba, mesa ima iznimno malo (manje od 3x mjesečno) jer u Hrvatskoj nema košer mesnice pa ga nabavlja rabin privatnim kanalima.
Kvaliteta nastave uglavnom za 4 ili 5, ali ponekad i za 1. Kvaliteta, kao i u drž. školi ovisi uvelike o učiteljici. Ovdje se često mijenjaju- sadšnji 3. razred trenutno ima 4. učiteljicu- neke su bile super, za 5+, neke totalna pušiona, po cijele dane bi sjedile u parku i kokodakale na klupi dok učenici naganjaju nogometnu loptu. Nivo kvalitete uglavnom se održava malim brojem učenika u razredu i činjenicom da je jaka selekcija već pri upisu- sve su to djeca iznadprosječnih ili barem prosječnih socioekonomskih prilika i VSS roditelja. Minijaturni razredi omogućavaju dosta individualan pristup nastavi. Znam za jednog malog genijalca kojemu je učiteljica u 1. razredu , dok su ostali zbrajali 2+2, bez problema objašnjavala sličnost trokuta jer je dijete tražilo taj nivo znanja. Ali, naravno, sve je to vrlo ovisno o tome koja je učiteljica trenutno službujuća- a mijenjaju se često. Izborna nastava: od 1. razreda uče hebrejski jezik SVAKI DAN 1-2 sata i taj je predmet obavezan, iako se ne ocjenjuje. Iako ravnateljica obećava da to ne uključuje i vjerski ili nacionalni odgoj, nemojte se iznenaditi ako vam dijete u 3. razredu na utakmici počne navijati za Izrael i upita vas zašto kod kuće slavimo Uskrs,a ne slavimo Jom Kipur kao u školi. Uglavnom, nežidovska djeca čine 2/3 učenika, ali kršćanski, pa čak i državni praznici poput Božića ili Dana državnosti se strogo ne spominju! (Npr, preskaču se pjesmice u čitanci u kojima se spominju Božić ili Uskrs, kad se uče nastavne jedinice "Blagdani u RH" djeca uče o Roš Hasani, Hanuki, Purimu itd). Od 3. razreda francuski jezik, čija kvaliteta jako ovisi o nastavnici- prethodna je morala otići jer nije bila Hrvatica i nije imala radnu dozvolu- uglavnom za francuski jezik u školi ocjena je jedva 2. Nadalje u 5 raredu djeca mogu učiti kao izbornu latinski 2 h tjedno i od 7. raz. grčki jezik 2 sata tjedno. Izvannastavne aktivnosti: engleska radionica, francuska igraonica, 1x tjedno joga, školski zbor broji 5 đaka. Ravnateljica je obećavala informatiku, pa ukinula "jer nema novca za plaću učiteljici", iako imaju školovanu osobu za to i nekoliko računala.
Najveća mana škole je ,(osim koštanja-3500 eura za svaku godinu), nedostatak tjelovježbe. Škola nema sportsku dvoranu pa 1-4. raz tjelesni odrade igrajući nogomet u obližnjem parku , a stariji s profesorom idu u obližnju dvoranu Osnovne školu "P.Preradovića". Ravnateljica je nekoliko godina obećavala razne sportske aktivnosti, ali je i to propalo "zbog nedostatka novca".
Slijedeća po meni mana, (oni smatraju da je to školi prednost), je da se ne potiče natjecateljski duh među učenicima. Učenici se ne šalju na natjecanja (školska, županijska, državna u znanju- matematika, informatika, zemljopis, šah ,npr, i ne znam što sve postoji), što može biti minus vašem djetetu pri upisu u srednju školu, jer se za sudjelovanje u takvim natjecanja dobije značajna 2 boda pri upisu u srednju školu. Za upis u bolju srednju školu kao što su gimnazije, gdje je 90-95% prijavljenih odlikaša, ta dva boda koja je netko stekao sudjelujući na nekom županijskom natjecanju mogu vaše pametno i nadareno dijete, koje izvrsno govori hebrejski i latinski , ostaviti pred vratima. Dopuštene su samo smotre stvaralaštva (literarne, likovne) koje nemaju natjecateljski karakter, ali i ne nose bodove za upis. Dapače, učenicima je do 3. razreda zabranjeno govoriti ocjene.
SophiaX is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2009., 03:03   #25
Tko voli nek izvoli, međutim malo je snobi upisivati dijete u privatnu školu zbog isticanja ekonomskog statusa a da se ne misli kako će biti zakinuto za jednu normalnu socijalizaciju, tjelovježbu i prehranu. I tko kaže da sva djeca piju i puše u 14.30? To prvenstveno ovisi o kućnom odgoju a ne o školi.
sloncica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2009., 08:58   #26
Ja sam učiteljica RN i nikada svoje dijete ne bih dala u privatnu školu.Naobrazba je tamo vrlo loša,a jako puno košta. Vidjela sam i nebrojeno slučajeva da su roditelji dijete upisali u privatnu školu,a nakon godinu, dvije ili tri prebacili u državnu jer su shvatili da im dijete u 2.-om razredu još ne zna čitati ni pisati da po cijele dane štrika, hekla, sadi povrće i cvijeće i zabavlja se u školi. Moje mišljenje je da je uloga škole dati djetetu obrazovanje,a odgajat ga i zabavljat se s njim je uloga roditelja. Škola uz roditelja ga može samo usmjeravat, pomoć roditelju u odgoju i naučiti nečemu. Bojim se da djetetu ništa ne znači znati heklati,a ne znati pisati. Dok sam studirala davala sam instrukcije dječaku koji je išao u školu Nandi,a mama ga je u 5.-om razredu prebacila u državnu školu jer se dijete po cijeli dan u školi igralo,a znanje nije dobilo nikakvo. Znnje je bilo toliko loše da sam ja svaki dan dolazila i radila s njim po par sati da nadoknadimo proušteno. Da ne pričam da nije imao naviku išta raditi kod kuće jer se to tamo nije prakticiralo što je shvatljivo jer roditelji daju hrpu love i očekuju da dijete sve napravi u školi. A to što dobiju nesamostalno i nesposobno dijete, njima nije bitno.

A te priče da su roditelji sigurni da im je dijete do 17,18 sati u školi su gluposti. Roditeljima danas je najbitnije da su što više slobodni i da se što menje moraju baviti sa svojom djecom pa rađe plate da to netko drugi radi umjesto njih. Strašno!!!!!!!!!
dobrica31 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2009., 09:06   #27
A što se tiče dječaka iz postva prije, ni jedna privatna škola ga neće spasiti od okrutnosti djece kada je netko drugačiji od njih. Toj majci savjetujem da prihvati svoje dijete takvo kakvo je i upiše ga u školu za djecu s posebnim potrebama,a tamo će se stručne osobe nemu posvetiti i pomoći mu.
Ljudi imaju averziju od takvih škola jer to povezuju sa teškom mentalnom retardacijom što nije točno i onda dijete prebacuju iz škole u školu i uvijek je netko kriv ( profesori, učenici, drugi roditelji) jer njihovo dijete je neshvaćeno,a ne razumiju da djetetu rade više štete nego koristi tim seljakanjem iz škole u školu jer je takvom djetetu jako teško iznova se uklopiti u društvo pogotovo ako je drugačije od drugih.
dobrica31 is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2009., 10:34   #28
Quote:
dobrica31 kaže: Pogledaj post
...A te priče da su roditelji sigurni da im je dijete do 17,18 sati u školi su gluposti. Roditeljima danas je najbitnije da su što više slobodni i da se što menje moraju baviti sa svojom djecom pa rađe plate da to netko drugi radi umjesto njih. Strašno!!!!!!!!!
Da, ali promakla ti je jedna sitnica. Većina ostalih roditelja nisu učitelji razredne nastave i imaju malo zahtjevniju satnicu. Spadam u rijetke sretnike koji dolaze doma malo prije 5. Da mogu, rado bih upisala dijete u kvalitetnu privatnu školu gdje će ono odraditi sve svoje školske obaveze do 4-5, a poslije toga smo oboje slobodni ko ptice za druge aktivnosti.
onix is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2009., 10:42   #29
Quote:
dobrica31 kaže: Pogledaj post
Roditeljima danas je najbitnije da su što više slobodni i da se što menje moraju baviti sa svojom djecom pa rađe plate da to netko drugi radi umjesto njih. Strašno!!!!!!!!!


možda je NEKIM roditeljima to bitno, ali ne svima. I sigurno ne bi generalizirala tako da je onima koji dijete daju u privatnu razlog da ne rade ništa.
I to iz usta jedne učiteljice RN

(s tim da učiteljica RN radi možda i pola radnog vremena dnevno koliko ostali roditelji rade)

Eto, ja upisujem dijete u privatnu školu. Ne, nemam novaca, dižem kreditić za to. Moji razlozi su svi samo ne oni nabrojeni u postu iznad pa citirani tu.
Moje dijete čita, piše, računa, i zaključuje- po nekim testiranjima na nivou djece iz 3. razreda. Ima 6 godina i 5 mjeseci. S jedne strane je razigran, a s druge zreo. S jedne pravo dijete, a s druge čita enciklopediju jer ga nešto zainteresira.

Ne, nisam od onih koji pošalju dijete do 5 u školu da mogu landrati okolo. S njim sam bila doma do njegove 3. godine, radila sam s njim, igrala se i dala mu sve što sam mogla (materijalno je to bilo malo ali emocionalno i "mentalno" jako, jako puno)

I koja je sad meni opcija? Dati ga u iznimno lošu kvartovsku školu, sa 30 djece u razredu, djece koju je on po nekim svojim mogućnostima prešao a u nekima možda kaska? Koja je njegova daljnja budućnost u tom razredu?
Kojim tempom će se on razvijati/zaostajati, biti šikaniran, opominjan?
Koliko se njemu i njegovim potrebama može posvetiti jedna učiteljica?

U traženju škole prošla sam nekoliko bližih državnih škola i sve privatne škole u Zagrebu.

Ove bliže državne su jedna gore od druge- rezultati upisa u željene srednje škole su poražavajući.

Što se tiče privatnih- Nadni škola me zgrozila. Ne shvaćam roditelje koji na takvom mjestu ostave dijete da se školuje i provodi dan. Mislim da bi svatko trebao to ići vijdeti. Roditelji koji se u 5. razredu odluče ispisati dijete iz te škole - e, nije mi jasno kako su uopće upisali dijete tamo. Iznimka su roditelji djece sa posebnim potrebama, jer nažalost za njihovu djecu nema dovoljno razreda pa se onda snalaze kako znaju, iako ovu školu ne smatram dobrom za ničiji razvoj.

Kreativni razvoj mi nije opcija. Isto kao i Montesorri i Waldorf (njih vjerojatno ide heklanje)

Odlučili smo se za Hugo Kon. Iz više razloga- jedan od meni najbitnijih je da je su na inicijalnom razgovoru prepoznate potrebe djeteta, obećan nam je pristup kakav njemu treba. E sad, ja ću na tome inzistirati jer to plaćam. Ne plaćam djetetove ocjene nego znanje. Ako će tamo napredovati na način koji mu je potreban - to su najbolje uloženi novci ikad. Uz onaj kredit koji smo digli da ostanem doma s njim do 3. godine. Napisala sam to davno tu na forumu, al nama su se znali smijati što se vozimo u staroj bubi a digli smo kredit za moj ostanak doma s kojim smo lijepi autić mogli kupiti. Kako pogrešan način razmišljanja!


E da, i samo na kraju- ne mislim da razvoj i obrazovanje mog djeteta prestaje dolaskom kući iz škole. I sigurno neću svoje diejte pustiit iz svojih ruku i nadzora.
Ali oni koji to rade- rade bilo dijete u državnoj ili privatnoj školi.

Zadnje uređivanje Kikica : 21.06.2009. at 10:48.
Kikica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2009., 15:32   #30
Moje dijete je isto tako talentirano, nadareno i pametno, i puno sam u njega uložila (ne mislim samo materijalno). Međutim nije mi palo na pamet slati ga u privatnu školu u kojoj je samo 8 djece u razredu. Meni je to morbidno. Da ih ima barem 16, to bi bilo drugačije. Ovako, ta djeca nemaju prijatelja iz razreda u kvartu s kime bi se igrala, roditelji ih u skladu s miljeom tjeraju na razne aktivnosti i očekuju od njih da budu najbolji u svemu. Too much za jedno maleno biće.. Nisam primijetila da je moje dijete stagniralo u državnoj školi, dapače istaknulo se i omogućena mu je dodatna nastava.
sloncica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2009., 19:29   #31
Quote:
sloncica kaže: Pogledaj post
Moje dijete je isto tako talentirano, nadareno i pametno, i puno sam u njega uložila (ne mislim samo materijalno). Međutim nije mi palo na pamet slati ga u privatnu školu u kojoj je samo 8 djece u razredu. Meni je to morbidno. Da ih ima barem 16, to bi bilo drugačije. Ovako, ta djeca nemaju prijatelja iz razreda u kvartu s kime bi se igrala, roditelji ih u skladu s miljeom tjeraju na razne aktivnosti i očekuju od njih da budu najbolji u svemu. Too much za jedno maleno biće.. Nisam primijetila da je moje dijete stagniralo u državnoj školi, dapače istaknulo se i omogućena mu je dodatna nastava.
tebi je morbidno što ja dijete dajem u neku školu (uopće nije bitno koju). Morbidno?
Mislim da to više govori o tebi nego o meni, pogotovo kad ne znaš kakve su škole koje su nam alternativa
Drago mi je da se tvoje dijete razvija i napreduje , al se nadam da će izrasti u tolerantniju osobu od tebe, osobu koja neće vrijeđati tuđi izbor kao što ti vrijeđaš moj nazivajući ga bolesnim
Kikica is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.06.2009., 23:56   #32
Ne, nisam napisala da je morbidno što TI upisuješ dijete u tu školu! Nego da mi je nezdravo da je u razredu samo osmero djece, a od toga vjerojatno nitko nije iz istog kvarta pa se dijete nema s kime iz škole igrati. To je moje mišljenje. Valjda mogu napisati što mislim? Nije mi bila namjera nikoga vrijeđati.
sloncica is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2009., 02:41   #33
Quote:
Kikica kaže: Pogledaj post
I koja je sad meni opcija? Dati ga u iznimno lošu kvartovsku školu, sa 30 djece u razredu, djece koju je on po nekim svojim mogućnostima prešao a u nekima možda kaska? Koja je njegova daljnja budućnost u tom razredu?
Kojim tempom će se on razvijati/zaostajati, biti šikaniran, opominjan?
Koliko se njemu i njegovim potrebama može posvetiti jedna učiteljica?
Nemoj ovo shvatiti kao isključivo osobni odgovor - koristim tvoj citat kao polaznu točku da iznesem neka svoja mišljenja.

"Kvartovska škola" s velikim brojem različite djece, od koje su neka akademski lošija, a neka bolja (a isto tako i u ostalim područjima - sportu, glazbi, u konačnici i kao osobe...), s učiteljicom koja možda neće uvijek imati vremena niti živaca za pristupiti pojedinačno svakome djetetu, te s djecom različitih zaleđa (netko je iz prosječne, netko iz problematične obitelji; nekome je otac vodoinstalater, nekome sveučilišni profesor, a netko oca niti nema; nečiji otac zalazi u lokalnu birtiju, a nečiji otac u operu; netko je bolje odgojen, netko loše; netko ima više, netko manje strpljenja...) je poprilično realna slika života.

Baš je u "kvartovskoj školi" dijete izloženo životu - ponekad i u surovom obliku.
Baš u "kvartovskoj školi" dijete nauči da, bez obzira na neki talent (akademski, sportski, glazbeni...), u konačnici je "jedno od" (kao što smo svi!), a ne bitno drugačije od druge djece. Baš u "kvartovskoj školi" dijete se nauči družiti i surađivati s različitim tipovima djece, koja će kasnije izrasti u različite tipove ljudi. A nauči i da je, ponekad, nemoguće surađivati. Da je ponekad potrebno sam se založiti za sebe. Da je ponekad, naprotiv, potrebno pregristi i nastaviti dalje. Da ponekad život jednostavno nije fer.

Djeca iz privatnih osnovnih škola dobrim su dijelom lišena ovih iskustava. Meni se osobno čini da su dvorane i prehrana najmanji problem - da je suštinski problem u činjenici da su u privatnim osnovnim školama djeca nekako "zaštićenija" od života, od različitosti (društvenih, ekonomskih, akademskih, kako hoćeš), od nepravde, nerazumijevanja i svega onoga što je sastavni dio kako učeničkog, tako kasnije i studentskog i odraslog života. Stvar je u tome da djeca moraju, da bi izrasla u kompletne ličnosti, iskusiti i drugu stranu medalje, od koje će ih privatne osnovne škole koliko god mogu držati podalje ili ih njoj, u najboljem slučaju, izložiti "turistički" (recimo, posjetima djeci s posebnim potrebama, za malo pranja savjesti, umjesto aktivnim suživotom s istima ako ih ima u razredu, i sl.). Rezultat je da dobijete prezaštićeno dijete koje se slomi na prvi ozbiljniji pad ili loše iskustvo, čisto zato što istima nisu bili izloženi kao djeca "u manjim dozama" da se nauče s time nositi.

Razlog zbog kojega ja svoje dijete nikako neću upisati u privatnu školu, čak niti u Hugo Kon (a ovo pišem kao osoba čije je kulturno-vjersko obiteljsko zaleđe dijelom židovsko), nije novčane prirode već baš te, "životne".
Nikako ne želim da mi dijete pomisli da je pretjerano posebno zato što je pismeno na dva jezika sa šest godina ili zato što u toj dobi igra šah ili svira na razini nekoliko godina starijeg djeteta (naravno da je posebno meni ako je riječ o mojem djetetu, ali ističući to ili, još gore, čineći dijete svjesnim toga mogu mu samo pokvariti karakter - ionako će to osvijestiti u nekoj dobi). Nikako ne želim da bude u razredu u kojem će baš svi biti dragi, pristojni i pametni, jer ne želim da dobije sliku da je sav svijet takav ili, još gore, da se na to navikne. Nikako ne želim da bude prijatelj baš sa svakom osobom u razredu (kao što forsiraju manji razredi u privatnim školama), ali itekako želim da bude u stanju funkcionirati s različitim tipovima ljudi. Nikako ne želim niti da ne nauči biti proračunata i gledati svoj interes, zato što za tim nikad nije bilo potrebe jer su, eto, svi bili dragi.

Ne bojim se ni najmanje da će "kvartovska škola" akademski pokvariti moje dijete. "Kvartovska škola" je između ostalog i tome test - tko je uistinu talent, tko će izdržati, a tko je jednostavno imao dobar start (mnogo je djece obećavajuće prije škole, škola bude test u mnogočemu i ponekad je dobro da bude test, umjesto da roditelj jednostavno pretpostavi genijalnost). A ako je i potonje slučaj, dijete može biti sasvim sretno i zadovoljno dijete bez da briljira u matematici ili glazbi.

Sve "dodatne potrebe", akademske, sportske, glazbene, dijete može zadovoljiti i van redovne nastave. Postoje glazbene i baletne škole, postoje sportski klubovi, postoje dodatne nastave, postoje dopunske nastave, postoje škole stranih jezika, ovoga ili onoga. Nije potrebno da se dijete izdvaja od svojih vršnjaka zbog nečega što se može dodatno ostvariti, a bistroj će djeci ionako manje vremena trebati za redovne školske obveze, dakle, imat će još više vremena za sve što žele sa strane.

Privatne srednje škole su drugi par rukava, srednja škola je već djetetov izbor. Svejedno mi je hoće li kocka pasti na državnu klasičnu, privatnu klasičnu, primijenjenu, međunarodni program ili internat u inozemstvu - ako je to promišljena odluka. Ako je financijski izvedivo, može, ako nije, i dalje može ako si dijete samo osigura stipendiju.
Ali prva škola, prvi doticaji sa svijetom, po meni moraju biti što manje elitistički i "isključivi", što više životni. Akademsko se da nadoknaditi, neka životna iskustva ne.

A i u konačnici, iako mi se Hugo Kon stvarno čini kao najbolja škola od tih privatnih, jedan od razloga zašto je moje dijete neće vidjeti je baš zato što smo židovskog zaleđa i baš zato što mora naučiti s time živjeti u nezaštićenoj okolini koja će vjerno oslikavati šire društvo u kojem se nalazi, i baš zato što ne želim getoizirati dijete u vlastitoj zemlji.
Isto to ide za akademski dio - baš zato što je dijete pametno ići će u školu u kojoj nisu svi takvi. A njenim potrebama učiteljica se ima posvetiti kao i potrebama bilo kojeg drugog djeteta. Mora se naučiti da se svijet ne vrti oko nas, škola između ostaloga mora nadvladati i taj početni egoizam.
Esperanza is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2009., 08:21   #34
velik dio toga što si ti napisala se poklapa i s mojim razmišljanjem, ali- nije moj razlog upisa djeteta to da će tamo druga djeca biti na njeovom nivou- uopće ne smatram, ja sam ionako napisala da je on u nečem ispred u nečem možda iza. Smatram da se tamo upisuju djeca različitih mogućnosti jer nije to škola sa prijemnim ispitom pa da imaju bodovni prag.

Moj razlog za upis djeteta u tu školu je (između ostalog) to da će se njemu moći pristupiti individualno. To je ono što sam i napisala u postu prije.

Quote:
Akademsko se da nadoknaditi, neka životna iskustva ne.
Eto, ja sam mišljenja da je osnovna škola temelj, i ako se tu ne razvije način razmišljanja, ako se dijete ne nauči tim osnovama ili s eone loše postave- po meni se to ne može ispraviti. A što s etiče životnih iskustava- mene je prvenstveno oblikovala obitelj, a iskustva iz osnovne škole - pa prilično malo. Iz srednje poprilično, kao i s faxa.

Ne znam, po vama ispada da svi oni koji žive ne samo na otocima nego i tu, par kilometara od Zagreba imaju veliki problem za budućnost jer im djeca idu u male škole/razrede. Npr. Rakov Potok, tamo ih je u nižim razredima 15, i to skupa sva 4 razreda. Da ne spominjem područne škole koje znam, od okolice Zagreba pa do svih drugih krajeva. Ja ne smatram tu djecu zakinutom.

Ne znam zašto svi misle da u privatne škole idu djeca bogatih roditelja- to je predrasuda. Počevši od mene pa evo ostalih roditelja koje znam da su ove godine upisali. Ima i djece električara, kuhara pa na dalje. Navodno samo u školi Kreativni razvoj postoji naglašena ta neka klasna komponenta.
Quote:
Rezultat je da dobijete prezaštićeno dijete koje se slomi na prvi ozbiljniji pad ili loše iskustvo
Smatram da to nije rezultat toga u koju ili kakvu školu ide dijete, to je rezultat više stvari- odgoja, osobnosti, (nedostatka) samopoštovanja, samopouzdanja. Jer da je onako kako ti kažeš, svi bi mogli biti sretni jer se to dešava samo klincima koji izađu iz privatnih škola, a to je tako zanemariv broj u odnosu na drugu djecu. To se može desiti svakome, ali prvenstveno onome tko nema uporište u obitelji. Osim toga, škola nije jedino mjesto u kojem se vidi stvaran život. Moj pliva već 2 godine u plivačkom klubu za djecu s posebnim potrebama, on je jedan od nekoliko "zdrave" djece među njima. Stvaran život se živi i izvan škole

I još bi samo rekla da ja nisam ničiji izbor ovdje komentirala nego svoj. Da ima kvalitetniju državnu školu u krugu od par kilometara- i ja bi onda možda drugačije donosila odluku o upisu.

A ključna stavka za naš izbor je ono što si citirala ali očito preskočila
Quote:
koja je sad meni opcija? Dati ga u iznimno lošu kvartovsku školu
jer ne znam tko bi od roditelja samo tako dao dijete u školu di učenici dolaze sa oružjem, a isto tako i roditelji kad im nešto ne odgovara. Tako da niti njegovi iz vrtića neće većinom u tu školu.

Zadnje uređivanje Kikica : 22.06.2009. at 08:40.
Kikica is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2009., 14:05   #35
Ja sam isto jedno vrijeme razmišljala o privatnoj školi. Imam klinca sličnog kikičinom, u nekim stvarima jako iskače od prosjeka, u drugima ne, a da mu državna škola može ponuditi sve što mu treba, baš i nije tako. Škola koja ima jedan fiksni program za sve učenike, vodi - uprosječivanju. Moram priznati da sam se zgrozila kad sam čula da testiranje pri upisu tome i služi - da se osigura koliko god je moguće da ni jedan razred ne odskače od prosjeka.

Ja uopće ne mislim da moje dijete mora biti u svemu najbolje, naprotiv, u ovakvoj školi to i imam, uglavnom odskače od prosjeka. Ali ne vidim ništa loše u tome da se djetetu koje želi i može ponudi više, a to je moguće samo koliko-toliko individualnim pristupom. Inače dijete koje barata troznamenkastim brojevima u prvom razredu jednostavno gubi vrijeme. I stagnira. Ja mu mogu doma ponuditi više, i dajem mu koliko god traži, ali to ne mijenja činjenicu da je on taj isti dan u školi 45 minuta predviđenih za matematiku, najvećim dijelom bacio u vjetar. I puno puta tako tijekom školske godine. Ako to nije oblik stagniranja, . Razmišljala sam i o preskakanju razreda, ali za to jednostavno nije bio emocionalno zreo, i bilo me je strah da mu napravim medvjeđu uslugu. Za takvu djecu naše školsvo jednostavno nema kvalitetno rješenje.

Ja nisam promijenila mišljenje, i ne bih promijenila izbor. Ali ipak mi je žao što kod nas kvalitetnih privatnih škola gotovo da i nema.
onix is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2009., 22:06   #36
jako dobro je na ovaj način izmjenjivati razna iskustva , ako uz privatne tako i državne škole
ovo za nandi sam već čula
posebno bih se osvrnula na učiteljicu RN-pitam se koji fakultet školuje tako kompetentne učiteljice

naravno svi u prosjeku k meni, ostali marš u specijalne škole
što onda rade vražji stručni timovi po školama? očito se većinom u zbornicama tuže kako im koma jer moraju raditi u dvije škole

dobrica , savjetujem ti da se prije odlaska na posao upoznaš sa novim pedagoškim standardom, posebice dijelom koji se odnosi na izradu ioop, http://www.hud.hr/w-zakoni/ucenici%20s%20poop.pdf a u koji eto ulaze čak i daroviti, asistentima u nastavi te mobilnim stručnim timovima.
ukoliko nisi u stanju u budućnosti u svom razredu adekvatno zbrinjavati nekoga od djece spomenute u dokumentu, bolje se na posao ni ne vraćaj, bolje za tebe i djecu.

što se tiče škola-ako si netko može priušiti da mu dijete bude na sigurnom do 17, uz adekvatan obrazovni dio (koji očito svuda šteka) zašto ne? zato i mislim da su forumi ti na kojima moežemo izmijeniti mišljenja pa na indirektan način prisliti škole na poboljšanje

što se tiče želja o kvartovskim igrama- ne zavaravajmo se - gledam po svojima - od 18 u razredu ima 8 djevojčica, od toga 3 nisu u ekipi, a ovih ostalih 5 ima tako različite slobodne aktivnosti(jezik, glazbena, tereninzi) da se ta djeca jednostavno ne mogu naći poslijepodne.a one koji su stigli nalaziti jedna mama u 4 oš iznenadila u rano poslijepodne prilikom gledanja pornjave koju je ekipa uredno posudila u videoteci( tj. više se iznenadila ona )
akafi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2009., 22:13   #37
i da posebo, prokleto bladi posebno bih se osvrnula na ovaj dio o okrutnosti vršnjaka prema drugačijima.
nažalost, tvoj stav RN vrlo stvarno izražava stav prosječnog stanovnika rh, pa šta , nek shvati da se mora suočiti sa zavitlavanjem!?
ma nemoj, a kad bi vršnjaci kojima je to lakše shvatiti, shvatili da ima i drugačijih od njih i da ti drugi nisu ništa krivi zato što su drugačiji.
naravno da se to uz ovakve odgajatelje u ovoj državi neće uskoro desiti
akafi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2009., 22:26   #38
Quote:
Kikica kaže: Pogledaj post
velik dio toga što si ti napisala se poklapa i s mojim razmišljanjem, ali- nije moj razlog upisa djeteta to da će tamo druga djeca biti na njeovom nivou- uopće ne smatram, ja sam ionako napisala da je on u nečem ispred u nečem možda iza. Smatram da se tamo upisuju djeca različitih mogućnosti jer nije to škola sa prijemnim ispitom pa da imaju bodovni prag.

Moj razlog za upis djeteta u tu školu je (između ostalog) to da će se njemu moći pristupiti individualno. To je ono što sam i napisala u postu prije.



Eto, ja sam mišljenja da je osnovna škola temelj, i ako se tu ne razvije način razmišljanja, ako se dijete ne nauči tim osnovama ili s eone loše postave- po meni se to ne može ispraviti. A što s etiče životnih iskustava- mene je prvenstveno oblikovala obitelj, a iskustva iz osnovne škole - pa prilično malo. Iz srednje poprilično, kao i s faxa.

Ne znam, po vama ispada da svi oni koji žive ne samo na otocima nego i tu, par kilometara od Zagreba imaju veliki problem za budućnost jer im djeca idu u male škole/razrede. Npr. Rakov Potok, tamo ih je u nižim razredima 15, i to skupa sva 4 razreda. Da ne spominjem područne škole koje znam, od okolice Zagreba pa do svih drugih krajeva. Ja ne smatram tu djecu zakinutom.

Ne znam zašto svi misle da u privatne škole idu djeca bogatih roditelja- to je predrasuda. Počevši od mene pa evo ostalih roditelja koje znam da su ove godine upisali. Ima i djece električara, kuhara pa na dalje. Navodno samo u školi Kreativni razvoj postoji naglašena ta neka klasna komponenta.


Smatram da to nije rezultat toga u koju ili kakvu školu ide dijete, to je rezultat više stvari- odgoja, osobnosti, (nedostatka) samopoštovanja, samopouzdanja. Jer da je onako kako ti kažeš, svi bi mogli biti sretni jer se to dešava samo klincima koji izađu iz privatnih škola, a to je tako zanemariv broj u odnosu na drugu djecu. To se može desiti svakome, ali prvenstveno onome tko nema uporište u obitelji. Osim toga, škola nije jedino mjesto u kojem se vidi stvaran život. Moj pliva već 2 godine u plivačkom klubu za djecu s posebnim potrebama, on je jedan od nekoliko "zdrave" djece među njima. Stvaran život se živi i izvan škole

I još bi samo rekla da ja nisam ničiji izbor ovdje komentirala nego svoj. Da ima kvalitetniju državnu školu u krugu od par kilometara- i ja bi onda možda drugačije donosila odluku o upisu.

A ključna stavka za naš izbor je ono što si citirala ali očito preskočila


jer ne znam tko bi od roditelja samo tako dao dijete u školu di učenici dolaze sa oružjem, a isto tako i roditelji kad im nešto ne odgovara. Tako da niti njegovi iz vrtića neće većinom u tu školu.
Oprosti,al gdej ti živiš i u kojoj to školi učenici dolaze s oružjem???
Ja radim u vrlo normalnoj "kvartovskoj školi" u N.Zagrebu gdje nema oružj ai škola je na vrlo dobrom glasu iz koje učenici odlaze sa jakim i čvrstim temeljima i završavaju gimnazije,a većina i fakultete
dobrica31 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2009., 22:39   #39
Quote:
Kikica kaže: Pogledaj post

možda je NEKIM roditeljima to bitno, ali ne svima. I sigurno ne bi generalizirala tako da je onima koji dijete daju u privatnu razlog da ne rade ništa.
I to iz usta jedne učiteljice RN

(s tim da učiteljica RN radi možda i pola radnog vremena dnevno koliko ostali roditelji rade)

Eto, ja upisujem dijete u privatnu školu. Ne, nemam novaca, dižem kreditić za to. Moji razlozi su svi samo ne oni nabrojeni u postu iznad pa citirani tu.
Moje dijete čita, piše, računa, i zaključuje- po nekim testiranjima na nivou djece iz 3. razreda. Ima 6 godina i 5 mjeseci. S jedne strane je razigran, a s druge zreo. S jedne pravo dijete, a s druge čita enciklopediju jer ga nešto zainteresira.

Ne, nisam od onih koji pošalju dijete do 5 u školu da mogu landrati okolo. S njim sam bila doma do njegove 3. godine, radila sam s njim, igrala se i dala mu sve što sam mogla (materijalno je to bilo malo ali emocionalno i "mentalno" jako, jako puno)

I koja je sad meni opcija? Dati ga u iznimno lošu kvartovsku školu, sa 30 djece u razredu, djece koju je on po nekim svojim mogućnostima prešao a u nekima možda kaska? Koja je njegova daljnja budućnost u tom razredu?
Kojim tempom će se on razvijati/zaostajati, biti šikaniran, opominjan?
Koliko se njemu i njegovim potrebama može posvetiti jedna učiteljica?

U traženju škole prošla sam nekoliko bližih državnih škola i sve privatne škole u Zagrebu.

Ove bliže državne su jedna gore od druge- rezultati upisa u željene srednje škole su poražavajući.

Što se tiče privatnih- Nadni škola me zgrozila. Ne shvaćam roditelje koji na takvom mjestu ostave dijete da se školuje i provodi dan. Mislim da bi svatko trebao to ići vijdeti. Roditelji koji se u 5. razredu odluče ispisati dijete iz te škole - e, nije mi jasno kako su uopće upisali dijete tamo. Iznimka su roditelji djece sa posebnim potrebama, jer nažalost za njihovu djecu nema dovoljno razreda pa se onda snalaze kako znaju, iako ovu školu ne smatram dobrom za ničiji razvoj.

Kreativni razvoj mi nije opcija. Isto kao i Montesorri i Waldorf (njih vjerojatno ide heklanje)

Odlučili smo se za Hugo Kon. Iz više razloga- jedan od meni najbitnijih je da je su na inicijalnom razgovoru prepoznate potrebe djeteta, obećan nam je pristup kakav njemu treba. E sad, ja ću na tome inzistirati jer to plaćam. Ne plaćam djetetove ocjene nego znanje. Ako će tamo napredovati na način koji mu je potreban - to su najbolje uloženi novci ikad. Uz onaj kredit koji smo digli da ostanem doma s njim do 3. godine. Napisala sam to davno tu na forumu, al nama su se znali smijati što se vozimo u staroj bubi a digli smo kredit za moj ostanak doma s kojim smo lijepi autić mogli kupiti. Kako pogrešan način razmišljanja!


E da, i samo na kraju- ne mislim da razvoj i obrazovanje mog djeteta prestaje dolaskom kući iz škole. I sigurno neću svoje diejte pustiit iz svojih ruku i nadzora.
Ali oni koji to rade- rade bilo dijete u državnoj ili privatnoj školi.
Uh, oprosti al izbacila si me iz takta jer sam se ovakvih priča nadobudnih mama naslušala.
I ja imam kćer i već sad mislim da je najpametnija na svijetu i puuuuno ću s njom raditi,razgovarati i odgajati je da bude "pametna".
Tvoje dijete je nadprosječno inteligentno po nekim testovima i zato ide u privatnu školu????? Baš me zanima kako će oni tu njenu inteligenciju usmjeravat u pravom smijeru kad imaju plan i program kao i državne škole. Poticat će samo njenu kreativnost plesanjem, pjevanjem, slikanjem, sviranjem, sportom itd.
Svake 4 godine kad dobijem novu generaciju slatkih prvašića dobijem i par nadobudnih mama koje mi mašu ispred nosa sa papirima od psihologa, Bistrića itd kako im je dijete nadprosječno inteligentno. Onda ih ja lijepo pustim da pričaju i sve im u početku odobravam Na kraju 1. eventualnog 2. razreda im dokažem da dijete nije na nivou učenika 5.razreda nego na nivou djeteta svoje dobe i su se one samo malo više bavile i filale ga raznoraznim informacijama.Kada dijete dođe u situaciju da mora samo logički zaključiti nešto što ne zna od prije i kada se dijete nađe u situaciji da se mora izboriti za sebe,a nema mame pokraj njega, onda se vidi njegova inteligencija. Danas je veliko pomodarstvo kod dječjih psihologa proglasiti dijete natprosječno inteligentnim. A takav se uistinu rađa 1 u par godina.

Ovo nije napad niti kritika al ovo slušam već godinama i pun mi je k tih priča.

Btw.zaboravila sam te pitat. Jel ti dijete išlo i u privatan vrtić? Ili si smatrala da je državni dovoljno dobar bez obzira na njegovu natprosječnu inteligenciju???
dobrica31 is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.06.2009., 22:44   #40
ma koja si ti likica, pametnija od psihologa, pa ipak imaš ti škole za to , pa ćeš pobiti psihologa, ubiti dijete u pojam, a nadobudna mama nek se slika

ma da , bistrići pa koji su oni, tiiiii si ta svemoguća božica koja će odlučiti što djetetu ttreba

sigurno ti u tome pomogne i kakva ogrlica, satić, kamerica i slično od manje nadobudnih mama

treba ti trajno zabraniti rad
akafi is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:26.