NIŠTA postoji ili ne postoji?

[Ljubo]

Goku ssj
Ljubo, obrazlozi sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

Sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti su : naprezanje, kretanje, opažanje, osjećanje, pamćenje, mišljenje i razumijevanje. Ovo su sposobnosti svijesti po kojima svijest jeste to što jeste – svijest. Ako bi i jedna nedostajala postojanje svijesti ne bi bilo moguće.

Posebno opisivanje i objašnjavanje ovih sposobnosti nije potrebno jer svaki čovjek je svijest i ima neposredan uvid u njih - njima se koristi kao fizičkim i psihičkim radnjama od trenutka začeća u majčinoj utrobi, pa do rođenja i od rođenja pa sve do smrti. Pomoću njih se i stvara i samoodrežava i tako postoji. Ove sposobnosti i radnje nas upućuju da svijest treba shvatiti kao silu i pojavu poznatu nam pod imenom «nagon samoodržanja». Ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti su univerzalne i treba ih smatrati zakonom, ne samo postojanja čovjeka i čovjekove svijesti, već su one univerzalni zakon postojanja. Jednostavno, ono koje ne bi raspolagalo ovim sposobnostima, ne bi moglo ni da postoji, jer ne postoji nikakva druga mogućnost da nešto drugo postoji, osim ono koje raspolaže sa ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Sve iz razloga što je uslov svakog postojanja to da, ako nešto hoće da postoji, mora postojati samo po sebi, tj. biti samo razlogom svog postojanja, uzrokom, svrhom i posljedicom. Da bi u tome uspjelo, mora raspolagati sa navedenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

Zašto je samouzrokovanje, a time ujedno i samoodržavanje uslov postojanja?

Zato što IZ NIŠTA ne može nastati, niti biti stvoreno, tj. uzrokovano, NEŠTO. Odnosno, zato što, ako nešto hoće da postoji, jedina mogućnost je da postoji samo po sebi, tj. da samo bude uzrokom svog postojanja. Da bi u tome uspjelo, uslov je da raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i bude živo i svjesno. I naravno, da postoji od uvijek i zauvijek, jer nije moglo nastati iz NIŠTA, već da vječito, uvijek iznova nastaje iz samoga sebe, tj. iz NEŠTO i tako se samoodržava.

Naravno, ovo još uvijek nije i potpuno objašnjenje da su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji univerzalni zakon svakog postojanja. Ovo se objašnjava i shvata tek po načunu dovođenja ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji u kauzalni odnos, da se shvati cijeli psihofizički proces, koji ONAJ KOJI ŽELI DA POSTOJI - a to je ono što zovemo imenom «svijest»- mora vječito da vrši da bi mogao da postoji. Odnosno, da se shvati da fizičkih procesa, a samim tim i energije/materije ne bi moglo da bude bez psihičkih procesa koji svjesno djeluju iznutra ONOGA KOJI POSTOJI, tj iznutra svijesti. I da isto tako ni psihičkih procesa, a samim tim, ni svjesnosti, ne bi moglo da bude bez fizičkih procesa, tj. bez energije/materije kao napregnute i pokrenute svijesti.

Ovaj Univerzalni Zakon postojanja možemo otkriti, objasniti i razumjeti jedino svako u SEBI SAMOME kao ljudskom biću, jer jedino u sebi možemo opažati, analizirati i objašnjavati kuzalu vezu i odnos između fizičkih i psihičkih radnji i procesa koje u našim ljudskim tijelima vrši svjesna energija/materija od koje je ljudsko tijelo građeno. Da bi kasnije taj Zakon primijenili i na čitav svemir, imajući na umu da između svjesne energije/materije od koje je naše tijelo građeno i one koja gradi ostak svemira koja je izvan ljudskog tijela, nikakve razlike nema.

Prilikom objašnjavanja i razumijevanja ovog Zakona najbitnije je shvatiti da fizičke i psihičke radnje ne mogu postojati same po sebi i vršiti same sebe, već uvijek mora postojati ONAJ ko raspolaže sposobnostima da ove radnje vrši. To je uvijek i samo živa i svjesna tvar (ma šta ona bila) od koje je svemir građen, osim koje ničega drugog nema za šta bi se, putem iskustva, znanstvenog ili neznanstvenog, moglo tvrditi da postoji. Ta tvar živa i svjesna putem samoorganizovanja svojih čestica, a sve uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih spoosbnosti i radnji, gradi sve materijalne forme u svemiru: i atome i nebeska tijela i ćelije, biljke, životinje i ljude.

Razumijevanje ovog zakona nije komplikovano jer svaki njegov stav možemo provjeriti u sebi.

Krenimo od riječi i pojma «MISAO». Svi znamo da je misao jedna od sedam mogućih fizičkih i psihičkih radnji.. A zatim se upitajmo šta mora prethoditi svakoj misli kao uslov i uzrok da bi ona u nama kao psihička radnja mogla da se pojavi?

Odgovor na ovo pitanje glasi: Da bi u našem tijelu, tj umu, mogla da se pojavi miso, nužno je da u našem umu postoji ISKUSTVO, tj. znanje o nečemu. Jer, ne može se misliti ono što se ne zna. Dakle, da bi ONAJ koji postoji mogao nešto da misli, on prvo mora nešto znati. To je slično kao što iz našeg kompjutera ne možemo pozvati ni na ekran dobiti programe i informacije koje prethodno u njega nismo stavili.

Slijedeće pitanje glasi: Kojom od sedam sposobnosti mora da raspolaže ONAJ koji postoji da bi pomoću nje stekao neko iskustvo, tj. znaje?

Odgovor glasi: Mora da raspolaže sposobnošću OPAŽANJA, jer bez opažanja nema nikakvog iskustva, i ni znanja.

Slijedeće pitanje glasi: kojom još sposobnošću, osim opažanja, mora da raspolaže ONAJ koji postoji da bi mogao da stekne iskustvo, tj. znanje?

Odgovor glasi: Mora da raspolaže još i sposbnošću OSJEĆANJA, tj. DOŽIVLJAVANJA onoga što opaža, u smislu DOBRA ili ZLA.

Slijedeće pitanje glasi: Kojom još sposobnošću ONAJ koji postoji mora da raspolaže da bi mogao da stekne iskustvo, tj. znanje?

Odgovor glasi: Mora da raspolaže sposobnošću PAMĆENJA, jer ne može se ni znati ni misliti ono što se ne zapamti, tj. ono što se ne opazi i ne osjeti.

Slijedeće pitanje glasi: Kojom još sposobnostima mora da raspolaže ONAJ koji postoji da bi mogao da stekne iskustvo, tj. znaje?

Odgovor glasi: Mora da raspolaže fizičkim sposobnostima NAPREZANJA I KRETANJA da bi pomoću ovih sposobnosti dobio svojstvo sile i mase i tako postao OBJEKTOM svog iskustva, tj. objektom svog opažanja, osjećanja, pamćenja, a kasnije i mišljenja i razumijevanja, jer osim njega ništa drugo ne postoji koje bi moglo da se opazi, osjeti, zapamti i kasnije misli i razumije..

Slijedeće pitanje glasi: Šta kao najprvo mora da učini ONAJ koji postoji da bi mogao da se napregne i pokrene i postane objektom svoje spoznaje?

Odgovor glasi: Prvo mora da OSJETI POTREBU tj. ŽELJU, odnosno VOLJU da se napregne i pokrene.

Slijedeće pitanje glasi? Šta Onaj koji postoji, prije nego osjeti potrebu i želju da se napregne i pokrene, mora da uradi?

Odgovor glasi: Prvo mora da POMISLI na naprezanje i kretanje, jer to ne može poželjeti ako o tome ništa ne zna, tj. ako nije svjestan toga što želi. A opet, dalje, kako može znati bilo šta o tome, ako to nije ranije zapamtio. A opet, nije mogao zapamtiti ako to već nije opazio i doživio kao zadovoljstvo. Niti je mogao opaziti i doživjeti kao zadovoljstvo ako tog naprezanja i kretanja već ranije nije bilo. A nije moglo biti ako se on sam već ranije nije napregnuo i pokrenuo (jer on je jedini i prvi koji postoji) i to svoje naprezanje i kretanje opazio, osjetio kao zadovoljstvo i zapamtio, pa sada ponovo momislio na to i poželio ponovo da se napregne i pokrene i ponovo osjeti ono isto zadovoljstvo u naprezanju i kretanju koje je već ranije osjetio. Itd, itd, beskonačno u krug – uvijek iznova iskustvo i želja kao psihički procesi, uzrokuju .fizičke procese i obratno.

(Nastavak u slijedećem postu)

[Ljubo]

Goku ssj

(nastavak iz gornjeg posta)

Kao što primjećujete, krug uzajamno uslovljenih fizičkih i psihičkih radnji se zatvorio i sada dolazi na red najvažniji dio razumijevanja Zakona postojanja. Jer došli smo do saznanja da psihičkih radnji i procesa – opažanja, osjećanja, pamćenja i mišljenja – ne može biti bez prethodnog postojanja OBJEKATA opažanja, osjećanja, pamćenja i mišljenja, tj. bez fizičkih radnji naprezanja i kretanja pomoću kojih se objekti tvore.

Ali, isto tako smo došli i do saznanja da nikakvih fizičkih objekata ne može da bude bez prethodnih psihičkih radnji mišljenja i želje, tj. volje za naprezanjem i kretanjem, kojih opet ne može da bude bez nekog još ranijeg stečenog iskustva o naprezanju i kretanju uz pomoć opažanja, osjećanja i pamćenja.

I šta sad? Sa ovakvom spoznajom i logikom doveli smo sebe do tačke kada moramo da postavimo pitanje POČETKA našeg postojanja. Odnosno, došli smo do trenutka kada moramo da se pitamo šta je starije i šta čemu prethodi, da li fizičko psihičkom ili psihičko fizičkom. Tj. da li je starije iskustvo, odnosno znanje (informacija) koja stoji u jajetu koke, koja je uzrok koke kao fizičkog objekta ili je starija koka kao fizički objekt koja uzrokuje iskustvo, tj. znanje informaciju) o sebi i deponuje je u jajetu koje ostavlja iza sebe, da bi po toj informaciji kasnije mogla ponovo kao fizički proces i objekt da nastane i da se razvije?

Dakle, doveli smo sebe do tačke kada se objašnjenje i razumijevanje Zakona postojanja svodi na objašnjenje i razumijevanje POČETKA postojanja svega. Odnosno, na pitanje prvenstva, da li informacija tj. znanje o svemiru prethodi svemiru i biva njegovim uzrokom, ili svemir prethodi informaciji, tj. znanju o sebi i biva njenim uzrokom?

Odgovor na ovo pitanje je prost. Ali samo ako shvatimo da sve ono što je fizičko (to je naprezanje i kretanje, odnosno, to je energija/materija i materijalni svemir) kao i sve ono što je psihičko (to su informacije, tj. iskustvo - znanje koje se stiče putem opažanja, osjećanja, pamćenja, mišljenja i razumijevanja), nemaju značenje POSTOJANJA i da kao NEPOSTOJEĆI ne mogu uzrokovati ništa. Uzrokovati može samo ONO koje POSTOJI i ima sposobnost fizičke i psihičke radnje da vrši i pomoću njih uzrokuje sebe i kao fizičku, materijalnu silu i pojavu i kao živu i svjesnu silu i pojavu. Drugim riječima, svijest i materija su jedna i ista sila i pojava. Čestice materije od koje je sagrađen svemir su samo napregnute i pokrenute čestice svijesti. Koje čulima i instrumentima spoznsjemo kao čestice energije/materije.

A što se, pak, tiče pitanja da li je ta SVIJEST prvo raspolagala znanjem, tj. informacijom o svemiru pa po njoj od sebe same sagradila svemir, ili je prvo sagradila svemir pa tokom građenja (evolucije) svemira postupno i postepeno stekla znaje o svemiru, o tome iskustvo i logika kažu da POČETKA nikada nije bilo, niti će da bude kraja. Naime, imajući na umu da psihičkog ne može da bude bez fizičkog, niti fizičkog bez psihičkog, koji će naizmjenično da traju i uzajamno se naizmjenično uzrokuju, to je logično da POČETKA I KRAJA NEMA, niti može da bude. To je VJEČITI, UNIVERZALNI ZAKON po kojem SVIJEST svemira ne postoji po načinu vječitiog TRAJANJA, već po načinu VJEČITOG CIKLIČNOG PONAVLJANJA. Uz znanje da se tu uvijek iznova ponavlja SVEMIR kao fizička radnja i proces i INFORMACIJA kao psihička radnja i proces, a da se SVIJEST, koja raspolaže sa fizičkim i psihičkim sposobnostima da naizmjenično vrši fizičke i psihičke radnje, nikada ne ponavlja. Ona POSTOJI OD UVIJEK I ZA UVIJEK. Njene fizičke i psihičke radnje koje uvijek iznova ponavlja je način na koji se ona vječito SAMOODRŽAVA.

*************

Slično objašnjenje postojanja materije života i svemira izrekao je indijski fizičar MAHARIŠI, više poznat kao jogi. Ovo njegovo mišljenje sam više puta do sada citirao na ovom forumu i zbog njegove vrijednosti neće biti na odmt i još jednom. Dakle, Mahariši kaše ovo:

”U osnovi svijeta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih zakona. To je nešto nematerijalno, vanvremensko, nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa koje je početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velikei male stvari, svi svjetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo kao princip, kao ideja, kao latentna mogućnost. To je čista svijest. I kad se dio te čiste svijesti, makar i najsitnija njena čestica, izdvoji i stupi u aktivno stanje, kad postane dinamična, pretvara se u konkretnu stvar, u materiju, u biće, u svemir. To ništa ima potpunu svijest o sebi jer je čista svijest. Ima ogromnu, beskonačnu moć samoorganizovanja, jer je kreativno, jer je ujedinjeno polje svih sposobnosti, svih mogućnosti. Njegova priroda je savršenstvo, sklad, harmonija, blaženstvo, i sve sto nastaje iz toga zadržava tu osobinu, ostaje blaženstvo».

*******************
A evo šta njemački filozof Fihte kaže o vječitom ponavljanju svega, na kraju naslučujići da ipak u tome mora postojati nešto što u «mijeni prolaznoga» vječito traje. On, dakle naslućuje i pravi razliku između prolaznog i neprolaznog, tj. razliku između fizičkih i psihičkih radnji koje su prolazne sa značenjem posljedice, koje se uvijek iznova ponavljaju, i svijesti kao nečega neprolaznog, u svojstvu vršioca i uzročnika psihičkih i fizičkih radnji, koje se nikada ne ponavlja, već vječito traje.

„Ja da samo jedem i pijem, da bih opet mogao ogladniti i ožedniti, pa jesti i piti tako dugo dok me otvoreni grob podno mojih nogu proguta i dok sam kao hrana ne bih isklijao iz zemlje? Ja da stvaram bića sebi jednaka, da bi i ona jela i pila i umirala, pa ostavljala za sobom sebi jednaka bića, koja će činiti isto što sam ja već činio? Čemu ta kružnica, koja se neprestano vraća sama u sebe, ta igra koja uvijek iznova započinje na isti način i u kojoj sve nastaje da bi nestalo, i nestaje da bi opet moglo nastati, kao što je već bilo; to čudovište, koje neprestano samo sebe proždire, da bi sebe opet moglo roditi, i koje se rađa da bi sebe opet moglo proždreti? Nikada to ne može biti odredjenje mojega bića, i nikakvoga bića. Mora da ima nešto što jeste, jer je nastalo, i što dakle ostaje, a pošto je jednom nastalo, ne može nikada više opet nestati. To, pak, što ostaje, mora sebe proizvoditi u mijeni prolaznoga i trajati u njemu, pa ga talasi vremena prvobitnog i nepovrijeđenog morajunositi dalje."


Šire objašnjenje u knjizi:
ZAKON POSTOJANJA
http://ul.to/tbhkjk85 (hr-sr)
http://ul.to/ebhuaye7 (eng)

[civilizacija I]

Goku ssj kaže:

Jel znas sta je misljenje?

Ako ti dodjes kod mene i sad neki moj prijatelj nas napusta, on odlazi u grad. Posle se vraca i mi ne znamo gde je bio. Moje misljenje je da je bio u biblioteci, tvoje misljenje je da je bio u bioskopu..znaci pretpostavljamo, ne znamo i zato iznosimo misljenje.

U filosofiji toga nema niti bi ja iznosio ovde nesto sto je pretpostavka i sto ne moze da se proveri. Da je to pretpostavka ja bih to i naglasio

Tako na primer ako te pitam da li postojis odgovor ne moze biti mislim da postojim, neposrednim uvidom u sopstvenu egzistenciju dobijas Apsolutnu istinitost preko neposredne cinjenice svesti.
Ili ako neko pita da li vreme mozes opaziti? Po tebi to se ne moze Apsolutno proveriti nego nagadjamo moze i ne mora. Jesi li cuo za Kantove sinteticke sudove apriori?
Dovoljno je da sam izvrsis eksperiment i vidis da li moze ili ne da se opazi. Sve sto opazas mora biti u prostoru ali trajanje se ne moze opaziti samim tim ni vreme. Dakle iz toga izvlacis Apsolutan zakljucak da se vreme ne opaza i to jeste definitivan sud jer nije moguce opaziti ni danas ni sutra ni nikada jer samo trajanje je izvan mogucnosti saznanja ali dostupno intuiciji.

Mi mozemo saznati gde je bio moj prijatelj ali ni ne moramo saznati, poenta je da se to moze saznati...tu postoji mogucnost saznanja a da li ce neka individua to saznati ili ne potpuno je irelevantno, medjutim kod trajanja ti neposrednim uvidom zakljucujes da Apsolutno nije moguce saznanje vremena a to onda ne mozes nazvati necijim misljenjem vec jedino apodiktickom cinjenicom.

Isto tako nije moje misljenje da je prostor apriori forma saznavanja, nisam ja to birao jer mi se svidja nego su filosofski geniji do toga dosli i ukazali na ovo sto pisem. To se ili uvidja ili ne razume..treceg nema. Postoji razlog istinitosti zasto ja ovo pisem samo je stvar u tome da li neko to moze da isprati.
Ne trazim ja da mi verujes niti se pozivam na neki autoritet.

U prostoru se nista ne krece niti je nesto tako moguce.

Ako pustis strelu ti ces reci kako vidis da se ona krece kroz prostor ali ne primecujes neverovatnu iluziju. Ako se strela krece u kom mestu se krece? U onom u kome jeste ili u onom u kome nije?

Kretanje se odvija u vremenu a ne u prostoru. Upravo iz tog razloga sto vreme ne mozes objasniti ti ga nesvesno prevodis u prostorni simbol i otud iluzija da se tela krecu kroz prostor. Vratimo se onom slucaju gde cu ja da ustanem sa stolice i odem do vrata. Moje telo se ne moze kretati kroz prostor ali ja ipak ustajem sa stolice i stizem do tih vrata. Kako je to moguce? Upravo zato sto VREME NIJE LINIJA. Zivot, kretanje volja je ono sto je u osnovi toga a ne prelazenje iz jedne tacke u drugu. Tako nesto sustinski nije moguce. Pitao sam jednog forumasa a pitacu i tebe.
Primetio si kad se "kreces" da na kom god mestu bio ti si ona tacka iz koje prostor proizilazi u svim pravcima. Pa sta se to onda kretalo? Uzmimo metaforicki da svest ima ulogu staticnosti (ponavljam metaforicki).
Nikad neces doziveti nesto sto bi nazvao "imao sam iskustvo pomeranja svesti" ali pred tobom se tokom celog zivota sve neprestano krece...ako uvidjas ovo onda je ocigledno da je kretanje u umu da tako kazemo a ne taj isti um nesto sto bi se kretalo kroz prostor. Jel ti sad malo jasnije o kakvoj se iluziji ljudskog razuma radi kada je neko ubedjen da je prostor praznina ispunjena stvarima? Kada ti posmatras ispred sebe neku sliku ti zakljucujes da tu ima prostora jer posmatras odnose medju objektima i prostor kao takav kao praznina postoji takav jer iluzija ma kakva bila moramo je nazvati postojecom ali to znaci..obrati paznju...da postoji kao takva za tebe ali ne i za sebe. Ako uklonis sebe nigde neces naci onu tacku koja bi opet bila centar. Moras sebe opet vratiti kao subjekta da bi ono sto zoves "prostor" egzistiralo kao takvo..sto znaci da sve sto je pojava zavisi od tvog bica...pojava je zavisna od posmatraca. Posmatrac je onaj koji je tu glavni a ne prostor. Prostor je uslovljen svescu. Takodje i predmeti kada nisu opazeni nepostoje KAO TAKVI..postoje kao stvar po sebi. Flasa koju niko ne gleda ne moze imati izgled. To nesto sto se tebi prikazuje kao flasa je nepoznato x. To nepoznato x ima sposobnost da se pojavi kao slika flase tek sa tobom kao SUBJEKTOM...tek onda imamo korelaciju subjekta i objekta. Nakon sto skrenes pogled ne ostaje nikakva flasa vec metafizicka stvar po sebi a o njoj ne mozemo znati nista.

Sto se tice vremena nema predjenog puta u onom mom primeru. Stvar je u tome da se nisi ni pomerio sa mesta.

Obrati paznju

Put nije isto sto i kretanje. Kretanje nije u prostoru a putanja jeste.

Ono sto ti stvara problem jeste to sto vreme zamisljas kao liniju. Tu moras vreme potpuno odvojiti od prostora. Vreme je intuicija, ne fizicka velicina. Ono sto smatras vremenom nije trajanje vec prostorni simbol trajanja.
Nema predjenog puta. Ovo nas ukopava u mestu. Jedino sadasnjost postoji a u njoj telo miruje. U proslosti telo ne postoji , u budunosti takodje nema nikakvog tela....a u sadasnjosti ima samo telo koje miruje .

Nisi presao nikakav put, vec imas posla sa slikom jedne linije u svojoj svesti, gde zamisljas sadasnji trenutak stavljen pored trenutka koji zoves "proslost" ( a koji ne postoji nigde osim u tvom secanju) i da onda tu zamisljenu liniju a koja koja je sva u sadasnjosti, u prostoru, i kao takva nema veze sa trajanjem ... zoves "predjeni put".

Nesto se desilo..tacno. Ali to sto se desilo nije prelazak tela iz jedne tacke u drugu. Ma koliko redjao tacke jedne do druge i trenutke jedne do drugih, tako neces dobiti kretanje. Kretanje je nesto izvan prostora i nezavisno od njega. Prostor i kretanje nisu kompatibilne velicine. Sukcesija nije isto sto i jukstapozicija. Moras da razumes da trajanje nije skup nepomicnosti.

U svakom trenutku vremena u SADASNJOSTI imamo samo jednu jedinu crnu tacku. Ona je u sadasnjosti nepokretna..miruje.
U sledecem trenutku vremena ona NESTAJE ,ne postoji, ona postaje proslost a sledeca crna tacka postaje sadasnjost . Kada je nastupila sledeca crna tacka, prethodne vise nema u prostoru niti prostor o njoj cuva bilo kakav trag. Znaci prethodna tacka egzistira samo u nasem secanju.



Kako sada dobijamo iluziju kretanja? Tako sto sada imamo ,samo jednu crnu tacku u sadasnjosti i jednu crnu tacku SECANJE (obrati paznju -secanje) I sada inteligencija ,ne bi li dobila kretanje, vrsi SINTEZU jedne crne tacke u sadasnjosti, i jedne crne tacke secanja (koja vise ne postoji u stvarnosti ) uzetoj iz proslosti iz memorije.

Ali kako vrsimo tu sintezu? Da li tako sto te dve tacke (jednu virtuelnu a jednu aktuelnu) redjamo jednu do druge? Upravo tako, ali onda nemamo posla sa kretanjem vec sa prostorom, sa slikama crnih tacaka poredjanih jedna do druge u nasoj svesti, a to nije kretanje. Kretanje nije zbir nepomicnosti. Time nismo mislili kretanje.

Ne prelazis ti putanju iz tacke a u tacku b. Samo u prostoru je moguce deljenje...samo jednu liniju mozes deliti na delove ali ne i vreme. Ono je nedeljivo, vreme je neprekidni kontinuitet trajanja. Za vreme ne vazi ono po pola pa jos pola pa opet pola zato ti i dolazis konacno do vrata jer je usnovi kretanja vreme a ne prostor NITI OPROSTORENO VREME. Tek kad stignes do vrata u analizi ti pravis liniju...sve vreme misleci na vreme ti zapravo mislis na prostor.

Znaci treba da uvidis da kretanje nije skup nepomicnosti. Mozes ti uzeti tacku koja simbolise prostor i onda da dodas jos tacaka kako bi predstavio vreme ali tako imas posla samo sa poredjanim tackama jedna do druge koji je zapravo i dalje opazaj. To je iluzija..ono sto smatras vremenom zapravo je prostor dok je trajanje duhovna kategorija nedostupna tvom intelektu.

Eto probao sam na razne nacine pa ako te ne zanima batali. Nije dovoljno da ja ovo pisem nego to moras i sam neposredno da uvidis. Pozdrav.

Dobro.

Ti imaš svoje a ja svoje mišljenje.

Ja sam SIGURAN da se krećemo U PROSTORU i da postojimo U VREMENU.

Jer da nije tako ne bi ni nas bilo, jer ne bi imali ni GDJE a ni KADA postojati.

I nije to tako teško za shvatiti. Dapače. Pozdrav

[dominik01]

civilizacija I kaže:

Dobro.

Ti imaš svoje a ja svoje mišljenje.

Ja sam SIGURAN da se krećemo U PROSTORU i da postojimo U VREMENU.

Jer da nije tako ne bi ni nas bilo, jer ne bi imali ni GDJE a ni KADA postojati.

I nije to tako teško za shvatiti. Dapače. Pozdrav

Tako je kolega! Dok je nas koji se pitamo postoji li ništa, ništa će i postojati. Kad ne bude to tko imao propitivati ništa će nestati! Dapače! Pozdrav!

[LIQ]

Ljubo kaže:

Da bi svijest postojala nužno mora raspolagati sa 7 fizičkih i psihičkih sposobnosti. A da bi prostor bio praznina ne treba mu nikakva sposobnost.

Prostor ne može biti praznina ako u njoj oduvijek i zauvijek postoji svijest.
Praznina je onda kad u njoj ničeg nema, a onda kada u njoj ničeg nema
nema niti praznine.
Svijest koja je oduvijek u toj "praznini" može biti svjesna same sebe, ali ne
vidim kako može biti svjesna praznine, odnosno kako u toj praznini može
razlikovati ono što ona jest od onog što ona nije.

[civilizacija I]

dominik01 kaže:

Tako je kolega! Dok je nas koji se pitamo postoji li ništa, ništa će i postojati. Kad ne bude to tko imao propitivati ništa će nestati! Dapače! Pozdrav!

Ne bi se složio s time kolega.

NIŠTA postoji NEOVISNO o nama, postojalo i PRIJE nas, a postojati će i POSLIJE nas. Dakle, postojanje nečega ne ovisi o nama. Već mi ovisimo o SAMOM postojanju. Dapače.

Isto kao što da sada sva živa bića na Zemlji NESTANU (dakle da nema nikoga na Zemlji), Zemlja će se i dalje okretati oko Sunca, koje će je i dalje obasjavati i grijati, a i Mjesec će dalje noću sijati. Garant (za Mjesec još fizičari nisu sigurni da li postoji ili ne postoji kada ga nitko ne gleda).

[dominik01]

civilizacija I kaže:

Ne bi se složio s time kolega.

NIŠTA postoji NEOVISNO o nama, postojalo i PRIJE nas, a postojati će i POSLIJE nas. Dakle, postojanje nečega ne ovisi o nama. Već mi ovisimo o SAMOM postojanju. Dapače.

Isto kao što da sada sva živa bića na Zemlji NESTANU (dakle da nema nikoga na Zemlji), Zemlja će se i dalje okretati oko Sunca, koje će je i dalje obasjavati i grijati, a i Mjesec će dalje noću sijati. Garant (za Mjesec još fizičari nisu sigurni da li postoji ili ne postoji kada ga nitko ne gleda).

??? Iznenađen sam forumski kolega! Misli su nam se uvijek podudarale? Mislim da mjesec samo reflektira sunčevu svjetlost? Sunce, a ne tanki mjesec svjetlost daje! Ili?

[civilizacija I]

Ljubo kaže:

Sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti su : naprezanje, kretanje, opažanje, osjećanje, pamćenje, mišljenje i razumijevanje. Ovo su sposobnosti svijesti po kojima svijest jeste to što jeste – svijest. Ako bi i jedna nedostajala postojanje svijesti ne bi bilo moguće.

Posebno opisivanje i objašnjavanje ovih sposobnosti nije potrebno jer svaki čovjek je svijest i ima neposredan uvid u njih - njima se koristi kao fizičkim i psihičkim radnjama od trenutka začeća u majčinoj utrobi, pa do rođenja i od rođenja pa sve do smrti. Pomoću njih se i stvara i samoodrežava i tako postoji. Ove sposobnosti i radnje nas upućuju da svijest treba shvatiti kao silu i pojavu poznatu nam pod imenom «nagon samoodržanja». Ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti su univerzalne i treba ih smatrati zakonom, ne samo postojanja čovjeka i čovjekove svijesti, već su one univerzalni zakon postojanja. Jednostavno, ono koje ne bi raspolagalo ovim sposobnostima, ne bi moglo ni da postoji, jer ne postoji nikakva druga mogućnost da nešto drugo postoji, osim ono koje raspolaže sa ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Sve iz razloga što je uslov svakog postojanja to da, ako nešto hoće da postoji, mora postojati samo po sebi, tj. biti samo razlogom svog postojanja, uzrokom, svrhom i posljedicom. Da bi u tome uspjelo, mora raspolagati sa navedenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

Zašto je samouzrokovanje, a time ujedno i samoodržavanje uslov postojanja?

Zato što IZ NIŠTA ne može nastati, niti biti stvoreno, tj. uzrokovano, NEŠTO. Odnosno, zato što, ako nešto hoće da postoji, jedina mogućnost je da postoji samo po sebi, tj. da samo bude uzrokom svog postojanja. Da bi u tome uspjelo, uslov je da raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i bude živo i svjesno. I naravno, da postoji od uvijek i zauvijek, jer nije moglo nastati iz NIŠTA, već da vječito, uvijek iznova nastaje iz samoga sebe, tj. iz NEŠTO i tako se samoodržava.

Naravno, ovo još uvijek nije i potpuno objašnjenje da su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji univerzalni zakon svakog postojanja. Ovo se objašnjava i shvata tek po načunu dovođenja ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji u kauzalni odnos, da se shvati cijeli psihofizički proces, koji ONAJ KOJI ŽELI DA POSTOJI - a to je ono što zovemo imenom «svijest»- mora vječito da vrši da bi mogao da postoji. Odnosno, da se shvati da fizičkih procesa, a samim tim i energije/materije ne bi moglo da bude bez psihičkih procesa koji svjesno djeluju iznutra ONOGA KOJI POSTOJI, tj iznutra svijesti. I da isto tako ni psihičkih procesa, a samim tim, ni svjesnosti, ne bi moglo da bude bez fizičkih procesa, tj. bez energije/materije kao napregnute i pokrenute svijesti.

Ovaj Univerzalni Zakon postojanja možemo otkriti, objasniti i razumjeti jedino svako u SEBI SAMOME kao ljudskom biću, jer jedino u sebi možemo opažati, analizirati i objašnjavati kuzalu vezu i odnos između fizičkih i psihičkih radnji i procesa koje u našim ljudskim tijelima vrši svjesna energija/materija od koje je ljudsko tijelo građeno. Da bi kasnije taj Zakon primijenili i na čitav svemir, imajući na umu da između svjesne energije/materije od koje je naše tijelo građeno i one koja gradi ostak svemira koja je izvan ljudskog tijela, nikakve razlike nema.

Prilikom objašnjavanja i razumijevanja ovog Zakona najbitnije je shvatiti da fizičke i psihičke radnje ne mogu postojati same po sebi i vršiti same sebe, već uvijek mora postojati ONAJ ko raspolaže sposobnostima da ove radnje vrši. To je uvijek i samo živa i svjesna tvar (ma šta ona bila) od koje je svemir građen, osim koje ničega drugog nema za šta bi se, putem iskustva, znanstvenog ili neznanstvenog, moglo tvrditi da postoji. Ta tvar živa i svjesna putem samoorganizovanja svojih čestica, a sve uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih spoosbnosti i radnji, gradi sve materijalne forme u svemiru: i atome i nebeska tijela i ćelije, biljke, životinje i ljude.

Razumijevanje ovog zakona nije komplikovano jer svaki njegov stav možemo provjeriti u sebi.

Krenimo od riječi i pojma «MISAO». Svi znamo da je misao jedna od sedam mogućih fizičkih i psihičkih radnji.. A zatim se upitajmo šta mora prethoditi svakoj misli kao uslov i uzrok da bi ona u nama kao psihička radnja mogla da se pojavi?

Odgovor na ovo pitanje glasi: Da bi u našem tijelu, tj umu, mogla da se pojavi miso, nužno je da u našem umu postoji ISKUSTVO, tj. znanje o nečemu. Jer, ne može se misliti ono što se ne zna. Dakle, da bi ONAJ koji postoji mogao nešto da misli, on prvo mora nešto znati. To je slično kao što iz našeg kompjutera ne možemo pozvati ni na ekran dobiti programe i informacije koje prethodno u njega nismo stavili.

Slijedeće pitanje glasi: Kojom od sedam sposobnosti mora da raspolaže ONAJ koji postoji da bi pomoću nje stekao neko iskustvo, tj. znaje?

Odgovor glasi: Mora da raspolaže sposobnošću OPAŽANJA, jer bez opažanja nema nikakvog iskustva, i ni znanja.

Slijedeće pitanje glasi: kojom još sposobnošću, osim opažanja, mora da raspolaže ONAJ koji postoji da bi mogao da stekne iskustvo, tj. znanje?

Odgovor glasi: Mora da raspolaže još i sposbnošću OSJEĆANJA, tj. DOŽIVLJAVANJA onoga što opaža, u smislu DOBRA ili ZLA.

Slijedeće pitanje glasi: Kojom još sposobnošću ONAJ koji postoji mora da raspolaže da bi mogao da stekne iskustvo, tj. znanje?

Odgovor glasi: Mora da raspolaže sposobnošću PAMĆENJA, jer ne može se ni znati ni misliti ono što se ne zapamti, tj. ono što se ne opazi i ne osjeti.

Slijedeće pitanje glasi: Kojom još sposobnostima mora da raspolaže ONAJ koji postoji da bi mogao da stekne iskustvo, tj. znaje?

Odgovor glasi: Mora da raspolaže fizičkim sposobnostima NAPREZANJA I KRETANJA da bi pomoću ovih sposobnosti dobio svojstvo sile i mase i tako postao OBJEKTOM svog iskustva, tj. objektom svog opažanja, osjećanja, pamćenja, a kasnije i mišljenja i razumijevanja, jer osim njega ništa drugo ne postoji koje bi moglo da se opazi, osjeti, zapamti i kasnije misli i razumije..

Slijedeće pitanje glasi: Šta kao najprvo mora da učini ONAJ koji postoji da bi mogao da se napregne i pokrene i postane objektom svoje spoznaje?

Odgovor glasi: Prvo mora da OSJETI POTREBU tj. ŽELJU, odnosno VOLJU da se napregne i pokrene.

Slijedeće pitanje glasi? Šta Onaj koji postoji, prije nego osjeti potrebu i želju da se napregne i pokrene, mora da uradi?

Odgovor glasi: Prvo mora da POMISLI na naprezanje i kretanje, jer to ne može poželjeti ako o tome ništa ne zna, tj. ako nije svjestan toga što želi. A opet, dalje, kako može znati bilo šta o tome, ako to nije ranije zapamtio. A opet, nije mogao zapamtiti ako to već nije opazio i doživio kao zadovoljstvo. Niti je mogao opaziti i doživjeti kao zadovoljstvo ako tog naprezanja i kretanja već ranije nije bilo. A nije moglo biti ako se on sam već ranije nije napregnuo i pokrenuo (jer on je jedini i prvi koji postoji) i to svoje naprezanje i kretanje opazio, osjetio kao zadovoljstvo i zapamtio, pa sada ponovo momislio na to i poželio ponovo da se napregne i pokrene i ponovo osjeti ono isto zadovoljstvo u naprezanju i kretanju koje je već ranije osjetio. Itd, itd, beskonačno u krug – uvijek iznova iskustvo i želja kao psihički procesi, uzrokuju .fizičke procese i obratno.

(Nastavak u slijedećem postu)

Slažem se s tobom da svijest ima tih sedam sposobnosti, inače ne bi ni bila svijest.

Čak se slažem da je U OSNOVI našega postojanja SAMA svijest.

Ali ta svijest NIJE oduvijek, već ima početak svojega postojanja isto kao i naše prostor-vrijeme. Dakle, prostor-vrijeme i svijest su ISTO stari. Ali sve to nastaje iz VJEČNOGA uzroka koji JEDINO može postojati oduvijek.

Taj vječni uzrok nije i NE MOŽE biti svijest, jer bi to značilo da POSTOJE vječna bića, a valjda ne trebam posebno objašnjavati zašto je to nemoguće.


I naravno da iz NIŠTA može nastati NEŠTO, samo moraju biti zadovoljeni neki uvjeti što se dimenzija prostora i vremena tiče, i onda dalje sve ide kao po traci, matematički precizno i vremenski TOČNO, tako da svako prostor-vrijeme MOŽE samo JEDNOM nastati u vječnosti. To se i dogodilo sa našim prostor-vremenom, u kojemu se svi nalazimo i kojemu DUGUJEMO život.

[civilizacija I]

dominik01 kaže:

??? Iznenađen sam forumski kolega! Misli su nam se uvijek podudarale? Mislim da mjesec samo reflektira sunčevu svjetlost? Sunce, a ne tanki mjesec svjetlost daje! Ili?

Poanta je u tome da kada bi svi mi ljudi ( kao i sva živa bića) okrenuli svoju stražnjicu prema Mjesecu (ili Suncu, svejedno), dakle kada ih nitko NE BI GLEDAO, da bi sve ostalo ISTO, kao što je i sada kada ih mnogi ljudi promatraju.

Nije to tako teško prihvatiti, jer je to logično ali i točno.

No, nekima će trebati malo duže vremena da to prihvate, a još će im duže trebati da prihvate da sve što postoji nastaje iz APSOLUTNOGA NIŠTA, a ne iz ništa koje je bilo nestabilno. Eto ukratko.

[ćumez]

civilizacija I kaže:

No, nekima će trebati malo duže vremena da to prihvate, a još će im duže trebati da prihvate da sve što postoji nastaje iz APSOLUTNOGA NIŠTA, a ne iz ništa koje je bilo nestabilno. Eto ukratko.

ali,ali, nismo li apsolvirali da 'apsolutno ništa' ne postoji? :zbunjen:

[dominik01]

civilizacija I kaže:

Poanta je u tome da kada bi svi mi ljudi ( kao i sva živa bića) okrenuli svoju stražnjicu prema Mjesecu (ili Suncu, svejedno), dakle kada ih nitko NE BI GLEDAO, da bi sve ostalo ISTO, kao što je i sada kada ih mnogi ljudi promatraju.

Nije to tako teško prihvatiti, jer je to logično ali i točno.

No, nekima će trebati malo duže vremena da to prihvate, a još će im duže trebati da prihvate da sve što postoji nastaje iz APSOLUTNOGA NIŠTA, a ne iz ništa koje je bilo nestabilno. Eto ukratko.

ali dragi kolega forumski, zar nebi bilo dovoljno poneka ćelava glava, a ne skrivati sve stražnjice svijeta ???

[civilizacija I]

ćumez kaže:

ali,ali, nismo li apsolvirali da 'apsolutno ništa' ne postoji? :zbunjen:

Zašto? Zato što mi ljudi tako mislimo? Naime, ako je NIŠTA nešto što postoji (u što sam siguran), tada ima u sebi neke ZNAČAJKE koje nitko drugi nema.

Recimo, posjeduje dimenzije i prostora i vremena, što nema nitko osim NIŠTA. Ili Boga, kako god to hoćeš zvati.

Naime, izgleda da smo mi ljudi KRIVO razumjeli poruke iz naših svetih knjiga (recimo Veda ili Biblije), i da je istina o našem postanku sasvim drugačija nego nam to sugeriraju i religije ali i znanost.

Evo, Isus recimo NIKADA nije ni jednom riječju spomenuo da je Bog neka VJEČNA osoba, a danas se u to vjeruje (čak u tri vječne osobe). Zašto? Ako to ne piše recimo u Bibliji? Na osnovu čega se došlo do tih KRIVIH tumačenja u koje danas nekoliko milijardi ljudi vjeruje?

Kaže se recimo da je Bog VJEČAN, da NEMA oblika, da posjeduje sve dimenzije i prostora i vremena, da je izvor svijesti, kao i uzrok nastanka materije. Da li je to opis neke VJEČNE osobe? Sigurno ne. A koga, bolje reći ŠTO onda to opisuje? Opisuje NIŠTA. Koje je VJEČNO i beskonačno, i u prostornom i vremenskom smislu. Koje obuhvaća SVE svjetove, uključujući i ovaj naš svijet zajedno sa svemirom, u kojemu živimo. Možda sve to malo čudno zvuči, međutim, baš ono što je NEKADA čudno zvučalo, pokazalo se kasnije kao istina. Tako će biti i sa tim, da smo svi mi nastali iz NIŠTA. Pozdrav

[civilizacija I]

dominik01 kaže:

ali dragi kolega forumski, zar nebi bilo dovoljno poneka ćelava glava, a ne skrivati sve stražnjice svijeta ???

Da sam ja na Mjesečevom mjestu, ja bi radije gledao stražnjice, i to ženske, i siguran sam da uopće poslije toga ne bih nestao. Dapače.

[dominik01]

civilizacija I kaže:

Da sam ja na Mjesečevom mjestu, ja bi radije gledao stražnjice, i to ženske, i siguran sam da uopće poslije toga ne bih nestao. Dapače.

Ja bih toj istoj volio biti malo bliže. Dapače, skroz naskroz blizu... Inače, bog je ono što si u predhodnom postu kolegi nabrojao i još sve što se nabrojati ima. Stoga nije jedan, takav bog je nemoguć,.... nego JEDNO!

[krena]

Alex S kaže:

Eto to je poanta vidim ja da ti ipak to kužiš.

Pozvao bih te na pivu ali ljudi oko tebe skaću s nebodera pa se malo bojim.

Nije zarazno

Ali ja sam u Zadru.

civilizacija I kaže:

Zašto? Zato što mi ljudi tako mislimo? Naime, ako je NIŠTA nešto što postoji (u što sam siguran), tada ima u sebi neke ZNAČAJKE koje nitko drugi nema.

Recimo, posjeduje dimenzije i prostora i vremena, što nema nitko osim NIŠTA. Ili Boga, kako god to hoćeš zvati.

Naime, izgleda da smo mi ljudi KRIVO razumjeli poruke iz naših svetih knjiga (recimo Veda ili Biblije), i da je istina o našem postanku sasvim drugačija nego nam to sugeriraju i religije ali i znanost.

Evo, Isus recimo NIKADA nije ni jednom riječju spomenuo da je Bog neka VJEČNA osoba, a danas se u to vjeruje (čak u tri vječne osobe). Zašto? Ako to ne piše recimo u Bibliji? Na osnovu čega se došlo do tih KRIVIH tumačenja u koje danas nekoliko milijardi ljudi vjeruje?

Kaže se recimo da je Bog VJEČAN, da NEMA oblika, da posjeduje sve dimenzije i prostora i vremena, da je izvor svijesti, kao i uzrok nastanka materije. Da li je to opis neke VJEČNE osobe? Sigurno ne. A koga, bolje reći ŠTO onda to opisuje? Opisuje NIŠTA. Koje je VJEČNO i beskonačno, i u prostornom i vremenskom smislu. Koje obuhvaća SVE svjetove, uključujući i ovaj naš svijet zajedno sa svemirom, u kojemu živimo. Možda sve to malo čudno zvuči, međutim, baš ono što je NEKADA čudno zvučalo, pokazalo se kasnije kao istina. Tako će biti i sa tim, da smo svi mi nastali iz NIŠTA. Pozdrav

Obično teologija kaže da Bog nije vremensko biće. Dakle , onda je trivijalno govoriti da je Bog biće koje je vječno. On teoretski egzistira bez vremena. Ali ako je to tako, onda bi trebao egzistira i bez prostora. Jer fizika ne poznaje vrijeme neovisno o prostoru.
A to skupa čini ono što smo apsorbivali.

Ljubo kaže:

Goku ssj


Slično objašnjenje postojanja materije života i svemira izrekao je indijski fizičar MAHARIŠI, više poznat kao jogi. Ovo njegovo mišljenje sam više puta do sada citirao na ovom forumu i zbog njegove vrijednosti neće biti na odmt i još jednom. Dakle, Mahariši kaše ovo:

”U osnovi svijeta stoji ujedinjeno polje svih prirodnih zakona. To je nešto nematerijalno, vanvremensko, nemanifestovano, neaktivno. To je veliko ništa koje je početak i uzrok svega. U njemu postoji sve, sve velikei male stvari, svi svjetovi, svi oblici, svi odnosi, ali samo kao princip, kao ideja, kao latentna mogućnost. To je čista svijest. I kad se dio te čiste svijesti, makar i najsitnija njena čestica, izdvoji i stupi u aktivno stanje, kad postane dinamična, pretvara se u konkretnu stvar, u materiju, u biće, u svemir. To ništa ima potpunu svijest o sebi jer je čista svijest. Ima ogromnu, beskonačnu moć samoorganizovanja, jer je kreativno, jer je ujedinjeno polje svih sposobnosti, svih mogućnosti. Njegova priroda je savršenstvo, sklad, harmonija, blaženstvo, i sve sto nastaje iz toga zadržava tu osobinu, ostaje blaženstvo».

Ali izgleda da je Lao Ce to rekao davno prije negoli je bila oformljena kvantna fizika :

Veliki Tao


Rođeno prije neba i zemlje
postoji nešto, nejasno, ali potpuno,
tiho, prazno
uvijek isto, u svim promijenama
viječno se mjenjajući, uvijek isto.
Može se promatrati kao majka svih stvari.
Ja ne znam njegovo ime
i zovem ga Tao.
U odsustvu bolje riječi zovem ga "veliki".
Veliki to znači beskonačan.
Beskonačan: to znači sveobuhvatan.
Sveobuhvatan: to znači vratiti se na početak.

Stoga:
Tao je velik.
Nebo je veliko.
Zemlja je velika.
Čovjek je velik.
U postojanju su četiri velike stvari,
a čovjek je jedna od njih.

Čovjek slijedi zemlju,
zemlja slijedi nebo,
nebo slijedi Tao,
Tao slijedi vlastitu prirodu.

Jedino što je problem ova rečenica ( Njegova priroda je savršenstvo, sklad, harmonija, blaženstvo, i sve sto nastaje iz toga zadržava tu osobinu, ostaje blaženstvo !) jer vidimo da priroda je daleko od toga. Barem po mjerilima čovjeka.)

A što se, pak, tiče pitanja da li je ta SVIJEST prvo raspolagala znanjem, tj. informacijom o svemiru pa po njoj od sebe same sagradila svemir, ili je prvo sagradila svemir pa tokom građenja (evolucije) svemira postupno i postepeno stekla znaje o svemiru, o tome iskustvo i logika kažu da POČETKA nikada nije bilo, niti će da bude kraja. Naime, imajući na umu da psihičkog ne može da bude bez fizičkog, niti fizičkog bez psihičkog, koji će naizmjenično da traju i uzajamno se naizmjenično uzrokuju, to je logično da POČETKA I KRAJA NEMA, niti može da bude. To je VJEČITI, UNIVERZALNI ZAKON po kojem SVIJEST svemira ne postoji po načinu vječitiog TRAJANJA, već po načinu VJEČITOG CIKLIČNOG PONAVLJANJA. Uz znanje da se tu uvijek iznova ponavlja SVEMIR kao fizička radnja i proces i INFORMACIJA kao psihička radnja i proces, a da se SVIJEST, koja raspolaže sa fizičkim i psihičkim sposobnostima da naizmjenično vrši fizičke i psihičke radnje, nikada ne ponavlja. Ona POSTOJI OD UVIJEK I ZA UVIJEK. Njene fizičke i psihičke radnje koje uvijek iznova ponavlja je način na koji se ona vječito SAMOODRŽAVA.

Po ovim riječima ispada da si ti predstavnik suvremene struje fizičara koji zastupaju ideju o vječnom multisvemiru. Oni nemaju početak i neamju kraja, I stvaraju se bez prestanka. I to nekom vrstom lančane reakcije.

[Hyper-man]

LIQ kaže:

Rad upravo i obavlja svijest.
Ne misliš valjda da se rad obavlja sam od sebe.
Obavljajući rad, tj. materijalizirajući trenutke koji prolaze, tj. pamteći,
od sebe same proizvodi (dakle radi) sve drugo, odnosno razvija samu sebe,
odnosno postaje svjesnija sve više i više.
(Ljubo ti je nabrojio koje sve sposobnosti ima svijest)
(a sam si rekao da potencijala, tj. potencijalne energije ima koliko hoće)
Ne znam više koliko puta moram objašnjavati jedno te isto.

Da, rad obavlja sam od sebe isto kao što stroj obavlja rad sve sam od sebe, isto kao što mozak obavlja rad kada smo mi u nesvijesti i spavamo isto kao što se obavljaju eksperimenti i funkcije u mozgu kojih nisi svjestan isto to vrijedi i za tvoju beskonačnu svijest, svijest kakvu vi predlažete ne postoji, svakodnevne i znanstvene činjenice te tu itekako pobijaju na veliko, ovo što predlažeš je suludo u najmanju ruku, ignorantski nastrojeno.
Po vašj logici onda ništa ne postoji ako nema svijesti, isključi sve svijesne funkcije beskonačne svijest i i beskonačni prostor će i dalje postojati, bez da ga je itko svjestan i bez da ga itko gleda.
Nemoj molim te ulaziti u solipsizam, jer to je ono što se dešava kada gledaš svijest kao nešto što mora biti, ali ne mor, jednostavan eksperiment je da se klepiš u glavu, po toj logici ti ne bi trebao postojati kao ni ti niti išta oko tebe-što je naravno još jedna glupost.
Svijest nije postojala dok nisu postojali uvjeti za to, ona je produkt svih procesa, plus svwe u svemiru nema svijest nego se događa samo od sebe, dokaz tome su zalutale zvijezde koje recimu se nalaze u velikim prazninama svemira, kada tih zvijezda nema, kada ostaju samo te praznine, po tvojoj ignorantskoj logici, ni ta praznina ne bi postojala zato jer ju nitko nije svjestan, što je naravno glupost, jer da nema te praznine, ne bi bilo niti nastanka zvijezde u toj praznini, no prije stvaranja zvijezde nije bilo ničega i nikoga tko bi bio svjestan te velike praznine, ali ona postoji.

To je ista glupost koja govori o tome da li Mjesec postoji dok ga nitko ne gleda-dok ga nije svjestan, da Mjesec itekako 100% nepobitno dokazano postoji, isto kao što postoji svijest koji me okružuje čak i kada ga nisam svjestan da nije tako, svaki put kada mi se aktivira svijest, svijest bi svojom voljom stvarala svoj vlastitu svijest koji ona zamišlja-što naravno nikada nije tako-truth hurts.

Svijest nije vječna ona tek počinje postojati tek kada se obave svi procesi i sav rad, energija nije svijest niti ima svijest, energija stvara procese koji stvaraju svijest, pogledaj malo što znanost govori, pa onda počni pisati, nemoj više pisati gluposti napamet.
Rad i energija ne mogu sami sebe promatrati dok obavljaju procese.

Odakle ti to da procesi koje spominješ nisu posljedica svijesti.
Ti nemaš pojma ima li netko drugi svijest dok ti taj to ne kaže, i dok ti
ne razumiješ to što kaže.
Dakle, kako znaš da energija, materija, i svi njezini oblici nemaju svijest.
Možeš reći: pitao sam ih ali mi nisu odgovorili.

Naravno kada te nisu razumjeli, a i da su te razumjeli pa ti i odgovorili,
ti njih nebi razumio.
Međutim ako ih pitaš njihovim "jezikom" onda će ti i "odgovoriti".
Kako ćeš upitati kamen jeli tvrd?
Nećeš ga pitati riječima nego "jezikom" koji on "razumije".
I na kraju ćeš dobiti odgovor koji ćeš razumjeti; "da ja sam tvrd".

Zato jer nijedan od tih procesa ne promatra jedan drugoga, zato jer niti jedan od procesa nije razvio svijest i zato jer oni nemaju razvijenu strukturu za promatranje i za razvijanje svijesti za bilo što i za bilo koga.

Energija i materija nisu živa, svjesna bića to su 100% nepobitne činjenice, ako to doista misliš onda si izgubio dodir sa stvarnošću prihavaćajući samo takve filozofije drevnih civilizacija o svijesti čije su se pretpostavke pokazale i dokazale potpuno pogrešnim; energija i materija koje dovode do stvaranja živih bića, ljudi kao ti uopće ne shvaćaju da neke strukture mogu biti svjesne dok druge ne mogu.
Mreža današnjih najmoćnijih super-računala obavljaju svakakav rad/radove iznimne komplesknosti, pa nemaju niti posjeduju nikakvu svijest.

Što se tiče kamena, recimo da si u nesvjesti, i zbog toga nećeš biti svjestan kamena niti njegovog postojanja, neka te netko klepi u glavu dok si u nesvjesti i ti to nećeš registrirati, ali to se događa bez ikakvog utjecaja i bez ikakve registracije bilo kakve svijesti.
Energija stvara rad, rad stvara procese koji stvaraju svijest-to su činjenice, i nisu sve kompleksne strukture kompatibilne za stvaranje svijesti, zapravo velika većina ih uopće nije kompatibilna za proces stvaranja svijesti.

I još jedna stvar, ne odbijam moguće postojanje univerzalne svijesti, ali ta svijest nije beskonačna u tome je kvaka, ako ti kažeš da je svijest beskonačna onda je prostor trans-beskonačan, jer i ta beskonačna svijest negdje mora postojati, svijest nije prostor, svijest zauzima prostor, jer inače ne bi nikako mogla postojati.
To su 100% nepobitne činjenice.

A ovo shvaćam kao pošalicu .

Samo što sam mislio ozbiljno, kada sam rekao/govorio/pisao da su to 100% nepobitne činjenice, bez obzira koliko mi dugo debatirali.

Goku ssj kaže:

Bitak nema veze sa nasim poimanjem postojanja i nepostojanja. To je egzistencija koja nema indentifikaciju u bilo cemu sto je umu dostupno ali nije ni ono nepostojanje o kome govoris. Misleci na nepostojanje pravis fuziju egzistencije..nigde tu nemas negaciju koju ces sad okarakterisati kao nesto postojece.

Zapravo, pogriješio sam, prvo treba nešto postojati da bi nešto moglo biti, ono što ne postoji spada u kategoriju ne biti ne postoji nastupa prvo prije ne biti, jer teka kada ne postojiš onda tek ne možeš biti, prvo treba nešto ne postojati tek onda možeš ne biti; a nikako ne suprotno; tu se ne radi o nikakvoj negaciji nego postojanju i nepostojanjuo tome da li je nešto biti ili ne biti.
Bitak ovisi prvo o postojanju, bitako ovisi o tome da li postojiš, isto kao što nebitak ovisi o tome da li ne postojiš, prvo moraš ne postojati da bi spadao u kategoriju ne biti.

[Hyper-man]

krena kaže:

Energija koju ima materija i energija se inače u svemiru PONIŠTAVA sa energijom gravitacije. http://www.tportal.hr/scitech/znanos...i-iz-cega.html


Drugi dio principa neodređenosti kaže da fizikalna tijela mogu zamijeniti energiju s vremenom i obratno. Primjerice, ni iz čega može nastati nešto s velikom energijom, no u tom će slučaju trajati vrlo kratko. S druge strane, nešto može trajati vrlo dugo, ali s malom energijom. Fizičari tvrde da je ukupna energija svemira gotovo jednaka nuli. Kako to? Zbog gravitacije! Gravitacija je jedina sila koja uvijek samo privlači, a to pak znači da je ona negativna energija koja se poništava s energijom širenja svemira. Ova činjenica da je ukupna energija svemira vrlo blizu nule omogućuje mu da opstane jako dugo.

No to još uvijek ne objašnjava kako je neki maleni proizvod kvantne mehanike postao toliko velik. Za to nam je potrebna tzv. inflacija koja je prema kozmolozima izazvala ekspanziju ranog svemira. Promatranja udaljenih galaksija i pozadinskog mikrovalnog zračenja (svojevrsne jeke velikog praska) potvrđuju da se inflacija uistinu dogodila, međutim, što ju je izazvalo još uvijek nije jasno.

Alex S kaže:

WTF ? Lijepo je to objašnjenje. Stravično. Kvragu, odakle to vama? Takve predpostavke. Naime koliko je država na svijetu? Pa onda foruma, sa takvom tematikom i takvim zaključcima? Ne razumujem ja to. ?? Tako neprikosnoveno apodiktično!

Krena i AlexS, problem u tome što govoriš je to što navodiš druge na pogrešne zaključke da iz ničega može nastati nešto-što zapravo nije slučaj, tu se zapravo radi o virtualnim česticama/antičesticama koje traju prekratko, zato se i nazivaju virtualnim-jer traju prekratko.
No problem je u tome kada se kaže da nastaju iz ničega, to nikako nije slučaj jer to nema nikakve veze sa ničim, tu se prije svega radi o tome da to ništa o kojem govoriš ima oscilacije, i da je nestabilno i da je aktivno, i da je kvantizirano; nešto što ima sva ta svojstva nije ništa-jer ništa znači ništa nema nikakve aktivnosti, nije uopće kvantizirano, niti ima bilo kakve nestabilnosti, nema niti prostora u kojem se sve to događa.
Ništa=nepoostojanje.
S obzirom da to ništa/ništavilo o kojem ti non-stop govoriš ima sva fizička navedena svojstva (oscilacije, nestabilnost, i non stop je aktivno, i to ništa je kvantizirano), to nije ništa nego nešto, ništa prije svega nije nestabilno i zato što se ne može kvantizirati, jer je ništa, ništa znači ništa i tu nema nikakve polemike, sama činjenica da to ništa koje nazivaš tako je nastabilno i KVANTIZIRANO, i zbog svoje nestabilnosti. kvantiziranosti i oscilacija stvara i poništava virtualne čestice/antičestice, 100% nepobitno dokazuje da se radi o nekakvom mediju/sadržaju, a ne ničemu, a taj medij/sadržaj postoji u praznom prostoru koji nema nikakve interakcije sa tim medijem/sadržajem koji ti nazivaš ništa/ništavila, koje je zapravo nešto, koje je zapravo medij koji je kvantiziran i koji je nestabilan.

Tako da ništa o kojem ti ovdje govoriš je zapravo nešto!
To su 100% nepobitne činjenice.

I još nešto, pravi prostor koji je 100% prazan, nije nikakav medij/sadržaj niti je nastabilan, niti može biti nestabilan, niti je kvantiziran, niti može biti kvantiziran upravo zato što je taj beskonačni prostor u kojem nastaju svi mediji/sadržaji (mediji/sadržaji=svemiri, svemirska prostor-vremena, sve što se može širiti, zakriviti, sve što se ponaša i funkcionira kao guma pod utjecajem sila, energija, materije, sve što je nastabilno, oscilira, sve što je kvantizirano-što i ne mora biti,) potpuno prazan, svi mediji/sadržaji nastaju u tom beskonačnom praznom prostoru, no nijedan od svih medija/sadržaja nema apsolutno nikakvu interakciju sa beskonačnim praznim prostorom upravo zbog 100% nepobitne činjenice da je taj beskonačan prazan prostor-prazan i nema sa čim vršiti interakciju, nit ima bilo kakvu silu, energiju i bilo što slično, plus energije sile, materija i sve ostalo nema nikakav utjecaj niti interakciju sa potpuno praznim beskonačnim prostorom.

Energija (rada) postoji u tom praznom, beskonačnom prostoru, ali se detektira kao 0 (zbog savršene ravnoteže između pozitivne i negativne energije, čim se ta ravnoteža naruši nastaju nestabilnosti koje stvaraju kvantne fluktuacije koje naposljetku kao produkt stvaraju svemir/svemire), no ta energija i ta nestabilnost (proizašla iz neravnoteže pozitivne i negativne energije koja stvara kvantne fluktuacije, a naposljetku i svemir/svemire) postoje u praznom beskonačnom prostoru, ali nemaju nikakav utjecaj/interakciju na taj prazan, beskonačan prostor u kojem postoje, jer taj beskonačan prazan prostor nije nikakav medij/sadržaj, nego je potpuno prazan.

Mediji/sadržaji nastaju u potpuno beskonačnom potpuno praznom prostoru, bez da imaju ikakvu interakciju sa potpuno praznim beskonačnim prostorom, nema

Što se tiče matematičkog izračuna da je sveukupna, mrežna energija svemira=0, to treba uzeti sa rezervom, jer da je tome doista tako sve bilo izjednačeno i ništa više ne bi niti nastajalo niti bi se uništavalo, svi procesi u svemiru bi se poništili nakon nekog vremena, i sve bi prestalo postojati.
Isto treba navesti da kada se kaže da energija koju ima materija i energija se inače u svemiru PONIŠTAVA sa energijom gravitacije je čista zabluda i velika greška u fizici, zato jer uza sve navedene činjenice koje samo napisao, treba uzeti u obzir da je i gravitacija jedan od mnogobrojnih oblika energije!

ćumez kaže:

ali,ali, nismo li apsolvirali da 'apsolutno ništa' ne postoji? :zbunjen:

Da apsolutno ništa ne postoji jer je to apsolutno nemoguće, zato jer ništa/ništavilo=nepostojanje, nepostojanje ne postoji; dovoljno je pogledati u rječnik ili pročitati riječ nepostojanje u kojem sve piše i sve je objašnjeno, osim civilizaciji1.

[Hyper-man]

civilizacija I kaže:

Slažem se s tobom da svijest ima tih sedam sposobnosti, inače ne bi ni bila svijest.

Čak se slažem da je U OSNOVI našega postojanja SAMA svijest.

Ali ta svijest NIJE oduvijek, već ima početak svojega postojanja isto kao i naše prostor-vrijeme. Dakle, prostor-vrijeme i svijest su ISTO stari. Ali sve to nastaje iz VJEČNOGA uzroka koji JEDINO može postojati oduvijek.

Taj vječni uzrok nije i NE MOŽE biti svijest, jer bi to značilo da POSTOJE vječna bića, a valjda ne trebam posebno objašnjavati zašto je to nemoguće.


I naravno da iz NIŠTA može nastati NEŠTO, samo moraju biti zadovoljeni neki uvjeti što se dimenzija prostora i vremena tiče, i onda dalje sve ide kao po traci, matematički precizno i vremenski TOČNO, tako da svako prostor-vrijeme MOŽE samo JEDNOM nastati u vječnosti. To se i dogodilo sa našim prostor-vremenom, u kojemu se svi nalazimo i kojemu DUGUJEMO život.

Ne, to je sve apsolutno pogrešno; iz ničeg/ništa ne može nastati ništa. zato se i naziva ništa, ništa/ničega/ništavilo=nepostojanje pogledaj više u rječniku, nepostojanje ne postoji, sami nazivi ništa i nepostojanje znači da nema ničega, znači da nema nikakvog postojanja, i zato ništa i nepostojanje ne postoje, jer nijedno ni drugo ne može nikako u bilo kakvom obliku postojati.

[Hyper-man]

krena kaže:

Nije zarazno

Ali ja sam u Zadru.




Obično teologija kaže da Bog nije vremensko biće. Dakle , onda je trivijalno govoriti da je Bog biće koje je vječno. On teoretski egzistira bez vremena. Ali ako je to tako, onda bi trebao egzistira i bez prostora. Jer fizika ne poznaje vrijeme neovisno o prostoru.
A to skupa čini ono što smo apsorbivali.

civilizacija I kaže:

Zašto? Zato što mi ljudi tako mislimo? Naime, ako je NIŠTA nešto što postoji (u što sam siguran), tada ima u sebi neke ZNAČAJKE koje nitko drugi nema.

Recimo, posjeduje dimenzije i prostora i vremena, što nema nitko osim NIŠTA. Ili Boga, kako god to hoćeš zvati.

Naime, izgleda da smo mi ljudi KRIVO razumjeli poruke iz naših svetih knjiga (recimo Veda ili Biblije), i da je istina o našem postanku sasvim drugačija nego nam to sugeriraju i religije ali i znanost.

Evo, Isus recimo NIKADA nije ni jednom riječju spomenuo da je Bog neka VJEČNA osoba, a danas se u to vjeruje (čak u tri vječne osobe). Zašto? Ako to ne piše recimo u Bibliji? Na osnovu čega se došlo do tih KRIVIH tumačenja u koje danas nekoliko milijardi ljudi vjeruje?

Kaže se recimo da je Bog VJEČAN, da NEMA oblika, da posjeduje sve dimenzije i prostora i vremena, da je izvor svijesti, kao i uzrok nastanka materije. Da li je to opis neke VJEČNE osobe? Sigurno ne. A koga, bolje reći ŠTO onda to opisuje? Opisuje NIŠTA. Koje je VJEČNO i beskonačno, i u prostornom i vremenskom smislu. Koje obuhvaća SVE svjetove, uključujući i ovaj naš svijet zajedno sa svemirom, u kojemu živimo. Možda sve to malo čudno zvuči, međutim, baš ono što je NEKADA čudno zvučalo, pokazalo se kasnije kao istina. Tako će biti i sa tim, da smo svi mi nastali iz NIŠTA. Pozdrav

Baš naprotiv, bog ne može postojati izvan prostora, jer onda niti može postojati, s obzirom da je Bog univerzalna svijest/duša, i on također ima veličinu, volumen, promjer, formu, oblik i treba prostor gdje može postojati, Bog (ako postoji) je još jedan medij/sadržaj u praznom beskonačnom prostoru, koji sve pokreće.
Isto Bog što god da napravi, protječe/teče vrijeme, tako da ni Bog nije izvan vremena, ono što čini njegovu svijest također teče kroz vrijeme iako to vrijeme nije linearno, no činjenica jest da Bog ima svemoć i upravlja vremenom i energijom na bezbroj načina; na način da sebi može osigurati vječnost/besmrtnost/neuništivost, no bez prostora, Bog ne bi imao gdje postojati!

No isto treba uzeti u obzir da je i Bog, jedan od mnogobrojnih oblika energije, koji može manipulirati sa energijom i vremenom tako da zauvijek/vječno traje/postoji, no kao što sam već gore 100% nepobitno dokazao, Bog ne može postojati bez prostora-bez obzira da li je Bog apstratno/metafizičko/konceptualno biće/entitet, ali s obzrirom da ima svijest i dušu, ima veličinu, volumen i promjer, FORMU i OBLIK (upravo zbog 100% nepobitne činjenice što Bog ima i svijest i dušu).

Bog ne može postojati u nepostojanju, Bog ne postoji u nepostojanju, jer sam Bog postoji, što 100% nepobitno dokazuje da Bog postoji samo u nečem što već postoji.

Ali izgleda da je Lao Ce to rekao davno prije negoli je bila oformljena kvantna fizika :



Jedino što je problem ova rečenica ( Njegova priroda je savršenstvo, sklad, harmonija, blaženstvo, i sve sto nastaje iz toga zadržava tu osobinu, ostaje blaženstvo !) jer vidimo da priroda je daleko od toga. Barem po mjerilima čovjeka.)



Po ovim riječima ispada da si ti predstavnik suvremene struje fizičara koji zastupaju ideju o vječnom multisvemiru. Oni nemaju početak i neamju kraja, I stvaraju se bez prestanka. I to nekom vrstom lančane reakcije.

Ako se multisvemiri stvaraju onda itekako imaju početak i kraj, i to sve obavljaju u beskonačnom praznom prostoru.
Nešto što je beskonačno/beskrajno/bezgranično/neograničeno i jest vječno, nešto što je konačno, stvara se i ima konačni kraj/granice.

[Hyper-man]

Goku ssj kaže:

Jel znas sta je misljenje?

Ako ti dodjes kod mene i sad neki moj prijatelj nas napusta, on odlazi u grad. Posle se vraca i mi ne znamo gde je bio. Moje misljenje je da je bio u biblioteci, tvoje misljenje je da je bio u bioskopu..znaci pretpostavljamo, ne znamo i zato iznosimo misljenje.

U filosofiji toga nema niti bi ja iznosio ovde nesto sto je pretpostavka i sto ne moze da se proveri. Da je to pretpostavka ja bih to i naglasio

Tako na primer ako te pitam da li postojis odgovor ne moze biti mislim da postojim, neposrednim uvidom u sopstvenu egzistenciju dobijas Apsolutnu istinitost preko neposredne cinjenice svesti.
Ili ako neko pita da li vreme mozes opaziti? Po tebi to se ne moze Apsolutno proveriti nego nagadjamo moze i ne mora. Jesi li cuo za Kantove sinteticke sudove apriori?
Dovoljno je da sam izvrsis eksperiment i vidis da li moze ili ne da se opazi. Sve sto opazas mora biti u prostoru ali trajanje se ne moze opaziti samim tim ni vreme. Dakle iz toga izvlacis Apsolutan zakljucak da se vreme ne opaza i to jeste definitivan sud jer nije moguce opaziti ni danas ni sutra ni nikada jer samo trajanje je izvan mogucnosti saznanja ali dostupno intuiciji.

Mi mozemo saznati gde je bio moj prijatelj ali ni ne moramo saznati, poenta je da se to moze saznati...tu postoji mogucnost saznanja a da li ce neka individua to saznati ili ne potpuno je irelevantno, medjutim kod trajanja ti neposrednim uvidom zakljucujes da Apsolutno nije moguce saznanje vremena a to onda ne mozes nazvati necijim misljenjem vec jedino apodiktickom cinjenicom.

Isto tako nije moje misljenje da je prostor apriori forma saznavanja, nisam ja to birao jer mi se svidja nego su filosofski geniji do toga dosli i ukazali na ovo sto pisem. To se ili uvidja ili ne razume..treceg nema. Postoji razlog istinitosti zasto ja ovo pisem samo je stvar u tome da li neko to moze da isprati.
Ne trazim ja da mi verujes niti se pozivam na neki autoritet.

U prostoru se nista ne krece niti je nesto tako moguce.

Ako pustis strelu ti ces reci kako vidis da se ona krece kroz prostor ali ne primecujes neverovatnu iluziju. Ako se strela krece u kom mestu se krece? U onom u kome jeste ili u onom u kome nije?

Kretanje se odvija u vremenu a ne u prostoru. Upravo iz tog razloga sto vreme ne mozes objasniti ti ga nesvesno prevodis u prostorni simbol i otud iluzija da se tela krecu kroz prostor. Vratimo se onom slucaju gde cu ja da ustanem sa stolice i odem do vrata. Moje telo se ne moze kretati kroz prostor ali ja ipak ustajem sa stolice i stizem do tih vrata. Kako je to moguce? Upravo zato sto VREME NIJE LINIJA. Zivot, kretanje volja je ono sto je u osnovi toga a ne prelazenje iz jedne tacke u drugu. Tako nesto sustinski nije moguce. Pitao sam jednog forumasa a pitacu i tebe.
Primetio si kad se "kreces" da na kom god mestu bio ti si ona tacka iz koje prostor proizilazi u svim pravcima. Pa sta se to onda kretalo? Uzmimo metaforicki da svest ima ulogu staticnosti (ponavljam metaforicki).
Nikad neces doziveti nesto sto bi nazvao "imao sam iskustvo pomeranja svesti" ali pred tobom se tokom celog zivota sve neprestano krece...ako uvidjas ovo onda je ocigledno da je kretanje u umu da tako kazemo a ne taj isti um nesto sto bi se kretalo kroz prostor. Jel ti sad malo jasnije o kakvoj se iluziji ljudskog razuma radi kada je neko ubedjen da je prostor praznina ispunjena stvarima? Kada ti posmatras ispred sebe neku sliku ti zakljucujes da tu ima prostora jer posmatras odnose medju objektima i prostor kao takav kao praznina postoji takav jer iluzija ma kakva bila moramo je nazvati postojecom ali to znaci..obrati paznju...da postoji kao takva za tebe ali ne i za sebe. Ako uklonis sebe nigde neces naci onu tacku koja bi opet bila centar. Moras sebe opet vratiti kao subjekta da bi ono sto zoves "prostor" egzistiralo kao takvo..sto znaci da sve sto je pojava zavisi od tvog bica...pojava je zavisna od posmatraca. Posmatrac je onaj koji je tu glavni a ne prostor. Prostor je uslovljen svescu. Takodje i predmeti kada nisu opazeni nepostoje KAO TAKVI..postoje kao stvar po sebi. Flasa koju niko ne gleda ne moze imati izgled. To nesto sto se tebi prikazuje kao flasa je nepoznato x. To nepoznato x ima sposobnost da se pojavi kao slika flase tek sa tobom kao SUBJEKTOM...tek onda imamo korelaciju subjekta i objekta. Nakon sto skrenes pogled ne ostaje nikakva flasa vec metafizicka stvar po sebi a o njoj ne mozemo znati nista.

Sto se tice vremena nema predjenog puta u onom mom primeru. Stvar je u tome da se nisi ni pomerio sa mesta.

Obrati paznju

Put nije isto sto i kretanje. Kretanje nije u prostoru a putanja jeste.

Ono sto ti stvara problem jeste to sto vreme zamisljas kao liniju. Tu moras vreme potpuno odvojiti od prostora. Vreme je intuicija, ne fizicka velicina. Ono sto smatras vremenom nije trajanje vec prostorni simbol trajanja.
Nema predjenog puta. Ovo nas ukopava u mestu. Jedino sadasnjost postoji a u njoj telo miruje. U proslosti telo ne postoji , u budunosti takodje nema nikakvog tela....a u sadasnjosti ima samo telo koje miruje .

Nisi presao nikakav put, vec imas posla sa slikom jedne linije u svojoj svesti, gde zamisljas sadasnji trenutak stavljen pored trenutka koji zoves "proslost" ( a koji ne postoji nigde osim u tvom secanju) i da onda tu zamisljenu liniju a koja koja je sva u sadasnjosti, u prostoru, i kao takva nema veze sa trajanjem ... zoves "predjeni put".

Nesto se desilo..tacno. Ali to sto se desilo nije prelazak tela iz jedne tacke u drugu. Ma koliko redjao tacke jedne do druge i trenutke jedne do drugih, tako neces dobiti kretanje. Kretanje je nesto izvan prostora i nezavisno od njega. Prostor i kretanje nisu kompatibilne velicine. Sukcesija nije isto sto i jukstapozicija. Moras da razumes da trajanje nije skup nepomicnosti.

U svakom trenutku vremena u SADASNJOSTI imamo samo jednu jedinu crnu tacku. Ona je u sadasnjosti nepokretna..miruje.
U sledecem trenutku vremena ona NESTAJE ,ne postoji, ona postaje proslost a sledeca crna tacka postaje sadasnjost . Kada je nastupila sledeca crna tacka, prethodne vise nema u prostoru niti prostor o njoj cuva bilo kakav trag. Znaci prethodna tacka egzistira samo u nasem secanju.



Kako sada dobijamo iluziju kretanja? Tako sto sada imamo ,samo jednu crnu tacku u sadasnjosti i jednu crnu tacku SECANJE (obrati paznju -secanje) I sada inteligencija ,ne bi li dobila kretanje, vrsi SINTEZU jedne crne tacke u sadasnjosti, i jedne crne tacke secanja (koja vise ne postoji u stvarnosti ) uzetoj iz proslosti iz memorije.

Ali kako vrsimo tu sintezu? Da li tako sto te dve tacke (jednu virtuelnu a jednu aktuelnu) redjamo jednu do druge? Upravo tako, ali onda nemamo posla sa kretanjem vec sa prostorom, sa slikama crnih tacaka poredjanih jedna do druge u nasoj svesti, a to nije kretanje. Kretanje nije zbir nepomicnosti. Time nismo mislili kretanje.

Ne prelazis ti putanju iz tacke a u tacku b. Samo u prostoru je moguce deljenje...samo jednu liniju mozes deliti na delove ali ne i vreme. Ono je nedeljivo, vreme je neprekidni kontinuitet trajanja. Za vreme ne vazi ono po pola pa jos pola pa opet pola zato ti i dolazis konacno do vrata jer je usnovi kretanja vreme a ne prostor NITI OPROSTORENO VREME. Tek kad stignes do vrata u analizi ti pravis liniju...sve vreme misleci na vreme ti zapravo mislis na prostor.

Znaci treba da uvidis da kretanje nije skup nepomicnosti. Mozes ti uzeti tacku koja simbolise prostor i onda da dodas jos tacaka kako bi predstavio vreme ali tako imas posla samo sa poredjanim tackama jedna do druge koji je zapravo i dalje opazaj. To je iluzija..ono sto smatras vremenom zapravo je prostor dok je trajanje duhovna kategorija nedostupna tvom intelektu.

Eto probao sam na razne nacine pa ako te ne zanima batali. Nije dovoljno da ja ovo pisem nego to moras i sam neposredno da uvidis. Pozdrav.

Da nema prostora, energije i vremena ne bi bilo niti tebe niti mene nii bilo koga drugoga, ne bi bilo niti bilo čega drugo, jer ništa ne bi niti postojalo, ni ti ni ja, ni bilo tko drugi, niti svemir/svemiri, niti bilo što drugo, ne bi bilo niti prostora, niti energije niti vremena.
Ako nema vremena onda nitko ne bi nastao, niti bilo što drugo ne bi nastalo/nastali, niti bi starili, niti bi umirali.