Šta napraviti?

[ady-]

Reci cu ti kratko i jasno - bjezi i ne vracaj se.
Stres je najveca ubojica u tim situacijama ; prosla sam to i trpila i zaradila par zdravstvenih problema koje cu imat dozivotno .
Vjeruj mi to ti netreba. Nadi nekoga tko te cijeni i voli a ovaj tvoj uz sve to sto nije pravi te jos gazi i ponizava.

[Verdadera]

Carpe Diem!!! kaže:

I zasto analiziras njegovo ponasanje? Razlozi zasto on radi kako radi nisu nesto sto tebe treba da zanima.

Bitan ti je krajnji ishod. Nisi mu licni psiholog.

Carpe Diem!!! kaže:

Uloga psihoanaliticara samo uzima vrijeme i energiju osobi koja to radi jer nece time promijeniti situaciju. Drugi ljudi ne rade stvari zbog nas nego zbog sebe i zasto bih ja bila luda i trosila se na prodiranje u tudji mozak i sistem vrijednosti kako bih, zaboga, shvatila zasto me neko izigrao? Izigrao si i cao. Tu ti je kraj.

Drugo kada situacija nije cista i nije najjasnije koliki je tu ciji udio, ali svaki put to raditi, no way.

Carpe Diem!!! kaže:

Ovdje na forumu najcesce pricamo o ociglednim postupcima nekog od njih koji su tako ocigledno niski i jadni da nisu vrijedni diskusije. I tu postoji siva zona ali mnogo vise sivila naginje na jednu stranu. Sta ja imam analizirati postupak druge strane ocigledno usmjeren ka tome da me povrijedi i pritom ta strana ne konta sta je uradila istinski? Nema tu analize. Krizanje i idemo dalje.

Ako su neki sitniji nesporazumi, pogresno shvatanje i nepostojanje nekog konkretnog "teskog" postupka tim se onda i mogu pozabaviti.

Oprosti na ovom quotanju tvojih postova, možda si udarila ravno na moj ego.
Evo kako to vidim:
Zašto ulaziti u glavu osobe koja nas je povrijedila? Zato da uočiš obrasce, što više primjera "prođeš", više obrazaca dobivaš a što više obrazaca dobivaš...više moći dobivaš. Ne nad drugima nego nad sobom.
Obrasci ponašanja su zapravo više manje slični za svakoga od nas. Ne da se moraš kontrolirati ispred nekoga. Već da osjetiš da ni nemaš potrebu da se nešto kontroliraš. Jer u najsitnijem začetku "opasnog" ponašanja točno znaš što ćeš napraviti i to nečije opasno ponašanje prestaje na tebe utjecati. Često nismo ni svjesni znakova koje odašiljemo. Recimo, tijelom i gestikulacijom, očima. Drugoj strani nesvjesno damo oružje protiv nas jer na provokaciju, iako donekle istrenirani, i dalje trzamo. Dovoljan je trzaj za drugu stranu da nastavi. A onda ide još jedan trzaj, pa još jedan. Pokušavaš postaviti granice ali jednostavno ne ide, druga strana odbija shvatiti. Osobno, ja sam tad shvatila da im ne mogu objasniti i da su kompromisne granice koje mislim da sam postavila zapravo upravo to-kompromis. A kod nečijih granica nema kompromisa nego isključivo poštovanja. Jedini način za NE-trznuti je to zaista i osjećati. Drugog se možda može i zavarati ali samog sebe nikako ne.
Ili to ili s vremenom odjednom bude mnogo više rezova nego što smo željeli.

Što ne znači da se rezovi ne smiju raditi, nikako, u slučaju autorice rez je isključivo što bih joj preporučila u bilo kojoj varijanti s koliko god razumijevanja. Razumijevanje nije tu da bismo bili topli i dragi i uvijek na pomoći nego da usvojimo poštovanje kao sastavni dio nas i to je ono što autorica ne smije zaboraviti uz bilo kakvu njegovu lijepu riječ. Nije njegovo poštovanje dobila ali nikad nije kasno da sebe počne poštivati.
Ulazak (što je moguće objektivniji) u tuđe umove obogaćuje na način da toliko pojmljivo i pažljivo naučiš birati društvo, partnera, već i prije same emocionalne uključenosti ti shvatiš da osoba pokazuje baš to i to. Naučiš prepoznavati-čitati. A sasvim slučajno, naučiš i mnogo više o samom sebi.

Osobno sam mišljenja da svatko zaslužuje pravo da prigovori (na lijep način) ako te nečije ponašanje oštećuje. Odmah se postavljaju granice, nema naivnog čekanja da druga strana automatski poštuje i sama shvati. Jer bi tako trebalo biti.

[Carpe Diem!!!]

Dakle, sta mi konkretno "zamjeras" i gdje sam ti udarila na ego?

Oprosti, ja funkcionisem jako koncizno. Barem ovdje.

[Verdadera]

Zamjeram? Baš ništa. Gdje si udarila na moj ego? Tvrdnjom da je ulazak u drugog koji te povrijedio bespotreban. Jesam li dovoljno koncizna?

[Carpe Diem!!!]

Jesi. Hvala I nemoj se kostrijesiti na mene, zaboravila sam u prethodnom postu staviti

Po mom iskustvu nepostreban. Godine zivota sam potrosila na analize ljudi koje volim ili sam voljela i to jednostavno nije pomoglo da razumijem. Niti pomoglo mom iskustvu. Pomoglo je samo posmatranje. Bez rasclanjivanja.

Ja jedno iskustvo mogu primjeniti na konkretnu osobu, mogu i na sve buduce ali ako imam sklonost ka analizi u svakom buducem slucaju ce se ona ispoljiti. I umarati. I zapetljavati.

[Verdadera]

Oprosti, nisam željela udarati na tvoj životni pristup. Ego je umiren, iako ga nisi napadala. Razumjele smo se.
Analiza nije uvijek dobra. Ja sam morala ući u analizu jer se radilo o osobi u koju sam najviše imala povjerenja, nisam mogla tu osobu odrezati iz života usprkos neprestanom povređivanju. I tek sad sam uspjela doći do istine. Istina boli.
Ali i dalje ne znam kako odrezati.

[Carpe Diem!!!]

Ako ne znas sada vrijeme ce ti sigurno pomoci u tome da nadjes nacin. I da, analiziranje te samo vraca u tu situaciju. Nimalo ne pomaze zaboravu. Opet, iz iskustva kazem.

[The Ambadassor]

Autorice, oprosti, ali kako možeš bit tako naivna šupendara?

Ne voli te, neće se promijenit, nisi mu jedina nit ćeš ikad bit.
Ako te to zadovoljava (a očito te ne zadovoljava), onda trpi, znaš i bez foruma što ti je činit.
Ako ti ne odgovara, odjebi ga. Niste vezani pupčanom vrpcom, ni osjećajima, samo navikom.

Nije tu sporno ni što te vara (monogamija je ionako umjetna izmišljena pizdarija), ali to što te laže i ne poštuje je apsolutna katastrofa. I ti to, iz bog zna kojeg razloga, trpiš.
Imaj malo dostojanstva, i ostavi šupka. Pusti ga nek si nađe fakfrendicu, ovako će mislit da je njegovo ponašanje ok, kad ga ostaviš će takav bit prema slijedećoj, neće nikad vidit u sebi problem.