Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje

Zdravlje Najvažnija stvar na svijetu
Podforumi: Žensko zdravlje, Stomatologija i oralna higijena

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 30.09.2011., 09:53   #1
Moždani udar - što, gdje i kako poslije?

Otvaram topic potaknuta slučajem u svojoj bliskoj okolini.
Dakle, žena od 60 godina doživljava teški moždani udar. To joj je drugi, prvi je bio vrlo slab. Smještena je na intenzivnu neurologiju i u bolnici ostaje 10 dana. Ne govori, hrane je sondom, jedna strana tijela joj je oduzeta, drugom rukom može mahnuti (nisam sigurna može li je i podići), pogled vrlo sporo mijenja smjer. Nadležna liječnica je vrlo škrta na riječima s tonom koji zvuči kao "što hoćete, ona samo što ne umre". I onda odjednom pitanje "Hoćete je uzeti doma?" Jasno, sinovi (prepuni i ostalih problema, uglavnom jako zamršena situacija) zgranuti jer nemaju pojma kako joj doma osigurati 24 satnu njegu (financijska situacija dosta loša već godinama), kako uopće s njom postupati počevši od hranjenja. Pitaju liječnicu za mogućnost odlaska u toplice, na što liječnica odgovara "što će njoj toplice kad je nepokretna.". Za pola sata se ipak predomislila i kaže ok, može toplice. Šalju ju na 3 tjedna u Varaždinske toplice (ni bliže ni dalje). Danas je prevoze. Poslije toplica sugeriraju Novi Marof gdje također može biti samo ograničeno vrijeme i kao da ne vide nikakvu mogućnost barem malog poboljšanja stanja ili kao da predviđaju da će u međuvremenu umrijeti pa će problem biti riješen.

Jesu li i Vama poznate takve situacije i kakav im može biti ishod? Može li se upornim vježbanjem uz pomoć fizijatra popraviti takvo stanje? Što se može očekivati u Varaždinskim toplicama?
Je li moguće da je to situacija u kojoj se samo čeka da čovjek umre???!!!

Molim vas, javite se ako imate ikakvih saznanja na tu temu.
anita is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.09.2011., 11:27   #2
Ne znam što bih ti rekla jer imam sličan slučaj u obitelji, nije moždani ali je vrlo slično ovome što si opisala. I također znam, jer je i nama sugerirano, da se takav pacijent šalje u Novi Marof, jer u HR je palijativna skrb iznimno loše organizirana. Jedina mogućnost je dom - e sad, za državni se čeka, ali s obzirom na stanje, možda se može nešto iskombinirati (ili preko veze - stvarno ne znam), privatnih ima dobrih ali je to mjesečni trošak od cca 6000kn.
femmelatin is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.09.2011., 21:26   #3
Quote:
anita kaže: Pogledaj post
Otvaram topic potaknuta slučajem u svojoj bliskoj okolini.
Dakle, žena od 60 godina doživljava teški moždani udar. To joj je drugi, prvi je bio vrlo slab. Smještena je na intenzivnu neurologiju i u bolnici ostaje 10 dana. Ne govori, hrane je sondom, jedna strana tijela joj je oduzeta, drugom rukom može mahnuti (nisam sigurna može li je i podići), pogled vrlo sporo mijenja smjer. Nadležna liječnica je vrlo škrta na riječima s tonom koji zvuči kao "što hoćete, ona samo što ne umre". I onda odjednom pitanje "Hoćete je uzeti doma?" Jasno, sinovi (prepuni i ostalih problema, uglavnom jako zamršena situacija) zgranuti jer nemaju pojma kako joj doma osigurati 24 satnu njegu (financijska situacija dosta loša već godinama), kako uopće s njom postupati počevši od hranjenja. Pitaju liječnicu za mogućnost odlaska u toplice, na što liječnica odgovara "što će njoj toplice kad je nepokretna.". Za pola sata se ipak predomislila i kaže ok, može toplice. Šalju ju na 3 tjedna u Varaždinske toplice (ni bliže ni dalje). Danas je prevoze. Poslije toplica sugeriraju Novi Marof gdje također može biti samo ograničeno vrijeme i kao da ne vide nikakvu mogućnost barem malog poboljšanja stanja ili kao da predviđaju da će u međuvremenu umrijeti pa će problem biti riješen.

Jesu li i Vama poznate takve situacije i kakav im može biti ishod? Može li se upornim vježbanjem uz pomoć fizijatra popraviti takvo stanje? Što se može očekivati u Varaždinskim toplicama?
Je li moguće da je to situacija u kojoj se samo čeka da čovjek umre???!!!

Molim vas, javite se ako imate ikakvih saznanja na tu temu.
[B]Može li se upornim vježbanjem uz pomoć fizijatra popraviti takvo stanje?
Teško.
Je li moguće da je to situacija u kojoj se samo čeka da čovjek umre???!!!Obzirom da neznam dijagnozu,niti eventualne popratne bolesti npr.DM,FA. Nemogu komentirati.
hrvoje dr. is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2011., 00:32   #4
Što je DM, FA?
anita is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2011., 00:52   #5
Quote:
hrvoje dr. kaže: Pogledaj post
[B]Može li se upornim vježbanjem uz pomoć fizijatra popraviti takvo stanje?
Teško.
Je li moguće da je to situacija u kojoj se samo čeka da čovjek umre???!!!Obzirom da neznam dijagnozu,niti eventualne popratne bolesti npr.DM,FA. Nemogu komentirati.
"Teško!"

Ovu je riječ čula i moja prijateljica od liječnika nakon moždanog udara svoje majke. No, tvrdoglava kakva je i ne želeći samo tako odustati od majke zbog ovakvog odgovora, učinila je sve moguće da joj produlji život i podigne kvalitetu života. Pokrenula je sve svoje veze i resurse da majka dobije najbolju moguću i najprimjereniju njegu. Majka joj je tada imala oko 75 godina. Za HZZO samo financijski teret koji je još uz to ionako 'odradio' svoj statistički životni vijek.

Epilog - majka je poživjela još 6 godina, prohodala (ne baš poputno sigurno) i čak je svom fizioterapeutu isplela šal, malo šlampavo, ali je šal bio ispleten.


Majka druge prijateljice je također doživjela moždani udar u visokim godinama i bila upućena u Novi Marof. Njezine kćeri se nisu s tim pomirile, nego su iskoristile sve mogućnosti zdravstvenog sustava + dodatni angažman njegovatelja i fizioterapeuta i majka je živjela još tri godine nakon moždanog udara. Nije se mogla samostalno kretati, ali je mogla komunicirati s okolinom i samostalno jesti. Tri naporne, ali i sretne godine za cijelu obitelj, koja nije vidjela pacijenta nego svoju majku za koju su bili spremni učiniti sve, čak i kada je odgovor bio "Teško".
__________________

Zadnje uređivanje fermina-daza : 01.10.2011. at 00:59.
fermina-daza is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2011., 00:57   #6
E sad ovako - padaju mi na pamet 2 slučaja: U jednom je pacijentica srećom imala u obitelji defektologinju, koja ju je strpljivo i polako učila ponovo govoriti - i uspjela u tome. U drugom slučaju, pacijentu se govor nikad nije vratiom ali živi u obitelji i nekako se sporazumijevaju. Svaki je slučaj za sebe i dosta tog ovisi o općem stanju, težini udara i tome što je koliko zahvaćeno. Nažalost, veliki dio pada na leđa obitelji, kao što sam već spomenula. Neki se ljudi nikad ne oporave, neki donekle.

Ja osobno ne bih odustala. <čovjek je živ dok je živ.
femmelatin is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2011., 14:39   #7
Quote:
anita kaže: Pogledaj post
Što je DM, FA?
Dijabetes,fibrilacija atrija. Uz i povišene masnoće i tlak.
hrvoje dr. is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2011., 17:36   #8
Quote:
anita kaže: Pogledaj post
Otvaram topic potaknuta slučajem u svojoj bliskoj okolini.
Dakle, žena od 60 godina doživljava teški moždani udar. To joj je drugi, prvi je bio vrlo slab. Smještena je na intenzivnu neurologiju i u bolnici ostaje 10 dana. Ne govori, hrane je sondom, jedna strana tijela joj je oduzeta, drugom rukom može mahnuti (nisam sigurna može li je i podići), pogled vrlo sporo mijenja smjer. Nadležna liječnica je vrlo škrta na riječima s tonom koji zvuči kao "što hoćete, ona samo što ne umre". I onda odjednom pitanje "Hoćete je uzeti doma?" Jasno, sinovi (prepuni i ostalih problema, uglavnom jako zamršena situacija) zgranuti jer nemaju pojma kako joj doma osigurati 24 satnu njegu (financijska situacija dosta loša već godinama), kako uopće s njom postupati počevši od hranjenja. Pitaju liječnicu za mogućnost odlaska u toplice, na što liječnica odgovara "što će njoj toplice kad je nepokretna.". Za pola sata se ipak predomislila i kaže ok, može toplice. Šalju ju na 3 tjedna u Varaždinske toplice (ni bliže ni dalje). Danas je prevoze. Poslije toplica sugeriraju Novi Marof gdje također može biti samo ograničeno vrijeme i kao da ne vide nikakvu mogućnost barem malog poboljšanja stanja ili kao da predviđaju da će u međuvremenu umrijeti pa će problem biti riješen.

Jesu li i Vama poznate takve situacije i kakav im može biti ishod? Može li se upornim vježbanjem uz pomoć fizijatra popraviti takvo stanje? Što se može očekivati u Varaždinskim toplicama?
Je li moguće da je to situacija u kojoj se samo čeka da čovjek umre???!!!

Molim vas, javite se ako imate ikakvih saznanja na tu temu.
Ovako...potaknuta procitanim morala sam odgovoriti.....
Moja mama je takodjer dozivjela mozdani udar, oduzetost lijeve strane i govor...na pocetku je bilo tesko...u smislu da gleda u prazno, ne komunicira, ne dozivljava nas...no niti u jednom trenutku nismo pomislili na to da ju smjestimo u neki dom,nego smo odmah nakon sto je prebacena s intenzivnog odjela na normalni ljecnici su propisali toplice(Vž), a nakon toga povratak doma...
Po mome misljenju, svaki covjek se najbolje oporavi kada dodje doma,jer je tamo kucna atmosfera,sve je poznato....uvijek je ljepse kod kuce...
Moja mama je u toplicama bila 5 tjedana...bila je nepokretna,nije govorila, no mi nikada nismo odustali, kao sto nije ni ona,pogotovo jer je vidjela i znala da je mi jos uvijek trebamo i da se treba boriti svim snagama....
U toplicama se nije oporavila kako bi trebala, u smislu da je prohodala, ali govor joj se pomalo vratio...s time da sam ja s njom bila cijelo vrijeme u toplicama, ucila sam ju govoriti,dakle sve kao kad imas malo dijete...
Vrativsi se kuci...nismo stali...odmah smo organizirali vjezbe( fizioterapeute) preko hzzo i privatno, logopeda hzzo i privatno ... sve da se ona sto bolje oporavi...nikada nismo rekli da nam je tesko...jer ako se radi o osobi koju volis i do koje ti je stalo,a jos ti je mama, mislim da ne postoji rijec tesko pa koliko gos to tesko bilo...
Inace toplice, ne samo Vž slove kao ne bas najbolje, ne smatram da se covjek nemoze bar malo oporaviti...mislim da je teze nepokretnima i ljudima koji teze ili uopce ne govore...jer se nemogu izboriti za svoja neka prava, tipa vjezbanje...cesto se desi da takove osobe se preskoci koji dan jer se one nece moci pobuniti...nazalost...tako je...lose ali se nadamo da ce nappokon krenuti prema boljem....
freaka is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.10.2011., 19:48   #9
Hvala Vam na iznesenim primjerima. To je baš ono što me zanimalo.
anita is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.10.2011., 16:27   #10
Dragi moji

nedavno, tj. prije 6,5 mj. imala sam i ja slučaj moždanog udara u obitelji i znam da Vam nije lako, ali treba biti strpljiv, jak i treba vremena.Mojem tati je oduzeta lijeva strana, naravno na početku nije mogao pričati normalno, sjediti, služiti se mobitelom i ne znam koje još stvari da nabrojim... a sada to može. Zato Va, hoću reći da treba biti puno strpljiv i puno raditi sa takvim osobama kako bi mozak počeo prihvaćati sve vježbe i radnje i koliko toliko profunkcionirao, ono što nikako nije na Vašoj strani, to je nažalost naše zdravstvo... prošla sam puno vrata, nigdje mi nije spomenuto da imamo pravo na fizioterapeuta kod kuće 3x tjedno preko hzzo što je veoma bitno.Zato dobro se raspitajte i još jedna stvar, navodno da se ima pravo i od Centra za socijalnu skrb za neku naknadu za brigu i njegu ukoliko se osoba nalazi doma i nije samostalna. To idem provjeriti ovaj tjedan, pa Vam javim
miška is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.02.2012., 21:42   #11
ETO da i ja nešto napišem na ovu temu. U 1 mjesecu 2010 imao sam teški moždani udar , koji mi je uzrokovao tešku ljevostranu hemiparezu i disfagiju( od tad se hranim pomoću PEG-a u stomaku)
Imam 31 godinu i bio sam u Krapinskim toplicama dva mjeseca, tamo sam prohodao opet, ali mi se ljeva ruka oporavlja jako sporo. Inaće sam iz Slavonskog Broda. Kod logopeda sad idem u ZG.Više puta sam ponovo tražio toplice na preporuku specijaliste, ali mi ih HZZO-o uredno odbija, tako da idem pješke na fizikalnu terapiju. Proces oporavka je strašno spor . Sa mojim problemom gutanja nisam u dvije godine nikog susreo, mislim stručnjaka koji se bavi ovim problemom.Ovisan sam o suprugi koja je srečom medicinska sestra
vkrnic is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.05.2012., 23:53   #12
Teta mi je imala moždani udar prije 2 mjeseca. Oduzela joj se desna strana i potpuno je prestala govoriti, nije mi jasno da je glas izgubila. Sve razumije šta je pitamo ali glas ne pušta. Da li mi netko može reći je li to normalno nakon dva mjeseca da nema nikakvog pomaka. Hvala
aamela is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.06.2012., 18:41   #13
http://www.superknjizara.hr/index.ph..._knjiga=33194- dobra knjiga znam iz osobnog iskustva

AFAZIJA - PROGOVORIMO PONOVO;autori:z. maček trifunović, s. jelčić jakšić

Zadnje uređivanje El Gato Félix : 03.06.2012. at 23:35. Reason: spajanje postova
vkrnic is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2012., 21:29   #14
AFAZIJA_terapija

Pozdrav,

mama mi je nedugo doživjela blaži moždani udar koji je rezultirao afazijom...obzirom da su godišnji, logopedica na Rebru nije dostupna, stoga molim preporuku.
Isto tako iskustva iz prve ruke su dobrodošla.
Hvala.
mimi26 is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.09.2012., 17:21   #15
Tek sada vidim Vaš post, moja iskustva sa logopedom u KBC Rebro su izvrsna i tamo su stručni i puno su mi pomogli!
vkrnic is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.09.2012., 23:06   #16
AloneBoy, Vaš post premješten je ovdje (kliknuti na link).
__________________
Angel, que das luz a mi vida, eres el aire que quiero respirar. Angel, que alivias mis heridas, no te alejes que muero si no estás. Angel, llévame en tus alas a la cima de este gran amor. En tu alma, vive mi esperanza; en tus manos está mi corazón.
El Gato Félix is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.09.2012., 17:31   #17
Moždani udar

Opisat ću vam moja iskustva s bolnicama. Baka mi je prije 3 tjedna doživjela moždani udar, tj. ishemijski inzult. Odvezena je na Sv.duh. Mislili smo da se tamo dobro skrbe o njoj, med. sestre su bile više-manje ok osim glavne sestre koja je jako neugodna, štoviše bezobrazna, doktorici nismo uspjeli niti ime saznati, osim tate nije htjela nikoga primiti, a tata ne čuje na jedno uho. Došavši kod nje na razgovor, predstavih se, ona ne, samo gleda u svoj komp, čita svoje medic.izraze koje (iako se podosta kužim u medicinu) nitko izvan struke ne razumije. Kad sam počela postavljati pitanja da malo razjasni kako je baka, ona se s ljutnjom obrušila na mene i ništa nisam saznala osim da je baka jako loše (a bila je) i da će ju prebaciti u Novi Marof ako uopće stigne do tamo. Upravo tim riječima i još: Makar sumnjam da će i tamo uspjeti išta napraviti. Sestre su joj stavile sondu nakon par dana jer da baka ne surađuje, lijena je, zločesta (upravo tim riječima)...dočekala baka Marof nakon 10-ak dana. Tamo se ispostavilo da je baka imala upalu mjehura, oštećenu jetru,ždrijelo,...pa ju je boljelo i nije zato mogla jesti, samo je plakala i jaukala, užas živi, nismo spavali od muke danima. Sada je na jetrenoj dijeti, jede i dalje preko sonde iako je neki dan povraćala, ali doktorica kaže da se sve to može srediti pa čak i kad bi povraćala krv da se i to može srediti. Drugi dan u Marofu joj je i noga natekla-duboka venska tromboza. I to je doktorica iz Marofa riješila. Jako ljubazna, dobra, brižna, pristupačna, topla i pozitivna osoba koja ne odustaje od svojih pacijenata pa makar imali 83 kao moje najdraže. Mislim si: napokon liječnik kakav treba biti. Sestre mlade, ljubazne, hoće pomoći, dobiva njegu koju treba+ mi dolazimo svaki dan, masiramo joj leđa, noge, ruke, mažemo kremama protiv dekubitusa, češljamo, vlažimo usta. Inače nas baka prepoznaje (na Sv. duhu već nakon par dana je bila potpuno odsutna), grli, ljubi, miče rukama i nogama, kojiput i neku riječ kaže uz sondu u ustima...mazimo je i pazimo. Nakon 3 tjedna od moždanog doktorica kaže da baka ima šanse 50-50..opet više nego na Sv. duhu. Problem je fibrilacija atrija, tj. srce joj je jako slabo i boje se dizati je iz kreveta (zasad) tako da niti rehabilitacija ne dolazi u obzir, samo lagano razgibavanje. Ne znam može li srce ojačati ili je to stanje takvo zauvijek? Bojim se da više nikada neće prohodati, ali samo da se sredi sve drugo, da ne dobije još jedan moždani, da barem može sjesti i da nam dođe doma. Bila bih zahvalna za bar još jednu godinu s njom...Tamo je sada 10 dana i čini se da je u puno boljem stanju nego kada je došla, što je i liječnica potvrdila...eto, da opišem i dobra iskustva s Marofom kada svi misle da je to umiraonica...a znam i za 2 slučaja kada su stari ljudi bili otpisani, a ovi su ih vratili u život na još neko vrijeme...
Miceki is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.10.2012., 10:36   #18
Moje iskustvo s lijecenjem mozdanog udara:
Moja mama (77) ,vitalna i jaka zena, samo je pala i ostala tako lezati bez svijesti. Bila je u vikendici u St.Toplicama, susjedi su zvali hitnu koja nije prepoznala znakove mozdanog udara i voze je u bolnicu za dusevne bolesti VRAPCE????!!!!
Nakon 4 dana tek je voze u bolnicu Sv.DUH. Ja sam bila na moru i meni NITKO NE JAVLJA STO JE! Kao nemaju broj, a mobitel je s njom koji nedaju susjedi vec samo rodacima itd.
Kad ja dodem vec je salju dalje u Vinogradsku.
Cekaju (????) , timovi lijecnika- ha,ha,ha, razgovaraje s obitelji-ha,ha,ha, tromi zastarjeli sistem gdje nitko ni za sto ne odgovara!
Ne usudite se zamjeriti sestra,a ili doktoru da joj nebude gore.
Lezi bez svijesti, prikacena na infuziju, sondom ju hrane, s Vinogradske je dosla s upalom pluca, tu dobije i urinarni infekt.
Nakon mjesec dana ju operiraju i krece malo poboljsanje, ali nakon 10 dana- i dalje malo svijesna, infuzije stalne, malo sama jede, urinarni infekt- salju ju dalje u St. Toplice.
Tu nema infuzije, platim dodatno da je soba malo bolja, sve rasklimano i potrgano, vezano gazama, stolici s tri kotaca, stolice s masnim flekama, pod katastrofa, morala sam donijeti sve- spavacice, , rucnike, kreme protiv dekubitusa, sve, sokove, zlice, sapun, i sve nositi doma prati, ona s onih 10 min svijesti na dan pada na 2 sekunde dok ju se drma.....Ponovo dobije temparaturu, isti Sinersul kojeg pije vec 3 tjedna, doktor nezainteresiran, sestre- gospodo nemojte me prekidati a mene prekine cim otvorim usta, molim za to da joj maknu uzrok infekta- kateter i da promijene Sinrsul- nemozete vi odlucivati
Sto je ovo????
Pa moja mama je 40 god placala zdravstvo da jednom dobije potrebnu i strucnu njegu i lijecenje , ne ovu lijenu i pasivnu nebrigu, ne ovo nezainteresirano mrcvarenje, ja placam i doplacujem, i kome da se pozalim?
Kome da kazemo da to nije u redu, nije strucno, brizno, nije po kodeksu lijecenja?
Kazem doktoru - pa vidite u kkojem pravcu to ide, pa dajte PREVENIRAJTE tu infekciju bubrega kokja slijedi. Pa svha medicine je da ne dode do najgoreg, da ucini sto moze da se najgore ne desi. Ma, to nije na meni, to je BOZJIM rukama!

Uzasnuta sam ovim svim, a jos vise sto smo mi svi takve glupave spodobe, svi su to prosli i nitko se ne buni....
sttella is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.10.2012., 09:55   #19
sttella, nadam se da ti je mama bolje unatoč ovim nezainteresiranim nesposobnjakovićima. Ja sam baku nakon mjesec dana Marofa uzela (kao, završeno je liječenje i ništa se više ne može učiniti da bude bolje) i platila privatni dom za starije. Isto je u mjesec dana imala 2 urinarne, ali su joj izliječili. U domu je imala je vrhunsku njegu tih još 10-ak dana koliko je poživjela. Medic. sestra je rekla da nije dobivala dovoljno hrane i vode i zato nije ojačala i urin joj je stalno bio taman. Nakon 3 dana su joj maknuli sondu, hranili je na usta špricom (i to je veliki napredak), nisu joj ruke više vezali. Nakon 5 dana hrane i Ensure-a (to su proteini koji se mogu dobiti od liječnika opće prakse) baka je živnula, ojačala, čak joj se i govor oporavio, mogli smo ju više razumjeti. I psihički se oporavila jer su ipak pričali s njom, to čovjeku puno znači...da se ne odnose prema njemu kao već prema neživom. Nažalost, jedina je mana što je liječnica dolazila jednom tjedno. Ali baka je bila dobro kadje ona bila tamo. Ima privatnih domova,tj. stacionara gdje su liječnici 3 puta tjedno u vizitama, npr. Ćorluka u Gajnicama (ako si iz Zagreba i možeš platiti 5000kn mjesečno). Ja sam to baki priuštila i nije mi žao, barem sam joj zadnje dane olakšala. Svu sreću tebi i tvojoj majci želim...
Miceki is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.11.2012., 16:51   #20
Imam pitanje. Već neko vrijeme trne mi desna ruka i noga, što se uglavnom pripisuje problemima s vratnom kralješnicom i mojoj anksioznosti. No neki dan sam razgovarala s prijateljicom i usred rečenice sam poečla frfljati. Uzela sam zrak i odmah se ispravila i dalje normalno govorila. No jako sam se uplašila. Da li se treba brinuti ili je to jednostavno slučajni simptom (s obzirom da je trajal par sekundi)? Inače, prije 15 godina preboljela sam krvarenje u mozgu, simptomi su bili nagli i odmah sam hospitalizirana...
Jel to moje frfljanje jedne rečenice problem ili sam jednotavno paničar? Ili je to isto simptom anksioznosti? Moram napomenuti da sam radi trnjenja pregledana od strane neurologa prije mjesec dana, a lani sam radila MR i EEG i sve je bilo ok...
frogy is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:59.