Što znači "biti ateist"?

[geza]

Demos kaže:
I tu je već problem od početka - jer razum je sposobnost razlikovanja dobra i zla (manjeg i većeg zla, odnosno - dobra). ON NEMA DRUGIH VIŠIH SPOSOBNOSTI. Po razumu, predljudska vrsta se nikada ne bi izvukla iz životinjskog carstva.

Što si napisao samo je polovična istina. Čovjek ima i VIŠU SPOSOBNOST od samo prepoznavanja dobra i zla!! Ta viša sposobnopst je otkrivanje, prepopznavanje i korištenje KOMPLEMENTARNO SJEDINJENOG. U fizici se to naziva NEUTRALNO, u sociologiji MIR, u psihologiji - ljubav, u religijskoj terminologiji SVETO, u biologiji to je DNA molekula! Dobro i zlo su polarne profane kategorije, dek je sveto sjedinjena sveta kategorija. Dakle, čovjek ima sposbnost prepoznavanja i razlikovanja dobra i zla, istine i laži, ali ima i sposbnost prepoznavanja SJEDINJENOG, ILI NEUTRALNOG !

Demos kaže:

Naprotiv, raspravljanje o teizmu i ateizmu jedina je moguća osnovica oslobođenja suvremenog čovjeka od - IDIOTIZMA.
Jer, kad se sve skupa pogleda - tek nekolicinu teista slijedi bespregledna masa koja nije ni došla do ideje boga.
A, suvremena nas povijest uči - kako je mnoštvo "ateista" - prekonoći - potisnulo staru pastvu u crkvama

Ako su Bog i Čovjek isto, a izgleda da jesu, već i prema sintagmi - Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku, zatim tu je i slavljenje bogočovjeka u kršćanskoj tradiciji, a i sve druge velike religije kada govore o Bogu, govore i o Čovjeku. Ako je to tako, onda je rasprava teiste i ateiste obično gluparenje. Moja teza je, da su Bog i evolucijski Čovjek, dakle Čovjek u evolucijskom maksimumu, jedno te isto. Tu se teizam i atizam sjedinjuju u višu razinu svijesti i time nestaju!

Čini mi se da se u dijalozima o religiji, Bogu, teizmu i ateizmu izostavljaju poviesni izvori nastajanja religija, logosa religija i vjerovanja . Tu ponajprije mislim na sve religije piramidalnih civilizacija, a naročito Egipatsku. Da židovska religija ISHODI, ili da je povezana s Egipatskom, danas nema nikakve sumnje. Isto tako nema nikakv sumnje da krščanska religija ISHODI , ili je povezna sa židovskom. Islam je samo derivat prve tri spomenute religije. To je Europski okvir, a imamo i grandiijoznu religiju Indije, te drugih azijskih naroda. Tu je i " misticizam " Kine.
Dakle, činjenica je, da je religija s konceptom Bogom od pamtivijeka stalna prijateljica čovjeka, kao VJERA, kao MISAO, kao filozofija i kao znanost! Ovo su sve činjenice koje se ne bi smjele izostavljati u raspravama kakve se ovdje vode. Situacija postaje tim zanimljivija, što smo svjedoci vremena, da čovjek svojom infrastrukturnom, strukturnom i duhovnom evolucijom očigledno prisvaja praktički sve božanske ATRIBUTE kako su anticipirali ranih ( religioznih ) ljudi. Zato i predlažem govor o atrubutima Boga, a ne o Bogu! To je činjenica koju mnogi već danas vide i priznaju. Od te činjenice više se ne smije bježati, ili ju odlagati, ili ignorirati, ili prepirkama i svađama obezvređivati , jer se sve DEBELO tiče ( suvremenog ) ČOVJEKA!! Krajnja konzekvenca tog procesa biti će REDEFINIRANJE čovjeka. Vjerujem svima je poznato religijska teza o ponovnom SUSRETU Boga i Čovjeka, što jasno znači, da se Bog po religijskom vjerovanju ponovno javlja u budućnosti. Moja teza je, nekima je već poznato, da Ishodište bilo čega što nazivamo postojanje, od virusa do svemira, nalazi i u budućnosti vremena, a ne samo prošlosti kako to subjetivno mislimo. Pojava Boga u budućnosti i pojava Ishodišta u budućnosti je susret ISTOG! Do prvog se dolazi religijom - vjerovanjem, dok se do drugog dolazi RAZUMOM!! Time vjerovanje i razum postaju jedno te isto JEDNO!

[demos]

geza kaže:

Ako su Bog i Čovjek isto, a izgleda da jesu, već i prema sintagmi - Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku, zatim tu je i slavljenje bogočovjeka u kršćanskoj tradiciji, a i sve druge velike religije kada govore o Bogu, govore i o Čovjeku. Ako je to tako, onda je rasprava teiste i ateiste obično gluparenje. Moja teza je, da su Bog i evolucijski Čovjek, dakle Čovjek u evolucijskom maksimumu, jedno te isto. Tu se teizam i atizam sjedinjuju u višu razinu svijesti i time nestaju!

Dakle, tu je riječ o onoj CRTI čovjekove rodne naravi - o kojoj su stari toliko vodili računa pitajući - kako možeš biti sposoban spoznati Boga, ako nisi sposoban spoznati ono što je u tebi BOŽANSKO!?

geza kaže:

Čini mi se da se u dijalozima o religiji, Bogu, teizmu i ateizmu izostavljaju poviesni izvori nastajanja religija, logosa religija i vjerovanja . Tu ponajprije mislim na sve religije piramidalnih civilizacija, a naročito Egipatsku. Da židovska religija ISHODI, ili da je povezana s Egipatskom, danas nema nikakve sumnje. Isto tako nema nikakv sumnje da krščanska religija ISHODI , ili je povezna sa židovskom. Islam je samo derivat prve tri spomenute religije. To je Europski okvir, a imamo i grandiijoznu religiju Indije, te drugih azijskih naroda. Tu je i " misticizam " Kine.
Dakle, činjenica je, da je religija s konceptom Bogom od pamtivijeka stalna prijateljica čovjeka, kao VJERA, kao MISAO, kao filozofija i kao znanost! Ovo su sve činjenice koje se ne bi smjele izostavljati u raspravama kakve se ovdje vode.

Točno - trebalo bi i o tomu voditi računa. No, kao i u filozofiji, i u ovakovim se temama nakupilo podosta naslaga, i zato je dobar - rez! Svođenje problema na princip!
A, to je pitanje VJERE i vjerovanja. To je pitanje PREDMETA vjere.
Jer, s druge strane - jasno vidimo nepregledne mase što su se upetljale i uglibile u sav onaj materijal koji (bez ralike na njegovu nezaobilaznu vrijednost i postojanje) je stvari doveo do besmisla.
Treba li npr. potsjetiti na nedavni sustav sa idiotskim stajalištem: Ateizam je UVJERENJE!? I tomu se, bez velika rizika, nije nitko smio usprotiviti. Dapače, jednako im je prihvatljivo bilo i klasično izjednačavanje ateizma s nevjerništvom.

geza kaže:

Situacija postaje tim zanimljivija, što smo svjedoci vremena, da čovjek svojom infrastrukturnom, strukturnom i duhovnom evolucijom očigledno prisvaja praktički sve božanske ATRIBUTE kako su anticipirali ranih ( religioznih ) ljudi. Zato i predlažem govor o atrubutima Boga, a ne o Bogu! To je činjenica koju mnogi već danas vide i priznaju. Od te činjenice više se ne smije bježati, ili ju odlagati, ili ignorirati, ili prepirkama i svađama obezvređivati , jer se sve DEBELO tiče ( suvremenog ) ČOVJEKA!! Krajnja konzekvenca tog procesa biti će REDEFINIRANJE čovjeka. Vjerujem svima je poznato religijska teza o ponovnom SUSRETU Boga i Čovjeka, što jasno znači, da se Bog po religijskom vjerovanju ponovno javlja u budućnosti.

Nije baš to tako poznato. To što ti govoriš, daleko je zanimljivija varijanta teze protumačene kao povratak Krista. Ali, u njoj se ne osjeća ni trunke Čovjeka. Važno je jedino uskrsnuće vlastitog tijela.

geza kaže:

Moja teza je, nekima je već poznato, da Ishodište bilo čega što nazivamo postojanje, od virusa do svemira, nalazi i u budućnosti vremena, a ne samo prošlosti kako to subjetivno mislimo. Pojava Boga u budućnosti i pojava Ishodišta u budućnosti je susret ISTOG! Do prvog se dolazi religijom - vjerovanjem, dok se do drugog dolazi RAZUMOM!! Time vjerovanje i razum postaju jedno te isto JEDNO!

Naravno, ono što je u uzroku - to je i u posljedici, pa se i ono s početka, u stvari nalazilo na kraju (budućnosti).
Pomalo Platona, malo Kanta - ali nije važno. Stvar možemo postaviti i ovako.
Postankom čovjeka u stvarnost je stupio jedan nov princip (odlika). Čovjek doduše nikako ne uspjeva proniknuti u tu svoju naročitost i dati joj zasluženo mjesto (uvažavanje). Zato je on jedino živo biće koje ne ide za onim što je u njegovoj vrsti najodličnije. Ali, ipak - on to radi posredno, kroz razvitak društva. I zato će se - na kraju tog razvitka - nači oči u oči sa samim sobom, sa Istinom o sebi i svim članovima svoje vrste.

[geza]

Demos kaže:
Dakle, tu je riječ o onoj CRTI čovjekove rodne naravi - o kojoj su stari toliko vodili računa pitajući - kako možeš biti sposoban spoznati Boga, ako nisi sposoban spoznati ono što je u tebi BOŽANSKO!?
geza: U pitanju je s jedne strane pojam, zatim termin s kojim se pojam izražava, i konačno interpretacija onoga na što se pojam odnosi. Nekoliko sam puta već rekao, no moram ponoviti, da sva razmišlja i rasprave o Bogu, božanskom, svetom i t.d. odvijaju se u jednom čudnom mentalnom ambijentu, u ambijentu gdje je predmet uma nepoznat, koji se tek hipotetički postavlja kao mogućnost, ili stvarnost. U religiji to je naravno Bog, a u fizi svemira to je sdražaj početka - Yilem. Moja sugestija je , moram ponoviti, podrazumijevajmo tradicionalni pristup, ali ga neko vrijeme stavimo malo u " vitrinu " i pokušajmo o " pojmovima iz vitrine " razmišljati i govoriti indirektno, putem atributa, ili otkrivanjem inverznih informacija o predemetu istraživanja. Takava metoda je poznata, naročito u mikrofizici svijeta, pa zašto i mi ne bi pokušali na taj način govoriti o Bogu i božanskom?
Dakle, slažem s s tvojim komentarom, ali da bi sve bilo vrijednosno i vjerodostojno mi bi konačno morali ZNATI što je to božansko, a što vražije u čovjeku, a ne samo da vjerujemo, ili ne vjerujemo u takve osebine u nama?? Možemo li mi to saznati i ZNATI , ili ne? Moje je mišljenje da možemo, uz uvjet, da malo promijenimo smjer mišljenja i da promišljamo otiske, refleksije i matrice " stvari ", a ne same " stvari ".
Demos kaže:
Točno - trebalo bi i o tomu voditi računa. No, kao i u filozofiji, i u ovakovim se temama nakupilo podosta naslaga, i zato je dobar - rez! Svođenje problema na princip!
A, to je pitanje VJERE i vjerovanja. To je pitanje PREDMETA vjere.
Jer, s druge strane - jasno vidimo nepregledne mase što su se upetljale i uglibile u sav onaj materijal koji (bez ralike na njegovu nezaobilaznu vrijednost i postojanje) je stvari doveo do besmisla.
Treba li npr. potsjetiti na nedavni sustav sa idiotskim stajalištem: Ateizam je UVJERENJE!? I tomu se, bez velika rizika, nije nitko smio usprotiviti. Dapače, jednako im je prihvatljivo bilo i klasično izjednačavanje ateizma s nevjerništvom.

geza. Potpuno se slažem s komentarom. Kako u ovim, tako i u drugim temama nakupilo se uistinu podosta naslaga, ja bih rekao i centričnih barijera. Navodim primjer koji sam već negdje spomenuo: Striktno slijedom Biblije, Starog i Novog zavjeta, vjernik ima DVA BOGA: Jednog STAROG - TVORCA iz židovske Biblije koji je u dobroj mjeri NEMILOSRDAN , i drugog MLADOG KRISTA - ISKUPITELJA iz kršćanske Biblije koji je u dobroj mjeri MILOSRADAN i koji 100 posto ima lik Čovjeka! Samo ovaj " biblijski čvor " traži novi pristup i novu interpretaciju koja po mom mišljenju zahtijeva uvođenje u raspravu EVOLUCIJE s krucijalnim pitanjem: Da li Bog ( ČOVJEK ) postaje evolucijom, ili je nepromjenjiva konstanta, ili možda vrijedi jedno drugo?

Za mene UVJERENJE nije na nekoj naročitoj cijeni, odnosno UVJERENJE prolazi samo uz uvjet, ako je rezulata činjenice, nekog minimalnog logičkog dokaznog postupka i naravno dokaza predmetom.

Demos kaže:
Nije baš to tako poznato. To što ti govoriš, daleko je zanimljivija varijanta teze protumačene kao povratak Krista. Ali, u njoj se ne osjeća ni trunke Čovjeka. Važno je jedino uskrsnuće vlastitog tijela.

geza: Slažem se da nije poznato, a nije poznato zato što manjaka govor o tome. Prisvajanje atributa Boga od strane Čovjeka vidljivo je praktički na svim mentalnim i fizikalnim dosezima Čovjeka. U prvi plan stavljam atribut PROVIDNOSTI Boga s paralelom dosega Čovjeka u PROVIDNOSTI. Ili, ako fizičar iz velikog svjetskog laboratorija za transuarnske elemente, kaže, da će Čovjek postati MAJSTOR SVEMIRA čim se stvore transuranski elementi iz područja " stabilnog otoka ", onda je to prisvajanje tvorački moći Boga od strane čovjeka. Isto imamo u biologiji, kemiji, i naravno u svemirskim avanturama…….
E sad, je li rijeć o povratku Krista, ili povratku Boga smatram ključnim teologijskim pitanjem ? Ako hoćeš možemo to malo raspraviti?

Demos kaže: Naravno, ono što je u uzroku - to je i u posljedici, pa se i ono s početka, u stvari nalazilo na kraju (budućnosti).
Pomalo Platona, malo Kanta - ali nije važno. Stvar možemo postaviti i ovako.
Postankom čovjeka u stvarnost je stupio jedan nov princip (odlika). Čovjek doduše nikako ne uspjeva proniknuti u tu svoju naročitost i dati joj zasluženo mjesto (uvažavanje). Zato je on jedino živo biće koje ne ide za onim što je u njegovoj vrsti najodličnije. Ali, ipak - on to radi posredno, kroz razvitak društva. I zato će se - na kraju tog razvitka - nači oči u oči sa samim sobom, sa Istinom o sebi i svim članovima svoje vrste.

geza: Ti si jedan od rijetkih koji za spoznaju prihvaća tezu da se Ishodište ( bilo čega ) nalazi u budućnosti, a ne samo u prošlosti, kako to subjektivno vjerujemo i mislimo. Ja mogu dodati samo to, da su IMPLIKACIJE te spoznaje GOLEME praktički na sve
" mentalne discipline " Čovjeka. Ako hoćeš možemo i ovu temu malo " razčešljati " i pobliže pogledati logiku, argumente, činjenice i povijesne anticipacije takve spoznaje.

[demos]

geza kaže:
...
Dakle, slažem s s tvojim komentarom, ali da bi sve bilo vrijednosno i vjerodostojno mi bi konačno morali ZNATI što je to božansko, a što vražije u čovjeku, a ne samo da vjerujemo, ili ne vjerujemo u takve osebine u nama??

Izvrsno. Čak i po cijenu da se u rezultatima ne suglasimo. Ali, svakako je to vrijedno pokušati.

geza kaže:

Možemo li mi to saznati i ZNATI , ili ne? Moje je mišljenje da možemo, uz uvjet, da malo promijenimo smjer mišljenja i da promišljamo otiske, refleksije i matrice " stvari ", a ne same " stvari ".

Problem je u tomu, što svi oni koji su se identificirali s idejom - više nemaju pravu istraživačku slobodu. Oni (točno to opisuje Shcopenhauer) "imaju oči risa za sve što im odgovara!"
Tako (one zarobljenosti radi) - mogu ishitreno ustvrditi: Um je Bog, Razum je vrag!
Ali - neka vas to ne obvezuje. To je samo sustav vrijednosti, kakav će postaviti svatko tko u umnoj strani svoje naravi nalazi ono naročito, ono 'nadnaravno' i božansko.

geza kaže:

.. Samo ovaj " biblijski čvor " traži novi pristup i novu interpretaciju koja po mom mišljenju zahtijeva uvođenje u raspravu EVOLUCIJE s krucijalnim pitanjem: Da li Bog ( ČOVJEK ) postaje evolucijom, ili je nepromjenjiva konstanta, ili možda vrijedi jedno drugo?

Nisam siguran za Bibliju, ali znam da čovjek postaje onog trenutka kada je u predljudskoj zajednici umnost iz tjelesnog talenta invididua procvala u njihovu društvenu bit. Tu se, dakle, ne radi o evoluciji ni o bogostvaranju kako se klasično shvaća. Postanak čovjeka vezan je s proizvodnjoj prototipa praizuma.
Um - ima tu karakteristiku da stvara pretpostavke za novu i višu materijalizaciju umnoga. U tu svrhu, on obmanjuje čovjekov razum, navodeći ga na vječiti sizifovski posao: uređivanje carstva osuđenog na promjenu.
Dakle, božansko u čovjeku može se uzeti kao neka potencijalna konstanta, koju čovjek nikada neće moći do kraja doseći (jer bi prestao biti čovjek), ali koja jednovremeno jeste bitan dio njegove naravi, naravi čije opredmećenje (materijaliziranje) razvija.

geza kaže:

Prisvajanje atributa Boga od strane Čovjeka vidljivo je praktički na svim mentalnim i fizikalnim dosezima Čovjeka. U prvi plan stavljam atribut PROVIDNOSTI Boga s paralelom dosega Čovjeka u PROVIDNOSTI. Ili, ako fizičar iz velikog svjetskog laboratorija za transuarnske elemente, kaže, da će Čovjek postati MAJSTOR SVEMIRA čim se stvore transuranski elementi iz područja " stabilnog otoka ", onda je to prisvajanje tvorački moći Boga od strane čovjeka. Isto imamo u biologiji, kemiji, i naravno u svemirskim avanturama…….
E sad, je li rijeć o povratku Krista, ili povratku Boga smatram ključnim teologijskim pitanjem ? Ako hoćeš možemo to malo raspraviti?

Nemam ništa protiv, samo - dio potrebne terminologije još uvijek mi je "kao slama" (nisam je usvojio), pa se često stvar svrši na pokušaju razumijevanja. Zato ne zamjeri ako zapnem.

geza kaže:

Ti si jedan od rijetkih koji za spoznaju prihvaća tezu da se Ishodište ( bilo čega ) nalazi u budućnosti, a ne samo u prošlosti, kako to subjektivno vjerujemo i mislimo. Ja mogu dodati samo to, da su IMPLIKACIJE te spoznaje GOLEME praktički na sve
" mentalne discipline " Čovjeka. Ako hoćeš možemo i ovu temu malo " razčešljati " i pobliže pogledati logiku, argumente, činjenice i povijesne anticipacije takve spoznaje.

O.K. Problem je možda u onom sukobu idealizma i materijalizma!?
U stvari, točno je da svijet oko sebe čovjek percepira, pa dakle materijlano prethodi svijesti.
Ali, još je točnije da IZUM nema nikakve stvarnosti u djelatnoj (materijalnoj) sferi, već je najprije stvoren APSTRAKTNO, da bi se tek potom i materijalizirao (postvario).

U stvari - kad dobro pogledamo - ni tu nema pravoga sukoba. Ali je čudno što je na to upućivao podosta star savjet - Neka tvoj odgovoru uvijek bude: Jeste, jeste, nije, nije!

[svastikuti]

da bi se prepustila vjernicima !

[geza]

Demos kaže: Um je Bog, Razum je vrag!
geza: U mojoj kozeriji " Filozofija gluposti " nabacio sam da je kortekst kao sjedište razuma istododbno i veliko skladište gluposti, naprosto stoga, što se tu nalaze zone praktički svih čulnih senzacija, od kojih je najveća zona za primanje, preradu I skaldištenje optičkih čulnih informacija. To je ujedno i zona razuma gdje se primaju, prerađuju i skaldište naše istine i pojmovi s kojima eksponiramo razum kao nešto naročito vrijedno, s čim se ponosimo kao Descartes kada razumom spoznaje : Mislim, dakle postojim!? Međutim, vremenom sve uskladištene velike istine kao memorija vremenom faktički i vrijednosto nestaju. Po tome zaključujum, da se u toj zoni nalazi i sve ono što uzrokuje zablude, neistine, gluposti i navođenje na postupke koji se generalno nazivaju " vražijim poslom ". Tako, nisam daleko od mišljenja, da je razum stanište vraga!? Suprotno od toga limbički mozak, " čvoruga " na kraju kralježnice kao prva razina velikog mozga komunicira sa svim stanicama organizma bez ZNANJA velikog mozga. To je naš PRAMOZAK koji izgleda sve čuje, vidi i zna … Da u svemu ovom ima istine pokazuje PRIRODA koja ne dozvoljava razumu - simpatičlkom sustavu, da uprvlja vitalnim organima, već to dozvoljava samo parasimpatičkom sustavu čega razum nije SVJESTAN. Tako se dolazi do ideje da su svjesno i nesvjesno sfere razuma i uma o kojima govorimo. Tu su sve naše znanstvene spoznaje, religijske i filozofske ideje, tu su i sve naše vizualne, umne i umjetničke slike svijeta ……. pitanje je smao: Što je Istina, a što varka ili obmana?

Demos kaže: Nisam siguran za Bibliju, ali znam da čovjek postaje onog trenutka kada je u predljudskoj zajednici umnost iz tjelesnog talenta invididua procvala u njihovu društvenu bit. Tu se, dakle, ne radi o evoluciji ni o bogostvaranju kako se klasično shvaća. Postanak čovjeka vezan je s proizvodnjoj prototipa praizuma.
Um - ima tu karakteristiku da stvara pretpostavke za novu i višu materijalizaciju umnoga. U tu svrhu, on obmanjuje čovjekov razum, navodeći ga na vječiti sizifovski posao: uređivanje carstva osuđenog na promjenu.
Dakle, božansko u čovjeku može se uzeti kao neka potencijalna konstanta, koju čovjek nikada neće moći do kraja doseći (jer bi prestao biti čovjek), ali koja jednovremeno jeste bitan dio njegove naravi, naravi čije opredmećenje (materijaliziranje) razvija.

geza: Prema mom prethodnom komentaru, čini mi se, da razum obmanjuje um, a ne um razum. Uzmimo za primjer Sizifa? Što Sizifa navodi da gura kamen uzbrdo - um ili razum? Sizif postaje uman tek onda kada posataje svjestan, ( svijest je kategorija uma ) , da je stigao do VRHA BRIJEGA , do točke od koje se kamen počnje kotrljati nizbrdo …. Uzbrdo - nizbrdo - uzbrdo - nizbrdo ………, kako ti sugeriraš, postaje sinonim za Sizifov posao, zar ne? Točka vrha brijega je Sizifofa umna točka, jer tu spoznaje i nizbrdicu………..??
Upravo u ovom kontekstu spominjem EVOLUCIJU koja u ovom slučaju nema samo značenje spoznaje o razvitku vrsta i oblika života, već je evolucija način i put
" dolaska do vrha " gdje se spoznaje i inverzija puta, što bi u filozofskom konteksu bila " točka " spoznaja totaliteta, ili cijelog!? Ta točka " vrha " u religijjskom kontekstu može imati značenje ponovnog susreta Boga i Čovjeka, ili obratno, naravno, ako je to generička točka stvaranja dvaju inverznih puteva: uzbrdice - nizbrdice, na čemu je Sizif ( Camus ) postigao svoju umnu slavu.
Preneseno sve na Bibliju, već su spomenuti VELIKI I MALI Bog, između kojih stoji evolucija i devolucija ( pitanje s koje pozicije se motri?? ) , ekstenzija i kontrakcija, uzbrdica i nizbrdica… stoji Siziofov posao u dostizanju VRHA - Boga!? Čovjek se uspinje prema Bogu ( tako kažu sve teologije ) i kada se evolucijom, religijski kazano sublimacijom, dosegne Bog, slijedi padina prema NOVOM čovjeku, koji će se opet muktrpno uspinjati prema naprasito izgubljenim božanskih svostvima…. Zar naš stvarni život izgleda drugačije?? Stoga mi se čini SVE JASNO, ali uvjet je primjena organske, valne i kvantne filozofije koja sve to može argumentirano i dokazati!

Demos kaže: Nemam ništa protiv, samo - dio potrebne terminologije još uvijek mi je "kao slama" (nisam je usvojio), pa se često stvar svrši na pokušaju razumijevanja. Zato ne zamjeri ako zapnem.
geza: Upravo usvajanje novih pojmova i nove terminologije je najteži dio posla. Znam koliko je i meni bilo teško! Navodim ti primjer: Mi smo učeni, i ja sam učen i duboko sam pogrešno " vjerovao " u tadašni apsolutni fiziklani zakon koji kaže.
" U isto vrijeme na istom mjestu ne mogu biti dva fizikalna tijela. "
Nakon toga su se pojavila dva " klipana " Watshon i Cirk koji su si za zadaću dali NEMOGUĆE, t.j. da SPOJE ISTO S ISTIM, što prevedeno na fiziku znači upravo stavljanje dva fizikalna tijela na isto mjesto u isto vrijeme. Naravano, ova dva
" klipana " su to postigla i tek nakon njihova dostignuća dolaze " muke " kako njihove pojmove i terminologiju primjeniti na fiziku, filozofiju i teologiju….?? Slično se događa i s pojmovima i terminologijom koja govori o poistovjećivanju atributa Boga i Čovjeka. Za prevladavanje " slame " u tom kontekstu najbolje je uzeti dva repera A i B na distanci od 2000 godina. Kod točke A treba napsati, ili misliti, sve atribute čovjeka prije 2.000 godina i Boga prije 2.000 godna, onako kako su te atribute mislili tadašnji ljudi, a kod točke B, što je sadašnje vrijeme, treba ispistai, ili misliti sadašnje atribute čovjeka i sadašnje ( tadašnje ) atribute Boga. Kada se to učini " slama " nestaje , jer se ustanovljava, da je čovjek već ima i prakticira sve glave atIribute Boga: PROVIDNOST, GENERALNU MOĆ STVARANJA, STVARANJE FIZIKALNE ATOMSKE MATERIJE I STVARANJE ŽIVOTA. SVE SU TO NEKADA BILI SAMO ATRIBUTI BOGA, A DANAS SU TO I ATRIBUTI ČOVJEKA! To je činjenice, kao što je činjenica da su Watshon i Cirk spojili isto s istim, što je bilo nemoguće!?

Demos kaže: O.K. Problem je možda u onom sukobu idealizma i materijalizma!?
U stvari, točno je da svijet oko sebe čovjek percepira, pa dakle materijlano prethodi svijesti.
Ali, još je točnije da IZUM nema nikakve stvarnosti u djelatnoj (materijalnoj) sferi, već je najprije stvoren APSTRAKTNO, da bi se tek potom i materijalizirao (postvario).

U stvari - kad dobro pogledamo - ni tu nema pravoga sukoba. Ali je čudno što je na to upućivao podosta star savjet - Neka tvoj odgovoru uvijek bude: Jeste, jeste, nije, nije!

geza: Kao što znaš, danas se više ne govori " o sukobu idalizma i materijalizma ", naprosto stoga, što je materijalizam iz tog " sukoba " nestao….? Naime, materijalizam u " sukobu materijalizma i idealizma " bio je materijalizam mehaničke fizike,a tu fiziku iz " igre " je izbacija KVANTNA fizika koja još nije dovoljno harmonizirana s idelaizmom. Između kavntne fizika i idealizma SUKOB NIJE MOGUĆ. Ista analogija vrijedi i za " sukob teista i ateista ". Iz perspective kvantne fizike, pa ako hočeš i biologije, SUKOB NIJE MOGUĆ, odnosno besmislen je i glup! Ako čovjek prisvaja atrinute Boga onda je to DOKAZ teologiji o postojanju Boga, a ako teolog VIDI da je Čovjek prisvojio atribute Boga onda mu je to DOKAZ da je njegova religija ima smisla ! Teizam koji to negira je glup. Isto tako ateizam koji to negira je glup, pa u tom slučaju s dvije negacije možemo konačno dobiti PAMET. Spoznaja je, kako i ti vidiš, NEMA TU SUKOBA, sukob je u našim glupavim glavama!!?

Svastikuti, slažem se da je Religija isuvise ozbiljna stvar da bi se prepustila SAMO vjernicima, ali isto tako znanost i filozofija su također vrlo ozbiljne stvari, da bi bile prepuštene samo ateistima. Zahvaljujući Fojerbahu & Co čovjčanstvo je već kusalo jedno veliko ateističko GOVNO. Prije toga, bilo je, kao što znamo, kusanje teističkog GOVNA.( Inkvizicija i križarski ratovi ). Dakle, imamo DVIJE OZBILJNE STVARI prema kojima se možemo uzbiljiti samo uz uvjet ako odbacimo UZROK neozbiljnosti tih ozbiljnih stvari, a uzrok je : LINERANA PERCEPCIJA, ili nepoznavanje Sizifovog iskustva!!

[demos]

geza kaže:
Demos kaže: Um je Bog, Razum je vrag!
geza: U mojoj kozeriji " Filozofija gluposti " nabacio sam da je kortekst kao sjedište razuma istododbno i veliko skladište gluposti, naprosto stoga, što se tu nalaze zone praktički svih čulnih senzacija, od kojih je najveća zona za primanje, preradu I skaldištenje optičkih čulnih informacija. To je ujedno i zona razuma gdje se primaju, prerađuju i skaldište naše istine i pojmovi s kojima eksponiramo razum kao nešto naročito vrijedno, s čim se ponosimo kao Descartes kada razumom spoznaje : Mislim, dakle postojim!? Međutim, vremenom sve uskladištene velike istine kao memorija vremenom faktički i vrijednosto nestaju. Po tome zaključujum, da se u toj zoni nalazi i sve ono što uzrokuje zablude, neistine, gluposti i navođenje na postupke koji se generalno nazivaju " vražijim poslom ". Tako, nisam daleko od mišljenja, da je razum stanište vraga!? Suprotno od toga limbički mozak, " čvoruga " na kraju kralježnice kao prva razina velikog mozga komunicira sa svim stanicama organizma bez ZNANJA velikog mozga. To je naš PRAMOZAK koji izgleda sve čuje, vidi i zna … Da u svemu ovom ima istine pokazuje PRIRODA koja ne dozvoljava razumu - simpatičlkom sustavu, da uprvlja vitalnim organima, već to dozvoljava samo parasimpatičkom sustavu čega razum nije SVJESTAN. Tako se dolazi do ideje da su svjesno i nesvjesno sfere razuma i uma o kojima govorimo. Tu su sve naše znanstvene spoznaje, religijske i filozofske ideje, tu su i sve naše vizualne, umne i umjetničke slike svijeta ……. pitanje je smao: Što je Istina, a što varka ili obmana?
.

Moral je, među svim područjima čovjekova djelovanja, najuzvišenije i najuže vezano uz njegovu naravi i dostojanstvo.
A, ipak je Istina da postoje najmanje DVA moralna stanja svake predmetne stvari/pojave. Jedno je ono KAKVA bi stvar trebala biti PO CARSTVU RAZUMA (da se «savršeno» uklopi u sustav/ POREDAK POSTOJEĆIH STVARI), drugo je ono KAKVA bi ta stvar trebala biti po Umu (tj. bolja no što već jeste - u nisci promjena koje vode, ali nikada ne dovode stvar do savršenstva, «ideje» o njoj).
Istinito je, dakle, I JEDNO (po razumskom moralu) I DRUGO (po umnome moralu). Jedno (razumsko) je nužno, najmanje jednako toliko koliko je drugo (umno) neizbježivo nužno (neumitno, adrasteično). Razlika je samo u odnosu sredstva i svrhe. Jer, sve što razumski moral može stvoriti i ponuditi - SREDSTVO JE! I to - sredstvo izgradnje pretpostavki za nov iskorak Uma, tj. onoga što je predmet umnoga morala.

Privid (obmana) je pak u tomu što - u svakodnevni život («Ljudi, na neki način, MORAJU živjeti») nameće, diktira prevlast Razuma. I to je ono što nam je neprestano «pred nosom», što «vidimo» i o čemu imamo nedvojbenu izvjesnost. Razum upravlja svime što obuhvaćamo pojmom pragme, svakodnevnoga življenja, tako da nam se čini kako, osim Razuma i nema ničeg drugog (ili – u nešto boljem slučaju - gledamo kao T. Akvinski, kad tvrdi kako je um tek neka sposobnost Razuma).

Privid iste vrste je i bezuvjetnost privatno-vlasničke strukture osobe (čovjeka), a s njime i prav na privatno vlasništvo.
Jer, sve što je poradi SVRHE – sredstvo je. A, svako sredstvo ima i vlastitu zamjenu (alternativu). Tamo gdje SREDSTVO nema alternative, gdje je alternativa nemoguća ili onemogućena – ono više i nije sredstvo nego je (priznali to mi ili ne – SAMOSVRHA).

Kad bi među nas sletio kakav svemirski putnik – što bi on, objektivno, mogao zabilježiti o nama!? Tolike etničke skupine, politički narodi, vjere i religije – naoko u stalnome sukobu oko Jednog i Jedinog. Doduše, etničkim skupinama – krvne se sveze ČINE Bezuvjetnima i iznad svih drugih ljudskih veza i povezanosti. Političkim narodima, pak, nacija je (državljanstvo) iznad svega, što se (donekle) ne može poreći onima koji imaju samo Jednu i Jedinu Domovinu (u razlici spram «dvojnim» državljanima). Većina ljudskih vjerovanja koncentrirana je oko najmnogoljudnijih religija, koje su monoteističke, ali ne samo što im Bog nosi različita imena, već su i učenja i kultovi isprepleteni oko tih bogova – priličito različiti.
Tomu svemu nasuprot, postoji jedna egzistencija koju ljudi dobro prikrivaju, ali koja je vladala u svim povijesnim razdobljima, i jednako tako danas vrijedi u svim društvenim sustavima – od najprimitivnijih plemena u porječju Amazone, do najrazvijenijih društava (S.A.D.). I to, bez razlike na etničku pripadnost, nacionalnost, religiju i sl.
Ta općost njezina važenja i vladanja, ta fenomenalna pokornost čovjeka rečenoj egzistenciji – daje joj epitete ISTINSKOGA BOGA KOJEMU SE LJUDI KLANJAJU! Boga, kojega neće napustiti ni po cijenu međusobnog činjenja užasnih zločina, razaranja i ubijanja.
Taj Bog – kojega štuju svi ljudi, i kojemu prinose bezmjerne žrtve – pravo je privatnog vlasništva, tj. privatno vlasnička struktura čovjeka kao osobe.

Što je, dakle uzrok zabluda i privida ako ne Razum!? Pa, čak i kad se ljudi nađu pred imperativom koji rješenje traži u kreativnoj promjeni - zašto im Um često ponudi ZABLUDU!? Samo zato jer razum uvijek želi iskamčiti MAKAR NEKI USTUPAK, a k umu se može samo ići po rješenje s ČISTIM PRINCIPIMA SPOZNAJE O ONOMU ŠTO JESTE I O ONOMU ŠTO SE (I KAKVO SE) ŽELI.

[demos]

O drugim pitanjima ukratko, da ne rasplinemo topic:

geza kaže:

geza: Prema mom prethodnom komentaru, čini mi se, da razum obmanjuje um, a ne um razum.

Privid je da razum može obmanuti Um, jer tu je i treći član, tj. biće ili subjekt ODLUČIVANJA.
Istina je da razum može obmanuti subjekta iako je ovaj obdaren i Umom. Jer subjekt je odlučivanja biće, koje egzistira u DATOSTI najčešće NEMA NIKAKVE POTREBE za bilo kakvom «novitadom» i uključivanjem istinske umnosti.

geza kaže:

.. Sizif postaje uman tek onda kada posataje svjestan, ( svijest je kategorija uma ) , da je stigao do VRHA BRIJEGA , do točke od koje se kamen počnje kotrljati nizbrdo …. Uzbrdo - nizbrdo - uzbrdo - nizbrdo ………, kako ti sugeriraš, postaje sinonim za Sizifov posao, zar ne? Točka vrha brijega je Sizifofa umna točka, jer tu spoznaje i nizbrdicu………..??

Svijest je previše neodređen termin. Prema nekim stidljivim i naknadnim (gotovo 10 godina nakon rušenja komunističkih sustava) kontaktima i komentarima – zaključujem kako je 20. stoljeće platilo predebelu cijenu za jedno od «svjesnih bića» (ono - Marxovo).
Svjesna je i ameba kada izbjegava neugodno i teži ugodnom. Svjesna je i životinja kada se otima za svježu hranu, a napušta ustajalu, ili kada prepoznaje svoje mlado, ili se sjeća gospodara …
No svijest Umnoga bića, jednako je tako nova kvaliteta, kao što je i VOLJA bez Uma – puko razumsko htijenje, a bez razuma – tek ugoda ili neugoda, naklonost ili odbojnost.

geza kaže:

Upravo u ovom kontekstu spominjem EVOLUCIJU koja u ovom slučaju nema samo značenje spoznaje o razvitku vrsta i oblika života, već je evolucija način i put
" dolaska do vrha " gdje se spoznaje i inverzija puta, što bi u filozofskom konteksu bila " točka " spoznaja totaliteta, ili cijelog!? Ta točka " vrha " u religijjskom kontekstu može imati značenje ponovnog susreta Boga i Čovjeka, ili obratno, naravno, ako je to generička točka stvaranja dvaju inverznih puteva: uzbrdice - nizbrdice, na čemu je Sizif ( Camus ) postigao svoju umnu slavu.

Možda ljudi (naravno, ne oni što cijelu stvar rabe za postizavanje privatnih interesa) u principu, govore potpuno isto. Ali je problem u RAZLIČITIM JEZICIMA (GOVORIMA).
Filozofi, najmanje od svih, imaju neki standard za uporabu pojmova i termina.
Točno je - totalitet ne obuhvaća samo sve pojave svijeta, već isto tako i početak i kraj.
Ali, je isto tako točno da ima nešto o susretu čovjeka i Uma, na što je Aristotel ukazao govoreći kako je tjelesna strana čovjeka dovršena (pa se, u normalnome društvu, on ne bi trebao bojati za vlastitu egzistenciju), ali je UMNA strana ona koja je tek ostala da se DOVRŠAVA. S druge strane, svakodnevni «ratovi» između razumskog i umnog morala, svekoliki prividi u čovjekovom životu, kao i sve ono čime se povijest čovjekova razvitka, u najvišem stupnju odlikuje (izum – tehnološka revolucija – društvena revolucija – stagnacija – izum ...) neporecivo su uporište za zaključak o nekoj vrsti ZAVRŠETKA tog neodrživog stanja stvari, neke kulminacije nakon koje slijedi ulazak u savršenije društvene odnose, s kojima će postojanje čovjeka i društva konačno zadobiti kontinuitet.

geza kaže:

geza: Kao što znaš, danas se više ne govori " o sukobu idalizma i materijalizma ", naprosto stoga, što je materijalizam iz tog " sukoba " nestao….? Naime, materijalizam u " sukobu materijalizma i idealizma " bio je materijalizam mehaničke fizike,
...

Ljudi prečesto srljaju i spotiču se o pogrješne korake.
Nikada, materijalizam kojega filozof ima na umu nije vulgarni materijalizam (materijalizam mehaničke fizike) već STVARNOST PREDMETNOGA, tj. onoga što JESTE. Pa to kakvo jeste, utječe na čovjekova čula i stvara predstavu o postojećem. Ta se predstava čisti do stupnja «ideala» i svijeta idealizma, a odnos uzroka (materijalnoga svijeta) i posljedice (apstraktne slike) – izvrće na glavu.

Nisam stručnjak za fiziku, no koliko god znao mjesto Uma, znam i ulogu Razuma, pa ni nakon dubioznog proučavanja stvari, ne bih olako prihvaćao «novitade» koje tako radikalno ruše cijeli sustav spoznaje stvarnoga, u civilizaciji koja SE SVIM SREDSTVIMA OPIRE PRIHVATITI i primijeniti antičke spoznaje o onomu što Jeste.

geza kaže:
Ako čovjek prisvaja atrinute Boga onda je to DOKAZ teologiji o postojanju Boga, a ako teolog VIDI da je Čovjek prisvojio atribute Boga onda mu je to DOKAZ da je njegova religija ima smisla ! Teizam koji to negira je glup. Isto tako ateizam koji to negira je glup, pa u tom slučaju s dvije negacije možemo konačno dobiti PAMET. Spoznaja je, kako i ti vidiš, NEMA TU SUKOBA, sukob je u našim glupavim glavama!!?

Istina je – razlike su toliko ljudske da je glupavo od njih praviti problem.
Ali – nijedna različitost (takve vrste) na ovomu svijetu nije bez DUBOKE SVRHE.
Pa, ako ateista dolazi do nepobitnih dokaza o STVARNOSTI Egzistencije, koju je a priori negirao – ni njegova svijest ni cijeli usvojeni sustav ne bi mogli funkcionirati (blokirali bi) kad se ne bi vratio polazišnome principu: «Vjerujem da Bog ne postoji!» i onda sve analizirao ponovno.
Kako, pak razmišlja teist – ne znam.
No, znam da je iz tih jednostavnih visina posijano gorko sjeme kultova, anatema i zabluda, da se sve to opredmetilo u tradiciji i kulturi društva – i ovdje više uopće nije riječ o sukobu ateizma i teizma, već nekim daleko prizemnijim stvarima i interesima.

geza kaže:
Zahvaljujući Fojerbahu & Co čovjčanstvo je već kusalo jedno veliko ateističko GOVNO. ...

Tu je problem ovakav. Sljedbenici Marxa, slijedili su i Fojerbachov materijalizam. No njihov je ATEIZAM bio čudovišna blokada uma između nevjerništva i jedne od najvećih ateističkih misli: «Mijenja se Sve!». Baš kao da je sva njihova misao otpočela i okamenila se na vjerovanju da se sve mijenja. Otuda one čude izjave «Ne vjerujem NIUŠTA!», «Vjerujem samo u ono što vidim očima!». Politički čuvari onih režima striktno su pazili (ne znam zašto, nadajmo se – zbog primitivizma masa) da se ateizam drži u granicama «uvjerenja», i time izravno pridonosili razvijanju (uvjetno rečeno) blokiranoga nevjerništva.

[seti]

moram priznati da me malo zamara citanje predugackih postova kakvima su skloni neki od vas nacitanih i uzivljenih temu. trebali biste malo skratiti svoje traktate, umarate potencijalne citatelje

ja mislim da teist, vjernik IMA odgovore na sustinska pitanja postanka, smisla, svog mjesta u svijetu i sudbine i nacina zivota i o vrijednostima ...

takodjer, smatram te odgovore pogresnima. ne zadovoljavaju me dokazi, nije mi u skladu sa opazanjem svijeta. nije mi podrzano dovoljnim brojem eksperimenata. vjerski odgovori su Objavljeni. a ja zelim znati, ne samo Vjerovati. nema mi druge nego odbaciti pripadnost lokalno uvrijezenoj religijskoj organizaciji

ja kao ateist sam definiran svojim otpadnistvom od moje lokalne religije, katolicanstva. i svih drugih svjetskih, usput. tu je kraj dodirnih tocaka teizma i ateizma. ja zivim za potragu za odgovorima, vi ste stali u svom slavlju vec nadjenih odgovora

vi znate, ja ne znam. ali, ja trazim, vi ste vec nasli. stvar je samo koliko su veliki apetiti za pravom spoznajom. logicnim razmisljanjem dolazi se nepobitno do zakljucka da NE POZNAJEMO svijet u kojem zivimo do razine potpunog razumijevanja. silne misterije oko nas i u nama. toliko pitanja i cudjenja. a vi ste stali u istrazivanju....

duboko sam razocaran istrazivackim duhom u religioznih ljudi. ateizam je jedini nacin da se ostane u igri otkrivanja svijeta. a to smatram smislom zivota, traziti.

[seti]

i jos sam samo htio reci nesto o ateizmu kao pokretu, nasuprot religiji kao pokretu. mislim da ateizam nema sansu stvarati drzave, kao sto to religije cine. religije daju svojim clanovima cvrste granice unutar kojih moraju drzati svoja pitanja i misljenja.

ateizam je cisto osobna stvar, nista vise do izbora da se odbace te zadane granice i okviri. velika je greska ateizma bio komunizam i nasilno gasenje religija. ja se odricem svakog drzavotvornog ateizma. ja samo zelim biti potpuno slobodan u svojoj glavi, da mi nitko ne moze zapovijediti kako da gledam na svijet.

i tu lezi glavna prednost izbora ateizma. nema dogmi. mozes vjerovati u stagod hoces, ne moras vjerovati u nista. ateizam je jedina alternativa za ljubitelja slobodnog misljenja

[Dragonfly]

razmišljam na potpuno isti način kao ti, a daleko sam od ateizma..

[adriatic]

seti kaže:

ateizam je cisto osobna stvar, nista vise do izbora da se odbace te zadane granice i okviri.

... ... ...
ja se odricem svakog drzavotvornog ateizma. ja samo zelim biti potpuno slobodan u svojoj glavi, da mi nitko ne moze zapovijediti kako da gledam na svijet.

i tu lezi glavna prednost izbora ateizma. nema dogmi. mozes vjerovati u stagod hoces, ne moras vjerovati u nista. ateizam je jedina alternativa za ljubitelja slobodnog misljenja

seti kaže:
...velika je greska ateizma bio komunizam i nasilno gasenje religija.

Velika je greška STALJINIZMA (nema veze s ateizmom !) bio politički sustav koji se danas naziva "komunizam"
(nema veze s Marksovom idejom komunizma !), a u okviru kojeg se je pokušalo nasilno dokidati religiju
- što je velika glupost.

[demos]

geza kaže:
Demos kaže: Um je Bog, Razum je vrag!
geza: U mojoj kozeriji " Filozofija gluposti " nabacio sam da je kortekst kao sjedište razuma istododbno i veliko skladište gluposti, naprosto stoga, što se tu nalaze zone praktički svih čulnih senzacija, od kojih je najveća zona za primanje, preradu I skaldištenje optičkih čulnih informacija. To je ujedno i zona razuma gdje se primaju, prerađuju i skaldište naše istine i pojmovi s kojima eksponiramo razum kao nešto naročito vrijedno, s čim se ponosimo kao Descartes kada razumom spoznaje : Mislim, dakle postojim!? Međutim, vremenom sve uskladištene velike istine kao memorija vremenom faktički i vrijednosto nestaju. Po tome zaključujum, da se u toj zoni nalazi i sve ono što uzrokuje zablude, neistine, gluposti i navođenje na postupke koji se generalno nazivaju " vražijim poslom ". Tako, nisam daleko od mišljenja, da je razum stanište vraga!? Suprotno od toga limbički mozak, " čvoruga " na kraju kralježnice kao prva razina velikog mozga komunicira sa svim stanicama organizma bez ZNANJA velikog mozga. To je naš PRAMOZAK koji izgleda sve čuje, vidi i zna … Da u svemu ovom ima istine pokazuje PRIRODA koja ne dozvoljava razumu - simpatičlkom sustavu, da uprvlja vitalnim organima, već to dozvoljava samo parasimpatičkom sustavu čega razum nije SVJESTAN. Tako se dolazi do ideje da su svjesno i nesvjesno sfere razuma i uma o kojima govorimo. Tu su sve naše znanstvene spoznaje, religijske i filozofske ideje, tu su i sve naše vizualne, umne i umjetničke slike svijeta ……. pitanje je samo: Što je Istina, a što varka ili obmana?

Moral je, među svim područjima čovjekova djelovanja, najuzvišenije i najuže vezano uz njegovu naravi i dostojanstvo.
A, ipak je Istina da postoje najmanje DVA moralna stanja svake predmetne stvari/pojave. Jedno je ono KAKVA bi stvar trebala biti PO CARSTVU RAZUMA (da se «savršeno» uklopi u sustav/ POREDAK POSTOJEĆIH STVARI), drugo je ono KAKVA bi ta stvar trebala biti po Umu (tj. bolja no što već jeste - u nisci promjena koje vode, ali nikada ne dovode stvar do savršenstva, «ideje» o njoj).
Istinito je, dakle, I JEDNO (po razumskom moralu) I DRUGO (po umnome moralu). Jedno (razumsko) je nužno, najmanje jednako toliko koliko je drugo (umno) neizbježivo nužno (neumitno, adrasteično). Razlika je samo u odnosu sredstva i svrhe. Jer, sve što razumski moral može stvoriti i ponuditi - SREDSTVO JE! I to - sredstvo izgradnje pretpostavki za nov iskorak Uma, tj. onoga što je predmet umnoga morala.

Privid (obmana) je pak u tomu što - u svakodnevni život («Ljudi, na neki način, MORAJU živjeti») nameće, diktira prevlast Razuma. I to je ono što nam je neprestano «pred nosom», što «vidimo» i o čemu imamo nedvojbenu izvjesnost. Razum upravlja svime što obuhvaćamo pojmom pragme, svakodnevnoga življenja, tako da nam se čini kako, osim Razuma i nema ničeg drugog (ili – u nešto boljem slučaju - gledamo kao T. Akvinski, kad tvrdi kako je um tek neka sposobnost Razuma).

Privid iste vrste je i bezuvjetnost privatno-vlasničke strukture osobe (čovjeka), a s njime i prav na privatno vlasništvo.
Jer, sve što je poradi SVRHE – sredstvo je. A, svako sredstvo ima i vlastitu zamjenu (alternativu). Tamo gdje SREDSTVO nema alternative, gdje je alternativa nemoguća ili onemogućena – ono više i nije sredstvo nego je (priznali to mi ili ne – SAMOSVRHA).

Kad bi među nas sletio kakav svemirski putnik – što bi on, objektivno, mogao zabilježiti o nama!? Tolike etničke skupine, politički narodi, vjere i religije – naoko u stalnome sukobu oko Jednog i Jedinog. Doduše, etničkim skupinama – krvne se sveze ČINE Bezuvjetnima i iznad svih drugih ljudskih veza i povezanosti. Političkim narodima, pak, nacija je (državljanstvo) iznad svega, što se (donekle) ne može poreći onima koji imaju samo Jednu i Jedinu Domovinu (u razlici spram «dvojnim» državljanima). Većina ljudskih vjerovanja koncentrirana je oko najmnogoljudnijih religija, koje su monoteističke, ali ne samo što im Bog nosi različita imena, već su i učenja i kultovi isprepleteni oko tih bogova – priličito različiti.
Tomu svemu nasuprot, postoji jedna egzistencija koju ljudi dobro prikrivaju, ali koja je vladala u svim povijesnim razdobljima, i jednako tako danas vrijedi u svim društvenim sustavima – od najprimitivnijih plemena u porječju Amazone, do najrazvijenijih društava (S.A.D.). I to, bez razlike na etničku pripadnost, nacionalnost, religiju i sl.
Ta općost njezina važenja i vladanja, ta fenomenalna pokornost čovjeka rečenoj egzistenciji – daje joj epitete ISTINSKOGA BOGA KOJEMU SE LJUDI KLANJAJU! Boga, kojega neće napustiti ni po cijenu međusobnog činjenja užasnih zločina, razaranja i ubijanja.
Taj Bog – kojega štuju svi ljudi, i kojemu prinose bezmjerne žrtve – pravo je privatnog vlasništva, tj. privatno vlasnička struktura čovjeka kao osobe.

[demos]

geza kaže:
Demos, načelno se slažem što si napisao, ali u svemu tome su dva " kvrgava " pitanja? Jel moral konstanta ili promjenjiva kategorija? Drugo " kvargavo " pitanje je: Zašto razum proizvodi i čini gluposti?

Moral je, što je najgore - S DVA LICA. Jer sve ovo što jeste - JESTE NESAVRŠENO. I nema toga što ne može biti i bolje no što jeste. Pa - prema tomu sve što postoji jeste NEMORALNO, jer može, pa i TREBA BITI BOLJE.
To je konstanta UMNOGA morala, ako stalno na umu imamo ono bolje što tek treba KREIRATI (tj. IZUMITI), i ako s time ne zalutamo u perfekcionizam koji pripada RAZUMSKOME CARSTVU.
Jer, i razumski gledano - nikada ne možemo doseći idealni stupanj podvrgavanja pravu i zakonima, pa se ona gore rečena konstanta može lako naći na krivome mjestu.

No, i razumski je moral realnost. Problem je što on ima relativnu vrijednost. Naravno da ono što smo stekli (dosegnuli) treba primijeniti. Ta riječ je uvijek o ovom ili onom obliku STEČEVINA. Pa, poradi toga moramo se pridržavati i određenih odnosa, i naputaka i ...
Ali, sva je svrha razumskoga morala - u pripremi društva za ono što TREBA BITI (MORALNO JE) PO UMU.
Um, pak - kao neko Platonovo zasljepljujuće svjetlo - ne daje sve odjednom, nego postupno, iskoracima. Kao da moramo "prožvakati" i dobro "provariti" što smo stekli, pa tek se na taj način pripremamo za nove plodove Uma.

Drugo pitanje, mislim da stoji ovako. Razum nikada ne misli da pravi gluposti. On - doslovce, kao i povijest ljudske misli - drži da je Um neka NJEGOVA SPOSOBNOST. Nešto što mu je pri ruci, kao zgodna pomagalica.
Jer kad pogledamo OSNOVNU ZADAĆU I PREDMET RAZUMA (razlučivanje dobra i zla, većeg i manjeg dobra ili zla - te IZBOR VEĆEG DOBRA) onda je jasno tko je tvorac svih ideja o SAVRŠENIM DRUŠTVIMA, o zajednicama tipa "razvijenih insekata" ...
Ali, to je naprosto u naravi razuma.
No, čovjekova je vrsta postala s jednom drugom naravnom crtom, pa taj potencijal koji participira u razumskom, ipak omogućava čovjeku da dokući nedostatke razuma, kako god i mjeru svog djelovanja (ponašanja).

Pravo je "kvrgavo" pitanje: TKO MOŽE BITI SUDAC, ako se i kad se sukobe dva koncepta, mišljenja, ideologije - KOJA/E JE OD NJIH BLIŽE UMU I UMNOME!?
Razum je onaj koji bira i jedno i drugo, pa dijeli ljude i priprema sukob kako bi očistio svoje područje od "nesavršenih" i "nesavršenstva".
Um pak - ima vremena. Ono što ljudi ne shvate danas, shvatit će za dva tri stoljeća ili možda tisućljeća ili možda ... - nije važno, ali SHVATIT ĆE I PRIHVATITI KAO VLASTITO - kad tad. Jer, konačno, UM JESTE ONA NAROČITOST NJIHOVE RODNE NARAVI. ON JESTE ONAJ NJIHOV PRIRODNI IDENTITET ZA KOJIM TOLIKO TRAGAJU.

[geza]

Demos, sve je u redu što pišeš, ali zasigurno znaš od kada traje: " Moral je, što je najgore - S DVA LICA " , " Jer sve ovo što jeste - JESTE NESAVRŠENO ", " Pa - prema tomu sve što postoji jeste NEMORALNO ", " To je konstanta UMNOGA morala " ?
Ovome se može dodati serija takvih konstacija kao što su : laž je ravnopravna istini, a panekad i smrtonosna , borba sinova svjetla i sinova tame, MIR, MIR, MIR - tone dolara, deklaracija i taktati o humanizmu, a nalazimo se na početku svjetskog terorizma, dobro i zlo, patnja i radost, bogato i sitomašno, umno i neumno, veselo i tužno, đavolje i božje, i t.d. i t.d., sve je to svima odavno poznato………………
Ponavljati to, pričati o tome, čini mi se više besmisleno. Ja razumijem tvoju rečenicu :
" Jer kad pogledamo OSNOVNU ZADAĆU I PREDMET RAZUMA (razlučivanje dobra i zla, većeg i manjeg dobra ili zla - te IZBOR VEĆEG DOBRA) ", ali nisam baš siguran da je to I osnovna zadaća razuma?? Ja znam da je tradicionalni " biblijski " i intelektualni kredo razvijanje sposobnosti za razlučivanje ZLA I DOBRA, s opredjeljivanjem prema DOBRU, a ne poništavati ZLO, danas mo se to čini besmislenim Sizifofim poslom? Čini mi se da je to potrošena logika, potrošena moralnost, potrošeni razum koji više ne daje rezultata. Moj je dojam, da ne kažem mišljenje, nužno je odbacivanje tradicionalne istrošene I tijesne " kože " , zamjenom NOVE , ili uopće odbacivanjem " kože ". Ovdje nema mogućnosti šire govoriti o evoluciju ljudske umnosti - duha na distenci od Dürkemovih " divljaka " do nobelovaca koji bez grižnje savjesti primaju novčane Nobelove nagrade koje su " zarađene " prodajom dinamita!?, ali zato mogu reći, kako sam sve više uvjeren, da neki PAMETNI ljudi vode čovjeka i društvo prema gluposti, a ne prema pameti. Samo kompleks Grčke tradicije u znanosti i filozofiji, po mom mišljenju, toliko je pogubno, da mi imamo vrlo malo šansi brzo iziči iz začaranog kruga " dobra i zla " koje traje više od 2.000 godina. Često puta to označavam refleksijiom linearnog uma kojim je po sebi LAŽAN, a linearna percepcija je glavni " instrument " upravo Zapadnog razuma!? Kako takav razuma može biti " razuman " ? Meni to jednostavno nije jasno, niti je moguće! Mogao bih ti nasvesti na desetine primjera kako neki intelektualci grčevito prodaju glupost za pamet, a ako ih se na to upozori, onda pobjesne, jer tko se to usuđuje njima nešto reći ? " Pametni " su po
" pedigreu ", kao i lovački psi!? Sve dok je tako, nema nikakve pomoć za razlikovanje " dobra i zla ". Neku nadu daje internet i njegov razvitak prema wwb-u, jer su tu javljaju šanse prepoznavanja dobra putem univerzalnog, putem vračanju davno odbačenim istinama, putem razvijanja autopoiesisa i nadasve putem širenja i razvijanja nelinerane i biopercepcije svijeta. Zato se prije i iznad sve zalažem prema umnoj istraživačkoj slobodi, i reviziji svih tradicionalnih istina bez obzira čije su i od kuda dolazile.

[demos]

geza kaže:
Demos, sve je u redu što pišeš, ali zasigurno znaš od kada traje: " Moral je, što je najgore - S DVA LICA " , " Jer sve ovo što jeste - JESTE NESAVRŠENO ", " Pa - prema tomu sve što postoji jeste NEMORALNO ", " To je konstanta UMNOGA morala " ?

To je ono što Aristotel naziva "kvarljivim" u čovjeku. No, čovjek nije "kvariljv", već svoju istinsku narav ne vidi od pragme (imperativa svakodnevnog življenja) i otuda što se ona opredmećuje parcijalno i naoko bez kontinuiteta (za pojedinca), tj. kroz cijelu vrstu. Mi to danas - zbog brzine i kvalitete komuniciranja i protoka informacija, te dimaničkog tehnološkog razvitka, možemo daleko lakše sagledati, no naši preci.

geza kaže:

Ovome se može dodati serija takvih konstacija kao što su : laž je ravnopravna istini, a panekad i smrtonosna , borba sinova svjetla i sinova tame, MIR, MIR, MIR - tone dolara, deklaracija i taktati o humanizmu, a nalazimo se na početku svjetskog terorizma, dobro i zlo, patnja i radost, bogato i sitomašno, umno i neumno, veselo i tužno, đavolje i božje, i t.d. i t.d., sve je to svima odavno poznato………………
Ponavljati to, pričati o tome, čini mi se više besmisleno.

Točno je - naoko možemo izgubiti "orjentaciju". No, jasno je da UMNA NARAV ČOVJEKA ZAPOVIJEDA TOLERANCIJU i zahtijeva MOGUĆNOST drukčijeg načina življenja (neprisiljavanja drugih da na naš način budu sretni - što bi rekao I. Kant). To su uvjeti izbjegavanja sukoba kojega ne razumijemo, kojega možemo tek naknadno shvatiti - sukoba čiji je uzrok u generičkoj naravi naše vrste i napretku NJEZINA opredmećenja.
Drugo što nam mora biti jasno - jeste SVRHA RAZUMSKOG MORALA, njegova neizbježivost, ali i relativnost - jer on nije tu poradi sebe, ni Razuma, već poradi Uma!
Zato ne smijemo pretjerivati ni s njim, kao ni s hiperprodukcijom zakona, kao što moramo uništiti zastaru zločina i prekršaja, gubitak prava zbog nepoznavanja zakona i zastare (jer nam sud ne oprašta ako pravo ne poznajemo, a zastarom se služe privilegirani kako bi - na brzinu - stekli prednosti ...), ugradnju nesankcioniranih normi u tekst zakona i drugih nemoralnih činidbi... - sve u svemu, čeka nas podosta posla na stavljanju razumskog morala u okvire koji mu doista pripadaju.

geza kaže:

Ja razumijem tvoju rečenicu :
" Jer kad pogledamo OSNOVNU ZADAĆU I PREDMET RAZUMA (razlučivanje dobra i zla, većeg i manjeg dobra ili zla - te IZBOR VEĆEG DOBRA) ", ali nisam baš siguran da je to I osnovna zadaća razuma?? Ja znam da je tradicionalni " biblijski " i intelektualni kredo razvijanje sposobnosti za razlučivanje ZLA I DOBRA, s opredjeljivanjem prema DOBRU, a ne poništavati ZLO, danas mo se to čini besmislenim Sizifofim poslom? Čini mi se da je to potrošena logika, potrošena moralnost, potrošeni razum koji više ne daje rezultata.

Koliko god to htjeli, ne možemo odbaciti ono što se uvriježilo što je, kroz brojna razmatranja i djela različitih autora ušlo u stvarnost. Razum je, tako, određen kao ona strana naše naravi koja nas osposobljava da RAZLIKUJEMO dva principa, dvije predmetne stvari, njihove apstraktne predstave, pa čak i izum spram apstraktnoj predstavi postojećeg, te na osnovi toga IZABIREMO VEĆE DOBRO!
Ako je to utvrđeno kao sposobnost Razuma i njegova djelatnost,- onda nas ista moć ne može osposobljavati da KREIRAMO NEISKUSTVENO (ranije ne postojeće) DOBRO - IZUM.
A, to što primjećujemo da nešto ne štima, upravo dolazi otuda što Razum nije najviša crta naše naravi. I ti - uz djelovanje Razuma rabiš izraz LOGIKA. No razum nije Logos. Ali, istina je da postoji razumska logika, jer kod čovjeka su ove dvije moći isprepletene. Njegov je Razum sposoban prihvatiti plodove Uma kao nešto vlastito. Takvo prihvaćanje ne bi bilo moguće bez "zaraze" umnošću. Ali se tu umnost doista javlja u funkciji RAZUMA.
Čista umnost, pak, javlja se samo kad se Razum okreće k Umu s čistim principima saznanja, bez ijednog svog imperativa, zaključka, podmetanja, uvjeta ili kakve podlosti. Samo tada će Um reagirati IZUMOM. U svim drugim slučajevima ponudit će iluziju/zabludu koja odgovara onim nečistoćama što prate zahtjev Razuma.

geza kaže:

Moj je dojam, da ne kažem mišljenje, nužno je odbacivanje tradicionalne istrošene I tijesne " kože " , zamjenom NOVE , ili uopće odbacivanjem " kože ". Ovdje nema mogućnosti šire govoriti o evoluciju ljudske umnosti - duha na distenci od Dürkemovih " divljaka " do nobelovaca koji bez grižnje savjesti primaju novčane Nobelove nagrade koje su " zarađene " prodajom dinamita!?, ali zato mogu reći, kako sam sve više uvjeren, da neki PAMETNI ljudi vode čovjeka i društvo prema gluposti, a ne prema pameti.

Teško ćemo se podići iz gliba "diskontinuiteta", čovjekolike egzistencije, ili - kako bi to stari kršćani rekli - nesavršenog ili nedovršenog čovjeka.
Ali, povijesti ne bi bila to što jeste, da nije NEUMITAN proces razvitka vrste.
Time ne očekujem nekakav radikalan skok u smislu evolucije čovjeka. Ali, očekujem radikalan skok u smislu njegove edukacije i razumijevanja ONOGA ŠTO svakodnevno čini - I ZAŠTO!
Tada će se društvo moći reorganizirati na zakonima Uma.
Pomalo čudno, ali eto oblika proricanja "propasti postojećeg sustava stvari" i pojave "novog". Međutim, u principu - to je to.

geza kaže:

Samo kompleks Grčke tradicije u znanosti i filozofiji, ... Mogao bih ti nasvesti na desetine primjera kako neki intelektualci grčevito prodaju glupost za pamet, .. Neku nadu daje internet i njegov razvitak prema wwb-u, jer su tu javljaju šanse prepoznavanja dobra putem univerzalnog, putem vračanju davno odbačenim istinama, ... Zato se prije i iznad sve zalažem prema umnoj istraživačkoj slobodi, i reviziji svih tradicionalnih istina bez obzira čije su i od kuda dolazile.

Pročitaj to ponovno - i ne'š vjerovati koliko si vjernu sliku stvarnosti stekao.
Jedini je problem u tomu - da te ona ne obeshrabri. Za svaki slučaj (sebe radi) ako pretjeraš u "mozganju" zapovijedi si sam vrijeme za aktivni odmor. Jer - od ovog posla možeš imati samo onu nagradu koju svjetina i okolina ne cijene.
Vraćajući se na stare (Grke, Rimljane. ..). Dosezi njihove misli su nevjerojatni. Iako nisam imao ni uvjeta ni vremena detaljno se time baviti (npr. nekakav Hegel citira Pitagoru - a sve što možeš naći u blblioteci o Pitagori - jeste ljubavni roman nekakvog idiota pod nazivom Pitagorin život, i nema veze s ovim genijem), - nemoj ih potcijeniti.
Isto je i s kasnijim autorima. Kod svakoga od njh postoje "biseri", no postoji i izbjegavanje "riješenja zagonetke povijesti".
Takvi umovi, nisu to radili zato što su blentavi ili zato što nisu stekli nikakav uvid u rješenje.
Najžalosnija je mogućnost da su sebe i svoje djelo - raznim trikovima - štitili od primitivizma suvremenika.

[geza]

Demos kaže:
Vraćajući se na stare (Grke, Rimljane. ..). Dosezi njihove misli su nevjerojatni. Iako nisam imao ni uvjeta ni vremena detaljno se time baviti (npr. nekakav Hegel citira Pitagoru - a sve što možeš naći u blblioteci o Pitagori - jeste ljubavni roman nekakvog idiota pod nazivom Pitagorin život, i nema veze s ovim genijem), - nemoj ih potcijeniti.
Isto je i s kasnijim autorima. Kod svakoga od njh postoje "biseri", no postoji i izbjegavanje "riješenja zagonetke povijesti".
Takvi umovi, nisu to radili zato što su blentavi ili zato što nisu stekli nikakav uvid u rješenje.
Najžalosnija je mogućnost da su sebe i svoje djelo - raznim trikovima - štitili od primitivizma suvremenika.

geza: Inače lijepo zboriš, ugodno je čitat tvoje postove. Slažem se, da su dosezi grčko - rimskih misli nevjerojatni, ali tko više mari za par zrna bisera u gomili povijesnog intelektualog grčko - rimskog deriviranog smeća ( Njemačka ideologija ) ?
Jednom zgodom sam napisao: Nema sumnje da u djelima tradicionalnih filozofa ima vrijednih spoznaja, ali " prosijavanje " bi trajalo beskorisnu vječnost prema brzini promjena u kojima se nalazimo. No, poanta nije u tome, veću u dvije druge " stvari ". Prva je što nalazim prave bisere u mislima misli prije njih ( Grka i Rimljana ), tako da mi u dobroj mjeri izgledaju plagijatori. To se može tolerirati, jer je plagiranje kontinuitet povijesti, ali daleko je važnije , barem mi se tako čini, količina, vrste i kakvoća suvremenih spoznaja o kojima filozofija ne mari, ili malo mari. Daleko bi nas odvelo da sučelimo filozofije linearne i nelinarne percepcije svijeta u prošlosti i sadašnjosti. Uz korektnu analizu, ubrzo bi spoznali, da se u linearnoj percepciji nalazi " otvor " iz kojeg stalno " smrdi ". A linearna percepcija dominantno pripada grčko - rimskoj tradiciji??

[demos]

geza kaže:
....
geza: ...Slažem se, da su dosezi grčko - rimskih misli nevjerojatni, ali tko više mari za par zrna bisera u gomili povijesnog intelektualog grčko - rimskog deriviranog smeća ( Njemačka ideologija ) ?
Jednom zgodom sam napisao: Nema sumnje da u djelima tradicionalnih filozofa ima vrijednih spoznaja, ali " prosijavanje " bi trajalo beskorisnu vječnost prema brzini promjena u kojima se nalazimo.

Evo ti jednog (na taj način) nepročitanog Platona.
Ljudi se u državu u družuju zato što imaju mnogo POTREBA, pa ovaj dovodi zidara da mu gradi kuću, onaj tekstilca da mu napravi odjeću ...
Ali, kako će - na najbolji način - ostvariti svrhu države u koju su se udružili? Naravno - na tržištu, razmjenom dobara kojima zadovoljavaju one potrebe radi kojih su došli na jedno mjesto i povezali se u državu.

Takav biser, NPR. - uvid da je RAZMJENA DOBARA najviše SREDSTVO čovjekove egzistencije u državnom društvu - naći ćeš kod Aristotela, potom kod Krista (do pojave Klementa) i - GDJE JOŠ!?
Jedino je Marx lansirao laž kada je tvrdio da je u kapitalizmu ROBNI OBLIK - OPĆI OBLIK PROIZVODA.
Nevjerojatno, ali istinito - ljudi su čudno otupjeli kad su popili takav idiotizam. Jer se još nije rodilo društvo u kojemu bi ROBNI OBLIK DOBARA BIO DOVRŠEN, PAČE - ČAK NI VLADAJUĆI.

geza kaže:
....
No, poanta nije u tome, veću u dvije druge " stvari ". Prva je što nalazim prave bisere u mislima misli prije njih ( Grka i Rimljana ), tako da mi u dobroj mjeri izgledaju plagijatori. To se može tolerirati, jer je plagiranje kontinuitet povijesti, ali daleko je važnije , barem mi se tako čini, količina, vrste i kakvoća suvremenih spoznaja o kojima filozofija ne mari, ili malo mari. Daleko bi nas odvelo da sučelimo filozofije linearne i nelinarne percepcije svijeta u prošlosti i sadašnjosti. Uz korektnu analizu, ubrzo bi spoznali, da se u linearnoj percepciji nalazi " otvor " iz kojeg stalno " smrdi ". A linearna percepcija dominantno pripada grčko - rimskoj tradiciji??

Nisam baš skužio misliš li da su Grci i Rimljani plagijatori, ili "njemačka filozofija". Također nisam imao uvida u starije autore od Platona, a ono drugo - da su svi poslije samo prežvakavali stare stvari - izgleda potpuno logičnim.
A, evo i tog momenta - nemam blage veze o linearnoj i nelinearnoj percepciji svijeta.
Istina je jedino što je bitno, uvjet za nju je metoda koja nas štiti od zabluda, a predmet je uvijek jedan te isti.
I zato dinamika promjena - ne može promijeniti osnovne i najjednostavnije činjenice. One su, pak, -bile dobro poznate i Starima.

[geza]

Demos kaže:

Evo ti jednog (na taj način) nepročitanog Platona.
Ljudi se u državu u družuju zato što imaju mnogo POTREBA, pa ovaj dovodi zidara da mu gradi kuću, onaj tekstilca da mu napravi odjeću ...
Ali, kako će - na najbolji način - ostvariti svrhu države u koju su se udružili? Naravno - na tržištu, razmjenom dobara kojima zadovoljavaju one potrebe radi kojih su došli na jedno mjesto i povezali se u državu.

geza: O.K. što si napisao, ali u svemu tome od tih mnogi POTREBA, nije mi jasna POTREBA svemirske ili nanotehnologije? Tko to i zašto IZMIŠLJA takve POTREBE?

Demos kaže:
Nisam baš skužio misliš li da su Grci i Rimljani plagijatori, ili "njemačka filozofija". Također nisam imao uvida u starije autore od Platona, a ono drugo - da su svi poslije samo prežvakavali stare stvari - izgleda potpuno logičnim.
A, evo i tog momenta - nemam blage veze o linearnoj i nelinearnoj percepciji svijeta.
Istina je jedino što je bitno, uvjet za nju je metoda koja nas štiti od zabluda, a predmet je uvijek jedan te isti.
I zato dinamika promjena - ne može promijeniti osnovne i najjednostavnije činjenice. One su, pak, -bile dobro poznate i Starima.

geza: Možda sam krivo upotrijebio riječ " plagijatori " i " plagiranje ", jer više odgovara imitiranje, ili preslikavanje, ili izomorfiranje. Svaka slijedeća razina uvijek je svojevrsna imitacija prethodne, pa su tako svi imitatori. Oni koji pomiču razine su inovatori , stvaratelji i skladatelji. Tako u umjetnosti imamo umjetnike i reproduktivne umjetnike. Tako je i u filozofiji, pa se kaže, da se grčke matrice nalaze negdje u Egiptu i arapskoj tradiciji. U Njemačkoj idologiji živi primjer inverznog kopiranja je upravo Marx koji, po njemu samom, ne radi drugo do okreće Hegela na noge koji po Marxu inače dubi na glavi.
A ovo s lineranom i nelinearnom percepcijom ima itekako veze, odnosno, ima toliko veze koliko su euklidska geometrija i matematika grčkog korijena. Dovoljan je princip hijerarhije i brojnog pravca, odnosno strele vremena, da to dokažu. Naime, radi se o tome, da se grčko - rimska tradicija ne utemeljuje na organskoj, većna fizikalnoj prirodi. Fizikalna priroda sve do valno - kvantne fizike je linerana, dok je organska uvijek nelinearna.

[demos]

geza kaže:
O.K. što si napisao, ali u svemu tome od tih mnogi POTREBA, nije mi jasna POTREBA svemirske ili nanotehnologije? Tko to i zašto IZMIŠLJA takve POTREBE?

Unatoč epoohama s pravim "pljuskovima izuma" i na njima temeljenim novim potrebama - i dalje je u osnovi svega oljuđenog ista pariskonska potreba koja obuhvaća sve i svaku pojedinu potrebu, te sve i svakog pojedinog subjekta društvenih odnosa: POTREBA ZA PRAVEDNOŠĆU.
Bez razlike materijalizira li se ona u pravnom sustavu - ako je i dok je to sustav spriječavanja i onemogućavanja subjekata da jedan drugomu čine nepravdu, odnosno reparacije (izjednačenja) ako se nepravedna radnja ipak dogodi - ili u onom moralnom odricanju od činjenja nepravde - činjenica je da NOVE POTREBE mogu biti i fingirane, ali NE MOGU IZBJEĆI pravednost,- koja ne uređune naprosto samo NAČIN njihova zadovoljenja, već - okolišno - kreira i kriterije vrjednovanja pojedinih potreba.
Dakle, ako su one potrebe realne - one će i opstati. Ako su pak rasipanje snaga i sredstava - one će - prije ili kasnije nestati. U osnovi, ono što ne razumijemo (jer nekad su i istraživanja kompjutorske tehnologije izgledala kao nešto uzaludno - no danas mi nebismo radili to što radimo, da se one POTREBE ISTRAŽIVANJA NISU ZADOVOLJAVALE) ne mora biti i neopravdana potreba.

geza kaže:

geza: Možda sam krivo upotrijebio riječ " plagijatori " i " plagiranje ", jer više odgovara imitiranje, ili preslikavanje, ili izomorfiranje. Svaka slijedeća razina uvijek je svojevrsna imitacija prethodne, pa su tako svi imitatori. Oni koji pomiču razine su inovatori , stvaratelji i skladatelji. Tako u umjetnosti imamo umjetnike i reproduktivne umjetnike. Tako je i u filozofiji, pa se kaže, da se grčke matrice nalaze negdje u Egiptu i arapskoj tradiciji.

Ne znam - no ako je to istina, onda do tih starijih "matrica" ionako ne bismo došli bez Platona, Aristotela, Cicerona ...
Dakle i nije toliko važno tko "prežvakava" staru stvar, a tko je u tom procesu stigao korak dalje. Važno je što se na ZADAĆAI kontinuirano radi, - pa i po cijenu nagomilavanja onog " teškog i nerazumljivog smeća".

geza kaže:

U Njemačkoj idologiji živi primjer inverznog kopiranja je upravo Marx koji, po njemu samom, ne radi drugo do okreće Hegela na noge koji po Marxu inače dubi na glavi.

Štogod - o Marxu imam vlastito mišljenje. Koliko god se taj frajer pozivao na Hegela - pročitaj dobro stranicu 26. Kapitala I. tom i nači ćeš more PITANJA BEZ ODGOVORA. U tom istom materijalu možda se skriva netko daleko karakterističniji za Marxovo djelo "s one strane doslovnog".

Marxu mi se čini najprimjerenijim njegov komentar o "ljepoti njegove dijalektičke METODE IZLAGANJA, koja ima tu kvalitetu da dripce (ondašnje vodeće umove) navodi da pokažu svoju magareću pamet" (tj. ulete u klopku, grješku).
Dakle, ako je to (klopke u tekstu Kapitala) namijenio svojim protivnicima - NE VIDIM kako je(i gdje) od istih tih "trapula" zaštitio svoje sljedbenike!?

Osim toga, osnovana je pretpostavka da se radi o čovjeku koji se grubo našalio ili - radi ciljeva ideje - zloupotrebio čovjekovu vjećitu sklonost k lažima i iluzijama.

No, vjerojatno najfenomenalnija laž Marxova stoji u izjavi da nije znao za Schopenhauera i njegova djela.

Ovo nije "čudno" samo zato jer su se Marxov bajoslovni Hegel i Schopenhauer "čupali za uši" u borbi za istu katedru na istome fakultetu - već i zato što se u Marxovom djelu nalazi primijenjena Schopenhauerova "Eristička dijalektika".