Pa dobro..imamo iskustvo ove trodimenzionalnosti. Ali ajde recimo da smo mi trodimenzionalna bića koja se nalaze i percipiraju prostor sa tri dimenzije.
Pojam dimenzija se odnosi na prostor. Mi se trenutno nalazimo i percipiramo prostor sa tri dimenzije, koji ima duljinu, širinu i visinu. Budući da se pojam dimenzija odnosi na prostor, ja osobno za četvrtu dimenziju ne smatram vrijeme. Smatram da je vrijeme nešto za što mi još uvijek ne znamo što ono je. No, vrijeme je naziv čime smo dali toku kretanju objekata u prostoru. Prošlost više ne postoji. Postoji samo sadašnjost, a "budućnost" je nešto što se mora ostvarivati korak po korak "slučajnim" događajima. A kada će budućnost biti ovdje to će onda več biti prošlost, dakle nešto što više ne postoji.
Koliko svemir točno ima dimenzija, odnosno prostora koje mi ne možemo percipirati pa samim time ne vidimo ništa što se nalazi u njima, to iskreno ne znam. Moguće je da ima određeni broj, a moguće je također to da ih ima beskonačno.
Četvrtu dimenziju baš smatram prostorom koji je "unutar" našeg trodimenzionalog prostora ali ga ne vdimo, tu je, ali ga ne možemo nikako percipirati. No, ako uzmemo u obzir da ne možemo vidjeti ništa što se nalazi u dodatnom prostornom smjeru kojeg mi ne možemo percipirati, onda se trebamo pitati pitanje: Kako možemo?
Ovdje sam počeo razmišljati o odnosu između druge dimenzije i treče dimenzije. Prilično je zanimljivo i jednostavno, i sigurno mnogi več znaju za ovo, ovo se još naziva dimenzionalna analogija.
http://eusebeia.dyndns.org/4d/vis/02-analogy
Dakle, zamislite dvodimenzionalnu površinu koja se beskonačno rasprostire po svojoj dužini i širini. Na toj površini žive dvodimenzionalna bića koja nikako ne mogu vidjeti dubinu i visinu treče dimenzije, a i automatski time ne mogu vidjeti ništa što se nalazi u tom prostoru, kako bi to mogli kada ne vide ni sam prostor.
Ali vi se nalazite iznad te dvodimenzionalna površine i možete promatrati iz perspektive treče dimenzije sam taj dvodimenzionalni svijet i ta dvodimenzionalna bića. Kako vas sada oni mogu vidjeti? dva su načina, da sami uđete u njihov 2D svijet, u tom slučaju oni će vidjeti kako se jedan 2D objekt pojavljiva pred njihovim oćima i postene sve veči i veči...a ako odlučite vratiti se natrag od kuda ste i došli..oni će vidjeti kako se taj objekt sve više i više smanjuje sve dok potpuno ne nestane. A drugi način jeste da primjete vašu dvodimenzionalnu sjenu na svojoj dvodimenzionalnoj stvarnosti. Vaša sjena če pritom budući da vi svejedno percipirati smjer treče dimenzije moći sa perspektive tih dvodimenzionalnih bića prolaziti bez problema kroz sve što se nalazi u njihovoj 2D stvarnosti, i pojaviti čete se i nestati na isti način i kao u prošlem slučaju da ste došli u njihovu stvarnost.
Sada možemo ovaj primjer primjeniti i na ovu trodimenzionalnu stvarnost. Budući da ne možemo percipirati dodatni prostorni smjer ovom trodimenzionalnom prostoru, ne možemo vidjeti ništa što se nalazi u toj dimenziji. Jednako kao što i naša prošla dvodimenzionalna bića koja nisu mogla percipirati smjer treče dimenzije pa samim time nisu mogla niti vidjeti nas, itd. Ajmo predpostaviti da u toj četvrtoj dimenziji postoji neki oblik života, kakav je to život mi ne možemo niti zamisliti a kamoli razumjeti, jer smo upoznati samo sa trodimenzionalnošću.
Dali imamo kakva iskustva od ljudi, zapise neke, ili bilo šta u čemu su ljudi svjedočili čudnim pojavama koje su mogle:
a) prolaziti kroz nama kao čvrste trodimenzionalne objekte.
b) pojavljivati se "ni od kuda" i isto tako nestati.
Pa sva sreća da imamo. Samo što mi sve te stvari propisujemo paranormalnom, šta je razumnjivo. Ali ako gledamo iz šire perspektive..sve što postoji je priroda. Sve dimenzije zajedno čine ovaj veličanstveni svemir i prema tome sve je dio prirode/svega što jeste.
Mi samo ponekad znamo vidjeti trodimenzionalne sjene četverodimenzionalnih forma u ovoj stvarnosti, zvali mi njih duhovima ili kako god..nije bitno. I jednako kao što i znanstvenici znaju da postoji tamna materija/energija proučavajući kako se galaksije ponašaju, tako i ja sada mogu čisto lijepo slobodnog duha tvrditi da postoji četvrta prostorna dimenzija. I da ona nije vrijeme. Vrijeme možda jeste jedna posebna vremenska "dimenzija", ali po mojem mišljenju nebi se smjelo to motati sa četvrtim prostoru..koje je upravo to; prostor.
Mogu jednako tako predpostaviti da postoji i 5. Dimenzija... ali ne mogu ju nikako zamisliti. Ovaj način je jedini na koji si donekle mogu predočiti dodatnu četvrtu prostornu dimenziju, ali da bih donekle mogao govoriti o petom prostoru morao bih i sam biti četverodimenzionalno biće i koristiti ovaj način razmišljanja. Dalje od toga jednostavno ne možemo zamisliti..previše smo ograničeni.
"a to bi trebalo značiti što točno?"
To znači to da (možda) postoji evolucija percepcije. Naime, promatrajući što vele žrtve otmica 3D/4D bića zvana Greysi možemo uočiti jednu zanimljivu stvar. A to je da na primjer:
Čovjek se probudi i vidi kako to biće prozirnog izgleda dolazi kroz zid do njega, dakle ovo je četverodimenzionalnost. A nakon toga to biće prestane biti prozirno i poprima normalan izgled, i nakon toga dodirne prstom čovjeka i čovjek to osjeti. Dakle ovo je opet trodimenzionalnost.
Ta bića se nalaze u četvrtom prostoru, ali mogu izabrati da bez problema opet postanu trodimenzionalni. I onda opet od toga mogu izabrati da se vrate u svoju četverodimenzionalnu formu.
Čuo sam jednom za jednu ženu koja je imala nešto oštečeno u mozgu i oćima, sve je vidjelo "dvodimenzionalno" previše prekomplicirano za objasniti. Ugl, jedan dan je ista ta žena sjela u auto i taj monenat kada je pogledala u volan joj je apsulutno sve dobilo "dubinu", sve je počela vidjeti "trodimenzionalno", pa eto samo primjer. Naravno bila je užasno šokirana i nije znala kako funkcionirati kada je shvatila da je sve "3D", bilo joj je to prvi puta u životu. A i opčenito nije baš funkcionirala u životu sa tim "2D hendikepom".
Možda i nas nešto slično čeka u dalekoj budućnosti? da, rekao sam dalekoj. Sumnjam da bi se išta takvoga događalo sa našom percepcijom u bližoj budućnosti. Uglavnom ovo bi mogao biti slijedeći stupanj evolucije ljudskih bića.