"Planet" između Marsa i Jupitera?

[Dragon007]

Astrobobo kaže:

To je Uran i ne mora biti da je zbog udarca. Kao što rekoh, trenutno važeća hipoteza je da su Uran i Neptun zamijenili mjesta.

Ispricavam se, Uran, prebrzo pisah kad uhvatih misao... Naravno ima tu puno hipoteza.

[Begemotica]

Koliko sam ja uspjela shvatiti to nisu ostaci rasturenog planeta nego neiskorišteni građevinski materijal za planet. Ali priznajem da nisam stručna u astronomiji.

[Matst]

Po onome što sam mogao zaključiti čitajući materijale iz raznih izvora u zadnjih deset-petnaest godina tamo je zaista bio neki planet i to barem veličine Zemlje ako ne i veći.

Što ga je uništilo može se samo nagađati bilo da se radi o nekoj unutarnjoj exploziji ili udaru nečeg iz svemira ali očito je da se radilo o nečem zaista jakom.

S obzirom na ogromne udaljenosti između planeta raspad jednog od njih ne može baš previše utjecati na sve ostale da bi izmjenio uvjete života na njima, znači gravitacionog utjecaja ima ali to ipak nije toliko značajno.

To što je masa asteroida manja od mase Mjeseca ne mora značiti da je planet bio veličine Mjeseca, dapače...
Planeti nisu sastavljeni samo od kamena nego su puni tekućeg i plinovitog materijala i da nekim slučajem se Zemlja tako raspadne (nedaj Bože) za nekih 50.000 godina masa bi možda odgovarala postojećem asteroidnom pojasu.

Znači ako uklonimo plinove, tekućine i meki sloj planete koji je vjerojatno sagorio i ispario a dobar dio je vjerojatno se rasuo na sve strane u obliku svemirske prašine i dobit ćemo ono što ostane, relativno čvrste kamene gromade koji su zadržali putanju ex planeta.

I da, Mjesec nije nastao od Zemlje, ma ni blizu, a to što su neki elementi slični možemo zahvaliti tonama svemirske prašine koja svake godine padne i na površinu Zemlje i na površinu Mjeseca dublje ispod nitko nije kopao.

[BudSpencerski]

Stvar je jednostavna. Tu je bio planet Fejton kojeg su naselile skupine Lirana bjezeci od Drakoa. Kad su ih ovi nasli doslo je do sukoba i planet je unisten dermonalnim potiskom

[Astrobobo]

Matst kaže:

Po onome što sam mogao zaključiti čitajući materijale iz raznih izvora u zadnjih deset-petnaest godina tamo je zaista bio neki planet i to barem veličine Zemlje ako ne i veći.

Što ga je uništilo može se samo nagađati bilo da se radi o nekoj unutarnjoj exploziji ili udaru nečeg iz svemira ali očito je da se radilo o nečem zaista jakom.

Predlažem da pročitaš raspravu na prvoj stranici. Jupiterova gravitacija spriječila je stvaranje planeta u području gdje se danas nalaze asteroidi.

To što je masa asteroida manja od mase Mjeseca ne mora značiti da je planet bio veličine Mjeseca, dapače...
Planeti nisu sastavljeni samo od kamena nego su puni tekućeg i plinovitog materijala i da nekim slučajem se Zemlja tako raspadne (nedaj Bože) za nekih 50.000 godina masa bi možda odgovarala postojećem asteroidnom pojasu.

To baš i nije tako jednostavno. Vodi je potreban određeni pritisak da bude u tekućem stanju. Ako nema pritiska može biti kao para ili led. Veće količine vodene pare u Sunčevom sustavu bile bi vidlive u spektru zvijezda i galaksija koje se nalaze iza toga oblaka.

Zemlja da se raspadne bi bila daleko od ovoga što tvrdiš, što se može vidjeti iz kemijske strukture našeg planeta. 30% Zemlje je željezo, a kisik je spojen u raznim oksidima. Tek 1.5% je voda.

Znači ako uklonimo plinove, tekućine i meki sloj planete koji je vjerojatno sagorio i ispario a dobar dio je vjerojatno se rasuo na sve strane u obliku svemirske prašine i dobit ćemo ono što ostane, relativno čvrste kamene gromade koji su zadržali putanju ex planeta.

Ništa u svemiru ne može "nestati". Količinu svemirske prašine također znamo i vidljiva je u obliko zodijačke svjetlosti.

I da, Mjesec nije nastao od Zemlje, ma ni blizu, a to što su neki elementi slični možemo zahvaliti tonama svemirske prašine koja svake godine padne i na površinu Zemlje i na površinu Mjeseca dublje ispod nitko nije kopao.

Nije potrebno kopati da bi se došlo do kamenja ispod Mjesečevog regolita. Udari asteroida iskopali su kratere i posijali kamenje iz unutrašnjeg sloja po cijelom Mjesecu. I ne samo to nego je dio kamenja pao i na Zemlju - gotovo 50kg mjesečevog kamenja je pronađeno na Zemlji.

[little_blue_dot]

...u kaosu stvaranja svemira postojalo je previše reda da bi stvar bila prepuštena slučaju, a to se odnosi i na poteškoće pri spajanju danog materijala u cjelinu planeta...

...naravno da je na mjestu današnjih kamenih komada nekad bio planet reda veličine između marsa i jupitera (gotovo da bi čovjek reko: ''prosto ko pasulj'')... vidiš uzorak koji se javlja u sunčevom sustavu i samo slijediš logički niz...

...također, slijedeći logički niz, trebali bi se zapitati zbog čega bi gravitacija jupitera bio ključan kamen spoticanja stvaranju planeta toliko udaljenom od njega, kad u svojem najbližem susjedstvu ima 50-tak malih svjetova koji nisu imali takvih asemblirajućih problema...

...dapače, s njegove vanjske strane postoji planet koji je uspješno ''zanemario'' njegovu gravitaciju i to u tolikoj mjeri da si je i sam priuštio nekolicinu satelita koji ga uredno orbitiraju ne mareći previše za plinovitog susjeda diva...

...gdje je ostatak materijala potreban za niveliranje računice o phaetonovoj veličini/masi...?
...budući da se udar dvaju svjetova (mogla bi se iskalkulirat potrebna veličina pridošlice koji je rasturio phaeton ako povjerujemo u njegovu veličinu s početka priče) desio u prostoru koji nekoliko trenutaka nakon samog sraza nije imao gotovo ikakvu gravitacijsku vrijednost koja bi nadjačala energiju mase puta brzine, komadi koji su trajno ostali dislocirani van sadašnje putanje ostataka, otišli su svaki svojim putem u svemir...

...poneki je završio na marsu ostavljajući na njegovoj površini očitu razliku u ''bombardiranoj'' hemisferi od one sretnije...
...poneki je, možda, završio i na zemlji uništavajući cijeli jedan ekosustav bića koja su tu živjela milionima godina...
...većina ih se trajno izgubila u dubinama svemira ili su se uspješno infiltrirali u oorhov oblak i teško da će ih bilo kakav spektrometar detektirat...

[Astrobobo]

little_blue_dot kaže:

...u kaosu stvaranja svemira postojalo je previše reda da bi stvar bila prepuštena slučaju, a to se odnosi i na poteškoće pri spajanju danog materijala u cjelinu planeta...

Sunčev sustav nastao je gotovo 10 milijardi godina nakon stvaranja svemira.

...naravno da je na mjestu današnjih kamenih komada nekad bio planet reda veličine između marsa i jupitera (gotovo da bi čovjek reko: ''prosto ko pasulj'')... vidiš uzorak koji se javlja u sunčevom sustavu i samo slijediš logički niz...

Postojanje hipotetskog planeta treba se objasniti sa malo više argumenata od "logike".

...također, slijedeći logički niz, trebali bi se zapitati zbog čega bi gravitacija jupitera bio ključan kamen spoticanja stvaranju planeta toliko udaljenom od njega, kad u svojem najbližem susjedstvu ima 50-tak malih svjetova koji nisu imali takvih asemblirajućih problema...

Slijedeći taj logički niz možemo se zapitati zašto onda ti silni objekti nisu postali jedan veliki? Ali to je sasvim pogrešna logika budući da su većina objekata oko Jupitera zarobljeni asteroidi. Osim toga, u asteroidnom pojasu postoje cijele obitelji asteroida koje su nastale nekim davnim međusobnim udarima i karakterizira ih sličan sastav - s druge strane, mnoge različite familije asteroida imaju međusobno znatno različit sastav.

...dapače, s njegove vanjske strane postoji planet koji je uspješno ''zanemario'' njegovu gravitaciju i to u tolikoj mjeri da si je i sam priuštio nekolicinu satelita koji ga uredno orbitiraju ne mareći previše za plinovitog susjeda diva...

Preporučam proučavanje teksta o formiranju Sunčevog sustava. Osim toga planeti defintivno nisu nastali na mjestima gdje se sada nalaze.
[/QUOTE]