Platonska ljubav

[Soncarica]

M@3X kaže:

Citajuci tvoj post zaboravila sam sta je tema.

Ja vjerujem u postojanje platonskih ljubavi i danas.

Sjecam se nekih svojih djecijih ljubavi.
Nikad se nisu ostvarile,ostale su kao neki nedosanjani san.Cak ni ja sama nisam zeljela da se ostvare,nisam ni razmisljala o fizickom dijelu tih djecijih ljubavi.
Jednostavno sam voljela i mastala i zivila u nevinim snovima.
I bilo je lijepo,ma kako naivno bilo.
Voljela sam iskreno,bez ikakvih primisli,bez sumnji,bez uplitanja razuma.Voljela sam cak i bez neke jake zelje da mi ta ljubav bude uzvracena.Voljela sam bez rezerve,bez ogranicenja.
Voljela sam onako kako danas vise ne znam voljeti.

Danas sam razumnija,sumnjam,nemam toliko povjerenja,zelim da mi ljubav bude uzvracena (sto je i normalno).
(Ovim mislim na neki pocetak veze,ne kad sa nekim provedes nekoliko godina - sto je moje trenutno stanje )

Divan post...Jedan od ljepsih koje sam procitala u zadnje vrijeme

[suicidal blonde]

Platon je govorio o ljubavi muškarca prema drugom muškarcu...
Pa ima toga i danas

[Grazia]

iwanchica kaže:

mislim,postoji li više takvo što uopće ili izraz samo podsjeća na davna viktorijanska vremena,kad su žene zavodile ispuštanjem maramice na tle, a muškarci dvobojima branili čast voljenih žena...u to doba, kad je preljub bio kažnjavan najrigoroznijim kaznama, a razvod nešto nezamislivo,možda je platonska ljubav bila jedini mogući vid ljubavi..možda je takav vid bez-tjelesne ljubavi uzvišen, posvećen čak, a možda je to samo krnja ljubav,vatra bez plamena...jeste li ikad "živjeli"platonsku ljubav?

ne postoji. to je samo Utopija iliti glupa izvikana shit ideja nekog pedercica iz prestarog vremena.
moderni psiholozi/sociolozi znaju bolje.

[Grazia]

suicidal blonde kaže:

Platon je govorio o ljubavi muškarca prema drugom muškarcu...Pa ima toga i danas

impotentni gay.

[Ja,Lucifer]

Može li se ovaj post(45) izbrisati? Ipak sam odlučio da je bolje ne objaviti. Hvala modovi.

[zoya85]

Soncarica kaže:

Divan post...Jedan od ljepsih koje sam procitala u zadnje vrijeme

Slažem se sa svime gore navedenim. S vremenom čovjek postaje racionalniji, sazrijeva, mijenja prioritete, zadovoljava se drugačijim, kompromisnijim odnosom Kada gledamo retrospektivno u prošlost i pomalo se sa žaljenjem osvrćemo na platonsku ljubav često nismo svjesni za čime čeznemo.

Žalimo li za osobom sa kojom nismo realizirali odnos? Ne, znamo da ne možemo naknadno ostvariti nijedan aspekt nekadašnje ljubavi, jer trenutak inspiracije je davno "odlepršao". Čeznemo "jer smo voljeli onako kako sada ne znamo". Bezuvjetno, beskompromisno, iracionalno, čisto. Radi same ljubavi.

I život kreće dalje, sa svim svojim mijenama...

[librica]

pa postojala je dok sam bila curicka,al onda cujem nekaj lose i jbg.ode ljubav
al sad ne vjerujem u nju,jer to je sve ipak neka teznja za necim i granica koja ne da da se razvije u pravom smislu(fizickom)...tak da platone platone crkla ti ljubav...

[mimma7]

Tajwy kaže:

film je da se useres!

Oskara dobio?!?

Nije mi jasno zbog cega?!?

onda, stara, nisi kurca još skontala.

[zoya85]

iwanchica kaže:

mislim,postoji li više takvo što uopće ili izraz samo podsjeća na davna viktorijanska vremena,kad su žene zavodile ispuštanjem maramice na tle, a muškarci dvobojima branili čast voljenih žena...u to doba, kad je preljub bio kažnjavan najrigoroznijim kaznama, a razvod nešto nezamislivo,možda je platonska ljubav bila jedini mogući vid ljubavi..možda je takav vid bez-tjelesne ljubavi uzvišen, posvećen čak, a možda je to samo krnja ljubav,vatra bez plamena...jeste li ikad "živjeli"platonsku ljubav?

Da napokon rezimiram i zašutim.

Pitanje je bilo imamo li iskustva s platonskom ljubavi i da li ona postoji?

Moram priznati da mi je malo nejasno kad neki napišu "ja vjerujem u nju ili ne vjerujem." However, očito je svi nisu doživjeli. Svjesna sam da je prošlo više od stotinu godina od vremena kad su žene zavodile muškarce bacanjem maramica, udvarači svirali serenade... Vremena su se od tada promijenila i način iskazivanja afekcije (u ovom slučaju platonske ljubavi), ali to ne znači da je takva ljubav iskorijenjena.
Postotno se drastično smanjila, tome je kumovalo dijelom i to što su "izišli iz mode" trubaduri, Petrarca i ini pjesnici.

Konstatirati da je danas više nema isto je kao i zaključiti da prije nije bilo homoseksualaca, ljudi koji imaju nizak libido, pojedinaca koji ne žele imati barem četvero djece... isključivo zato jer ranije nisu javno mogli iskazati svoju orijentaciju i stavove. Danas se prešutno događa isto, jer se traži kvantiteta.


Možda se sve svodi na pitanje može li danas veza bez seksa trajati?

Očito ne u smislu da se "platoničari" vjenčaju i zadovolje asketskim životom zauvijek. Barem jedan od njih će u međuvremenu ući u neku seksualnu vezu. Sumnjam da bi danas našli uspješnog mladog intelektualca, sa divnom ženom, dvoje klinaca u kući na periferiji, brzim autom i još mlađom ljubavnicom koji će javno priznati da je najjače volio kada je volio platonski. Papak!


Može li platonska veza biti jaka kao i seksualna?

Po emocijama još i mnogo jača, jer se isključivo na njima temelji. Seksualni aspekt će daleko više biti zadovoljen u "tipičnoj" vezi, dok jako često zamre onaj osjećajni, no društvo takve odnose danas tolerira, štoviše potiče.


Sva mudrost krije se isključivo u znanstvenoj konstataciji da ljubav (emocija) i seks apsolutno nisu povezani.Odlično je kad se isprepleću, nadopunjavaju i stvaraju harmoniju, jer višak ili manjak jednoga od toga nedvojbeno dovodi do neravnoteže.

Platonska ljubav duboka, intenzivna, idealna, neoskvrnjena, jedinstvena...može biti izuzetno bolna
S druge strane, tipična emocionalno-seksualna veza kao puno kompromisnija (you only get what you give) i konvencionalnija iziskuje puno više truda, može biti itekako zadovoljavajuća, ispunjenija i sretnija. Možda je pojedincu u svijetu u kojem živimo i bolje (svakako pragmatičnije i racionalnije!) ostvariti samo ovu potonju.


Tempora mutantur et nos mutamur in illis

[tonkica051]

[QUOTE=zoya85;22486373]Da napokon rezimiram i zašutim.

Pitanje je bilo imamo li iskustva s platonskom ljubavi i da li ona postoji?


Možda se sve svodi na pitanje može li danas veza bez seksa trajati?
može...ali čemu se lišavati nečeg tako ugodnog i lijepog

Može li platonska veza biti jaka kao i seksualna?
može....još i jača .... na nekom "uzvišenom, intelektualnom" nivou gdje partneri uživaju u silnoj čežnji .... i opet ne kužim zašto , al ajd...ko voli nek izvoli

Sva mudrost krije se isključivo u znanstvenoj konstataciji da ljubav (emocija) i seks apsolutno nisu povezaniOdlično je kad se isprepleću, nadopunjavaju i stvaraju harmoniju, jer višak ili manjak jednoga od toga nedvojbeno dovodi do neravnoteže.

Platonska ljubav duboka, intenzivna, idealna, neoskvrnjena, jedinstvena...može biti izuzetno bolna
ali......... nije potpuna ...i po meni...to je za mazohiste

[Emericzy]

zoya85 kaže:

Da napokon rezimiram

Nisi loše rezimirala, ako ti je premisa da je platonska ljubav jedna vrsta ljubavi. Međutim, uvjerenje popriličnog broja filozofa jest da to nije jedna od varijanti, nego da je to, zapravo, osnova svake ljubavi. A na osnmovu se onda nadograđuju druge stvari, oviso o tome o kakvoj je konkretno ljubavi riječ. I time dobivamo varijante.

Ono što se laički i popularno zove 'platonska ljubav' zapravo je ne-seksualna ljubav između muškarca i žene. I ti o tome pšišeš.

Ona je moguća, ali danas indicira postojanje nekih posebnih okolnosti. Mislim da nije nimalo neobična kod ljudi koji su u dugotrajnim, čvrstim, stabilnim i zadovoljnim vezama. Nije rijetkost da iz takvih veza seksualnost s vremenjom ishlapi, ali ljude međusobno veže tisuću drugih lijepih stvari, pa to nije pretjerani problem.

Ako je neseksualna ljubav između muškarca i žene takva od samog početka i nikad nije bila seksualna, to bih ipak smatrao bizarnim i sumnjao bih u neki teži psihološki problem. (Međutim, nisam nikakav stručnjak za psihologiju; to je sasvim laički dojam.)

[Grazia]

zoya85 kaže:

Pitanje je bilo imamo li iskustva s platonskom ljubavi i da li ona postoji?

Moram priznati da mi je malo nejasno kad neki napišu "ja vjerujem u nju ili ne vjerujem." However, očito je svi nisu doživjeli. Svjesna sam da je prošlo više od stotinu godina od vremena kad su žene zavodile muškarce bacanjem maramica, udvarači svirali serenade... Vremena su se od tada promijenila i način iskazivanja afekcije (u ovom slučaju platonske ljubavi), ali to ne znači da je takva ljubav iskorijenjena. Postotno se drastično smanjila, tome je kumovalo dijelom i to što su "izišli iz mode" trubaduri, Petrarca i ini pjesnici.

Konstatirati da je danas više nema isto je kao i zaključiti da prije nije bilo homoseksualaca, ljudi koji imaju nizak libido, pojedinaca koji ne žele imati barem četvero djece... isključivo zato jer ranije nisu javno mogli iskazati svoju orijentaciju i stavove. Danas se prešutno događa isto, jer se traži kvantiteta.

da ti nisi malo pobrkala neke stvari? ideja platonske ljubavi je da postoji odsustvo sexualne zelje prema osobi koju volimo u romanticnom smislu.

to sto ti opisujes je bilo povijesno i kulturoloski uvjetovano ponasanje - ne znaci da one nisu osjecale strast prema izabraniku njihovog srca. dok su bacale rupcice...

ovo zadnje boldano - ne, ne dogadja se kod normalnih (sexualno zrelih) ljudi.

[Grazia]

zoya85 kaže:

Slažem se sa svime gore navedenim. S vremenom čovjek postaje racionalniji, sazrijeva, mijenja prioritete, zadovoljava se drugačijim, kompromisnijim odnosom Kada gledamo retrospektivno u prošlost i pomalo se sa žaljenjem osvrćemo na platonsku ljubav često nismo svjesni za čime čeznemo.

Žalimo li za osobom sa kojom nismo realizirali odnos? Ne, znamo da ne možemo naknadno ostvariti nijedan aspekt nekadašnje ljubavi, jer trenutak inspiracije je davno "odlepršao". Čeznemo "jer smo voljeli onako kako sada ne znamo". Bezuvjetno, beskompromisno, iracionalno, čisto. Radi same ljubavi.

I život kreće dalje, sa svim svojim mijenama...

a da si je realizirala onda ne bi bila 'platonska' i 'uzvisena' jel?

[zoya85]

Emericzy kaže:

Nisi loše rezimirala, ako ti je premisa da je platonska ljubav jedna vrsta ljubavi. Međutim, uvjerenje popriličnog broja filozofa jest da to nije jedna od varijanti, nego da je to, zapravo, osnova svake ljubavi. A na osnmovu se onda nadograđuju druge stvari, oviso o tome o kakvoj je konkretno ljubavi riječ. I time dobivamo varijante.

Ono što se laički i popularno zove 'platonska ljubav' zapravo je ne-seksualna ljubav između muškarca i žene. I ti o tome pšišeš.

Ona je moguća, ali danas indicira postojanje nekih posebnih okolnosti. Mislim da nije nimalo neobična kod ljudi koji su u dugotrajnim, čvrstim, stabilnim i zadovoljnim vezama. Nije rijetkost da iz takvih veza seksualnost s vremenjom ishlapi, ali ljude međusobno veže tisuću drugih lijepih stvari, pa to nije pretjerani problem.

Ako je neseksualna ljubav između muškarca i žene takva od samog početka i nikad nije bila seksualna, to bih ipak smatrao bizarnim i sumnjao bih u neki teži psihološki problem. (Međutim, nisam nikakav stručnjak za psihologiju; to je sasvim laički dojam.)

Ja sam pisala o "nekonzumiranoj" ljubavi između dvoje ljudi, od samog početka. Naglasak je na riječi "nekonzumirana", jer postoji uzajamna privlačnost i strast, ali se ona tjelesno ne ostvaruje.

Slažem se da je emocija tj. grumen platonske ljubavi osnova svake ljubavi.
Međutim, smatram da se ona u punini može razvijati i bujati (kao platonska ljubav) samo u tom perodu "udvaranja", iščekivanja, dok još nije konzumirana.
Kada prijeđe u drugi stadij (više ili manje razvijena), utjelovi se fizički i postaje svjetlost-sjena, ona to više nije.

Mislim da je platonska ljubav ireverzibilna i ne može više postojati kad se jednom konzumira. O tome kako nazvati vezu u kojoj naknadno ponestane seksa, da li joj dati naziv aseksualne veze ili neki drugi dalo bi se raspravljati.

S druge strane temelj svake veze ne mora biti platonska ljubav, jer veze počivaju na raznim osnovama.

Ne slažem se s time da je platonska ljubav nepotpuna, jer njena je esencija sama ljubav, ali budući da se ne nadograđuje drugim sadržajima ona je neuravnotežena. Nepotpuna je jedino kao veza.

Kod platonskih ljubavi osoba voli drugu osobu radi nje same i sretna je radi njenog postojanja, osjećaja koje međusobno gaje. Dakle, supstrat toga je isključivo bezuvjetna ljubav prema drugome.

Kad se radi o tipično tjelesno-emocionalnim vezama, osobe se vole, ali ljubav je ipak uvjetovana, kompromisna. Volimo zato što smo ponosni na drugu osobu, imamo zajedničke interese, lijepo nam je s njom. Nešto dajemo i očekujemo zauzvrat i volimo zato što zajedno crpimo plodove tog odnosa, druga osoba nas čini sretnima.

Da li osoba koja voli i odbija razviti odnos svjetlost-sjena iako nema objektivnih razloga ima psihičkih problema?
Ne znam, jer niti ja nisam ekspert, ali u svakom slučaju odgovor se ne može generalizirati.

Zašto netko platonski voli, bez uživanja "produkata" odnosa iako takva ljubav može donijeti puno boli?
Možda zato što ne želi ničim prosječnim iskvariti idealnu sliku voljene osobe i što pokušava voljenom/voljenoj dati gotovo božansko obličje. Obličje koje je u svojoj biti toliko čisto i nesebično emocionalno nabijeno da ne može opstati u kolotečini svakodnevnice.

Kraj kilometarskog razglabanja, na sreću mnogih!

[zoya85]

Emericzy kaže:

Nisi loše rezimirala, ako ti je premisa da je platonska ljubav jedna vrsta ljubavi. Međutim, uvjerenje popriličnog broja filozofa jest da to nije jedna od varijanti, nego da je to, zapravo, osnova svake ljubavi. A na osnmovu se onda nadograđuju druge stvari, oviso o tome o kakvoj je konkretno ljubavi riječ. I time dobivamo varijante.

Ono što se laički i popularno zove 'platonska ljubav' zapravo je ne-seksualna ljubav između muškarca i žene. I ti o tome pšišeš.

Ona je moguća, ali danas indicira postojanje nekih posebnih okolnosti. Mislim da nije nimalo neobična kod ljudi koji su u dugotrajnim, čvrstim, stabilnim i zadovoljnim vezama. Nije rijetkost da iz takvih veza seksualnost s vremenjom ishlapi, ali ljude međusobno veže tisuću drugih lijepih stvari, pa to nije pretjerani problem.

Ako je neseksualna ljubav između muškarca i žene takva od samog početka i nikad nije bila seksualna, to bih ipak smatrao bizarnim i sumnjao bih u neki teži psihološki problem. (Međutim, nisam nikakav stručnjak za psihologiju; to je sasvim laički dojam.)

Grazia kaže:

a da si je realizirala onda ne bi bila 'platonska' i 'uzvisena' jel?

taj pojam je izgleda stvarno postao toliko ofucan i koristen u nekom pogresnom laickom smislu...da je to strasno.

Da je realiziraš NE, ne bi bila platonska niti bi bila nadilazila nagonske okvire potreba ljudi koje nimalo ne podcijenjujem! Bila bi konvencionalna, opet jedinstvena (neponovljiva) na svoj način i vjerojatno puno zadovoljavajuća.

[zoya85]

Grazia kaže:

da ti nisi malo pobrkala neke stvari? ideja platonske ljubavi je da postoji odsustvo sexualne zelje prema osobi koju volimo u romanticnom smislu.

to sto ti opisujes je bilo povijesno i kulturoloski uvjetovano ponasanje - ne znaci da one nisu osjecale strast prema izabraniku njihovog srca. dok su bacale rupcice...

ovo zadnje boldano - ne, ne dogadja se kod normalnih (sexualno zrelih) ljudi.

Btw. pogledajte definiciju platonske ljubavi (wikipedija i sl.izvori), njeno originarno i iskrivljeno značenje i ulogu uzajamne strasti, tj. seksualnog nagona koji može biti prisutan u tom odnosu. Ugodan dan svima, moram se sad prešaltati na druge, praktičnije teme.

[Grazia]

zoya85 kaže:

Btw. pogledajte definiciju platonske ljubavi (wikipedija i sl.izvori), njeno originarno i iskrivljeno značenje i ulogu uzajamne strasti, tj. seksualnog nagona koji može biti prisutan u tom odnosu. Ugodan dan svima, moram se sad prešaltati na druge, praktičnije teme.

govorila sam o modernom znacenju toga izraza koji se danas koristi za asexualni odnos, neki odnos prijateljstva lisenog sexualne zudnje - ne govorim o platonskom filozofskom idealu ljubavi, jer vec sam rekla - to je najobicnija utopijska ideja. neki mambo jumbo 'o daru od bogova iliti o bozanskoj ljubavi ' koji danas nitko ne uzima ozbiljno..kuzis?


tip je bio malo zbunjen u sexualnom smislu moglo bi se reci i nadrobio je on tu svasta, ali (moderna) definicija i poimanje vrste ljubavi nije ni potekla od njega.

[zoya85]

Grazia kaže:

govorila sam o modernom znacenju toga izraza koji se danas koristi za asexualni odnos, neki odnos prijateljstva lisenog sexualne zudnje - ne govorim o platonskom filozofskom idealu ljubavi, jer vec sam rekla - to je najobicnija utopijska ideja. neki mambo jumbo 'o daru od bogova iliti o bozanskoj ljubavi ' koji danas nitko ne uzima ozbiljno..kuzis?


tip je bio malo zbunjen u sexualnom smislu moglo bi se reci i nadrobio je on tu svasta, ali (moderna) definicija i poimanje vrste ljubavi nije ni potekla od njega.

Aseksualnu osobu ne mora karakterizirati odsutstvo seksualnog nagona. I to je možda moderno, iskrivljeno shvaćanje.
Isto tako ima više tipova aseksualaca. Ono što im je zajedničko isključivo je nepostojanje potrebe za seksualnim odnosom(a ne nagonom), koje mogu ili ne moraju kompenzirati na druge načine. Ali to je stvarno tema za drugi topic.

I agree, Platon je bio malo zbunjen u nekim segmentima npr. "božanske ljubavi" i inih božjih darova koji su zanimljivi za teoretiziranje, ali teško shvatljivi i ostvarivi u praksi. Oni povlače i pitanje vjere i ipak su samo ideali

[Emericzy]

zoya85 kaže:

Mislim da je platonska ljubav ireverzibilna i ne može više postojati kad se jednom konzumira.

Kod platonskih ljubavi osoba voli drugu osobu radi nje same i sretna je radi njenog postojanja, osjećaja koje međusobno gaje. Dakle, supstrat toga je isključivo bezuvjetna ljubav prema drugome.

Mislim da su ti ove dvije tvrdnje u suprotnosti. Ako je druga tvrdnja ispravna, onda se platonska ljubav ne može konzumirati.

Prva tvrdnja kao da govoro o 'uobičajenom', laičkom poimanju platonske ljubavi, kao one koja nije tjelesno konzumirana, a druga tvrdnja kao da govori o onom osnovnom supstratu ljubavi koji sam ja spominjao.

Na kraju nisam siguran što si htjela reći.

[Emericzy]

zoya85 kaže:

Platon je bio malo zbunjen u nekim segmentima npr. "božanske ljubavi" i inih božjih darova koji su zanimljivi za teoretiziranje, ali teško shvatljivi i ostvarivi u praksi. Oni povlače i pitanje vjere i ipak su samo ideali

Ne bih rekao da je bio zbunjen. Samo je bio uvjeren da je ljubav put koji nam bogovi daju da bismo spoznali božanske stvari. Iskorak iz 'normalnog' načina razmišljanja i približavanje božanskom. Mislim da je on ljubav nazvao 'božanska ludost'. Zato je i mislio da je tjelesno konzumiranje ljubavi -- a posebice ono među muškarcima -- profaniranje ljubavi i trošenje božanskog dara uludo. Koliko znam , protiv tjelesne ljubavi muškarca i žene nije imao ništa protiv, pretpostavljam zato jer ona služi i prokreaciji.

Ali, nisam stručnjak za filozofiju, kao ni za psihologiju. Ovo je samo pomalo laička interpretacija kompleksne filozofske ideje.