Pogriješio ili ne?

[Amont]

Pozdrav svima!

Evo ovako, imam 22 god i student sam. Imam probleme sa deprom / anksioznosti, ali u većini slučajeva to uspijevam kontrolirati. Nego, štos je da sam usamljen, imam prijatelje ali nikog tko mi je baš blizak, nemam život van kuće (doslovno) osim fakulteta. Curu nikada nisam imao (svojevoljno), iako sam bio pitan u više navrata od različitih cura bi li volio biti u vezi s njima.

Okušavao sam se u dva fakulteta, i na kraju se pronašao na trećem. Na tom trećem upoznavam jednu djevojku. Djevojku koja se dosta "zalijepila" za mene kroz ono - ako ti treba što, javi se meni i tako (pošto sam otvoren po pitanju svojih problema). I od tog trenutka razgovaramo iz dana u dan i postupno shvatim da ima veće probleme od mene, puno veće, a ja sam joj zbog toga sve servirao kao na dlanu. Pomagao sam joj, davao sve što sam mogao, i često mi je bila na prvom mjestu, čak i prije mene samoga. Bio sam joj rame za plakanje (a plače puno), vreća za boks, tepih za otiranje svih problema, krivice i gorčenosti, krivac, inspiracija, imala je mjesto za prespavati, jesti, napiti se i odmoriti se kad joj doba nije bilo dobro i tako dalje. U nekoj prepirci između nas bi inzistirala da je u pravu iako i ja i ona znamo da nije, uvijek ima želju biti "iznad" mene kada može, a ja bi joj popuštao. Sve loše što bi radila bih joj pokušao objasniti lijepo i kroz razgovor, s puno razumijevanja. Jako puno vremena provodi na mobitelu i svako malo bi mi slala poruke, pričala bi u nedogled samnom. Došlo je do toga da bi se ljutila ako joj ne odgovorim odmah na poruku, što je meni pravilo veliki stres, posebno s mojom anksioznošću. Paljenje wifija je bio horor jer bi me čekalo 35 njenih nepročitanih poruka.

Sve njene prijateljice su u vezi što je i u nju na poslijetku ugradilo taj neki hir da mora bit s nekim u vezi. U svakom slučaju, ona me nakon par mjeseci poznanstva pita za vezu. I moj odgovor je bio ne, iako mi je stvarno stalo do nje, ali svjestan sam da bih više patio s njom u vezi nego sam. Jako je emocionalno nestabilna i sa tim mojim "ne" je to samo poraslo. I onda sam zapravo shvatio koliko igra na kartu sažaljenja. Počela mi se ispričavati za sve, tvrdila bi da je znala da sam ja predobar za nju i slične dječje gluposti.

Ali okej, nekako smo naizgled prešli preko toga i sve se nastavilo kao i prije.

No, nakon toga u rasponu od godinu dana me još u tri navrata pitala za vezu, u jednom periodu me zvala 22 puta za redom na mobitel da bi me pitala želim li vezu s njom (iako sam joj već u dva prethodna navrata kroz godinu rekao jasno i iskreno što mislim). I moj odgovor je bio ne cijelo vrijeme. Sve to je meni stvaralo veliki stres ali jednostavno nisam imao srca da je se "riješim" i jer ne volim to raditi ljudima, i jer mi se usprkos svemu uvukla pod kožu. Ali okej, počeo sam kasno odgovarati na poruke, pozive, sažaljenja ignorirati i okretati na šalu. Postupno sam se distancirao. Kasnije saznajem da me u puno toga lagala, da se voli često upustiti u alkoholne avanture, ljubakanja sa random tipovima i tako. Zabava joj je kad se napije do te mjere da se ne sjeća što se poslije dogodilo. A meni je to horor. Anyway, postupno smo se udaljili do te mjere da se svi naši razgovori svode na neke isprazne gluposti i "hahaha" poruke koje nemaju veze s vezom ali i dalje se gotovo svakodnevno čujemo.

Ali, kako dođu praznici i kako se za te periode ne viđamo, za vrijeme ovog Božića me uhvatila teška depresija. Mislim se jesam li pogriješio u svojoj odluci. Najgore je što imam jako nisko mišljenje o sebi i nisam siguran je li mi stalo do nje zbog toga što sam usamljen / nemam nikog drugog i što imam u sebi ugrađen strah da ću zauvijek ostat sam jer znam da nisam ni ja baš neki ulov, ili ju stvarno volim. I u zadnje vrijeme se grizem oko toga, imam dojam kao da sam pogriješio. Stalno razmišljam da te stvari i pogreške radi čisto iz razloga što je još djetinjasta. Mislim da će doći pameti i da će mi onda biti krivo. Nisam siguran više što je od toga točno, pa računam dobiti nekakvo mišljenje od vas...

LP

[lurker312]

Dakle tvoje je pitanje jesi li pogriješio što se nisi upustio u vezu s nestabilnom curom s kojom si mogao biti samo u nekom nesretnom odnosu u kojem bi vječno bio otirač i vreća za boks što si i sam zaključio?
Ne, nisi. Proći će ova postblagdanska depra već, prvi mjesec je svima težak.

[Amont]

lurker312 kaže:

Dakle tvoje je pitanje jesi li pogriješio što se nisi upustio u vezu s nestabilnom curom s kojom si mogao biti samo u nekom nesretnom odnosu u kojem bi vječno bio otirač i vreća za boks što si i sam zaključio?
Ne, nisi. Proći će ova postblagdanska depra već, prvi mjesec je svima težak.

Hvala, ma zapravo pokušavam odgonetnutni volim li ju ili ja mislim da ju volim iz razloga što sam usamljen i nemam nikog drugog nego nju. Nitko se nije potrudio toliko doć blizu meni, bez obzira što je u svrhu zapravo vlastite potrebe.
Glup je osjećaj jer sam svjestan da bi me cura uništila ali u drugu ruku mi je baš stalo do nje iz nekog razloga... :/

Čudan sam i ja svat...

[little-big-one]

Izgleda da trebate jedno drugom ko go Bear Gryllsu vlastit urin usred pustinje.

[lurker312]

Amontwo2 kaže:

Hvala, ma zapravo pokušavam odgonetnutni volim li ju ili ja mislim da ju volim iz razloga što sam usamljen i nemam nikog drugog nego nju. Nitko se nije potrudio toliko doć blizu meni, bez obzira što je u svrhu zapravo vlastite potrebe.
Glup je osjećaj jer sam svjestan da bi me cura uništila ali u drugu ruku mi je baš stalo do nje iz nekog razloga... :/

Čudan sam i ja svat...

Ne može ti biti svejedno za nekoga s kime si proveo toliko vremena. Još te jadne, ranjene, napaćene. Uvuče se to pod kožu.
Ali da je to ljubav ne bi morao razmišljati o tome. Da je to ljubav ne bi ju toliko puta gurao od sebe.

Znaš sve i sam, usamljen si i svako društvo ti se čini bolje od nikakvog. Možda bi i bilo, kratkoročno. Ali ti svoju usamljenost trebaš rješavati stvarajući novi odnos s nekime tko u njega neće dovesti svu tu negativu koju nosi ona. Nije to matematika, nema tu onoga da mi us i minus daju plus.

[Psihonaut]

Mislim da je to sve osuđeno na propast i budeš se vezao opet s njom samo ćeš više propatiti. Ne možeš joj pomoći, ona to mora sama sa sobom riješiti neke stvari a čini mi se da bi tebe samo povukla još dublje. 22 godine ti je tek, bit će još cura. Nek te ovo sve motivira da malo poradiš na sebi, vježbaj, uči, upoznaj neke nove ljude i osječaš ćeš se bolje. Kao što lurkel kaže, to ti sve postblagdanska depresija, bit će bolje.

[Yuna]

Ne, nisi pogriješio.

Zašto bježiš od ljudi i cura koje ti se pokušavaju približit, a kažeš da si usamljen i ne želiš ostat sam?

[Amont]

lurker312 kaže:

Ne može ti biti svejedno za nekoga s kime si proveo toliko vremena. Još te jadne, ranjene, napaćene. Uvuče se to pod kožu.
Ali da je to ljubav ne bi morao razmišljati o tome. Da je to ljubav ne bi ju toliko puta gurao od sebe.

Znaš sve i sam, usamljen si i svako društvo ti se čini bolje od nikakvog. Možda bi i bilo, kratkoročno. Ali ti svoju usamljenost trebaš rješavati stvarajući novi odnos s nekime tko u njega neće dovesti svu tu negativu koju nosi ona. Nije to matematika, nema tu onoga da mi us i minus daju plus.

Da, samo je problem što ja o svemu pretjerano razmišljam, neodlučan sam i mislim se. Takav sam po prirodi. Da, slažem se u potpunosti s ovim što si napisao. Najgore je što od njenih loših strana ja se fokusiram na one dobre i jednostavno mi radi toga bude krivo. Posebno se loše osjećam ovako kad me uhvate depresivne epizode, mislim se da nikada neću pronaći nekog tko će se toliko zainteresirati za mene.

Psihonaut kaže:

Mislim da je to sve osuđeno na propast i budeš se vezao opet s njom samo ćeš više propatiti. Ne možeš joj pomoći, ona to mora sama sa sobom riješiti neke stvari a čini mi se da bi tebe samo povukla još dublje. 22 godine ti je tek, bit će još cura. Nek te ovo sve motivira da malo poradiš na sebi, vježbaj, uči, upoznaj neke nove ljude i osječaš ćeš se bolje. Kao što lurkel kaže, to ti sve postblagdanska depresija, bit će bolje.

Hvala na čitanju i mišljenju. Slažem se. To je i meni primarno bilo, da ona to treba sama sa sobom riješiti kao i ja svoju depresiju, no ona je imala ideju da si uzajamno u tomu pomognemo. Hvala, stvarno se nadam da će biti bolje.

Yuna kaže:

Ne, nisi pogriješio.

Zašto bježiš od ljudi i cura koje ti se pokušavaju približit, a kažeš da si usamljen i ne želiš ostat sam?

Dobro pitanje, dakle štos je u tome što mi jako malo ljudi odgovara (svjestan sam da je to do mene), tip sam osobe koja je svakom koga malo bolje upozna spremna donirati bubreg ako je potrebno, i znam da to nije dobro. I zbog takve moje osobnosti sam uglavnom bio u pozadini u muškim ekipama, koje su se s vremenom raspale. Jednostavno ne uspijem uspostaviti neki kvalitetniji kontakt. Najzanimljivija mi je stvar što svi imaju poštovanja prema meni i kao da većina bira pristupiti meni kada trebaju neko mišljenje, savjet ili kada se moraju jadati o ozbiljnijim stvarima. A u drugu ruku cure se zbog toga ili pretjerano uhvate mene što me guši (pa se ja nekako pokušam udaljiti) ili im isto jednostavno uopće ne odgovaram pa se takvi odnosi svedu na pozdrav, osmijeh i to je to. Kao da nikada nema neke sredine...

Još jedna bitna stavka je da sve te cure koje su mi pristupile i željele vezu su uglavnom tomu pristupile iz nekog hira ili trenutačne potrebe, bez da me bolje znaju. Ja nisam sposoban curi reći da ju volim ako to stvarno ne mislim, a da bih nekog zavolio prethodno ga moram poznavati jako jako dobro, odnosno moramo biti prijatelji prije svega. Iz iskustva sa ljudima oko sebe prelako se bacaju te riječi da se nekoga voli, prelako se daju poljupci i prelako se ulazi u krevet, mislim, neka ljudi rade što žele, ne želim ja nikome docirati pristup, ali ja takav nisam i nikada neću biti.

Dobio sam komentare od tri različite osobe koje se međusobno ne poznaju da se ponašam kao čovjek od 50+ godina. Jednostavno nisam za besmislene razgovore o guzicama, sisama, tko je bio s kim, tko što nosi i slično, a nažalost u većini slučajeva ta vrsta razgovora je glavna tematska okosnica, i onda se u takvim situacijama, sjedeći za tim stolom i s tim ljudima često pitam što tu radim, odnosno požalim. Ostale situacije se svedu na alkohol pa odlazak u klub gdje sam opet onaj koji "pazi" na sve i koji će prvi uskočiti u pomoć kad se netko dovede do mjere povraćanja, padanja i slično, ili je u pitanju pušenje trave čega isto nisam fan.
Eto, nekako sam izgubljen u tom svom životnom paradoksu, sam u kući trunem u depresiji, a vani i u društvima se ne pronalazim i trunem preispitivanja što radim sa životom...

LP

[lurker312]

Hm, sam za sebe kažeš da su ti stavovi specifični. Zbog toga možda ne bi te cure koje ti prilaze trebao cijeniti po njima već biti malo otvoreniji. To što ti ocjenjuješ hirom ili trenutnom potrebom njima je možda normalno. Ti želiš nekoga dobro upoznati prije nego razmisliš o vezi, velika većina ljudi takve koje su dobro upoznali su odavno svrstali pod frendove i onda se neke granice ne prelaze više.

U idealnom svijetu našao bi nekoga istih stavova, polako gradio odnos i onda kada bi oboje zaključili da ste spremni za nešto više sretno bi živjeli do kraja života...ali ne živimo u idealnom svijetu.
Ni blizu. Mislim da ćeš se morati malo prilagoditi stvarnosti i početi pružati priliku curama da ih upoznaš u hodu.
Mislim da iz tebe malo progovara neiskustvo, davanje tolike važnosti trivijalnim stvarima kao što su poljupci je nešto čemu su djevci ponekad skloni. Ne moraš odmah skakati u krevet s nekime ali moraš razumjeti da će ove neke osnovne pokazatelje bliskosti svaka djevojka očekivati.

Lijepo je da ponekad u društvu postoji i netko trijezan, ozbiljan i tko će pripaziti na ove koji se previše srede. Ipak radim s tim gradskim muljem pa znam koliko je to rijetko. Ali to ti nije mana, vjerojatno je baš to razlog zašto ti cure ipak prilaze. Daj im prostora da te iznenade.

[AlessandraB]

Amontwo2 kaže:

I u zadnje vrijeme se grizem oko toga, imam dojam kao da sam pogriješio. Stalno razmišljam da te stvari i pogreške radi čisto iz razloga što je još djetinjasta. Mislim da će doći pameti i da će mi onda biti krivo. Nisam siguran više što je od toga točno, pa računam dobiti nekakvo mišljenje od vas...
LP

Jos jedan ziheras koji se plasi da odraste i nauci da kaze jasno i glasno - NE! Niti imas kristalnu kuglu da znas sta sve moze biti, niti mozes da se spases od pogresnih odluka. Budi muskarac i stoji iza svoje odluke, kakva god ona bila. Ne zivi zivot unapred sa mogucnoscu - sta sve moze da bude. SADA ti ona ne odgovara i ti si na to reagovao. Tacka. Nema sta da se preslisavas, predomisljas i kalkulises. Prestani da pokusavas da drzis sudbinu na lancu, jer to niko od nas nije u stanju. Da li si pogresio ili nisi, znaces pred smrt, ako i tada budes saznao. Saberi se i zivi svoj zivot normalnim tempom, ako hoces da znas buducnost, idi kod gatare, pa neka ti ona gleda u dlan, u plecku u karte, sta god. Niko ovde ne zna, da li si pogresio. Prema tvom opisu, ti zelis samo potvrdu da nisi pogresio, pa si nju opisao u relativno losem svetlu.

[Yuna]

Amontwo2 kaže:

dakle štos je u tome što mi jako malo ljudi odgovara

Svima nam jako malo ljudi odgovara, ali ljudi su biološki društvena bića i za sretan život i dobro psihičko zdravlje je nužan kontakt s drugim ljudima.
Mislim da bi trebao dat ljudima šansu iako ti na prvu ne odgovaraju. Osobu treba bolje upoznat da bi znao da li ti odgovara.
Kad si već introvert, barem glumi pred drugima ekstrovertiranu osobu. Nekad je naporno, ali donosi puno benefita. Ja to radim cijeli život

[skorpionka87]

Yuna kaže:

Kad si već introvert, barem glumi pred drugima ekstrovertiranu osobu. Nekad je naporno, ali donosi puno benefita. Ja to radim cijeli život

I kako je glumiti cijeli život?

[Ufur]

Ako si ju otkantao 3 puta nemas se sta sad premisljat vise u trenucima tvoje samoce kada vjerojatno ne zalis za njom nego sam nad sobom jer ti samoca tesko pada.

Uostalom, ako nekoga toliko odbijas meni bi bilo krajnje nevjerojatno da sad ti njoj kazes da, a da ona kaze da i tebi.

Ti stalno mislis na sebe a uopce ne na nju zapravo.

Bilo bi cool da te stavi na ignore zauvijek.

A da li si pogrijesio ili ne, mi ovdje to znamo jos manje nego ti sam.

[Yuna]

skorpionka87 kaže:

I kako je glumiti cijeli život?

Pa iskreno jako naporno, ali puuuuuno bolje nego sjediti mjesecima i godinama zatvoren u 4 zida i plakati od depresije i usamljenosti. Bila sam s obje strane i svakom bi preporučila glumu.

[Maria34]

Ulfur kaže:

Uostalom, ako nekoga toliko odbijas meni bi bilo krajnje nevjerojatno da sad ti njoj kazes da, a da ona kaze da i tebi.

Baš to.

Autoru ego ne dopušta da uvidi da je opsjednut sobom. Nabraja kako je iznad svoje generacije, pun je uzvišenih osjećaja, a sam ne zna što želi.

Neka prvo nauči što točno želi sam od sebe i drugih pa neka onda krene u odnos, ali s nekom drugom. Ovu je dovoljno namučio.


Da me netko toliko puta odbije i da mi se naknadno javi i kaže da sam mu sada dobra, ignorirala bih ga. Jer bih smatrala da nije našao bolju i da je jednostavno očajan.

Cura i sama ima probleme, ne treba joj on kao dodatni problem u životu.

[Amont]

lurker312 kaže:

Hm, sam za sebe kažeš da su ti stavovi specifični. Zbog toga možda ne bi te cure koje ti prilaze trebao cijeniti po njima već biti malo otvoreniji. To što ti ocjenjuješ hirom ili trenutnom potrebom njima je možda normalno. Ti želiš nekoga dobro upoznati prije nego razmisliš o vezi, velika većina ljudi takve koje su dobro upoznali su odavno svrstali pod frendove i onda se neke granice ne prelaze više.

U idealnom svijetu našao bi nekoga istih stavova, polako gradio odnos i onda kada bi oboje zaključili da ste spremni za nešto više sretno bi živjeli do kraja života...ali ne živimo u idealnom svijetu.
Ni blizu. Mislim da ćeš se morati malo prilagoditi stvarnosti i početi pružati priliku curama da ih upoznaš u hodu.
Mislim da iz tebe malo progovara neiskustvo, davanje tolike važnosti trivijalnim stvarima kao što su poljupci je nešto čemu su djevci ponekad skloni. Ne moraš odmah skakati u krevet s nekime ali moraš razumjeti da će ove neke osnovne pokazatelje bliskosti svaka djevojka očekivati.

Lijepo je da ponekad u društvu postoji i netko trijezan, ozbiljan i tko će pripaziti na ove koji se previše srede. Ipak radim s tim gradskim muljem pa znam koliko je to rijetko. Ali to ti nije mana, vjerojatno je baš to razlog zašto ti cure ipak prilaze. Daj im prostora da te iznenade.

Dobro si me pročitao. I hvala ti što pratiš, ovo mi pomaže stvarno.
Svjestan sam i tog faktora da se trebam malo prilagoditi stvarnosti, ali upravo me tu i blokira ta moja depresija, jer povjerenje u nekoga ne mogu steći u mjesec dana (mogao bih možda u nekom idealnom svijetu, baš kako kažeš), tako da računam ako se i nekome prepustim, i onda se dogodi nešto (prekid) da će me ta depresija onda uništiti... Jer evo, uništava me sa curom sa kojom zapravo i nisam bio u vezi. Znam da ću morati očvrsnuti po tom pitanju i moram pronaći način kako.

Znam da djeluje banalno, čak i djetinjasto to za ljubljenje, ali meni je to manifest afekcije prema nekome i osobno ga tumačim kao znak da mi ta osoba predstavlja nešto više od obične prijateljice, i kažem, u to bih se upustio samo ako sam poprilično siguran da je "to to". Pa iz te perspektive smatram kako je to sve danas malo otišlo u krivu stranu. Posebice kad vidim te ekipne izlaske. Najviše me sablazni kad vidim te cure u svojoj ekipi koje su toliko kontradiktorne, promoviraju da traže princa na bijelom konju a u klubu se pijana

Jasno mi je i to za očekivanja, i to mi je sasvim logično i normalno ako oboje imamo potpuno povjerenje jedno u drugo...

AlessandraB kaže:

Jos jedan ziheras koji se plasi da odraste i nauci da kaze jasno i glasno - NE! Niti imas kristalnu kuglu da znas sta sve moze biti, niti mozes da se spases od pogresnih odluka. Budi muskarac i stoji iza svoje odluke, kakva god ona bila. Ne zivi zivot unapred sa mogucnoscu - sta sve moze da bude. SADA ti ona ne odgovara i ti si na to reagovao. Tacka. Nema sta da se preslisavas, predomisljas i kalkulises. Prestani da pokusavas da drzis sudbinu na lancu, jer to niko od nas nije u stanju. Da li si pogresio ili nisi, znaces pred smrt, ako i tada budes saznao. Saberi se i zivi svoj zivot normalnim tempom, ako hoces da znas buducnost, idi kod gatare, pa neka ti ona gleda u dlan, u plecku u karte, sta god. Niko ovde ne zna, da li si pogresio. Prema tvom opisu, ti zelis samo potvrdu da nisi pogresio, pa si nju opisao u relativno losem svetlu.

Hm, zanimljiv pristup, često si i ja ponavljam tu rečenicu "odrasti" u glavi. Pa nemam kristalnu kuglu ali u drugu ruku ipak imam mogućnost izbora i nekakve realne približne procjene ishodišnog scenarija na temelju onoga što sam do sada iskusio. A isto tako sam svjestan da ljudi griješe.
Nemoj me krivo razumjeti, daleko od toga da je ona loša, baš suprotno, draga je ona, uostalom da nije, ova tema ne bi uopće postojala. Ali realno, ja njoj ništa loše ni u jednom trenutku nisam napravio, ako i jesam, nije bilo namjerno. Ako ćeš iskreno, došlo je do toga da mi je zamjerala u zadnje vrijeme što sam uvijek predobar prema njoj, što ju uvijek tješim i što nikad ne pristupam agresivno / u afektu...

Yuna kaže:

Svima nam jako malo ljudi odgovara, ali ljudi su biološki društvena bića i za sretan život i dobro psihičko zdravlje je nužan kontakt s drugim ljudima.
Mislim da bi trebao dat ljudima šansu iako ti na prvu ne odgovaraju. Osobu treba bolje upoznat da bi znao da li ti odgovara.
Kad si već introvert, barem glumi pred drugima ekstrovertiranu osobu. Nekad je naporno, ali donosi puno benefita. Ja to radim cijeli život

Da, ma najgore je što sam ja toga svega svjestan, napravim jedan korak naprijed i dva nazad, i na kraju se uvijek pronađem u sobi kako sjedim za laptopom i razmišljam što krivo radim. Baš paradoks.

[skorpionka87]

Yuna kaže:

Pa iskreno jako naporno, ali puuuuuno bolje nego sjediti mjesecima i godinama zatvoren u 4 zida i plakati od depresije i usamljenosti. Bila sam s obje strane i svakom bi preporučila glumu.

Ideš s krajnosti u krajnost, a postoji i neka sredina.
Nadam se da ćeš ju jednog dana imati muda potražit

[Amont]

Ulfur kaže:

Ako si ju otkantao 3 puta nemas se sta sad premisljat vise u trenucima tvoje samoce kada vjerojatno ne zalis za njom nego sam nad sobom jer ti samoca tesko pada.

Uostalom, ako nekoga toliko odbijas meni bi bilo krajnje nevjerojatno da sad ti njoj kazes da, a da ona kaze da i tebi.

Ti stalno mislis na sebe a uopce ne na nju zapravo.

Bilo bi cool da te stavi na ignore zauvijek.

A da li si pogrijesio ili ne, mi ovdje to znamo jos manje nego ti sam.

A upravo u tome i jest štos, što unatoč moja tri ne, ona i dalje inzistira, ja ne znam zašto, kamo sreće da me blokirala, izbrisala i nikad mi više nije pristupila. Ali nismo ni ja ni ona takvi.
Možda ovako u postu ispada da zapravo ne mislim na nju, vjeruj mi, više sam svo ovo vrijeme mislio na nju nego na sebe, što me i dovelo do ovoga...

Maria34 kaže:

Baš to.

Autoru ego ne dopušta da uvidi da je opsjednut sobom. Nabraja kako je iznad svoje generacije, pun je uzvišenih osjećaja, a sam ne zna što želi.

Neka prvo nauči što točno želi sam od sebe i drugih pa neka onda krene u odnos, ali s nekom drugom. Ovu je dovoljno namučio.


Da me netko toliko puta odbije i da mi se naknadno javi i kaže da sam mu sada dobra, ignorirala bih ga. Jer bih smatrala da nije našao bolju i da je jednostavno očajan.

Cura i sama ima probleme, ne treba joj on kao dodatni problem u životu.

Istina je da ne znam što želim, zato i je tu ovaj post da možda dobijem nekakve komentare koji bi mi pomogli razumijeti koliko god to ludo zvučalo posebno jer tražim na temelju subjektivne percepcije. Ali krivo si razumijela; unatoč tomu što sam joj rekao ne, sve je nastavljeno u "normalnom" odnosu. Odnosno ona i dalje šalje meni poruke, zove me i potencira druženja (zapravo na istom smo fakultetu pa se vidimo dnevno, odnosno neizbježni smo jedno drugom), meni se prvome obrati ako treba pomoć, a ja joj uvijek pomognem unatoč svemu, jer sam takav. Zašto me nije blokirala, zašto me tri puta pitala, zašto me ne izbjegava? Ne znam. I to mi nije jasno.

Nigdje nisam naveo da sam iznad svoje generacije niti to mislim. Pričam samo o slučajevima i društvima koja su oko mene i to na način da mi samo nije jasan taj njihov princip bezglavog opijanja, pušenja trave i kasnije kreveljenja na gluposti. Iznad toga svakako jesam. A ljubav je u povećem dijelu svedena na instagram i fejsbuk ljubav, di je bitno stavit sliku na profil sa srcem i dirljivim citatom od ispod. Da, iznad toga se trudim biti.

[Maria34]

Zato što je zaljubljena u tebe.

I biti će dok god ti to podgrijavaš bivajući uz nju ili dok ne naiđe netko tko će htjeti biti s njom i ona s njim.
Ali kako si ti vrlo aktivno u priči, pitanje je hoće li ga prepoznati.

Za svoje bi se dobro trebala maknuti od tebe, ali svi smo nekad bili blesavi kad bi se zaljubili.
Što ti dobivaš iz tog odnosa, rekla bih da mi nije jasno da se radi o nekom društveno aktivnom dečku, ali ovako mi je jasno. Uz nju si manje sam.

Ne voliš je. Nikad je nećeš voljeti. Pusti je da nađe nekog tko hoće.
Očito njoj mehanizam samoočuvanja ne radi dovoljno da iscenira situaciju prekida.

Ti bi se trebao moći odmaknuti. Ako ti je stvarno stalo do njene dobrobiti. Do nje kao osobe. Ako nije, radi što radiš i dosad. Uvijek godi egu kad je netko zaljubljen, a mi nismo. Samo neki od nas se u tom slučaju odmaknu.

Kad prekinete kontakte, bit će lakše i vrlo vjerojatno će se sve to ispuhati kao da ništa nije ni bilo. Jer niste bili u vezi ipak.

[Lord Byron]

Amontwo2 kaže:

Istina je da ne znam što želim

Bezbrojni odjebi koje si joj udijelio ukazuju na to da znaš što ne želiš. U tim je stvarima to znanje sasvim dovoljno za odluku.

Pričam samo o slučajevima i društvima koja su oko mene i to na način da mi samo nije jasan taj njihov princip bezglavog opijanja, pušenja trave i kasnije kreveljenja na gluposti. Iznad toga svakako jesam. A ljubav je u povećem dijelu svedena na instagram i fejsbuk ljubav, di je bitno stavit sliku na profil sa srcem i dirljivim citatom od ispod. Da, iznad toga se trudim biti.

Možda bi bilo mudro i ne upadati u zamku "drugačiji sam -> bolji sam (iznad sam", niti u zamku ironiziranja tuđih, drugačijih ljubavi. Lako je moguće i da među tim nekima onima koje spominješ i poprilično prijezirno opisuješ, ima i posve iskreno, nefejsbučki i neinstagramski zaljubljenih - što je, također, posve nebitno za tebe i tvoj život.

Ono, živi i pusti druge da žive .