Dečko ne želi živjeti sa mnom

[Carpe Diem!!!]

Čitava tema se može svesti na ovaj post iznad. Odnosno sva objašnjenje situacije od autorice.

Svaka čast na postu.

[volatile]

Nunna kaže:

22 godine??

I ti očekuješ da ste vas dvoje sad naprasno zasebna "mala obitelj".

Jooooj, kad se sjetim sebe s 22.
Najljepše godine na faksu i nakon njega. Bila u vezi (s sadašnjim mužem) al mi još nije padalo na pamet da se vežem u smislu zajedničkog života itd. Dobro, ima nas svakakvih.

Kužim da si zbog prijašnjih životnih iskustava željela da na neki način "popraviš" sve ono što ti je u prijašnjoj zajednici nedostajalo i bilo pogrešno. Valjda si nekako zaključila da ćeš to najlakše tako što ćeš zasnovati svoju u kojoj ćeš imati sigurnu oazu, onakvu kakvu nikad prije nisi imala. ALI. Na žalost, dečko od 22 godine uopće ne mora biti psihički zreo niti spreman da ti pruži sve što ti od njega očekuješ. Mislim da griješiš što ga pritišćeš i bojim se da ćeš ga time samo dodatno odgurnuti od sebe i ohladiti. (zapravo sam u to sigurna).

Ako ti je doista stalo do veze sa njim svakako ćeš si (bez i trenutka oklijevanja i ponovnog diskutiranja sa njim) naći cimericu s kojom ćeš živjeti po povratku. Daj mu curka prostora. On tebe (kao i mi) može donekle shvaćati. Ali nipošto ne mora da popravlja ono što su tvoji roditelji uradili krivo.
Njegovi očito nisu. I on je, zasad bar, sasvim normalan, prosječni 22-godišnjak koji još nema potrebu za svim onim silnim obavezama koje donosi zajednički život i zasnivanje obitelji...To je prirodno i nema veze s jačinom njegovih emocija prema tebi. Dapače, volio te dovoljno da čak i pokuša da ti udovolji. Cijeni to i cijeni što ti je bio dooljno iskren da ti kaže kako se zbog toga osjećao. Nemoj ga trati.

Tebi se sve to s zajedničkim životom čini možda piece of cake, jer ti to silno treba da bi se vratila u kolosijek. Stekla samopouzdanje. Osjećaj vrijednosti. Ali djetetu koje je raslo u zdravoj sredini to forsiranje da prerano(ranije od većine njegovih vršnjaka) napusti vlastiti dom - da zasnuje vlastiti s ženom, doista i izgleda dramatično...otprilike onako kako ti je i rekao da mu izgleda.

Pokušavam se saživjeti s njim. Suosjećam. Da me je momak u tim godinam pokušao tako forsirati da živimo zajedno i ja bih se osjećala kao da me prerano želi opteretiti jarmom obaveza, uloga i dužnosti za koje osjećam da još nisam spremna. I budi sigurna da bih se glasno pobunila protiv toga.

Nadam se da će ti ova tema poslužiti kao "reallity check" jer su ljudi koji su te ovdje savjetovali nastojali biti što objektivniji. I dobila si stvarno dobre savjete...Ne dopusti da zbog duhova vlastite prošlosti uništiš potencijalno kvalitetnu vezu. Shvati da će vrijeme za zajednički život neminovno doći ... kad dođe. Kad je red da dođe. Ni sekunde prije toga.

Ili neće.

Pritiscima ništa nećeš postići. Dapače, možeš samo postići kontraefekt.

Dramiš ga bespotrebno. Sve kaj OP hoće je život pod zajedničkim krovom. Da sam ja sa 22 imao curu i takvu priliku prihvatio bi ju. koliko frajer mora imati godina po tebi da bude zreo za život sa curom? 52?

Kužim ja njega, doma je skuhano i počišćeno, njemu se pije svaku večer vani, itd... Ali jebi ga, ne možeš onda njoj reći da ju voliš i da ti je stalo do nje ako ne možeš živjeti s njom.

Njoj treba neki od cca 30 godina koji voli mlađe.

[Carpe Diem!!!]

Čekaj malo... Ako nekog odbijem da živim s njim jer se ne osjećam spremnom to po automatizmu znači da ja tu osobu ne volim?

Nisam to znala. Neka si me prosvijetlio. Dakle, jedna osoba nešto predloži (nebitno iz kojih razloga) i ako to ova druga ne prihvati, ne voli je onda

Ok. I da... 52 godine su ipak krajnost, ali potrebna da bi opravdao svoje mišljenje. Razumijem te.

[volatile]

Carpe Diem!!! kaže:

Čekaj malo... Ako nekog odbijem da živim s njim jer se ne osjećam spremnom to po automatizmu znači da ja tu osobu ne volim?

Nisam to znala. Neka si me prosvijetlio. Dakle, jedna osoba nešto predloži (nebitno iz kojih razloga) i ako to ova druga ne prihvati, ne voli je onda

Ok. I da... 52 godine su ipak krajnost, ali potrebna da bi opravdao svoje mišljenje. Razumijem te.

Ah, još jedna kojoj se plastično mora objašnjavati. Nisam rekao eksplicitno "ne volim", ali morao ju je nekako zbariti ako je došlo do te veze, pa nije sigurno ona njega lovila. Kaj si toliko limitirana da ne shvaćaš kako prodavanje epiteta pada u vodu ak između života sa starcima i partnera biraš starce? Ti si rastumači to sa "ne volim te" ako nemaš kapacitet da drugo.
Ne govorimo o "nešto", nego imamo jednoznačno određenu stvar: zajednički život. Kužiš, ne kupuju zidni sat, pa da se ne mogu dogovorit.
Ako me i dalje pratiš, onda u tom istom kontekstu ako jedna strana kaže da joj nakon godine hodanja, ili koliko već zajednički život nije napet, nego onaj sa starcima, onda stvari nisu baš bajne.
100% sam siguran da bi ti drugačije doživjela istu situaciju u odnosu na pogled koji prodaješ ovdje.

Ne razumiješ ti puno toga...
52 ti je krajnost, ali nisi ponudila svoju brojku, koja je vjerojatno svemirska referenca

[Carpe Diem!!!]

volatile kaže:

Ah, još jedna kojoj se plastično mora objašnjavati. Nisam rekao eksplicitno "ne volim", ali morao ju je nekako zbariti ako je došlo do te veze, pa nije sigurno ona njega lovila. Kaj si toliko limitirana da ne shvaćaš kako prodavanje epiteta pada u vodu ak između života sa starcima i partnera biraš starce? Ti si rastumači to sa "ne volim te" ako nemaš kapacitet da drugo.
Ne govorimo o "nešto", nego imamo jednoznačno određenu stvar: zajednički život. Kužiš, ne kupuju zidni sat, pa da se ne mogu dogovorit.
Ako me i dalje pratiš, onda u tom istom kontekstu ako jedna strana kaže da joj nakon godine hodanja, ili koliko već zajednički život nije napet, nego onaj sa starcima, onda stvari nisu baš bajne.
100% sam siguran da bi ti drugačije doživjela istu situaciju u odnosu na pogled koji prodaješ ovdje.

Ne razumiješ ti puno toga...
52 ti je krajnost, ali nisi ponudila svoju brojku, koja je vjerojatno svemirska referenca

Vec opasno ulazis u vrijedjanje. Nadam se da moderatori imaju sluh za to.

Samim tim sam zavrsila prepisku s tobom.

[My time]

Naslov teme - dečko ne želi živjeti samnom, a onda napišeš ovu rečenicu:
Ja ga potpuno razumijem jer da sam i ja na njegovom mjestu ne bih se željela odseliti od roditelja. Bliski su, sviđa mu se s njima, tek je u ranim dvadesetima i naravno da bi radije trošio novac na zabavu, putovanja itd. nego na stanarinu i račune.

Ako ga razumiješ, zašto onda forsiraš zajednički život? Time ćeš ga samo otjerati.
Jesi ti svjesna da je on još klinac i da želi tulumariti i provoditi se?
Nisu to više vremena prije 30 godina kad smo se svi ženili mladi i imali djecu.
Da je meni sada dvadesetak godina, brak i djeca mi ne bi padali na pamet prije 35. godine

[Brusina75]

Flat kaže:

ali odrasla osoba walka svoj talk, daje razumu debelu prednost nad emocijama, zna sto zeli, nr trazi srecu izvan sebe, stoji iza svojih postupaka...
Ljudi uglavnom nikad ne odrastu.

Ako se smijem osvrnuti na stari post.
Muška odrasla osoba...

zvizdaljka kaže:

zaimljivo je da se neki hvale čak i viškom mrvica u glavi, a nisu očito nikad čuli da postoje i škole, one srednje, nakon kojih polaznici istih dobiju službenu potvrdu da imaju konkretno zanimanje. i začudo, sasvim ozbiljne firme i institucije te iste mlade ljude legalno zapošljavaju na temelju tih papira koji se inače zovu svjedodžbama!

osobno mislim da savršene zrelosti nikad nema i ne može biti. može se nakupiti samo podosta iskustva
roditelj uvijek, do kraja života može biti taj koji će savjetovati, pomoći, pa i zaštititi

Jako dobar post.
Studentica otišla od kuće s 19 u samostalan život, nekad s cimericama, nekad u vezama.
Brat otišao u 34-oj direktno u brak bez prethodnog zajedničkog života. Nije mu loše, lijepo živi već petnaest godina sa ženom.
Nema pravila.

Autorice, njemu baš i nije stalo. Što će ti netko komu bi bila usputna do bolje prilike. Osobno, vjerujem, da je netko čovjek snova, jedan od milijun, i u brak u ranim dvadesetima. Ali ti njemu nisi ta, a nešto mi se čini, ni on tebi.

Odi van, probaj nešto, vidi kako ćeš s karijerom. Imaš priliku, to je više nego što misliš.

[agathos]

Jedino što mogu reći na ovu temu jest da je koliko sam upoznata ''vani'', izvan RH sasvim normalna stvar nakon 18.g. otići iz roditeljskog doma, osamostaliti se, početi raditi, uz to plaćati studij, smještaj - s cimerima, solo, možda samim time i ranije ulaze u zajednički život s nekime jer su ionako samostalni, ovaj zadnji dio je samo moja pretpostavka.

Naš mentalitet je takav da on s 22g još uvijek hoće izlazit, pit svaku večer, ne imati trunku obaveze i odgovornosti i balavit s roditeljima do tko zna kada.

U skladu s našim mentalitetom - da, rano je.. no volim gledati širu sliku pa ću reći da za neke stvari nikada nije prerano, samo je pitanje njegove spremnosti tj nespremnosti, uz koju također dolazi naš mentalitet gdje klinci ostaju s roditeljima do daljnjega pa čak i u braku ...

Komocija, izbjegavanje obaveza i neodgovornost nisu nikada ništa dobro nikome donijele, no kod nas će ljudi uvijek pronaći neki izgovor i opravdanje, kao što sam rekla većina će nas reći da je prerano jer za drugo ni ne znamo, no da ovo pitanje postavi cura od 22 koja ima partnera od 22 i koji su od svoje 18.g. odletjeli iz gnijezda... teško da bi ovoliki postotak bio na strani lika.

[Grimko]

Gdje vani? Koliko sam upoznat,niti u zapadnoj europi niti gore na sjeveru se ne sele čim napune 18,pogotovo ako studiraju u rodnom gradu. Isto tako,ako se ozbiljno uhvatiš studiranja,eventualno možeš raditi neke posliće sa strane vikendima i ljeti. Kod nas ljudi ne mogu naći normalne poslove ni sa diplomama,a i kašnjenje plaća je relativno učestala pojava. U takvoj situaciji je financijski nerazumno ići na stan. Uostalom,koja je razlika živio ti sa roditeljima ili sa 4 cimera? Isti drek je. Štoviše,bolje je onda i ostati sa svojima ako ste u dobrim odnosima.

Sa 22,ako si student,si na 3-4 godini studija. Naravno da ćeš razmišljati o izlascima,cuganju i zezanciji,te kako riješiti fax. Nije sve stvar našeg mentaliteta,nešto je i stvar naše ekonomske svakodnevnice. Baci malo oko na teme tu,imaš curu koja piše da ona i dečko žive zajedno,imaju 9000kn mjesečno i svejedno im starci daju lovu,za odjeću i slično,jer im nije dosta,a nisu podstanari.

[cajna_mjesavina]

Neću ulaziti u to što mislim o tome da se ljudi do tridesete godine krpaju starcima.

Autorice, mislim da se tu puno tebe ne pita. On ne želi živjeti s tobom, više mu odgovara trenutno živjeti s roditeljima. Ti možeš to prihvatiti, pa se nadati da će kroz nekoliko godina dobiti želju za životom odrasle osobe. S druge strane, možeš potražiti nekog zrelijeg na toj razini, spremnog na zajednički život.

[cajna_mjesavina]

Grimko kaže:

Gdje vani? Koliko sam upoznat,niti u zapadnoj europi niti gore na sjeveru se ne sele čim napune 18,pogotovo ako studiraju u rodnom gradu. Isto tako,ako se ozbiljno uhvatiš studiranja,eventualno možeš raditi neke posliće sa strane vikendima i ljeti. Kod nas ljudi ne mogu naći normalne poslove ni sa diplomama,a i kašnjenje plaća je relativno učestala pojava. U takvoj situaciji je financijski nerazumno ići na stan. Uostalom,koja je razlika živio ti sa roditeljima ili sa 4 cimera? Isti drek je. Štoviše,bolje je onda i ostati sa svojima ako ste u dobrim odnosima.

Ovo naprosto ne stoji, oko 20% ljudi u razvijenoj EU ranim 20-ima žive s roditeljima.
Broj se smanjuje za duplo nakon 25. godine (u Skandinaviji svega 4%)

http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/...et=ilc_lvps08&

Hrvatska i Srbija su predvnodnice ljestvice sa preko 70% jedine.

Odlaziš rano od kuće jer se učiš samostalnosti i odgovornosti. Fora i jest u tome da nemaš baš love, da se krpaš i trudiš kako namaknuti dovoljno za stanarinu, režije, hranu i slično.
Život s cimerima uči te toleranciji i kompromisima.
Učiš se da ako ne opereš veš 2 tjedna nećeš imati čiste čarape, da ako ne misliš što ima u frižideru ćeš biti gladan i slično.
Mislim da su to itekako zdrave navike i da će takva osoba imati veće šanse postati odgovorna i samostalna jedinka.

Ne vidim nikakav smisao produljena tinejdžerstva do 30. godine.

To da ne možeš izlaziti i provoditi se ako ne živiš s roditeljima isto ne stoji. Možeš, samo se trebaš bolje organizirati.

Cijena koju dobivaš time je hrabrost, samouvjerenost, dobre radne navike i iskorjenjena razmaženost.

Grimko kaže:

Baci malo oko na teme
tu,imaš curu koja piše da ona i dečko žive zajedno,imaju 9000kn mjesečno i svejedno im starci daju lovu,za odjeću i slično,jer im nije dosta,a nisu podstanari.

Žive s 9000 kn mjesečno, a ne plaćaju najam i još od staraca traže lovu za odjeću? Rekla bih da su u najmanju ruku neozbiljni.

[Grimko]

Ove tvoje statistike te same opovrgavaju. Oko 20% je samo u skandinaviji i francuskoj. Prosjek eu28 je oko 48%. Tako da ti teza ne stoji. Jedna Italija,koja kakva god da je,je i dalje ekonomski i industrijski jaka drzava,ima taj postotak na oko 60%.

Sve sto ti navodis da te uci zivot sa cimerima,to je mene moja mama naucila. To sto su roditelji nekoga odgajali da bude nesposoban/na za zivot je problem istih roditelja.

A ako cemo o skandinaviji. Besplatno skolstvo,jaka ekonomija,hrpa mogucnosti za te part time poslice,uredjeno podstanarstvo. I naravno,cesce studiranje izvan rodnog grada. U hrvatskoj imas 1/4 stanovnistva u Zagrebu i okolici,4 sveucilista u drzavi (s tim da st,ri i os imaju ljudi zajedno manje od zagreba). Studentski poslovi su koma,kao najmoprimac si zasticen nikako. Ono,okreni se i pogledaj di zivimo. Hrvatska i Srbija su visoko i na listama najgorih ekonomija u Europi.

Radio vani. Studirao vani. Vecina kolega s faxa koji su bili iz grada u kojem je fax su zivjeli sa starcima,jer je grad turisticki i masu stanova se renta turistima. Sve sto valja a da nije njihova verzija Lomnice,Ribnice,Mlake,to i kosta.

[milencica]

Iskorijenjena razmazenost, e to je definicija.
Ne znam samo gdje to prosjecni mladi covjek , samo ako hoce ima dosta novaca, vremena i prilika.
Gdje je dosta to zeljeti i odmah imas, mladi a bome i oni dobro preko 30 zive kao podstanari, voze aute na kredite, ljetuju po hostelima itd.
Koliki je to postotak mladih, uspjesnih sportasa ili lumena koji sebi sami osigurali dobar i iznadprosjecni standard, pa nikoga ne trebaju nizasta ni pitati niti im se smije nesto reci, prigovoriti niti ne trebaju jamce ni novce.
Drzi se za skute svojih bliznjih onaj koji ih ima, onaj koji tu mogucnost nema po bijelom svijetu svoj kutak trazi.
Kakve su tek prce onih koji imaju kredite u svicarcima.
Tako da onda odgovor sam se stvori, tko moze sada suti i ne djeluje i ne mjenja mnogo u zivotu, ceka povoljniji trenutak.
A gdje je na svijetu bolje mjesto nego u roditeljskom domu, jer malo mladost posustaje kad cita i prati dogodovstine drugih.

[cajna_mjesavina]

Grimko kaže:

Ove tvoje statistike te same opovrgavaju. Oko 20% je samo u skandinaviji i francuskoj. Prosjek eu28 je oko 48%. Tako da ti teza ne stoji. Jedna Italija,koja kakva god da je,je i dalje ekonomski i industrijski jaka drzava,ima taj postotak na oko 60%.

Sve sto ti navodis da te uci zivot sa cimerima,to je mene moja mama naucila. To sto su roditelji nekoga odgajali da bude nesposoban/na za zivot je problem istih roditelja.

A ako cemo o skandinaviji. Besplatno skolstvo,jaka ekonomija,hrpa mogucnosti za te part time poslice,uredjeno podstanarstvo. I naravno,cesce studiranje izvan rodnog grada. U hrvatskoj imas 1/4 stanovnistva u Zagrebu i okolici,4 sveucilista u drzavi (s tim da st,ri i os imaju ljudi zajedno manje od zagreba). Studentski poslovi su koma,kao najmoprimac si zasticen nikako. Ono,okreni se i pogledaj di zivimo. Hrvatska i Srbija su visoko i na listama najgorih ekonomija u Europi.

Radio vani. Studirao vani. Vecina kolega s faxa koji su bili iz grada u kojem je fax su zivjeli sa starcima,jer je grad turisticki i masu stanova se renta turistima. Sve sto valja a da nije njihova verzija Lomnice,Ribnice,Mlake,to i kosta.

Ovo što sam ti linkala je od 18 do 30. godine, pa je zato postotak tako visok. Čak i tako visok postotak od 48% je još uvijek daleko niži od hrvatskog prosjeka. Prosjek osoba od 25 godina je puno niži, no to nije posebno bitno za ovu priču, samo sam htjela dokazati da nije istina da većina mladih osoba u Europi živi s roditeljima.

Slažem se s tobom da djelomično ovisi i o gospodarstvu zemlje i mogućnostima, no djelomično je i stvar odgoja i tradicije.

Razumijem tvoje stajalište, no svejedno mislim da bi osoba nakon što završi fakultet, dakle s 22-23 godine trebala ići živjeti sama. Mislim da je to zdravo i za tu osobu i za roditelje, razloge sam navela u postu prije.
S obzirom da autoričin partner ne studira i da zarađuje, teza da si on to ne može priuštiti ne stoji - radi se o komforu i razmaženosti u njegovom slučaju.

[Grimko]

Ne. Njen dragi je pomorac koji je tek krenuo u zivot,a ona ceka polagodisnje staziranje u drugoj drzavi. Ako prezive njeno staziranje i njegov prvi ugovor,onda mozda i bude nesto. Mladi su,relativno kratko su zajedno. Imaju njih dvoje vecih briga od toga oce li zivit zajedno ili nece.

[milencica]

cajna, ne moras odgovoriti, ali citajuci tvoj upis palo mi napamet da si mozda mama nekome u navedenim godinama i da ti zelis i jedva cekas mir, da nemas toliko obaveza, pa zbog sebe pises tako

[Grimko]

Koliko sam iščitao iz drugih tema,čajna i ja smo tu negdje generacijski,zalazak 20ih,početak 30ih. S njom se oko nekih stvari neću složit,ali je rijetko kulturan diskutant.

@Čajna

Pogledao sam taj isti eurostat sad u 2 kategorije. 18-24-dakle period studiranja i 24-29-znači poslje faxa. U ovom drugom smo stvarno pri vrhu,60-70% uz ex yu države još imaju mediteranske države i slovačka. Ispod 10% imaju samo skandinavske zemlje.

E,a pogledaj sad tu istu tablicu za 18-24 godine.
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/...TableAction.do
Ispod 50% jedino skandinavija,i tu se vrte oko 40-50%. EU prosjek je 79.2%. Dakle,u prosjeku,u EU,u dobnoj skupini studenata,dakle 18-24 godine starosti,8 od 10 njih živi s roditeljima.

[Nunna]

volatile kaže:

Sve kaj OP hoće je život pod zajedničkim krovom. Da sam ja sa 22 imao curu i takvu priliku prihvatio bi ju.

To si bio ti. A ovo je on. Zašto bi tvoja tadašnja "htijenja" imala ikakve veze s njegovim?

volatile kaže:

koliko frajer mora imati godina po tebi da bude zreo za život sa curom? 52?

Selektivnno si previdio to kako on jasno, svim mogućim sredstvima, posredno i neposredno te glasno daje do znanja da - nije zreo. To je jedino bitno i indikativno. Godine ne moraju biti pokazatelj bilo čega. Ali se desi da često ipak jesu...A to ovaj slučaj samo potvrđuje. S tako malo godina većina je tek zakoračila iz adolescencije i ne pada im na pamet odmah si najarmiti pleća tegobama za koje će ionako cijeli život imati vremena. To što si ti bio spreman(odnosno, misliš da si bio spreman - što nikako ne možeš znati jer nisi doista i bio u toj situaciji) ne znači apsolutno ništa.

volatile kaže:

Kužim ja njega, doma je skuhano i počišćeno, njemu se pije svaku večer vani, itd... Ali jebi ga, ne možeš onda njoj reći da ju voliš i da ti je stalo do nje ako ne možeš živjeti s njom.

Molim?
Veću glupost u životu nisam pročitala.

Znači kompletna populacija parova koji su trenutno u vezama a ne dijele krov se naprosto ne voli Valjda se ni ja s trenutnim mužem nisam voljela dok nismo počeli živjeti zajedno. Očito sam bila u žešćoj zabludi jer sam zabrijala da krećem u zajednički život baš zato što smo se tak dugo i uspješno prethodno voljeli.

volatile kaže:

Njoj treba neki od cca 30 godina koji voli mlađe.

Možda. Zašto ne.



Vizavi ovog o samostalnom životu, slažem se da bi ljudi nakon završenog faksa (oni čije to financije dozvoljavaju) svakako trebali raširiti svoja krila i odletjeti iz matičnog gnijezda. No, ne nužno u savijanje vlastitog, "bračnog". Mislim da u tim godinama za te stvari sasvim legitimno ne moraš biti spreman...
Iz takvog ulijetanja u zajednički život/brak kasnije možeš pobrati samo nevolje, a vrlo malo malo dobrog. Zar ih je malo onih koji su neiživljeni zašli u tu zonu, pa se s 30 sjetili da im fali "pubertet"? Zar je bolje zaletjeti se pa onda ogorčeno zamjerati i partneru i sebi to što se osjećaš "izigrano", neostvareno i željno zeke?

Ne, ne.
Osobno sam za to da se osamostališ ako je to ikako moguće. U financijskom i egzistencijalnom smislu. Ali i da se najprije privikneš na sve te promjene - solo. Debelo prije negoli se uvališ u brige koje sa sobom nosi zajednički život s ženom i zasnivanje obitelji sa njom.

[kokicha]

Zanimljivo je kako pojedinci s 18-20 imaju potrebu ulaziti u brak, zajednički život ( ja ga osobno doživljavam kao i brak, samo ga je jednostavnije prekinuti), a oni s 30-tak nalaze razloge zašto je još rano.

Ne vidim problem u tome što dečko ne želi takvu vrstu obveze. Ni ja njegovih godina nisam željela živjeti "bračni" život. S druge strane razumijem i autoricu kad se pita ne želi li se maknuti od svojih roditelja. Zato autorici ne bi bilo ništa zgorega da živi sama, s cimerima, ali ne i s dečkom. Samostalnost je super stvar u 20-tim. Čovjek stječe iskustvo o životu, upoznaje sebe, ima jedan vid slobode, ali i odgovornost. Preuzeti brigu i obveze koji nosi zajednički život u ranim 20-tim nekako mi je prerano, naročito ako osobe nisu za to spremne i zrele.
Poznajem momka koji je od svoje 20. do 27. živio s curom (ona 3 god mlađa od njega). Počeli su živjeti zajedno 2-3 mjeseca hodanja. Kad su prekinuli, cura odmah našla drugog kojem se uselila, a on krenuo na ženski rod kao da nikada sisu nije vidio. Pokušao je nadoknaditi godine koje je proveo u " braku". Umjesto da su zajedno uživali u mladosti, izlascima, oni su dane i večeri provodili kao stari bračni par umirovljenika ( mislim da neki umirovljenici imaju aktivniji život). Ljudi moji, imate 18-20 godina da budete usmjereni na sebe, upoznavanje šta vam odgovara, tko ste, uživate u mladost, ljubavi, izlascima, školovanju, traženju posla, a onda se nakon toga hvatajte obveza, suživota, djece, ...

[cajna_mjesavina]

milencica kaže:

cajna, ne moras odgovoriti, ali citajuci tvoj upis palo mi napamet da si mozda mama nekome u navedenim godinama i da ti zelis i jedva cekas mir, da nemas toliko obaveza, pa zbog sebe pises tako

Ahhahahha

Nisam, imam 33 godine.

Govorim iz osobnog iskustva - ja sam odgajana na dosta "skandinavski" način.
Doduše, išla sam studirati u drugi grad, vjerojatno bih za vrijeme studiranja živjela s roditeljima da nisam.

Mama mi je davala dovoljno novca za pokriti stan i naj naj naj osnovnije, od prvog dana fakulteta sam morala raditi. Bila sam ljuta na nju radi toga, jer nije da nema novca, jednostavno njena odgojna metoda je bila da se moram naučiti snalaziti. Nakon 18. godine mi nije kupila komad robe, dala za more ili neki drugi trošak.
Živjela sam okružena Slavnocima, kojima su roditelji bili drugi ekstremi - svima su kupovali skuplju odjeću, davali za more, krivili profesore kad bi ovi pali godinu, nedjeljom bi doma dolazili lonaca punih hrane i povrća, dok sam ja vikendom radila da imam love za neki skromniji život. Nikad im nije padalo na pamet raditi studentske poslove, dok sam ja često žonglirala između faksa i 2 studentska posla. Uz to sam se i pošteno naizlazila i naljubovala, doduše studirala sam 7 godina.

Danas rezultat?

Imam svoj posao, s kojim zaradim skoro 3 hrvatske prosječne plaće, nedavno sam s partnerom kupila kuću s poslovnim prostorom ..Upisala sam još jedan faks vezan uz posao koji radim i rasturam ga - imam sve 4 i 5. Hrabra sam, sposobna i proaktivna. Rješavam brzo probleme na koje nailazim na poslovnom i privatnom planu. VIdim da sam sposobnija od skoro svih ljudi koje znam. E sad da li je to do odgoja ili bih bila takva da sam do 30. bila sa starcima, teško je reći. Trebalo bi naći neko istraživanje.

I tako planiram i odgajati svoje dijete, mislim da je to zdravo. Nije nama cilj djecu razmaziti, nego pripremiti da budu samostalni i spospobni funkcionirati bez nas.

Moji prijatelji? Em im je trebalo po 10 godina da završe fakultet, a i kad su ga završili nisu imali dana radnog iskustva i svi rade neke poslove van struke za 3000 - 4000 kn.

Dobro, ovo su možda i 2 ekstrema.
Recimo Grimko je ispao sasvim dobro, a nije s 18 bio prepušten sam sebi, sve to i ovisi o odgoju, tu mu dajem itekako za pravo.