Ispričat ću ti kako sam ja "riješio" svoj prvi nastup u kazalištu pa se nadam da će ti "pomoć"(*kasnije objasnim navodnike
)
Dakle, u pitanju je bila osnovna škola, županijsko natjecanje u lidranu, kategorija - recitacije.
Poslije x sudionika dođe na mene red. Srce lupa, u grudima se stislo, knedla u grlu. Što sad?
I tako dođem na ideju(da, na pozornici) da gledam u reflektore. Uživim se ja, gledam malo u jedan reflektor, malo u drugi. Istini za volju nakon recitacije trebalo mi je 20ak sekundi da dođem k sebi(od reflektora jelte), ali je vrijedilo
Uglavnom, recitacija je prošla jako dobro, tj. uspio sam se plasirat na državno i usput zaradio posebnu pohvalu žirija za odličan scenski nastup.
*objašnjenje zagrada
E sad, to je bilo prije 10ak godina i to bih opisao kao
Level: Beginner pristup.
Sa dosadašnjim iskustvom javnih nastupa općenito, mislim da je trema nešto jako dobro i osobno smatram da puno, ali fkt puno bolje nastupam kad imam tremu nego kad sam oslobođen iste.
Druga stvar - uz potrebnu dozu treme potrebno je i osjetit atmosferu tj. publiku koja te okružuje. Prilagodi nastup publici i atmosferi i nipošto nemoj slijepo slijedit šablonu.
Dakle, moj rezime na kraju je taj da je trema nešto dobro i što bi trebao prihvatit, a ne odbacit.
Ovo je samo moje mišljenje i volio bih mišljenje ostalih na ovu zanimljivu temu.
Ali, bit je što je u mom slučaju to predstava, ne recitiranje. Još se moramo sve dogovoriti oko toga što i kako će to biti i izgledati. Dakle, nije još određena sto posto tema i sve ali da ćemo nastupati - hoćemo. Da, kad bolje pogledam, može biti i to da bolje nastupamo dok smo pod tremom, samo se bojim da ne zakažem. Ma neću, valjda će sve proći dobro 
Linearni mod
